0
Hibiscus coccineus je trajnica iz obitelji sljezova, Malvaceae. U engleskom govornom području još se naziva scarlet hibiscus – grimizni hibiskus, te scarlet rose mallow – crvena ruža sljez. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike i glasi kao jedan od najljepših cvijetova divljine Sjeverne Amerike. Autohtono raste u močvarama južne Georgie, Alabame pa sve do centralne Floride. Moglo bi se reči da je i ovo jedna vrsta močvarnog hibiskusa.
Hibiscus coccineus je grmolikog oblika, može narasti do 2 metra u visinu i jako se razgranati. Lišće mu je podijeljeno u 5 “krakova”, blago nazubljeno i jako sliči listovima kanabisa. Cvate na vrhu stabljike/grana. Cvijet traje samo jedan dan, ali kako ima puno pupoljaka, svaki dan otvara se novi cvijet. Može cvasti u crvenoj i u bijeloj boji, a cvjetovi su mu ogromni, promjera i do 18 cm.
.
Evo kako to izgleda od pupoljka do čahure sjemenja. Prvi se pupoljci pojavljuju na vrhu stabljike i polako počinju rasti.
.
Kad konačno odluči procvasti, cvijet se otvara odmah ujutro. Međutim, prijepodne je otvoren nekih 70% – potpuno se otvori tek sredinom dana.
.
Tučak ima 5 vrhova. Zanimljivo , tokom dana oni su usmjereni prema naprijed, a navečer, prije zatvaranja, okrenu se prema prašnicima i stisnu k njima. Pretpostavljam da je ovo zato da se osigura oplodnja – prvo tokom dana čeka da ga oplode kukci peludom s drugih biljaka, ali ako to ne uspije, pobrine se sam da se oplodi. Zaključujem i prema tome da je samooplodan, a to sam i sigurna, jer mi je cvao samo po 1 cvijet, a formirale su se čahure s sjemenjem.
.
Ipak ne dođe uvijek do oplodnje: na prvoj slici ispod možete vidjeti situaciju kad nije došlo do oplodnje i taj će se ostatak cvijeta osušiti i otpasti, a na drugoj slici je došlo do oplodnje, te se formira čahura s sjemenkama.
.
Kad je sjeme zrelo čahura poprima smeđe-zlatnu boju, te se otvara na vrhu. Preporučam pratiti stanje čahura da na vrijeme skupit sjeme prije nego se rasipa.
Hibiscus coccineus je otporna biljka, a kako je porijeklom iz močvarnih područja, treba jako puno vode. Dobro podnosi i poplave, ali može i rasti u običnim vrtnim tlima. Za vrijeme suše ga je ipak potrebno zalijevati, inače neće cvasti.
Razmnožava se sjetvom iz sjemena, ali i reznicama, te podjelom biljke u korijenu. Kod mene je kod uzgoja iz sjemena do prvog cvijeta trajalo 3 godine, ali ako im uvjeti jako odgovaraju, mogu procvasti već iduće godine nakon sijanja.
Slika: ovogodišnji hibiskusi uzgojeni iz sjemenja
Ako dobro pogledate, primijetiti ćete da listovi nisu isti kao kod odraslog hibiskusa. Mlade biljke nemaju listove s 5 kraka, nego pune listove.
Podnosi zimu do -17 stupnjeva, pa se zato može uzgajati i na otvorenom i u teglama. Ja ga još uvijek držim za svaki slučaj u teglama i zimi unosim unutra, jer u zadnje vrijeme su zime kod mene bile i nešto hladnije, pa ne želim riskirati s ovako divnom biljkom. Odvažila sam se tek nedavno i jednog od 3 odraslih primjerka koji su mi cvjetali prvi put ove godine sam posadila na otvoreno za pokus prezimljavanja, s time da ga mislim zaštititi granjem i lišćem preko zime. A ako ga uzgajate iz sjemenja, prve ga zime svakako preporučam držati u zaštićenom prostoru, i presaditi tek iduće godine na otvoreno.
Zimi nadzemni dio biljke odumire – bilo da je na otvorenom, bilo da ga unosite unutra. Prve sam godine bila u panici zašto odumiru kad su bili nutra u grijanom prostoru na prozorskoj dasci. Ali, naučila sam po iskustvu, već u rano proljeće iz baze stabljike tjeraju novi izboji.
.
I to je sve što trenutno znam o njemu. Iskreno sa nadam da će mi uspjeti prezimiti na otvorenom, jer koliko ga god u veliku teglu sadila, uvijek će biti ljepšeg rasta ako raste na otvorenom. A čekanje od 3 godina do prvog cvijeta – isplatilo se je:))
DOPUNA TEKSTA 25.08.2017.
Hibiscus coccineus je sve godine do sada preživio na otvorenom, dakle podnosi i više nego -17 stupnja. Jedino mu je nakon prošle izuzetno duge hladne zime jako dugo trebalo da potjera, tek krajem svibnja sam primijetila mlade izbojke.
