0
Gypsophila je otporna trajnica iz obitelji Caryophyllaceae, porijeklom iz Europe, Azije i sjeverne Afrike. Ta obitelj biljaka obuhvaća otprilike 100 vrsta cvjetnica, od kojih mnoge rado rastu na tlima bogatih kalcijem i gipsom, pa otud naziv biljke, koje bi u prijevodu značilo otprilike ljubitelj/ica gipsa(krede). Kao ukrasna vrsta uzgajaju se najčešće 3 vrste, 2 jednogodišnje (G. elegans i G. muralis), te kao višegodišnja gypsophila paniculata.
Gypsophila paniculata se može uzgojiti iz sjemena, iz reznica i dijeljenjem korijena u rano proljeće ili jesen. Kod uzgoja iz sjemena sije se u rano proljeće bilo ranije u teglice u zatvorenom (3. mjesec) ili kasnije u teglice vani ili direktno u 4. mjesecu na otvoreno. Prve je godine to manja i nježna biljčica i mala je šansa da procvate prve godine. Preko zime nadzemni dio biljke odumire, a slijedeće godine niče već u rano proljeće, sa puno više izdanaka nego prošle godine. Može narasti u visinu do otprilike 90 cm i na vrhovima se jako razgrana u doba cvatnje.
Slika: Gypsophila lijevo i graničica desno
Gypsophila se najčešće koristi za sušenje na početnu cvatnje, te nakon toga kao ukras u raznim suhim cvjetnim aranžmanima. Često se koristi kao ukras za vjenčanja.
Slika: gypsophila roza boje i nešto većih cvjetića
Ako ju ostavite da ocvate, na mjestu cvjetića nastaju male zelene čahure koje se postupno suše, a kad sjeme dozori u njima se otvaraju i rasipaju sjeme.
Slika: muha na otvorenoj čahurici gypsophile punoj sjemenja
Gypsofilom se vole hraniti neke vrste Lepidoptera (red insekata koji uključuje leptire i moljce) te moljaca Coleophora (C.fastigiata: C.kyffhusana , C.niveistrigellaC.vicinella.). Osobno nisam baš previše detaljno pratila stanje gypsofilie, ali nikad nisam primijetila nikakvu najezdu niti štetu na njoj.
Od bolesti nisam još ništa primijetila na gypsophili, izuzetno je otporna i svake godine se sama dosta umnožava u korijenu, tako da svake godine možete očekivati sve veće grmiće gypsophile.
