0
Danas sam bila u berbi. I baš sam vesela što konačno mogu reći da počinju berbe kod mene! Jedna od stvari koja me najviše veseli svako proljeće iznova je dozrijevanje plodova. A prvo što počinje dozrijevati je bobičasto voće. Već krajem svibnja/početkom lipnja dozrijevaju jagode, i šumske i vrtne, i to je početak obilja u vrtu.
Zanimljivo, ali veliki dio bobičastog voća dozrijeva u lipnju: jagode, maline, ribizl, josti, ogrozd, kupine, borovnice…tek poneke vrste poput aronije ili goji bobica dozrijevaju kasnije. A tog voća nikad dosta. Zapravo nijednog, ali bobičasto je voće ono koje možete posaditi i u manjim vrtovima, pa čak i u cvjetnjacima.
Moj plan za budućnost je puno, puno bobičastog voća, pa ga već godinama nabavljam, sadim, razmnožavam, i opet sadim. Mislim, pa tko ne voli jagode? A tek imati šumske jagode i osladiti se njima na proljeće, kad cijela gredica oko njih zamiriše… Šumske je jagode tako lako ukomponirati u bilo koju gredicu, pogotovo onu cvjetnu. Slučajno mi je zalutalo par sadnica prije nekoliko godina ispod jedne budleje, na kraju je ispalo da tamo jagodama, u polusjeni grmlja, najbolje paše. Plodovi su puno veći, mirisniji, i duže rode. Posadila sam ih i ispod ribizla, vatrenog trna… raširile su se posvuda i divota je brati šumske jagode na svakom koraku. Dakle, sadite šumske jagode ispod grmlja i tako iskoristite prostor.
Ribizl, josta i ogrozdi također ne zahtijevaju puno prostora. Preporučam ih posaditi u voćnjacima, između većih voćaka. Tako ne trebate novi prostor, nego maksimalno iskoristite već postojeći. I na rubovima vrtova se uvijek može naći neki mali kutak za grmić ribizla. Ne raste brzo i ne zauzima puno prostora, a svako proljeće nam nudi slatko-kiselkaste plodove.
Jedino s malinama i kupinama treba biti jako oprezan i dobro isplanirati kamo ćete ih posaditi, jer ako ih posadite i naknadno odlučite presaditi, neće vam uspjeti. Doduše, posaditi ćete ih na novo mjesto, ali na starom mjestu će, koliko ih god uporno iskopavali, uvijek narasti nove biljke, jer nešto od korijenja uvijek ostane u tlu. Ovo znam iz prve ruke jer već godinama «presađujem» maline i kupine s «privremenog» mjesta u vrtu, to je nemoguća misija. Stoga, nemojte ponoviti moju grešku i dobro isplanirajte kamo s njima. I što se kupina tiče, nijedan kultivar se ne može usporediti s kupinama «divljakušama». Slatke, aromatične…u usporedbi s pravim kupinama, sve ostale su mi uvijek nekako kisele. I divljakuše možete uzgjati u vrtu, samo ih treba držati na oku i obuzdavati im rast, jer jako brzo i agresivno rastu. Postavite im stupove na rubu vrta ili voćnjaka i pustite da se penju na stupove ili ogradu, te redovito obrezujte. Ili nađite mjesto u divljini gdje rastu, te dok dozriju krenite u berbu.
Zašto imati bobičasto voće u vrtu? Osim zato što ne zauzima puno prostora, i prekrasnog obilja plodova koje nude iznova svako proljeće, bobičasto voće teško ćete naći u prodaji svježe, zdravo, netretirano i ukusno. Ova vrsta voća ne stoji dugo, i radi toga se često bere poluzrelo, i tretira često kemikalijama. I nikada, ali stvarno nikada nema taj okus i miris kao svježe, netom ubrano voće s vašeg vrta.
Najslađe je ipak ono voće koje direktno uberemo na vrtu i pojedemo. Nekako mi ono koje je već ubrano i u zdjeli više nije tako ukusno. Stoga, nabavljam i sadim u rano proljeće ili kasnu jesen, a krajem proljeća i ljeti šećem vrtovima i na svakom koraku imam što za ubrati. Ma jednostavno savršeno 🙂
