0
Dichelostemma ida-Maia je lukovičasta trajnica iz obitelji Themidaceae, porijeklom iz Kalifornije i Oregona. Sinonimi za ovu biljku su Brodiaea coccinea, Brodiaea Ida-Maia, Brevoortia Ida-Maia. Lukovice su vrlo otporne na niske temperature i bez problema prezimljavaju u našim krajevima. Svojim izgledom i jarkim bojama privlači kukce, ali i ptice koje su njeni oprašivači.
Lukovice se sade na jesen ili eventualno na proljeće, na dubinu od 2 visine lukovica, u dobro drenirano tlo u kojem se ne zadržava voda. Vrlo dobro podnosi sušu, a zahtijeva sunčanu gredicu. Najbolje ih je posaditi u skupinu, s razmakom od otprilike 10 cm između biljaka.
Počinju nicati na proljeće, listovi svojim izgledom podsjećaju na travu. Već sredinom svibnja se počinju nazirati pupoljci.
Isprva zapravo niču s po jednim “pupoljkom” na svakoj cvijetnoj stapci, koji kasnije otvara “latice” kojima štiti mnoštvo pupoljaka, kojih može biti između 6-20.
S cvatnjom započinje krajem svibnja/početkom lipnja. Cvijetne stapke narastu do 80 cm, a pupoljci iz zelene počinju mijenjati boju u crvenu. Oni su okrenuti prema gore, no kako počinju cvijetati, tako se spuštaju prema dolje.
Ali cvatnja ne počinje potpunim spuštnjem cvijeta, nego otvaranjem donjeg dijela svijeta. Na slijedećoj slici možete vidjeti cvijet s zatvorenim zelenim dijelom, i otvoreni cvijet.
Cvjetovi su dugi 2-3 cm, cilindričnog oblika, jarko crvene boje. Upravo radi jarke boje i svijetlog vrha podsjećaju izgledom na petardu.
Ovako izgleda “vrh” cvijeta:
Nakon što ocvatu, cvijetovi se opet počinju dizati prema gore, te stoje uspravno. Cvatnja traje do kraja lipnja. Ako su cvijetovi oprašeni, na mjestu cvijetova nastaju duguljaste zelene čahure u kojima dozrijeva sjeme. Sijeme zori do kraja srpnja, kad se čahure otvaraju i tad se mora skupiti sjeme prije nego se samo rasije. Sije se najesen, a niče tek iduće proljeće.
Nakon cvatnje i stvaranja sjemena cijeli nadzemni dio odumire i biljka prelazi u fazu mirovanja. Stoga preporučam u blizini posijati/posaditi ljetnice koje će popuniti prostor nakon što ocvate.
Dichelostemma Ida-Maia me svojim karakteristikama jako podsjeća na bugarski luk o kojem sam nedavno pisala – obje biljke niču u isto vrijeme, cvatu u isto vrijeme, na isti način cvatu – spuštanjem pupoljaka i dizanjem ocvalih cvijetova, u isto vrijeme im dozrijeva sjeme i kreću u fazu mirovanja – to smatram jako zanimljivim, tim više što biljke nisu u rodu, te su porijeklom s različitih kontinenata.
Dichelostemma Ida-Maia je biljka na čije ćete lukovice ćete rijetko kad naići u prodaji, stoga ako naletite na njih, nemojte dvaput razmišljati da li da ih kupite ili ne. Cvijetići su joj stvarno neobični i neodoljivi, a potpuno je nezahtjevna i otporna biljka.
