Da li se uistinu ne isplati uzgajati vlastitu hranu? - Biovrt - u skladu s prirodom

Da li se uistinu ne isplati uzgajati vlastitu hranu?

Mnogi često znaju reći da se „ne isplati“ uzgajati vlastitu hranu. Ali je li to uistinu tako?

Jedan američki aktivist, Ron Finley je rekao da je „uzgajati hranu jednako kao da štampamo novac“. I doista, sve što sami uzgojimo ne trebamo platiti. Pa kako se onda ne isplati ako štedimo novac? To možemo samo reći ako uspoređujemo ove premale cijene za hranu iz konvencionalnog uzgoja  – ali mi na svom vrtu možemo uzgojiti vrhunski ekološki proizvod, za koji sigurno znamo kako je uzgojen i s čime nije tretiran.

Mnogi ne znaju da su cijene hrane na tržištu manje od stvarnih troškova – a da razliku od proizvođačke i tržišne cijene pokrivaju poticaji. Ideja je dakle s poticajima bila da cijene hrane ljudima budu pristupačne – a da proizvođačima država putem poticaja pokrije tu razliku premale cijene na tržištu. Nažalost, to je u konačnici dovelo i do nepovoljnijeg položaja na tržištu manjih proizvođača, ali i s druge strane i činjenicu da mnogi potrošači radi tih manjih cijena ne shvaćaju niti cijene stvarnu vrijednost hrane – pa je mnogima glavna stvar oko hrane cijena,  a ne kvaliteta.

S druga strane, osim ove stvarne cijene na tržištu,  premalo govorimo o skrivenim troškovima hrane koji su veliki za konvencionalni sustav uzgoja hrane, a koje ne plaćaju ih direktno potrošači na tržištu. Ali plaća ih društvo u cjelini. Skriveni troškovi hrane odnose se na zagađenje okoliša u konvencionalnom sustavu, potplaćena radna snaga, prehrambeni kilometri, troškovi ambalaže….sve to netko mora platiti. I onda kad se uzmu u obzir svi troškovi, ispada da je trošak konvencionalne hrane skuplji od ekološkog proizvoda.

Naravno, da bi on stvarno bio održiv, to onda mora biti sezonski i lokalni proizvod – koji je uistinu bolji za okoliš i nosi s sobom manje zagađenja.

Kad uzgajamo vlastitu hranu, logično je da to radimo na organski način jer nema smisla da si sami trujemo hranu koju ćemo jesti – jer samo po toj logici se stvarno ne isplati i onda bolje da hranu kupite u dućanu. Ali kad uzgajamo na organski način i ako imamo svoje sjeme i znanje – mi drugih troškova nemamo. Pa čak se i gnojiva mogu napraviti na prirodan način od bilja poput koprive i redovitim malčiranjem.

Međutim – vrtlarenje nije samo uzgoj hrane. Ono je stvaranje koje donosi radost. Uz zdravu hranu koju dobivamo na licu mjesta, svježu i prepunu vitamina, donosi i radost, besplatnu psihoterapiju i tjelovježbu, boravak na svježem zraku, besplatni D vitamin. U vrtu se učimo strpljivosti, ono je doslovno svojevrsni oblik meditacije i vjerujte mi da će uistinu donijeti puno radosti u vaš život. A to je ono što svi danas trebamo sve više.

A vrtlarenje nije samo za one koji imaju svoj komad zemlje. U Hrvatskoj još uvijek možete kupiti zemlju i stvoriti svoj kutak raja – nešto što neke članice EU više nemaju – sva zemlja im je rasprodana. Nadalje, opcije je i uzeti zemljište u najam, dogovoriti se da održavate neko zapušteno zemljište u zamjenu za najam, unajmiti parcelu u gradskim vrtovima,, ali i vrtlariti na terasama, balkonima i prozorskim daskama. Puno toga se može uzgojiti u teglama, ja recimo uz veliko imanje imam i vrt u teglama gdje uzgajam minijaturne rajčice, paprike, patlidžane, chillije….

Stoga – DA, itekako se isplati, i DA, time ne dobivate samo vrhunsku zdravu hranu i uštedu novaca, nego i puno kvalitetniji život.

O autorici