Coreopsis grandiflora je otporna trajnica iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike.
Coreopsis je rod jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka, a sve su prilično slične u izgledu cvjetova. U prijevodu coreopsis znači carsko oko, ali za vrstu Coreopsis grandiflora najčešće se koristi narodni naziv djevojačko oko, dok se naziv carsko oko najčešće koristi za Coreopsis tinctoriu, jednogodišnju biljku iz ove porodice.
Coreopsis grandiflora je grmolikog rasta i izrazito voli sunce odnosno sunčanu gredicu.
Postoje razni kultivari ove vrsta, a razlikuju se bilo po visini – od niskih grmolikih visine oko 20 cm do visokih koji su idealni kao rezano cvijeće, visine do 1 metar. Osim po visini, razlikuju se i po kombinacijama žute i smeđe boje, te po broju redova latica cvijeta – jednostruke i duple.
Slika: Coreopsis grandiflora “Sunray”
Svoj prvi coreopsis nabavila sam pred 4 godine, i to visoku vrstu koja naraste do 1 metar. Radi svoje visine i obilne cvatnje, često ga moram privezivati. Ali prednost ove vrste je to što je odličan za rezano cvijeće.
Prve je to godine bio klasični, žuti cvijet. Iduće sam ga godine rasadila jer se je grmić prilično razmnožio, a nove biljčice tj. njihovi cvjetovi nisu jednake – neke biljke su potpuno žutih cvjetova, neke imaju pri dnu latica smeđe točke – obje biljke sa slika ispod potječu od iste matične biljke.
.
Jako se brzo množi i svakih nekoliko godina ga je potrebno rasađivati ako mu odgovara mjesto gdje raste – ono obavezno mora biti sunčano. U hladu će biljka stagnirati s rastom – moj prvi coreopsis je dio ostao posađen u hladovitoj i vlažnijoj gredici – tu su ga napali puževi, slabo je rastao i skoro je nestao. Istodobno, na sunčanim gredicama biljke su se jako razrasle i obilno cvale.
Nadzemni dio djevojačkog oka zimi odumire, te iznova raste svake godine. Listovi su duguljasti i šiljati. Vrlo rano na proljeće počinje s vegetacijom, a cvate počinje već krajem svibnja, te cvate sve do jačih mrazeva – prve slabije mrazeve može “preživjeti”. Da bi obilnije cvao potrebno mu je redovito uklanjati ocvale cvjetove.
Nije posebno zahtjevna biljka, može podnijeti i sušnija razdoblja.
Razmnožava se podjelom odrasle biljke, ali vrlo uspješno i sjemenom. Nakon cvatnje cvijet se ponovo skupi, a dok se posuši, unutra se nalaze crne sjemenke. Iako se rasipa mnogo sjemenja, barem kod mene, ne niče masovno iduće godine i nije preinvazivna biljka.
Sjeme navodno klije na svjetlu, tako da se prilikom sjetve samo lagano utisne u zemlju, najbolje u male teglice u “kontroliranim uvjetima”. Uzgojena iz sjemena može procvasti već iste godine.
Prošle sam godine sasvim slučajno otkrila još jedan način razmnožavanja moje visoke vrste – reznicama. Naime, baš sam u to doba to isto (i uspješno) iskušavala s lupinusima i rudbeckijama, a zapazila sam po obliku “grančica” biljke da bi moglo upaliti s djevojačkim okom. Jednostavno, takvog je rasta da najesen dok ocvate s stapki lako izdvojite “reznice”, popikate najesen u zemlju (kad je već malo hladnije i vlažnije tlo) i jedan dio se do proljeća ukorijeni, te već na proljeće cvate. Stoga, isplati se malo raditi pokuse s biljkama:)
Radi svojeg dražesnog izgleda, djevojačko oko se jako dobro uklapa u svakakve cvjetne gredice. Ne postaje invazivna vrsta, otporna je i nezahtijevna, a cvate neprekidno cijele godine – takve karakteristike biljke su san svakog vrtlara/ice. Kad bi barem sve trajnice bile tako “dobre” : )
0
