Bolesti biljaka - Biovrt - u skladu s prirodom

Bolesti biljaka

Bolesti koje se pojavljuju na biljkama uzrokovane su dvama faktorima, a to su patogeni i ekološki uvjeti (fiziološki faktori).

Ekološki uvjeti su uvjeti u kojima rastu biljke, a to mogu biti vrsta i Ph tla, određene kemikalije u tlu, klimatski uvjeti, vlaga….dakle vanjski faktori koji mogu uvelike utjecati na otpornost biljke. To znači da se ne mora uvijek razviti bolest kod biljaka iako postoji prisutnost patogena, jer se biljka može i “obraniti” od bolesti, a što ovisi o ekološkim faktorima.

Patologija biljaka odnosno fitopatologija je znanost koja proučava biljne bolesti uzrokovane patogenima i ekološkim faktorima. U središtu njenog izučavanja jest tzv “diseases triangle” – trokut bolesti – koji izučava povezanost između biljke domaćina, patogena i ekoloških uvjeta i u kakvim će se uvjetima razviti bolest ili ne.

Bolesti uzrokovane patogenima mogu se podijeliti u 3 skupine:

– mikoze – bolesti uzrokovane gljiv(ic)ama

– bakterioze – bolesti uzrokovane bakterijama

– viroze – bolesti uzrokovane virusima

Najbolji način borbe protiv bolesti biljaka je – prevencija. Biljke koje rastu u dobrim uvjetima i koje su njegovane, imaju dovoljno vlage i hranjiva uglavnom su otporne i mogu se uspješno same boriti protiv patogena.

BOLESTI UZROKOVANE GLJIVICAMA – MIKOZE

Gljivice su svrstane u red nižih biljaka, sastoje se od vlaknastih stanica i žive bez klorofila. Hrane se mrtvim i živim organskim tvarima. Svojim vlaknima urastaju u tkivo biljaka i oduzimaju im hranjiva. Mnoge vrste gljivica imaju važnu ulogu u tlu i korisne su kod procesa stvaranja humusa. Ali, u povoljnim uvjetima kao što su npr. mekano biljno tkivo i zagušljiva klima u stakleniku ili na prozorskim daskama, one postaju prava napast i mogu uništiti biljku na kojoj se nastanjuju. Razmnožavaju se spolnim i nespolnim putem preko spora, koje su jako sitne i jako se uspješno rasprostranjuju putem vjetra.

U borbi protiv gljivica najčešće se koriste fungicidi i razvoj novih sorti otpornih na gljivice. U prodaju je veliki izbor fungicida, ali jako dobro razmislite prije nego što ćete ga upotrijebiti. Kemijski fungicidi su jako otrovni, a opasni su uglavnom i za sav živi životinjski svijet i zagađuju čak i podzemne vode – po meni je to prevelika cijena odnosno šteta i narušavanje ekološkog sustava za rješavanje bolesti. Dobre rezultate protiv gljivičnih oboljenja možete postići i prevencijom te prirodnim sredstvima za prskanje koja povećavaju otpornost biljaka, a biti će navedeni u nastavku teksta.

NAJČEŠĆE GLJIVIČNE BOLESTI:

Danas je poznato oko 3000 gljivičnih oboljenja.

Pepelnica

Pepelnica je bolest uzrokovana gljivicama iz porodice Erysiphacea, te rodova Oidium i Sphaerotheca. Prvenstveno se širi po suhom i sunčanom vremenu. Lako ćete ju prepoznati kao sitnu sivo-bijelu baršunastu prašinu na vanjskoj strani listova i stabljikama. Najčešće napada voćke, ruže, krastavce i tikvice, grašak, nevene, kamilicu, kokotiće (delphinium), suncokret, cinije, dalije.

Slika: pepelnica na listovima suncokreta: lijevo je vidljiva početna faza bolesti, kad se na lišću pojavljuju velike sive pjege, a desno tj. sredina na velikom listu se vidi uznapredovala faza bolesti, kad je cijela površina zahvaćena pepelnicom

 

Najbolje preventivne mjere protiv pepelnice su sadnja sorti otpornih na pepelnicu, ne pregusta sadnja biljaka (prozračnost između biljaka), treba izbjegavati prekomjernu gnojidbu (jer ona potiče bujniji rast, ali istodobno i slabije biljke). Čim spazite zarazu na biljkama, mnoge literature preporučuju uklanjanje i spaljivanjezaraženih dijelova biljaka da bi spriječili širenje zaraze. Međutim, ako to znači uklanjanje svog lišća, a ono hrani biljku, to baš i nije dobro rješenje.

Preventivna sredstva koja jačaju otpornost biljaka i pomažu u borbi protiv bolesti:

– čaj od preslice – sadrži silicijsku kiselinu koja jača otpornost biljaka

– čaj od češnjaka, vlasca i luka – sadrži sumpor koji uništava gljivice

– otopina od sumpora – uništava gljivice

– kalijev sapun – uništava gljivice.

Prska se za sunčanog i suhog vremena, nekoliko dana zaredom kad sumnjate na povećanu opasnost od zaraze.

Domaći recept s kojim možete probati suzbiti pepelnicu na biljkama je 1 prašak za pecivo i 1 mala žličica detergenta za pranje suđa pomiješani u 1,5 litara vode. Ovo sredstvo morate nakon što ga napraviti svo potrošiti, jer stvara plinove u boci i time pritisak – ja nisam to znala i ostavila sam polovicu u boci/prskalici, idući dan mi je boca od pritiska napuknula i sva otopina je istekla van. Iz iskustva mogu reći da djeluje, ali ne ovisi samo o sredstvu, nego i o ekološkim uvjetima. Uspješno sam time izliječila ciklame u zatvorenom, ali na dalijama u vrijeme vrućina i suša sam samo usporila bolest, ali ne i potpuno eliminirala. Također, imajte na umu da ovo sredstvo šteti kukcima (samo detergent i voda preparat su protiv ušiju, koji isušuje stijenke tijela ušiju te one ugibaju usred pucanja te vanjske stjenke), te pazite da što ciljanije prskate njime – ja ga koristim samo u zatvorenom i na jednoj gredici dalija, na vrtu to ne želim primjenjivati.

Pepelnica je prilično česta bolest u našim krajevima, ali njeno širenje je jako relativan pojam i uvelike ovisi o ekološkim uvjetima. Često znam primijetiti da se nekih godina širi na određenoj vrsti, ponekad je na toj vrsti uopće nema. Isto tako, u isto vrijeme na određenim dijelovima vrta mi je jedna vrsta zaražena pepelnicom, na drugim dijelovima vrta ta ista vrsta biljaka je potpuno zdrava. Pepelnica je često znak oslabljenog imuniteta biljke – jake i zdrave se biljke uvijek prilično uspješno bore protiv bolesti, ali su svejedno zaraze potkraj ljeta često neizbježne – baš u doba suša.

Dakle, čim biljka ima bolje uvjete za rast imati će jači imunološki sustav, tim je manja vjerojatnost da će se zaraziti pepelnicom, unatoč prisutnosti patogena.

Plamenjača (Phytopthora infestans)

Plamenjača je gljivična bolest uzrokovana gljivicama iz rodova Peronospora i Phytophtora, a koja se prvenstveno širi po vlažnom vremenu – najveća opasnost od širenja bolesti jest tokom čestih kiša ljeti. Početna pojava bolesti vidljiva je na naličju listova kao sive “kraste”, u daljnoj fazi se na biljkama manifestira kao smeđa trulež: uništava listove koji izgledaju spaljeno po rubovima listova, te imaju žute i smeđe mrlje po površini listova, kasnije počinju smeđiti i propadati plodovi. Najviše pogađa biljke iz porodice pomoćnica kao što su rajčica i krumpir, a napada i vinovu lozu, luk, salatu, špinat i kupusnjače.

Slika: listovi rajčice zaraženi plamenjačom

 


Slika: plod rajčice zaražen plamenjačom

 

Najbolja prevencija protiv ove bolesti jest biranje sorti koje su otporne na plamenjaču, zdrav sjemenski materijal, prozračnost između biljaka (ne pregusta sadnja). I s plamenjačom vrijede ista pravila kao kod pepelnice – zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti. Dakle, opskrbite biljkama dovoljno hranjiva i vode, ne sadite preblizu na vrtu billjke iz obitelji pomoćnica (npr rajčicu i krumpir), prskajte preventivno čajem od preslice, luka, češnjaka i vlasca, te također prskajte i zalijevajte juhom od koprive. Pomaže i prskanje obranim mlijekom, u omjeru 1:10.

Čim zapazite bolest, odmah uklonite i spalite zaražene dijelove kako bi spriječili širenje bolesti.

Siva plijesan

Sivu plijesan uzrokuju gljivice Botrytis sp. Šire se po vlazi i uglavnom napadaju biljke oslabljenog imuniteta. Najviše napadaju jagode, grožđe, salatu, krastavce, grah, rajčice, lukovićasto cvijeće, božure, geraniume. Uzrokuju polijeganje mladih biljčica, odumiranje pupova, a izgleda kao što joj i naziv govori – siva plijesan na plodovima, lišću, stabljikama, te crveno-smeđe pjege po biljkama.

S obzirom da je napad ovih gljivica najčešći za vlažnih ljeta i na oslabljene biljke, briga za zdravi rast biljke je najbolja prevencija. Svi savjeti navedeni za pepelnicu i plamenjaču važe i za sivu pljesan.

Pjegavost lišća

Pjegavost lišća su različita gljivična (ali i bakterijska) oboljenja koja mogu najčešće napasti celer, rajčicu, krastavce, jagode i mahunarke. Pjege se pojavljuju na lišću ali i na plodovima, one se tokom vremena suše i prošituju te dovode do odumiranja biljke. Najbolje je primjenjivati preventivne mjere zaštita navedene prije u ovom tekstu, prskati biljke preslicom i obranim mlijekom.

Hrđe

Od hrđa posebno su ugroženi ruže, slijez, grah i ribiz. Posebnost hrđa je što one nastaju na biljkama kad gljivice koje ih uzrokuju pronađu dvije različite vrste biljaka potrebne za njihovo razmnožavanje. Tad razvijaju gljivične spore koje prelaze na biljke domodare i uzrokuju hrđave pjege. Na ribizu je česta borova hrđa, stoga se ne preporuča saditi ribiz u blizini borova.

Osim održavanja zdravog rasta biljaka i uklanjanja zaraženih dijelova, preporuča se prskanje čajem od preslice i juhom od pravog pelina.

Slika: hrđa slijeza, Puccinia heterospora

Više o hrđi slijeza možete pročitati ovdje:

Alcea rosea ukrasni vrtni sljez

Rak kore (Nectria galligena)

Gljivice koje uzrokuju ovu bolest uzrokuju rak-rane na kori koje prodiru duboko u tkivo biljaka, a završava potpunim odumiranjem grana od mjesta infekcije prema vrhu.

Zemljišne štetne gljivice

Najčešće su to Verticillium i Fusarium. One prodiru kroz korijenje u provodbene snopove biljaka i izazivaju iznenadni kolaps. Bolesti podzemnih dijelova biljaka uzrokuju trulež korijenja, lukovica i gomolja, a najčešće su to bijela, crna i smeđa trulež te siva pljesan. Ove se bolesti razvijaju u uglavnom u vlažnom tlu i na oštećenim lukovicama, stoga treba paziti da se ne pretjera s zalijevanjem.

Najpoznatije bolesti uzrokovane podzemnim gljivicama su:

– crna noga sadnica, padavičastost (Phoma lingam) – uzrokuju polijeganje mladih sadnica – biljčice se naglo sužavaju pri osnovi stabljike i polijegaju te odumiru. Ova se bolest uglavnom pojavljuje na mladim biljčicama tijekom sijanja u zatvorenim i nedovoljno prozračnim prostorima, te kod preguste sadnje. Za preventivu je prskanje čajem od preslice.

– hernija kupusa, kupusna kila (Pjasmodiophora) – gube i čvorići na korijenju kupusnjača, ali i kod rotkvica, rotkva, šeboja, ljubičine (matthiola). Preporuča se čaj od preslice, zelena gnojidba bez gorušice, mješovite kulture, luk i poriluk kao predkulture, mlade biljke zalijevati tekućim gnojicom od listova kupusjnača.

– prašna čađavost krumpira – gljivično oboljenje koje ima za posljedicu smeđe raspucale pjege/rane na gomoljima krumpira. Što se preventive tiče, bitno je imati zdravi sjemenski materijal, primjenjivati plodored i izbjegavati zamor tla. Ovu bolest pospješuje previše kalcija u tlu.


Biološki preparati za zaštitu od gljivičnih oboljenja na tržištu – proizvode se u Njemačkoj i u inozemstvo se mogu nabaviti, kod nas nažalost još nisam čula da ih je netko uspio nabaviti:

BIO BLATT – djeluje protiv gljivičnih oboljenja i pepelnice

BIO-S – za pjegavost lišća, pepelnicu, plamenjaču

FUNGI STOP – djeluje protiv krastavosti i pepelnice (silikati na bazi sumpora i gline)

NEUDO-VITAL – djeluje protiv sive pljesni, hrđe i čađavice

SPS – preventivno djelovanje za otpornost na gljivična oboljenja, prvenstveno na bolesti klijanaca i presadnica

BOLESTI UZROKOVANE BAKTERIJAMA I VIRUSIMA (BAKTERIOZE I VIROZE)

Bakterije u tlu spadaju u najkorisnije organizme, međutim postoje određene vrste koje uzrokuju oboljenja kod ljudi, te vrste koje uzrokuju oboljenja kod biljaka. Posljedice su uglavnom razne vrste pjegavosti lišća, tumorske izrasline i pojava truleži.

Virusi se razvijaju u živim stanicama i viroze se često jako brzo šire. Uzrokuju deformacije, patuljasti rast, promjenu boje žila listova, razne pjegave mozaike po listovima.

Protiv bakterijskih i virusnih oboljenja ne postoje učinkovita sredstva za prskanje. Jedino što možete učiniti je dobra preventiva osiguranjem zdravog rasta biljkama.

Izvori:

Knjiga “Bio-vrt”, Marie Luise Kreuter

Wikipedia

 

O autorici