Pirika - Agropyron repens - Biovrt - u skladu s prirodom

Pirika – Agropyron repens

Pirika, pirevina, puzava pirika (lat Agropyron repens syn. Elymus repens) je višegodišnja biljka iz obitelji trava (Poaceae). Naći ćete ju gotovo posvuda: na slabijem tlu, oranicama, livadama, po međama, na putovima i u vrtovima. Rod Agropyron sadrži oko 100 vrsti trava koje imaju zeleno ili sivkasto lišće, narastu od 30 cm do preko 1 metar, i naravno, sve imaju rizomatsko korijenje. Zbog toga je jedan od najomraženijih korova svakog vrtlara/ice. Tko ima ovu nesreću da na svom vrtu ima piriku, ima teške muke s njenim suzbijanjem. Naime, pirika je vrlo invazivna biljka koja se širi rizomatskim korijenjem, vrlo je agresivna i gotovo ju je nemoguće potpuno maknuti s vrta dok se jednom tamo pojavi.
Površinski izgleda kao obična trava, ali čupanjem joj nećete uopće naškoditi. Razlog tomu je što se ona širi podzemnim rizomima, i to jako uspješno i jako naširoko.

Evo kako izgleda pirika na rano proljeće. Površinski izgleda kao obična trava, međutim nije ju moguće tek tako isčupati. Na slici su rizomi koji tek počinju rasti, oni mogu biti dužine i do par metara, a uglavnom su na dubini 5-20 cm.

    
Samim prekopavanjem tla se nećete riješiti pirike. Svaka obrada tla bilo čime što reže – tanjurače, motika, lopata – samo sjecka korijenje na sitnije dijelove i tako razmnožava piriku. Iz svakog komadića rizoma izrasti će nova biljka. Preokretanje zemlje kao kod štihanja ili oranja koje inače pomaže kod velikih busena trave, kod pirike neće pomoći, ona ionako “putuje” ispod zemlje. Radi toga se mjesto gdje imate piriku obrađuje vilama ili zubcima motičice, te pažljivo uklonite svo korijenje.

Ja koristim malu motičicu s zupcima kojom nadižem biljku van iz zemlje i pažljivo vadim sve rizome. Najbolje je to napraviti čim prije na proljeće, kad se ona tek počinje širiti. Kod vađenja korijenja treba biti pažljiv: dovoljno je da se prilikom vađenja samo vrh korijenja odlomi  i ostane u tlu, narasti će nova biljka. Vrh korijena odnosno mladi izdanci su posebno su lomljivi.

    
Korijenje određenih korova ima sposobnost otpuštanja kemijskih supstanci u tlo da bi napravili put kroz zemlju tvrdu kao beton. Jedna od tih biljaka je i pirika, koja ispuštanjem kemijskih supstanci u tlo  “miče” konkurenciju s puta. Radi  A ono što tako ne makne izbuši svojim korijenjem. Tako nerijetko možete pronaći probušene gomolje krumpira, gladiola i slično ako imate piriku na vrtu – ona svojim korijenjem doslovno prolazi kroz njih.

Pirika je stoljećima na glasu kao jako invazivan korov, postoje zapisi kako su seljaci čupali i bacali piriku na puteve ne bi li se uništila još od srednjeg vijeka. Ona je iznimno “žilava”; ako ju nakon vađenja ostavite da se posuši, a čak i nakon nekoliko tjedana dobije malo vlage ili padne kiša, ona će oživiti i nastaviti s invazijom. Postoji i narodna uzrečica da “pirika oživi i nakon 7 godina kako se iskopa iz zemlje”. I doista, uvijek ili nešto ostane u zemlji, ili se ne odnese s vrta i ostavi na puteljku, pa opet krene u invaziju. Osim toga, u invaziji joj pomažu voluharice – one kopaju tunele pod zemljom, a pirika koristi te tunele za brže putovanje pod zemljom. Voluharice se uz naše povrće i cvijeće hrane i rizomima pirike i njih si često pospremaju za zimu u “smočnice” pod zemljom. Često sve ne pojedu, pa pirika opet naraste  – tako zapravo voluharice i presađuju piriku i šire ju (VIŠE).

Možete se je probati riješiti i jednim trikom koji sam čula: dobro pognojite tlo, na taj način ćete ju privuči bliže površini, pa onda lakše ukloniti sve rizome.

Malčiranje u debljem sloju sam probala i to ne funkcionira za suzbijanje rasta pirike, upravo suprotno – još se je ispod malča najviše razmnožila. Međutim, malč funkcionira isto na način da privlači piriku više na površinu, pa ju je lakše ukloniti.

Osim ružnih riječi o njoj, evo i nešto pozitivno – pirika je vrlo ljekovita biljka, a prvi zapisi o njenoj ljekovitosti datiraju čak od 4. st.pr.n.e.  Ljudi su promatrali domaće životinje i vidjeli da najradije jedu piriku, te tako zaključili da je ljekovita. I doista, ako ćete pratiti koje trave ponekad jedu psi ili mačke (ja jesam) – piriku uvijek najradije biraju. Vjerojatno se i zato u nekim dijelovima svijeta pirika naziva “pasja trava”.

Tokom povijesti je pirika glasila kao univerzalan lijek, međutim ipak to nije tako. Rizome pirike možete koristiti za ljekoviti čaj, ponajprije za proljetno čišćenje krvi i jačanje organizma. Pirika sadrži silicijevu kiselinu, kao preslica. Odlična je kod infekcija, reumaticnih i uroloških oboljenja, kao diuretik, te služi za lječenje jetre i žući, posebno žutice. Rastapa bubrežne i žučne kamence, čisti kožu, a pomaže i kod bolesti pluća i plućne tuberkuloze.

Vadi se na jesen ili na proljeće. Najlakše je u vrijeme oranja iza pluga prikupiti rizome, ali naravno, ako ju vadite na svom vrtu, umjesto bacanja i rizika da opet negdje opet naraste, najbolje bi bilo oprati ju i staviti sušiti. Tako možete imati nešto koristi od tog napornog rada. Rizome treba oprati i očistiti od bočnog korijenja, a zatim sušiti na suncu dok ne postane lomljivo. Droga je sladunjavog okusa, bez posebnog mirisa.

Više o ljekovitosti pročitajte OVDJE.

 

O autorici