Nametnici i saveznici na vrtu - Biovrt - u skladu s prirodom

Nametnici i saveznici na vrtu

Svaki biovrtlar/ica mora naučiti prepoznavati kukce i ostale životinje na vrtu, te znati kakvu funkciju oni imaju u biosustavu. Zanimljivo je kako većina ljudi reagiraja na kukce. Ako spazite da neki kukac trči ispod vas, prvi instinkt je zgaziti ga.

Često panično reagiramo na mnoga nepoznata mala stvorenja, a mnogi od njih su zapravo vrlo korisni i poželjni u svakom biovrtu.

Određene vrste životinja prozvane su nametnicima jer za preživljavanje koriste iste biljke koje kultiviraju i uzgajaju ljudi. Ljudi se u našem društvenom sustavu od malena uče idejama o vlasništvu, ali toga u prirodi nema, nitko nema eksluzivno pravo na cvijet, na drvo, na komad zemlje. Zato većina ljudi dok nešto uzgaja za sebe, smatra da je to samo njihovo i nezamislivo im je da im tamo neki nametnici pojedu plodove njihovog rada i da im neki korovi troše resurse koje koriste za uzgoj svojih biljaka. I tako su “nastali” nametnici i korovi, radi gledanja na prirodu s aspekta vlasništva i materijalne koristi. Taj pojam su još više progurale velike korporacije koje se bave proizvodnjom “zaštitnih sredstava” za bilje odnosno konvencionalnu poljoprivredu. Ta “zaštitna sredstva” osiguravaju dobru zaradu i ubijaju sve na vrtu, i “korisno” i “nekorisno” i dugoročno čine strahotu biosustavu oko nas.

Klasična se poljoprivreda bazira na monokulturama uzgajanim na velikim površinama – na taj se način dobivaju veliki prinosi uz minimalnan utrošak rada – olakšan je uzgoj, održavanje i berba velikim strojevima. Čovjek se je uzgojem na ovakav način potpuno odmaknuo od prirode i povezanosti s zemljom i biljkama koje uzgaja – a velikim se strojevima još dodatno onečišćuje tlo. Ali, čim je zasađena monokultura, ona je poželjno stanište samo vrsti koja prati tu kulturu – to je uglavnom njen nametnik, koji ima nepregledne površine za hranjenje i razmnožavanje. Prirodni neprijatelji u takvim pustim monokulturama uglavnom ili nemaju osnove za život, ili ih se ubija s zaprašivanjem nametnika. I tu počinje zatvoreni krug uništenja – prskanje nametnika otrovima, najjači nametnici preživljavaju, pa čovjek razvija jače otrove….ali “nametnike” nikad neće istrijebiti jer će se uvijek jedan dio njih prilagoditi i preživjeti, a za to vrijeme sve intenzivnije se truje hrana koju jedemo i uništava okoliš. Konvencionalna poljoprivreda jedan je od najvećih zagađivača današnjice. Svjesni su toga i oni koji proizvode hranu na taj način, pa ju većinom niti ne jedu, nego doma uzgajaju posebno za sebe bez “zaštitnih sredstava”, odnosno otrova. A nasuprot monokulturama i postavkama konvencionalne poljoprivrede koja truje ljude i uništava biosustave i biorazolikost, upravo ta biološka raznolikost je odgovor na velike probleme konvencionalne poljoprivrede: nametnike i bolesti.

Za biovrtlara nametnici nisu neprijatelji koje treba pod svaku cijenu potamaniti. Zapravo, to nije u ni u kom slučaju poželjno. Sve je u prirodi povezano i opstanak jedne vrste ovisi o opstanku drugih. Ako maknemo samo jednu kariku iz tog lanca, to može imati razorni utjecaj na cijeli biosustav. Jer, ako na primjer uništimo sve biljne uši, uginuti će i bubamare koje se njima hrane, i to od gladi. U vrtu su nam potrebni i kukci oprašivači, jer bez njih naše povrće neće dati ploda, koliko ih god mi mazili i pazili. U samoj suštini u prirodi ne postoje stvari koje su korisne ili nekorisne, sve su dio života na zemlji i sve međusobno ovise jedne o drugima. Stoga je glavni zadatak biovrtlara u biovrtu napraviti takvu okolinu u kojoj će sve biti u ravnoteži i nitko neće prosperirati. Da, treba imati na oku “nametnike”, životinje koje nam uništavaju bilje koje uzgajamo, ali ne na način da trujemo nepoželjne goste u vrtu, nego da u vrt dovedemo i naše “saveznike”, prirodne neprijatelje “nametnika”. Na prostorima gdje se nije umiješao čovjek postoji 33% štetnih, 33% korisnih i 33% neutralnih kukaca. To znači da je uspostavljena prirodna ravnoteža u kojem ne prosperira nitko. Najbolji način borbe protiv nametnika je uzgajati biljke u dobrim uvjetima rasta. Da, tako jednostavno, bez truda, bez upotrebe kemije, bez panike…priroda zna kako stvari držati u ravnoteži, i tada ima dovoljno za sve. Čovjek mora promijeniti pogled na prirodu i shvatiti da sva ostala živa bića na svijetu imaju glavni motiv preživjeti, ne napadaju “naše” povrće iz čiste obijesti. Ljutimo se ako nam neke bube nagrizu listove i mislimo kako je to bezobrazno od njih, ali one samo preživljavaju, ništa drugo. Stoga treba početi gledati prirodu i vrt s aspekta suradnje, trebamo postati svjesni da smo i mi dio prirode, a ne njeni vlasnici. Pa što ako salata ima par rupa na listu, ili što sve glavice kelja nisu savršene? Zar je savršen izgled garancija dobrog okusa i zdravlja? Zar doista sve što je oko nas pripada samo nama?

Stoga, evo nekoliko saveznika koje bi svaki biovrtlar trebao znati prepoznati u svom vrtu:

Bubamara: većina bubamara, i odrasli kukci i ličinke, se hrane lisnim ušima, stoga su poželjan kukac u svakom vrtu. (više )

Slika: Bubamara u lovu na crne lisne uši

 Zlatooka: jedna od glavnih neprijatelja lisnih uši, jako uspješno suzbija najezde lisnih ušiju u vrtu

 Muhe cvjetare ili muhe lebdjelice također su nam saveznici u suzbijanju lisnih ušiju i odlični oprašivači (više)

Osim navedenih, saveznici u vrtu su vam i ježevi, žabe i slijepići koji se hrane puževima, sjenice koje u doba gniježđenja pojedu ogromne količine gusjenica, šišmiši se hrane noćnim štetnicima: sovicama, savijačima, grbicama i komarima, krtice jedu velike količine crva pod zemljom i rahle zemlju, rovčice pojedu velike količine kukaca i puževa, pauci se hrane brojnim “nametnicima”…

Nije zapravo niti sve toliko jednostavno i nije sve crno bijelo. Naime, uholaže se često smatraju i saveznicima, kada suzbijaju lisne uši, ali i nametnicima kada uništavaju cvjetne glavice dalija. Rakoliki pauci love štetne kukce, ali često ulove i pčelu, koja je cijenjeni oprašivač i izuzetno koristan kukac. Krtice nažalost osim velikih količina crva pojedu i puno glista, koje su nam izuzetno korisne u vrtu radi prozračivanja tla i stvaranja humusa. Stoga, sve ima svoju funkciju u biosustavu koji nas okružuje i trebali bi se više fokusirati na stvaranja biološke raznolikosti i ravnoteže u vrtu, a ne na uništavanje onoga što nam ne paše, jer puno toga neznamo. A i za “štetnike” postoje brojne metode odvraćanja s vrta, o čemu će biti riječi u jednom od slijedećih tekstova.

Stoga, prije nego se bjesomučno zaletite u tamanjenje kukaca koje ste zamijetili na nekoj biljci i čupanja korova da bi sve bilo “lijepo i uredno”, zapitajte se – možda baš tim postupkom činite veliku štetu na vrtu.

Na slici ispod je vatrena stjenica, potpuno bezopasan kukac. Često se pojavljuje u velikom broju na svim vrstama slijezolika – lavatera, malva, alcea, vrtni hibiskus… ali ne predstavlja apsolutno nikakvu opasnost za biljke na vrtu. Slična je kupusnoj stjenici (više) koja je nametnik kupusnjača, pa ju često mnogi vrtlari iz neznanja uništavaju misleći da je štetnik.

 

O autorici