0
Obične gujavice (Lumbricus terrestris), poznatije kao kišne gliste, od izuzetne su važnosti za zdravo, živo tlo i uzgoj zdrave hrane. Rasprostranjene su na području cijele Europe.
Koliko su nam pčele bitne iznad tla – toliko su nam gujavice bitne u tlu i svaka jedinka je itekako bitna.
Evo zašto:
Gujavice su kopači i pokretači zemlje te stvaraju humus. Svojim radom tlo prozračuju, pročišćavaju, rahle i obogaćuju.
Gujavice sprečavaju eroziju – tunele oblažu s sluzi koju izlučuju kroz kožu pa se oni ne urušavaju, nego zadržavaju tlo. Time prozračuju tlo, ali ti tuneli i pohranjuju višak vode kad pada kiša
Gujavice skupljaju organsku materiju s tla, poput lišća i proizvode humus. Hrane se dakle biljnim otpadom, suhom travom, lišćem, mrtvim korijenjem, mrtvim insektima, izmetom… Točnije, hrane se mikroorganizmima koji se nalaze na tom otpadu, a otpad usitnjavaju i izbacuju natrag na tlo. Jako su bitne u kruženju tvari u okolišu.
Naime, svaka biljka proizvodi ono što joj treba za dobar rast, a na jesen to vraća u zemlju, dok upravo gujavice to prerađuju u vrhunsko gnojivo. Zato je dobro malčirati gredice – jer svih ostalih prednosti koje daje malč (VIŠE), gujavice ga prerađuju u humus. Isto tako, već sam i pisala o tome kako ne treba grabljati lišće s dvorišta, voćnjaka i slično – sve to tijekom zime gujavice uvlače pod tlo i prerađuju u humus. Micanjem lišća – maknuli ste hranu za vaše drveće i grmlja, kao i za gujavice (VIŠE).
Ako nema dovoljno malča – gujavice će ponekad otkinuti i dio korova na tlu, ili pak dio lišća povrća koje uzgajate. Nemojte im to zamjeriti, nego dodajte neku organsku materiju na tlo, poput sijena ili lišća.
Probijajući se kroz tlo gujavica guta zemlju i lišće. Razgrađene hranjive tvari odlaze u krv, a neprobavljene tvari i rahla zemlja izlaze kroz crijevni otvor. Njenu prisutnost možete vidjeti i kroz rupice na tlu, ali i kroz sitne hrpice koje možete naći na površini tla. To su odljevci glista koji sadrže humus, pa dakle time gnoje vaše tlo.
ZNATE LI DA….?
Gujavice su ugrožene radi otrova koji se koriste u konvencionalnoj, ali i u ekološkoj poljoprivredi – sulfat bakra i dušična gnojiva ih ubijaju, dušik u obliku amonijaka ubija gliste i čini tlo kiselim – zato ja ne koristim u svom vrtu nikakve pesticide, niti mineralna gnojiva – niti pak bakar dozvoljen u eko proizvodnji – i trudim se dizati svijest ljudi da bakar nije neopasno sredstvo jer je teški otrov za niže organizme poput glista. (VIŠE)
Nekad se je plodnost tla računala prema brojnosti glista u tlu na jedan kvadrat. Danas su jako rijetke na konvencionalnim poljima radi primjena mehanizacije i otrova koji ih ubijaju, ali kad krenete primjenjivati organske metode, povećava se i broj gujavica. To je znak vraćanja života i plodnosti u tlo.
Gujavica diše kroz kožu, a kad se osuši – guši se i ugiba. Kad se osjeća ugroženo, a u tlu se posebno boje krtica koje se hrane njima, bježi iz tla kad se uznemiri se od udaraca u tlo kad ga obrađujemo. Ako je pritom sunčano i vruće – ponekad se ne stigne vratiti u sigurnost tla – pa se osuši, uguši i ugiba. Stoga ju vi ukopajte natrag u tlo kad nešto radite na vrtu. Idealno, ako imate vodu kraj sebe – malo ju i smočite vodom.
Kišne gliste (gujavice) izlaze van i kad padne puno kiše da se ne utope u tlu prepunom vode. I tu ponekad ne stignu natrag u tlo – pokupite ih s pločnika, asfalta i sl. i stavite ih nekamo na sigurno, pod travu i sl, da se ne osuše i ne uguše na suncu. Ne morate ih nužno zakopavati, ali treba ih staviti na neko zaklonjeno mjesto. Često ih tako možete naći i ispod cigli, kanti i slično – samo to vratite na mjesto da se mogu na vrijeme skloniti u tlo..
I kad se presjeku na pola – gujavice prežive. Tijelo gujavica je sastavljeno od velikog broja kolutića i pokriveno je kožom. U svakom kolutiću ponavljaju se isti organi (krvne žile, cjevčice za izlučivanje, gangliji i drugo). Zato ako se ozlijedi ili presiječe na pola – ipak će preživjeti.
Gujavice su dvospolci, znači imaju oba spola, ali se moraju pariti da bi imale potomstvo.
Izlježu jajašca – odnosno kokone u kojima se nalaze jajašca, evo kako ona izgledaju, a nalaze se naravno u tlu.
Više o životnom ciklusu gujavice pogledajte OVDJE.
Čuvajući gujavice čuvamo i naše tlo, a zdravo tlo je osnova organskog uzgoja!
Sve ovo pišem jer nažalost još ima ljudi koji ovo ne znaju, ili još gore – gliste smatraju smetnjom koju treba uništiti.
Imala sam situaciju pred nekoliko godina da je jedna žena bacila sadnice koje sam joj poslala – jer je u njima našla glistu i mislila da je to strašno i da se svega mora riješiti.
Ostala sam šokirana i neki dan kad sam pročitala neki dan u jednoj vrtlarskoj grupi raspravu o glistama, i u njoj je nekoliko ljudi zagovaralo da su gliste štetnici koje treba uništiti i smanjiti im broj. Štoviše, pojavu glista jedna je gospođa usporedila s najezdom smrdljivih martina i žalila se kako gliste rade blato i nered u dvorištu – pa time smatra opravdano da ih izvlači iz tla i posipa solju da ih ubije, a razmatra i soliti tlo da im smanji broj (pisala sam već nebrojeno puta da sol ubija sav život u tlu!) , dok drugi gospodin smatra da glistama nije mjesto u uređenom dvorištu kraj djece, i isto tako želi smanjiti glista broj na svom travnjaku. Eto, da se radi o nekoj crnoj komediji ovo bi bilo urnebesno smiješno – ali ovo je stvarnost za plakanje.
Iskreno se nadam da su ovo samo stvarno malobrojni neosviješteni pojedinci – stoga širite znanje koliko su nam gujavice bitne.
Osobno sam zahvalna što imam tu privilegiju učiti djecu u školama poštovanju i zahvalnosti prema životu oko vas – pa sve generacije djece koja su bila na mojim radionicama i predavanjima znaju da je život svake gliste dragocjen i da ih treba jednostavno natrag zakopati kad ih se otkopa. I da, učimo djecu kako mogu bez problema uzeti glistu u ruke i kako im neće biti ama baš ništa. I kako mogu uzeti zemlju u ruku, i kako u zemlji žive korisni mikroorganizmi koji jako korisno djeluju na ljudsko zdravlje. I kako je čovjek dio prirode i kako ju mora poštovati i biti zahvalan.
A kad vam smeta blato – onda si obujete gumene čizme ili si napravite stazu gdje prolazite. I da, vjerovali ili ne – kad padne kiša na tlo – zaista nastaje blato, to se zove prirodna pojava! A kad duže sije sunce – onda se tlo posuši i nema više blata.
Imam ogromno dvorište prepuno glista – ali ja tu ne vidim nikakav nered – jer je nered samo u ljudskom glavama – u našem stajalištu prema nečemu. Kad imate male humke na livadi ili travnjaku – uzmete grablje i pograbljate. Toliko je jednostavno.
A onima koji žele sterilno uređeno dvorište bez glista i ostalih “smetnji iz prirode” – mogu samo savjetovati da ga izbetoniraju i gore na to stave umjetnu travu. Tu će bar gliste i korisni mikroorganizmi preživjeti ispod betona pošteđeni ljudskog neznanja i nepoštovanja života.
Ja osobno, svaku glistu koju iskopam prilikom vrtlarskih radova uvijek natrag zakopam. Skupljam ih i nakon kiše po stazama da se tamo ne posuše kad prestane kiša i stavljam ispod trave. Nevjerojatno je zapravo kako su gliste u konvencionalnim oranicama malobrojne radi konstantnog trovanja, i kako im se onda brojnost diže kad krenete u organski uzgoj. Čim više glisti – to znači da imate zdravije i bogatije tlo, veselite se tome!
Želim svima jako puno učenja, svjesnosti i ljubavi – jer bez toga nemamo budućnost na ovom planetu. I širite ovo znanje o glistama – jer eto, još uvijek ima ljudi koji ih iz neznanja uništavaju. Ali kad netko nešto ne zna, nemojte krenuti s uvredama i ponižavanjem – radije strpljivo širite znanje, to je jedini način na koji možemo napredovati.
Za one koji žele znati malo više i javnu raspravu koju smo vodili nakon što su neki gliste proglasili štetočinama – pogledajte objavu na mom FB profilu OVDJE.
