U kontinentalnom dijelu Hrvatske, krumpir beremo u drugoj polovici kolovoza i tijekom rujna.
Mladi krumpir počinjemo brati već krajem svibnja i tijekom lipnja. To je krumpir kojemu je kožica tanka i lako se skida. Naravno, tada su krumpiri još manji, ne traje dugo, ali je prava kulinarska poslastica.
Neke sorte krumpira cvatu, neke ne, a dok počne cvasti to je signal da se je dovoljno zadebljao za tu prvu berbu.
Prava berba počinje dakle krajem ljeta, kada krumpir potpuno dozori. Kada mu nadzemni dio odumre, to je prvi znak da je krumpir zreli i spreman za berbu. Nemojte očajavati ako su mu nadzemni dio tijekom sezone potpuno pojele krumpirove zlatice, to ne znači da nema gomolja, samo možda neće biti svi veliki.
Vrlo je bitno da krumpir ne berete za vrijeme vrućina, kada je tlo vruće. Time mu znatno skraćujete trajnost. Osim toga, puno je lakše vaditi ga kad tlo omekša nakon kiše. Naravno, ako ste ga malčirali, onda je tlo puno rahlije i nemate tih problema kod berbe i tlo je rahlo i prije kiše – tako je kod mene u biovrtu.
Nakon što izvadimo krumpir, ja ga razvrstavam u nekoliko kategorija. One oštećene treba potrošiti odmah jer će ubrzo početi propadati. Ostale krumpire razvrstam u 3 kategorije: debeli za korištenje, sjemenski veličine jajeta za sadnju iduće godine, i onaj najsitniji, isto tako za korištenje – to je mnogima poslastica za ispeći cijelog npr.. u pećnici.
Jako je bitno da pobrani krumpir sklonite od sunčeve svjetlosti. Naime, u gomoljima koji su izloženi svjetlosti počinje se razvijati solanin, alkaloid koji šteti ljudskom zdravlju. I oštećenja na gomoljima mogu uzrokovati porast količine solanina u krumpiru. Njegovu prisutnost možete vidjeti po činjenici da dijelovi krumpira koji su izloženi svjetlosti pozelene (mada to ne mora biti uvijek tako). Ako je krumpir gorak znak je da solanina ima dovoljno da izazove trovanje. U glavnini je zapravo dovoljno obrezati zelene dijelove s krumpira ako je sve ostalo u redu.
Solanin se u najvećoj mjeri inaktivira prženjem u ulju pri temperaturi od 170°C, ali kuhanje nema gotovo nikakvog učinka, dok zagrijavanje u mikrovalnoj inaktivira samo manji dio solanina. Stoga je najbolje da krumpir razvrstate, pospremite u vreće i sanduke, stavite na suho mjesto i pokrijete debelom tamnom tkaninom. Ili ga pospremite u prostor bez svjetlosti.
KAKO SMANJITI KLIJANJE KRUMPIRA
Nemojte spremati krumpir odmah nakon branja u podrum. Radi činjenice da je u podrumu na jesen toplije nego vani, on bi mogao početi prerano klijati. Najbolje je držati ga sve do prvih mrazeva negdje na vanjskim uvjetima – recimo u šupi, garaži, štaglju…. Gdje su temperature jednake vanjskima. Unosimo ga u podrum tek kad postoji mogućnost smrzavanja. Tako dugo neće početi klijati. Doduše, i to će se dogoditi tijekom zime, zato ga provjeravajte zimi tijekom skladištenja i potrgajte klice kada mu narastu, tako ćete ga uz redovitu kontrolu moći koristiti sve do proljeća.