0
Bagrem – lat. Robinia pseudoacacia, još nazivan i lažna akacija, je listopadno drvo iz obitelji Fabaceae, a porijeklom iz Sjeverne Amerike, točnije iz jugoistočnog dijela SAD. Prema Wikipediji, u Europu je donesen 1601. godine, a raširio se je po cijeloj Europi, u pojedinim dijelovima smatra se i invazivnom vrstom. Naziv lažna akacija potječe iz sličnosti s afričkom akacijom. I ja sam dugo bila u zabludi da ima nekakve veze s akacijama koje u Africi brste žirafe – ipak nema veze s tom vrstom, osim velike sličnosti.
Naraste u visinu do 25 metara, i promjera do 90 cm, te je prozračne krošnje i time pomalo odudara od ostalog listopadnog drveća u našim šumama. Listovi bagrema se sastoje od 9-25 eliptičnih listića, dužine 3-5 cm, a najprepoznatljivije na bagremu se njegovi mirisni, jestivi cvijetovi:
Bagrem je biljka koja me u vrijeme cvatnje, dakle u svibnju, uvijek vraća natrag u djetinjstvo. Doba cvatnje bagrema je nešto čemu smo se najviše veselili u to doba, i nakon kiselice, to je bila slijedeće biljka koju smo jedva dočekali, i jeli u velikim količinama. Iako postoje razni recepti za pohani bagrem i slično, meni je još uvijek najbolja svježe rascvjetana. Znam da je onima koji ju nisu jeli prilično neobično što netko jede – cvijeće, ali ovo je stvarno prava poslastica. Ja iskreno, čim pogledam sliku bagremovog cvijeta – pomislim kako bi ga najradije pojela:)
Slažu se i pčele – bagrem je jedna od najmedonosnije vrste u našim krajevima, a med bagrema jako cijenjen. Pomaže pogotovo kod nesanice i stresa. S obzirom da je medonosna biljka, jako je bitno kakvo je vrijeme u vrijeme cvatnje bagrema. On dakle cvate u svibnju, a cvatnja se proteže nekih 2 tjedna. Ako ima sreće i lijepo je vrijeme, ispaša pčela je dobra, međutim, ako stalno pada kiša, što je bilo prijašnjih nekoliko godina, nažalost tada pčele ne izlaze van. A najgore što se može dogoditi u to vrijeme jeste jaka južina (vjetar) – ona doslovno spali cvijetove, i više ne mogu poslužiti za ispašu pčelama.
Slike: pupoljak i rascvali cvijet bagrema
Vrijeme cvatnje bagrema podudara se s cvatnjom bazge – kojih u mojim krajevima ima jako puno u šumarcima. Bagrem počinje cvasti nekih tjedan dana prije, a bazga malo kasnije, tako da se prvo zrakom širi opojan miris bagrema, i polako ga kroz tjedan dana prevlada miris bazge. A ako imate sreće zateći se u šetnji šumarkom u to vrijeme, osim prekrasnog mirisa u zraku, povjetarca u krošnjama i pjeva ptica, još možete čuti zujenje stotine pčela u krošnjama. Priroda je zaista divna u bezbroj svojih izdanja:)
.
U Hrvatskoj je bagrem najčešća vrsta u privatnim šumama, raširen je po cijeloj Hrvatskoj. Ima jak korijenov sustav i često se radi toga sadi kao zaštita od erozije Također, drvo bagrema je izuzetn kakvoće, koristi se i za ogrijev, i za izradu raznih predmeta od drva. Kod gorenja gori polako, s malo plamena i s malo dima, a oslobađa puno topline, a čak gori i dok je još “mokro”. Također, vrlo je otporno na trulež, a radi flavonoida koj sadrži, u zemlji može opstati zakopano i do 100 godina bez da propada .
Kora je u mladih drveća bagrema i grana glatka i sivkasta, a u starijih debala duboko uzdužno izbrazdana.
.
Bagrem je karakterističan po više stvari, između ostalog da jako rado niče i iz panjeva nakon što se poruši drvo, a te mladice su isprva smečkaste boje, i prepune trnja. Uglavnom mlađi primjerci bagrema imaju mnogo trnja, očigledno radi zaštite, dok na starijim primjercima nisam naišla na tako mnogo trnja. A kad se ubodete, nerijetko se vrh trna odlomi i ostane u koži – najbolje ga je vaditi iglom.
Bagrem svojim korijenjem veže dušik, te je radi ove karakteristike također poželjna vrsta u šumama, radi gnojenja tla.
Svi djelovi bagrema, osim cvijetova, jako su otrovni. Kora je najotrovnija.
Plod bagrema je mahuna bubrežastog oblika dužine oko 10 cm, unutra sazrijevaju sjemenke, koje se rasijavaju putem vjetra dok se mahune osuše i otvore. Iako dakle slovi da je sve osim cvijeta otrovno, postoji dosta podataka i da su mlade mahune i sjemenke jestive – moraju biti kuhane, a toplina navodno uništava toksične spojeve. Za lijek se ubiru cvjetovi prije samog otvaranja,mahune i mladi listovi.
Ovo je neprovjeren podatak, i nemojte pokušavati ako niste sigurni u to što radite. Ja jedino što mogu sa sigurnošću tvrditi je to da su cijetovi odlični za jelo, i sušeni za čaj. I naravno, nikako ih nemojte brati kraj ceste, potražite neko mjesto dalje od ispušnih plinova automobila i ostalih zagađenja.
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Robinia%20pseudoacacia
I još jedna slika cvjetova za kraj, mljac:))
