0
Približava se kraj (još jedne) godine – i kalendarske i one vrtlarske. I već se veselim sljedećoj sezoni u mom biovrtu.
Već je 11 vrtlarskih sezona iza mene. To je postalo nešto što dišem i što živim. Svaka sezona bilo je novo učenje i novo čuđenje, novo upoznavanje prirode. Kad se sjetim kako je to bilo prve godine, kad sam s toliko entuzijazma „progutala“ nekoliko knjiga o biovrtlarenju i znala samo da to želim raditi – a onda sam bila toliko nesigurna dok je trebalo posaditi prve flance rajčice, pa sam zamolila baku da mi pomogne kod prve sadnje. Kako je nastao moj biovrt možete pročitati OVDJE .
Na samom početku svako mi je novo cvijeće i povrće bila nepoznanica; kako izgleda nešto dok nikne, kako sve to razlikovati od korova, kako izgleda dok procvate, što joj treba za dobar rast… Danas se osjećam kao prava veteranka i ponosna sam na sebe dok mogu prepoznati gotovo svaku biljčicu čim nikne, kad jasno poznajem i razlikujem brojne jestive, ali i otrovne biljke u mom okolišu. A ne bi došlo do toga da nisam od samog početka osjetila jednu veliku inspiraciju i uzbuđenje oko otkrivanja svih biljaka oko mene. Potpuno mi je jasan žar i entuzijazam botaničara u vrijeme otkrivanja Novog svijeta koji su se otisnuli na duga putovanja u potrazi za novim vrstama biljaka. I tu nema kraja otkrivanja niti za nas „obične vrtlare“, jer uvijek postoji toliko novih biljaka za otkriti i probati uzgojiti.
Nema kraja s kreiranjem vrta, jer ne vele uzalud da je „jedino promjena stalna“. To se vrlo lako može vidjeti već iste godine u vrtu – dok jednom nešto posadite i isplanirate, to sigurno neće takvo ostati. Često se tako primim da obuzdavam neke biljke u vrtu, dok neke moram rasađivati u zadnji čas da mi ne propadnu, jer im ne odgovara mjesto. Tako sam nekoliko godina imala prekrasnu gredicu delphiniuma iza kuće, sve dok nije narasla vrba i zasjenila tu „djecu sunca“ te su ih napali puževi koji vole sjenu – godinu dana poslije sam se borila da mi opstanu. Tako to stalno biva u prirodi – ona se stalno mijenja i biljke se stalno prilagođavaju.
Niti s povrćem nije svake godine isto. Koliko god znala što nekoj vrsti paše, kako sve iskombinirati na gredicama, kad i kako posijati – na klimatske prilike ne mogu utjecati, pa svake godine ispadne da neke vrste prekrasno i obilno napreduju, a nekima baš „nije njihova godina“. Ove godine nije baš bilo nešto mrkve i cikle – iako ih dakle sijem po istom obrascu već godinama – ali je zato bilo obilje paprika i mahunarki. Unatoč godinama iskustva i znanju – i priroda ima tu svoj veliki utjecaj pa na neke stvari ne možemo potpuno utjecati (barem ne u biovrtu). Ali i ne moramo. Ako sadimo raznoliko, svake godine je obilje nečega, pa se treba veseliti onome što je uspjelo te godine, a za ono što nije uspjelo – učimo na greškama ili okolnostima. Tu je upravo ljepota i draž vrtlarenja – svake godine nova priča, novi vrt, nove nepredvidive stvari, novo istraživanje i novo učenje.
Svake godine već od samog planiranja, dok si pronađem neke nove biljke koje ću te sezone saditi u mom vrtu i dok razmišljam kako ću kreirati vrt ove sezone, u tolikom sam zanosu i inspiraciji da mi to ponekad ne da noćima spavati – već po noći planiram i „sadim“ biljke. To je ono uzbuđenje, treperenje i zaljubljenost koje je jako dobro opisala kineska poslovica:
Predlažem vam da ove godine poklonite sebi i drugima najbolji poklon, viziju sretne, zdrave, blagoslovljene, šarene, samodostatne i site godine. Poklonite si inspiraciju, treperenje i radost stvaranja – kreirajte vlastiti vrt 🙂
