Prijavi se na edukaciju “Planiranje, sadnja i održavanje voćnjaka” 19.10.2024.(sub)

Znate li da je idealno vrijeme za sadnju voćnjaka bilo pred 5 godina? Toliko je potrebno čekati da voćke koje smo posaditi daju nekakav značajniji rod. Ali nemojte očajavati, drugo idealno vrijeme je upravo sada – i to na jesen.

Stoga nemojte propustiti priliku da posadite voćnjak ili bar nekoliko voćaka ove jeseni. Upravo sada je idealno vrijeme da se pripremite za sadnju vašeg voćnjaka i osigurate si obilje voća za vas i vašu obitelj u godinama koje slijede.

Ako vas muče pitanja koje vrste voćki odabrati, koje sorte, kako isplanirati voćnjak, kako posaditi voćku, kako se zaštititi od nametnika… na pravom se mjestu – sve to ćete naučiti u edukaciji Silvije Kolar-Fodor.
Sama radionica održat će se u voćnjacima i bobičnjacima Silvije Kolar-Fodor, tako da imate jedinstvenu priliku učiti o kreiranju voćnjaka na konkretnim primjerima.

Neke od tema koje će biti posebno obrađene na radionici:

– planiranje voćnjaka (izbor vrsti, sorti, podloga, razmak kod sadnje….)
– sadnja voćaka i bobičastog voća (praktični prikaz)
– zaštita voćaka od nametnika i voluharica
– zaštita voćaka od divljači
– zaštita voćaka od mrazopuca
– kako možete sami uzgojiti i razmnožiti voćke
– osnovne tehnike cijepljenja/kalemljenja voćaka – praktični prikaz

VODITELJICA EDUKACIJE:
Silvija Kolar–Fodor je autorica, biovrtlarka i aktivistica. Kao velika zaljubljenica u prirodu posvećena je edukaciji o životu u skladu s prirodom. Autorica je knjige „Vrtlarenje u skladu s prirodom« i edukativnog portala www.biovrt.com, a surađivala je kao kolumnistica s brojnim časopisima i portalima.
Predsjednica je udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” u sklopu koje diljem Republike Hrvatske provodi edukacije, osmišljava i vodi razne projekte kojima pokreće školske vrtove u Međimurju i uvodi edukacijske programe o biovrtlarenju, održivom razvoju i životu u skladu s prirodom u osnovne škole.

Čuvarica je brojnih sorti starinskog sjemenja i čuva ih od izumiranja za buduće generacije. Na svom imanju stalno isprobava nove ideje i tehnike biološkog uzgoja te redovito piše i inspirira brojne pratitelje na društvenim mrežama. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.
Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske utjecajne žene 2020. na području vodstva i inovacija, te nagrade Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje za 2020. u kategoriji 2: Iskorjenjivanje gladi.

KADA ODRŽAVAMO EDUKACIJU:
19.10.2024. (subota) 10:00-14:00 (u slučaju lošeg vremena radionica se odgađa)
..
CIJENA EDUKACIJE
Cijena edukacije je 39 eur po osobi. Uplate za plaćanje šaljemo vam po prijavi.

KAKO SE PRIJAVITI:
Prijave su obavezne, a broj mjesta je ograničen.
Prijave primamo isključivo putem on-line prijavnice OVDJE.

Nakon prijave šaljemo vam podatke za plaćanje i račun na vaš e-mail.

KAKO SE DOLAZI DO IMANJA BIOVRT
Imanje se nalazi u Novom Selu Rok kraj Čakovca, u Međimurskoj županiji.
Prijevoz na imanje je u osobnoj organizaciji polaznika.
Ukoliko nemate mogućnost dolaska vlastitim prijevozom, moguće je povezati zainteresirane posjetitelje s onima koji dolaze osobnim autom i voljni su povesti suputnike – ukoliko će biti takvih prijava.
Detaljne upute za dolazak poslat ćemo vam mailom nekoliko dana prije edukacije.

Prijavi se na edukaciju “Kako kreirati šumski vrt” 12.10.24.(sub)

Šumski vrt ili šuma hrane je oblik uzgoja hrane u kojem se imitiraju prirodni biosustavi mlade šume i šumskog ruba. Iako relativno nepoznati pojam kod nas, šumski vrt je najstariji način ljudskog bavljenja poljoprivredom.

Ovo su kompleksni sustavi koji se dizajniraju višedimenzionalno, čak u 7 slojeva, a obuhvaćaju stabla, voćke, grmlje, penjačice, zeljaste trajnice, ljekovito bilje, gomolje i samonikle biljke te povrće.

Šumski vrt se bazira na biljkama trajnicama ali ne isključuje i jednogodišnje povrće. Iako ne moraju sve biljke u šumskom vrtu biti jestive, biramo biljke koje imaju korisne funkcije u biosustavu npr. fiksacija dušika, zaštita od vjetra, hrana, lijek itd.

Šumski vrt možemo dizajnirati ispočetka, ali i postojeći vrt ili voćnjak možemo preraditi u takav oblik uzgoja hrane.

Ako se sve dobro odradi, za 15-tak godina, jedini posao će vam biti berba plodova.

Na radionici ćete naučiti osnove kreiranja šumskog vrta te imati prilike napraviti plan vašeg budućeg šumskog vrta odnosno šume hrane. Dobit ćete preporuku mnoštva zanimljivih biljaka za svaki od 7 slojeva šumskog vrta.

Sama radionica održat će se u šumskom vrtu voditeljice edukacije Silvije Kolar-Fodor, tako da imate jedinstvenu priliku učiti o ovom obliku uzgoja hrane na stvarnom primjeru šumskog vrta koji je bio formirani 2012. godine.
Osim šumskog vrta, voditeljica će vas upoznati i s detaljima kreiranja voćnjaka s elementima samoodrživog šumskog vrta.
Sve ovo odvijat će se na konkretnim primjerima u šumskom vrtu i voćnjacima voditeljice, pa tako imate prilike uživo vidjeti rezultate dizajna i upoznati se s brojnim zanimljivim biljkama koje možete i vi uklopiti u svoj šumski vrt.

KADA ODRŽAVAMO EDUKACIJU:
14.10.2024. (subota) 10:00-14:00

CIJENA EDUKACIJE
Cijena edukacije je =39 eur po osobi. Uplate za plaćanje šaljemo vam po prijavi.

KAKO SE PRIJAVITI:
Prijave su obavezne, a broj mjesta je ograničen.
Prijave primamo isključivo putem on-line prijavnice OVDJE.

Nakon prijave šaljemo vam podatke za plaćanje i račun na vaš e-mail.

POGLEDAJTE I SNIMLJENU VIDEO EDUKACIJU O ŠUMSKOM VRTU:
Ako vam termin ne odgovara ili vam je moje imanje predaleko – postoji i opcija za naručiti video online edukaciju koja je snimljena u mom šumskom vrtu. A tu edukaciju onda možete neograničeno gledati tijekom 3 mjeseca od dana kupnje.
Sve detalje i kako naručiti ogledajte OVDJE.

Pogledajte i kratki video snimljen u šumskom vrtu početkom listopada 2024:

Poziv na online predavanje “Uzgajajmo vlastitu hranu – jesenski radovi u vrtu” 04.-12.10.2024.

Uzgoj vlastite hrane put je prema vlastitoj samodostatnosti i boljem zdravlju.

U ova izazovna vremena divljanja cijena, nesigurnosti i sve nekvalitetnije hrane na tržištu, sve više ljudi okreće se uzgoju vlastite hrane.

I to je zaista odluka i put u pravom smjeru, jer osim vlastite hrane donosi puno dobrobiti u naš život.

Radost, zdravlje, obilje, hranu za koju znamo na koji je način uzgajana. Slobodu da odšećemo do vlastitog vrta i tamo uberemo naš obrok kad god poželimo.

Sezonsko, lokalno, organsko pravi je smjer u kojem bi trebalo težiti i u uzgoju i u konzumaciji hrane.

Jesen je, ali to nikako ne znači da je vrijeme mirovanja ili da je kraj za ovu vrtlarsku sezonu. Upravo sada je vrijeme za sjetvu i sadnju kultura koje ćemo brati na proljeće, ili pak idućih godina.

Vrijeme je i planiranja i sadnje voćnjaka.

Da bi i vas inspirirala na uzgoj vlastite hrane poklanjam vam online predavanje u kojem ću vam otkriti što sve sijemo i sadimo u ovo doba godine te kako pripremiti vrt za zimu.

Predavanje “”Uzgajajmo vlastitu hranu – jesenski radovi u vrtu” bit će besplatno dostupno online od 04.-12.10.24. na mom Youtube kanalu, a da bi ga mogli besplatno pogledati trebate se prethodno prijaviti putem online prijavnice.

PRIJAVITE SE ZA GLEDANJE PREDAVANJA od 04.-12.10.24. OVDJE.

Moje je ime Silvija Kolar-Fodor. Ja sam autorica, biovrtlarka, aktivistica i zaljubljenica u prirodu. Posljednjih sedamnaest godina inspiriram i educiram vrtlare/ice i one koji to žele postati, kako lako i jednostavno, a uz puno radosti mogu uzgojiti obilje zdrave hrane. Znanje i podršku u tome pružam vam kroz svoju knjigu „Vrtlarenje u skladu s prirodom”, edukacije, www.biovrt.com i domaće sjeme iz biovrta. Vjerujem da upravo vlastitim biovrtom i podrškom lokalnog organskog uzgoja svi zajedno stvaramo bolju budućnost za sebe i za buduće generacije.

Poveznicu za gledanje primit ćete na vaš e-mail od 04.10.24.

PRIJAVITE SE ZA GLEDANJE PREDAVANJA od 04.-12.10.24. OVDJE.

Predavanje provodimo u sklopu našeg programa “Podržimo lokalni, sezonski i organski uzgoj hrane”.

Život u kojem ne trebate godišnji da se odmorite ili pobjegnete od njega?

Život u kojem ne trebate godišnji da se odmorite ili pobjegnete od njega? Ja živim takav život i neopisivo sam zahvalna na tome.

Iako će mnogi koji me poznaju reći da sam radoholičarka i da previše radim i da se premalo opuštam i odmaram – što i priznajem, moram reći s druge strane da volim ovakav životi da ga ne bih mijenjala za nešto drugo. I da zapravo radim posao koji mi puni baterije i ne iscrpljuje me – stoga mi nije žao što toliko radim i to mi uopće nije nikakav nedostatak, nego način života.

Jer zaista, velika je razlika ako radite posao gdje osjećate grč u želucu i gdje ne osjećate inspiraciju, gdje jedva čekate da to samo odradite da se vratite svom životu, ili pak osjećate neizmjernu radost i inspiraciju gdje vam stalno naviru nove ideje i veselite se ispunjavanju istih. Gdje jedva čekate novi dan da krenete u novu akciju, gdje vam stalno naviru nove ideje koje vas vesele, gdje uživate u stvaranju.

Da se razumijemo, uvijek u svakom poslu, pa tako i u mojem, postoji onaj faktor dosadne papirologije koju stvarno ne volim, no ostatak posla – ja obožavam. Koliko god to nekad bilo i fizički naporno, koliko to bilo puno više od 8 sati dnevno – nema veze, mene takvo stvaranje uveseljuje. Zato mi ne treba nikakav značajni godišnji odmor, nikakva neka duga pauza da dođem k sebi – jer ja jesam pri sebi stalno, i sretna sam tu gdje jesam. Sada i ovdje.

Doduše, volim i ponekad otputovati, malo se maknuti, vidjeti nove ljude i mjesta, ali ništa ne predugo, jer ipak doma u Biovrtu mi je najljepše I znam si uzeti predah kad mi treba, znam jednostavno stati i uživati u trenutku. Ako nikaj drugo, sjesti na terasu ili klupicu kraj mog vrta i otvoriti si pivo.

Divno je zaista biti sretan i zadovoljan s onime što imaš i kakvo jeste i raditi posao odnosno biti ono s čime si zadovoljan i spokojan. Jedan veliki dio života zapravo provodimo u radu i trebali bi težiti tome da je to nešto što nas zaista ispunjava i da se osjećamo dobro u tome. Jeste li i vi uspjeli u tome?

Poziv na predavanje Silvije Kolar-Fodor 27.09.24. u Puli

“Kako imati vlastitu hranu dostupnu cijele godine” naslov je predavanja koje će 27. rujna u 18 sati u Sveučilišnoj knjižnici u Puli održati biovrtlarka Silvija Kolar–Fodor. Predavanje u sklopu projekta BOLSTER i mini-projekta A green library for a green transition organiziraju: Društvo bibliotekara Istre, Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije.

Na predavanju “Kako imati vlastitu hranu dostupnu cijele godine” će vam predavačica Silvija Kolar-Fodor otkriti kako u vlastitom vrtu možete uzgajati i imati vlastitu hranu dostupnu tijekom cijele sezone. Otkrit će vam kako produžiti vrtlarsku sezonu određenim vrstama, što možete uzgajati na vrtu i tijekom zimskih dana, što možete sijati i više puta u godini te koje kulture pohraniti na najbolji način da su vam dostupne u vrijeme i kad ne rastu na vrtu.

Svaki sudionik predavanja dobiva na poklon paketić sjemena iz biovrta.

Silvija Kolar–Fodor je autorica, biovrtlarka i aktivistica. Kao velika zaljubljenica u prirodu posvećena je edukaciji o životu u skladu s prirodom.
Autorica je knjige „Vrtlarenje u skladu s prirodom« i edukativnog portala www.biovrt.com, a surađivala je kao kolumnistica s brojnim časopisima i portalima.
Predsjednica je udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” u sklopu koje diljem Republike Hrvatske provodi edukacije, osmišljava i vodi razne projekte kojima pokreće školske vrtove u Međimurju i uvodi edukacijske programe o biovrtlarenju, održivom razvoju i životu u skladu s prirodom u osnovne škole.
Čuvarica je brojnih sorti starinskog sjemenja i čuva ih od izumiranja za buduće generacije. Na svom imanju stalno isprobava nove ideje i tehnike biološkog uzgoja te redovito piše i inspirira brojne pratitelje na društvenim mrežama. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.
Dobitnica je prestižne nagrade Hrvatske utjecajne žene 2020. na području vodstva i inovacija, te nagrade Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje za 2020. u kategoriji 2: Iskorjenjivanje gladi.

Projekt BOLSTER – Bridging Organizations and marginalized communities for Local Sustainablity Transitions in EuRope uključuje 12 ključnih istraživačkih partnera i još 23 pridružena partnera iz cijele EU, uključujući institucije znanja, vladine institucije, nevladine organizacije te članove poslovne zajednice. Cilj je projekta BOLSTER, čiji je glavni koordinator Sveučilište iz Tilburga, razumjeti kako na marginalizirane zajednice utječu politike povezane s Europskim zelenim planom i povećava li njihovo uključivanje u procese donošenja odluka potporu tranzicijskim planovima. Projekt se financira iz europskog istraživačkog fonda Obzor Europa u iznosu od 3,8 milijuna eura. U sklopu radnih aktivnosti Re-Activate campaign: Community projects – mini projects, Društvo bibliotekara Istre je prijavilo mini-projekt – A green library for a green transition koji je odobren za financiranje od strane glavnog koodrinatora i jednog od partnera – Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Opatije.

Akebia quinata – penjačica “plava banana”

Moguće je uzgojiti plave banane – ja sam ih uzgojila u mom biovrtu. Radi se o penjačici Akebia quinata, a još ju zova čokoladna penjačica, čokoladna lozica. Porijeklom je iz istočne Azije (Kina, Japan, Koreja).

Ova listopadna penjačica dobro podnosi niske zimske temperature i bez problema prezimljava u našim krajevima, ali ipak na proljeće su mladi izdanci osjetljivi na kasni proljetni mraz.

U biovrtu uzgajam dvije sorte koje se razlikuju po boji cvjetova i plodova – akebiju prekrasnih roza cvjetova i akebiju tamno crvenih cvjetova – skoro pa čokoladne nijanse.

Cvjetovi ugodno mirišu, biljka ima zasebne muške i ženske cvjetove, ali oba spola se nalaze na jednoj biljci.

Međutim, da bi bilo plodova, trebate imati barem 2 različite biljke i to posađene dovoljno blizu, jer akebija nije samooplodna i mora se međusobno oprašiti s drugom biljkom iste vrste. Ali i tada rijetko zameće plodove naprama količini cvjetova koje ima, barem je kod mene to tako.

Fotografije: Roza akebija, muški i ženski cvijet

Biljka je jestiva i ljekovita – mladi izdanci se jedu, listovi se koriste za čaj, plodovi su jestivi.

Plodovi akebije podsjećaju izgledom na banane i plave su boje. Sorta tamno crvenih cvjetova ima plodove intenzivnije plavo-ljubičaste boje, a sorta ružičastih cvjetova blago plavkaste plodove. Kada plodovi dozore, pucaju i otvaraju se.

Ako ih na vrijeme ne poberete, padaju na tlo.
Plodovi su dosta veliki, narastu do 10 cm, čvrsti i plave boje, dok je unutra mekana slatka pulpa u kojoj se nalazi mnoštvo crnih sjemenki.

Sam okus pulpe nije ništa posebno, slatka je bez neke posebne arome, no ipak fina. Jedni vele da okus ima i notu vanilije.
Jestiva je i kora ploda koja je čvršća i blago gorkasta, a može se ispeći.

Sjemenke iz pulpe mogu se izdvojiti i posijati, niču bez problema. Ja sam ih sijala u teglice na otvorenom i ostavila preko zime vani, da imaju razdoblje hladnoće (stratifikaciju) što potiče klijanje, i uspješno sam ih tako uzgojila.

Akebija ima široku primjenu – kako za jelo, tako i za liječenje i u praktične svrhe. U svrhu liječenja koristi se sušena stabljika koje se bere i suši na jesen, i to za gljivične i bakterijske infekcije, urinarne infekcije, kod izostanka menstruacije, poticanje laktacije. Plod isto ima široku primjenu, između ostalog stoji i kao lijek za rak, a akebija je na visokom mjestu popisa biljaka koje se koriste protiv plodnosti u Kini. Od stabljika se pletu košare, od sjemenki se tradicionalno radi sapun u Kini…. Više o jestivosti i ljekovitosti pročitajte OVDJE.

Dobro podnosi i sušu i sjenu – pa je dobar izbor penjačica za šumski vrt. Odlično raste i na žičanim ogradama, bilo gdje se može penjati. S godinama naraste jako pa ju treba i malo orezati s vremena na vrijeme. Može se uzgajati i kao prekrivač tla.

Ja ju uzgajam na žičanoj ogradi, a tijekom godine toliko se je uspješno raširila da mi je “pobjegla” i na obližnje voćke, s kojih sam ju onda morala obuzdavati. S vremenom se dosta raširi i horizontalno, izbojci se i ukorijene, pa ju je nakon nekih 10-tak godina uzgoja potrebno i malo “staviti pod kontrolu”:

U svakom slučaju, i da nema ploda, uvijek bi ju odabrala kao ukrasnu vrstu, jer su cvjetovi prekrasni, a miris zaista božanstveni.

Video o akebiji pogledajte OVDJE:

Što kad gusjenice kukuruzne sovice napadnu rajčice?

Žuta kukuruzna (ili pamukova) sovica (Helicoverpa armigera) ove se godine u većini vrtova u našem kraju pojavila u većem broju i zadnjih je mjesec dana napravila značajne štete ubušavajući se u plodove rajčice, ponegdje i paprike.

Ovo je vrsta noćnog leptira koji je žućkaste do smećkaste boje. Gusjenice mogu biti svijetlozelene, žute, ali i s nijansama-crtama crvenkasto-smeđe boje. Odrasle gusjenice narastu do 3,5-4 cm. Sovica tijekom godine ima 2-3 generacije. Prva generacija se razvija krajem svibnja i tijekom lipnja, druga tijekom srpnja, a treća tijekom kolovoza i početkom rujna, a razvoj jedne generacije traje oko mjesec dana.

Gusjenice ove sovice hrane se na oko 250 biljnih vrsta, od kojih su mnoge poljoprivredne kulture na kojima onda rade velike štete. Ubušuju se u kukuruz, pamuk, rajčice, paprike, kupusnjače…..

ZAŠTO SE JE OVE GODINE TAKO MASOVNO POJAVILA?
Radi sve većih temperatura, a ove godine imali smo zaista dugotrajna razdoblje visokih temperatura. Ova sovica značajni je štetnik u toplijim krajevima gdje se uzgaja pamuk (otud i naziv) – no kako je i kod nas sve više (pre)toplih razdoblja – to je izrazite pogodovalo njenom širenju, pa je ove sezone i kod nas napravila značajne štete. Prijašnjih sam ju godina primijetila u neznatnom broju, nikad do sad ih nije bilo kao ove godine.

KOJA SU ORGANSKA RJEŠENJA ZA VRT?
Prvenstveno čim veća bioraznolikost. Što veća raznolikost u vrtu i oko vrta – to ćete imati manje štete od novih invazivnih vrsta poput ovih gusjenica i stjenica (zelene i marmorirane). U takvim situacijama mnoge biljke imaju i ulogu mamaca, pa se nametnici ne hrane na povrću, nego na mamcima.
Drugo, privlačenje i čuvanje prirodnih predatora. A to su prvenstveno pauci i ptice, koji se hrane nametnicima. U mom vrtu uvijek ima puno suncokreta koji privlači sjenice u moj vrt, koje onda “usput” poberu i gusjenice.

PRIRODNA SREDSTVA ZA PRSKANJE?
Od prirodnih sredstava kod jače pojave gusjenica preporučuju se biološki preparati na bazi alga ili pak neema, pri kojima će doći do poremećaja u ishrani. Pripravak od gorkog pelina (namočiti na 24 sata i onda prskati) isto će tako odvratiti gusjenice od hranjenja poprskanih biljaka. Isti učinak može imati i papar, chilli, češnjak. Iako je bilo dosta preporuka sredstava s octom jer on nagriza gusjenice – ja bih bila s time jako oprezna, jer radi se ipak o octenoj kiselini, koja nije nimalo tako bezopasna kao što je to recimo pelin ili pak chilli – ako ubija gusjenice ubija i korisne organizme. Ocat djeluje na biljke kao herbicid, može promijeniti pH zemljišta – a to djeluje na mogućnost usvajanja hranjiva kod biljaka, a postoji i kumulativni učinak ukoliko se prskanja ponavljaju. Stoga oprez s “kućanskim” pripravcima – na to upozoravam već jako dugo da nisu oni baš tak bezopasni i moramo jako dobro promisliti o sveobuhvatnim djelovanju, a ne samo na kratkoročno rješavanje problema.

KAKO SAM IH JA OVE GODINE ZAUSTAVILA?
Ja sam ove godine odlučila gusjenice loviti. Ionako sam često sad kod rajčica – em ih još vežem i em ih još berem – pa je najjednostavnije pogledati ako ima štete na plodovima, tu su onda i gusjenice. Jedna gusjenica se seli na više plodova, pa kad ju ulovim zaustavim dosta štete, za to mi treba najmanje vremena – kad sam ionako već kod gredice rajčice drugim poslom.

Velika biološka raznolikost mi je itekako pomogla da i u ovoj izazovnoj godini, unatoč pojavi i stjenica i gusjenica – imam jako malo šteta. Kako kreirati ovakav vrt saznajte prateći moje savjete na ovom profilu i na biovrt.com.

Još malo o ovim gusjenicama pogledajte i na mom videu:

Zašto je bolje počupati ambroziju nego ju kositi?

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je invazivna biljka uvezena iz Amerike, a ono što radi u našem biosustavu je da svojim agresivnim rastom potiskuje naše biljne autohtone sorte (na kojima se hrane autohtone životinjske vrste), a osim toga, teški je alergen i mnogi ljudi u ovo doba godine pate od teških alergijskih reakcija na pelud ambrozije u cvatu. Zato je i zakonski propisano da ambroziju treba ukloniti.

No, da li ju je dovoljno kositi? Nije. Koliko god ona već bila pokošena, ona krajem ljeta, u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna zna da je zadnja prilika za cvasti i osjemeniti se, zato će i mali podrezani ostatak biljčice potjerati cvijet, nakon toga naravno formirati i sjeme. Zato ja sve što sad nađem, a još je u cvatu – čupam.

Sjeme godinama čeka u tlu povoljnu priliku za nicanje, a u tlu sjeme ambrozije može čekati čak 80 godina povoljni trenutak za nicanje. Klijanje sjemenja aktivira obrada zemlje, uzurpiravanje zemlje, zato je najčešća na oranicama tj. na obrađenim površinama, a jako je malo ima na livadama.

Zadnjih nekoliko godina mi se je na jednoj livadi proširila ambrozija, bilo je dosta krtičnjaka i tu je ona niknula dok su krtice nadigle zemlju. Kako na toj livadi imam i biljku krvaru (Sanguisorba) koja je potrebna livadnom leptiru plavcu za opstanak jer se njegova gusjenica hrani samo na toj biljci, neću kositi sve do 15.09. – a do tada bi se već ta ambrozija mogla osjemeniti. Zato smo ovih dana počupali svu ambroziju – i da ne ode u sjeme, i da si to sjeme kasnije ne dovedem s malčem doma i posijem u svoj biovrt. A na njivama na polju, viđam parcele s jako puno ambrozije u punom cvatu. Imajte razumijevanje za one koji u ovo doba godine zaista vrlo pate od alergijskih reakcija, i gdje god da vidite ambroziju – čupnite.

No nije ambrozija samo loša. Ona je i ljekovita biljka, a najbolje ju je za ljekovite svrhe brati prije nego ode u cvijet. U narodnoj se medicini konzumira kao čaj ili kao tinktura za liječenje temperature, groznice, dijareje, bolesti probavnog trakta, za uklanjanje parazita iz organizma, tretiranje modrica i rana, ublažavanje problema s išijasom. Koristi se za reguliranje krvnog tlaka, razine šećera u krvi, čak za liječenje brojnih alergija. Potpomaže stvaranje krvi, regeneraciju eritrocita i leukocita te tako sprječava pojavu leukemije, a nova istraživanja su dokazala da pomaže u borbi protiv brojnih tumora.

Ambrozija slovi kao biljka koja osiromašuje tlo jer iz njega crpi jako puno hranjivih tvari – pa možete i njome malčirati (prije nego ode u sjeme!) ili pak napraviti tekuće gnojivo od nje – i tako vratiti u tlo ono što je iscrpila iz tla.

Ambrozija i uklanja zagađenja iz tla – teške metale poput olova. Više o tome pročitajte OVDJE.

Pogledajte o tome zašto je čupanje boje od košnje i u videu: