Popečki od tikvice i paski češnjaka

S vrta na stol. Nedavno sam na fotografiji objavila sastojke za nedjeljni ručak (OVDJE), pa evo što sam napravila od tikvice i paski češnjaka – popečke, za koje donosim recept.

PRIPREMA:
– naribajte tikvicu
– narežite paske češnjaka na manje komadiće (dužine oko 1-2 cm, i to samo one hrskavije dijelove, ako su već žilave na donjem dijelu to ne režite.)
– dodajte 2-3 jaja, sol, začine i šalica brašna
– pomiješajte sve skupa, ako mislite da je smjesa prerijetka dodajte još malo brašna – ali ne treba biti jako čvrsta smjesa, dovoljno je da je malo gušća od smjese za palačinke
– možete dodati i malo praška za pecivo, ali nije nužno
– stavljajte u tavu s zagrijanim uljem, 1 jušna žlica smjese = 1 popečak
– servirajte i uživajte

Istovremeno, grašak i drugi dio paski češnjaka su završili u juhici od graška s ribanjkom (kašicom), a krumpir jednostavno očišćen, narezan i pečen u tavi s malo ulja – taj mladi krumpir mi je baš nešto posebno i uživam u njegovom okusu. Ove recepte potražite OVDJE.

Jaja koristim pačja, od mojih indijskih patki trkačica koje trčkaraju imanjem i skupljaju puževe – tako da je većina onog što jedem s mog vrta i imam jako male potrebe za dućanima.

Zaista je jednostavno od “običnih” sastojaka s vrta napraviti jako ukusan ručak. Ovo je doba godine kad jednostavno uživam u povrću s vrta, da se mene pita jela bih grašak, paske češnjaka i mladi krumpir cijele godine – no moram se zadovoljiti time da svako voće i povrće ima svoju sezonu – a koju onda iskoristim maksimalno.

Što sve može biti naš vrt?

Vrt ne mora biti mjesto gdje se cijele godine “vrtite po vrtu” u utrci s korovima.
Vrt ne mora biti mjesto gdje se bojite i borite s bolestima i nametnicima.
Vrt ne mora biti teška muka i napor.
Vrt ne mora biti obaveza..

Da je tako – ja ne bih imala vrt. No, puno toga ovisi o nama, našem stavu, našem razumijevanju i našem znanju.

Vrt je mjesto gdje se srećemo na pola puta s prirodom, gdje surađujemo s njom.
Vrt je mjesto gdje se vraćamo prirodi.
Vrt je mjesto gdje se vraćamo sami sebi.
Vrt je mjesto gdje možemo istinski uživati i napraviti čudesa.
Vrt je mjesto gdje možemo stati i jednostavno biti u trenutku.
Vrt je najbolja terapija i meditacija.
Vrt je najkonkretniji oblik duhovnosti.

Vrt je mjesto gdje uživam u stvaranju.
Gdje sam pronašla svoju svrhu i mjesto pod suncem, gdje sam shvatila koliko čudesa postoji oko nas i koliko je u prirodi sve čudesno i sve povezano.
Gdje učim promatrajući i diveći se majci Prirodi.
Gdje sam naučila kako biti zahvalna na neba na svim “malim” stvarima koje imam u životu i kako je divno biti živ i imati prilike biti u ovom trenutku na ovom Planetu, i truditi se biti i bolji čovjek i pokušati doprinijeti da i ovaj Planet bude bolje mjesto za sve.

E da, vrt mi daje samodostatnost i najbolju hranu za mene i moju obitelj.

“Moj vrt je moje najljepše remek djelo” rekao je Claude Monet.

Što ja za vas vaš vrt?

Čemu kupovati povrće van sezone kad imamo obilje na vrtu?

Kad će ljudi shvatiti da trava nije zelenija preko puta?

Prošli smo tjedan bili na ručku kod moje bake. Dogovorimo se tako nekoliko puta na tjedan da nam moja 87-godišnja baka pripremi nešto jednostavno međimursko za ručak, a tako i njoj damo svrhu, meni ostaje više vremena i dođemo do nje malo se podružiti s njom.
I tako prošli tjedan uz jedno jelo ponudi moja baka mom mužu rajčicu. Ja gledam baku, zdjelu salate iz vrta na stolu, i naravno pitam čemu pobogu kupuje te rajčice kad im ionako nije sezona i kad to jednostavno nije dobrog okusa. A povrh toga – vrt moje mame (žive u istom kućanstvu) prepun je salate i mladog kupusa, pa nema nikakve potrebe za kupovinom rajčica. (A zato je i moja baka ponudila rajčicu samo mom mužu, jer zna da ja to ne želim i da će dobiti “jezikovu juhu” radi toga od mene.)

I veli moj muž dobro (da ne uvrijedi bakicu), ali “moramo to jako posoliti da ima neki okus”. A meni odgovori baka na moje pitanje zašto je to kupila – da eto, htjela je, kad još rajčice nemaju doma.

I da se razumijemo, nije ovo mojoj baki takva jednokratna kupnja i nije to napravila radi nas. Znala je kupiti i zelenu salatu u sezoni rajčica, ili pak kupus u sezoni salate – jer eto, onda nije bilo toga na vrtu.

Vidite li apsurd u svemu ovome? Imaju doma vrt pun obilja, pun prekrasne sezonske, organske, lokalne hrane, za koju točno znaju otkud dolazi, prepunu vitamina i minerala, ali ne, moraju kupiti rajčicu, jer eto, još nije dozorila na njihovom vrtu. Onu praznu, bezukusnu rajčicu, s tko zna kakvim ostacima pesticida u sebi, bljutavu i bez mirisa što jasno ukazuje da nutritivno nema niti približno vitamina i minerala u sebi, pa ju treba zasoljavati samo da dobije neki okus.

I da, hrana na vlastitim vrtu je besplatna – a za ovu rajčicu trebalo je dati novac koji je prije toga trebalo negdje zaraditi. Da li zato toliko malo ljudi cijene ono što već imaju doma na vrtu – jer nisu dali novac za to?

I tako se vraćam na ono početno pitanje – kad će ljudi shvatiti da trava nije zelenija s druge strane? Kad će shvatiti da uzgoj hrane iz dućana nije niti približno sličan onome što imamo u vlastitim vrtu, i da svakom svojom kupovinom mi glasamo i itekako utječemo na to kakav će svijet biti? Kad će ljudi početi biti zahvaln(ij)i na tome što imaju i što mogu samo svojim rukama stvoriti?

Vjerujem da je ključ svega u znanju i osviještenosti s jedne strane, a s druge strane upravo u zahvalnosti za ono što imamo. Čini se da mnogi to još uvijek ne znaju cijeniti dovoljno, pa misle da je tamo nešto drugo bolje od njihovog. I zato ja i dalje tupim i tupim i mami i baki, i ne odustajem. Jednako kao i na mojoj stranici i društvenim mrežama. Valjda će jednog dana konačno shvatiti.

Na uvodnoj fotografiji je divno obilje koje sam pobrala u nedjelju i od čega sam pripremila ručak. Ne bih ovo moje obilje s vrta mijenjala za ništa iz dućana. Jer jednostavno znam da nema boljeg. Znam da je ovo vrhunski, sezonsko, lokalno, organsko, prepuno vitamina i minerala, prepuno mirisa i okusa, bez ambalaže, bez da je moralo biti ubrano tko zna kad i bez da je proputovalo kilometre da dođe do mene.

I tako tijekom sezone iz dana u dan, neizmjerno se veselim svemu što naraste u mom vrtu i neopisivo sam ZAHVALNA na svemu.

I samo treba dati mašti na volju – iz “običnih” namirnica, možete napraviti toliko zanimljivih i ukusnih jela. Zar to i nije smisao uzgoja vlastite hrane?

Poziv na online predavanje “Kako zaštititi rajčice od plamenjače” 21.06.-02.07.2024.

Rajčice su mnogima omiljeno povrće, no ima nažalost zahtjevnih sezona kada kod uzgoja rajčice imamo brojne izazove. Ova godina jedna je od takvih, kada se je plamenjača pojavila vrlo rano u mnogim vrtovima.

No, i uz pomoć bioloških metoda možete uzgojiti obilje rajčica i tijekom izazovnih sezona.

Poklanjam vam predavanje u kojem ću vas naučiti kako, a bit će besplatno dostupno online od 21.06.-02.07.2024. na mom Youtube kanalu.

Postoje brojne bolesti rajčice i nisu sve plamenjača. Neke nisu toliko pogubne, zato je potrebno znati razlikovati ih.
Postoje brojne metode uzgoja, kao i brojne preventivne metode koje nam mogu pomoći da unatoč velikim izazovima, ipak uzgojimo dovoljno rajčica. No za to trebamo znanje, a moje bogato 18-godišnje iskustvo s uzgojem rajčica kao i s njihovim bolestima ću podijeliti s vama u mom predavanju “Kako zaštititi rajčice od plamenjače”.

Ovo predavanje dio je našeg programa “Podržimo lokalni, sezonski i organski uzgoj hrane” gdje vam besplatnim edukativnim sadržajima pomažemo da i vi uzgojite obilje u svom vrtu.

PRIJAVITE SE ZA GLEDANJE PREDAVANJA OVDJE.

Moje je ime Silvija Kolar-Fodor. Ja sam autorica, biovrtlarka, aktivistica i zaljubljenica u prirodu. Posljednjih osamnaest godina inspiriram i educiram vrtlare/ice i one koji to žele postati, kako lako i jednostavno, a uz puno radosti mogu uzgojiti obilje zdrave hrane. Znanje i podršku u tome pružam vam kroz svoju knjigu „Vrtlarenje u skladu s prirodom”, edukacije, www.biovrt.com i domaće sjeme iz biovrta. Vjerujem da upravo vlastitim biovrtom i podrškom lokalnog organskog uzgoja svi zajedno stvaramo bolju budućnost za sebe i za buduće generacije.

Poveznicu za gledanje primit ćete na vaš e-mail.

Inspirirajte se za uzgoj hrane u suradnji s prirodom. Uzgoj vlastite hrane bi trebao biti radost i uživancija, a ne muka, napor i rat s prirodom. Pokazat ću vam kako je to vrlo lako moguće 🙂

Predavanje provodimo u sklopu našeg programa “Podržimo lokalni, sezonski i organski uzgoj hrane”.

Mama, frižider nam je prazan. Jesmo li mi siromašni?

Ovo je bilo pitanje koje je postavio moj 10-godišnji sin neki dan. Htio si je nešto pojesti, a njegova vizija bogatstva je pun frižider pudinga, namaza, narezaka i sl. (kao kod njegove bake ) Nije si imao nažalost ništa takvo za uzeti iz frižidera, jer toga kod nas rijetko kad ima.

Odgovorila sam mu jasno – “Ne dušo, nismo siromašni, i siromaštvo se ne ogleda po tome koliko prerađevina imaš u frižideru. Kod nas je vrt bogat hranom i itekako trebaš biti zahvalan na tome – jer to što je tebi dostupno, većini djece nije, pa su prisiljeni na onu žalosnu prerađenu hranu.”

I ja sam bila takva kad sam bila dijete. Nisam znala cijeniti sve ono što smo imali doma, jer ono u dućanima je bilo lijepo upakirano, šareno, primamljivo. A ono doma bilo je dostupno i “obično”. Trebalo je vremena, znanja i iskustva, kao i svijesti što sve stoji u pozadini toga, da vidim dalje od tog šarenila. Koliko je uništenih biosustava, potplaćenih radnika, otpadnih kemikalija, ambalaže koja će dalje zagađivati planet, prehrambenih kilometara da bi ta hrana došla do nas….. na kraju s puno manje nutrijenata, i tko zna s kojim “E” brojevima za trajnost i ostacima pesticida…

Danas sam itekako zahvalna na svemu što imam prilike uzgojiti sama na svom imanju i upravo ta hrana nema cijenu za mene. A sve ono lijepo zapakirano iz dućana pokušavam izbjeći čim više.

I upravo se svog sina trudim osvijestiti koliko je ovo zapravo veliko bogatstvo – imati obilje vlastite hrane na dohvat ruke, sezonsko, organsko, zdravo, prepuno nutrijenata – a to nikad ne dobiješ iz hrane zapakirane u šarene vrećice iz dućana. I koliko je veliko bogatstvo kad ne trebaš tražiti hranu u frižideru, nego samo prošećeš po vrtu i možeš puno toga pojesti odmah s nogu.

A ne da smo “siromašni” – grcamo u hrani ovih dana da više ne stignem brati i spremati.

Na ovim stranicama imate mnoštvo tekstova i raznih korisnih savjeta kako da i vi uzgojite to bogatstvo.

Kako pomoći pčelama u preživljavanju tijekom ljetnih mjeseci?

Već znamo da su pčele, leptiri i drugi oprašivači ozbiljno ugroženi. No, svi mi zaista možemo biti dio rješenja i pomoći im u opstanku.
Na društvenim mrežama širi se vrlo loša preporuka – na veliku štetu za pčele. Budući da je manje cvijeća i drugih izvora hrane za pčele u ljetnim mjesecima, preporučuje im se ostavljati posude s šećernom vodom ili pak naribati jabuke i ostaviti im to s malo vode. Ovime ćete samo napraviti štetu i ugroziti pčele, jer voće fermentira i izaziva im probavne smetnje, jednako kao i šećerna voda. Također, privući ćete si i stršljene i ose.

ŠTO BISMO ONDA TREBALI NAPRAVITI?
Postoje razumna i jednostavna rješenja u skladu s prirodom. Dijelimo radije takva konkretna rješenja koja zaista pomažu pčelama.

1. Sadite cvijeće i grmlje
Sadite cvijeće na prozorske daske i okućnice, sadite grmlje za oprašivače i ptice. Dobrom kombinacijom jednogodišnjeg cvijeća, trajnica i grmlja, možete “hraniti” pčele cijele sezone – bez da morate napraviti ništa, osim naravno da ste posadili cvijeće i grmlje.

2. Prestanite s stalnom košnjom
U savršeno urednoj kratko pošišanoj travi nema ničeg za oprašivače. Nažalost, to je postao neki standard gdje su ljudi zaboravili da na travnjacima raste razni “korov” koji svojim cvjetovima hrani oprašivače. Smanjite košnju i kosite na etape, tako da se omogući cvatnja autohtonim biljkama koje su hrana brojnim oprašivačima.

3. Prestanite koristiti otrovne pesticide u svojim okućnicama i vrtovima
Svaka otrovna kemikalije koja “rješava” neki problem s nametnicima, gljivicama ili drugim patogenima nije neselektivna, pa tu nerijetko ubijate i pčele i ostale korisne organizme. Postoje netoksične alternative koje će vam pomoći u vrtu – a da istovremeno ne ugrožavate bioraznolikost. O tome redovito educiramo na www.biovrt.com.

4. Postavite pojilice za pčele (i ptice)
Možete postaviti manje tanjuriće s kamenčićima da se pčele ne mogu utopiti, ili recimo kao ja tanjur za kotlovinu koji sam stavila na veliku bačvu s vodom i u nju veće kamenje – tako istovremeno i komarci ne mogu do vode u bačvi (gdje se razmnožavaju), i ptice te pčele imaju pojilicu na bačvi.

Još više o važnosti cvijeća u našim okućnicama za očuvanje bioraznolikosti čitajte u mom tekstu na:
https://www.biovrt.com/vratimo-cvijece-u-vrtove-ocuvajmo-bioraznolikost/ 

Da bi vas potaknuli da i vi doprinesete očuvanju pčela i ostalih oprašivača, u razdoblju od 13.06.-28.06.24 kreirali smo posebni poklon komplet “Čuvaj pčelicu” koji možete odabrati na poklon uz kupovinu Kalendara iz Biovrta za 2024 – a gdje vam poklanjamo čak 10 poklon paketića sjemenja.

U kompletu su: suncokret, uresnica roza i bijela mix (Cosmos bipinnatus), uresnica narančasta (Cosmos sulphureus), crnjika (Nigella damascena), turski karanfil, kadifice niske mix, poljski mak (Papaver rhoeas), Crnooka pupavica (Rudbeckia hirta), Echinacea mix, Globus čičak (Echinops ritro). Ovo je mješavina jednogodišnjeg cvijeća i trajnica koje cvate tijekom ljeta i pomaže pčelama i ostalim oprašivačima u opstanku.

Uz poklon sjeme u ovom kompletu – poklanjamo vam i pristup predavanju “Očuvanje bioraznolikosti – što svatko od nas može napraviti” (VIŠE)

Kalendar možete naručiti po cijeni od 9,49 eur + troškovi dostave na poveznici OVDJE.

Kreirali smo novi školski vrt u OŠ Pribislavec 06.06.24.

Udruga Biovrt već 8 godina provodi razne programe u suradnji s školama u Međimurju i diljem RH. Nakon pokretanja školskih vrtova u PŠ Novo Selo Rok i OŠ Vratišinec, te suradnji na uvođenju raznih edukativnih sadržaja u brojne druge osnovne škole, ponosni smo na našu novu suradnju čiji je rezultat novi školski vrt u OŠ N. Nazora Pribislavec.

Ovu priču krenuli smo razvijati prošle godine na inicijativu same škole i kontakta školskog psihologa Bojana Klapčića. Nakon uvodnih sastanaka, dogovora, početne edukacije učenika škole, prošli smo tjedan konačno svi skupa zaprljali ruke i posadili vrt.

U međuvremenu je domar škole Mario Bedić napravio veliki posao oko izrade i pripreme drvenih okvira za gredice, dobili smo donaciju zemlje od firme Prijevoz-Varga d.o.o. te su za pripremu učenici viših razreda napunili te okvire i tako pripremili povišene gredice za sadnju. A da bi motivirali učenike za same aktivnosti, Silvija Kolar-Fodor je u travnju održala predavanje “Zašto uzgajati vlastitu hranu” učenicima nižih razreda škole.

I nakon svih priprema, u četvrtak 06.06. ekipa iz Biovrta zajedno s školskim osobljem i učenicima 3.a, 3.b, 4.a i 4.b te 7.c, zasijala je i zasadila grah, mahune, mrkvu, luk, salatu, rajčice, kelj, jagode, tikvice, paprike, međimursko zelje, kukuruz, lisnati kelj, rotkvice, peršin, ciklu, razno cvijeće… Vrt smo i pomalčirali, da može bolje podnijeti ljetne žege koje slijede.

Hvala svima na dobroj volji, trudu i pomoći. Učenici su i dalje zaduženi za zalijevanje i sakupljanje malča, te se nastavljaju edukacije u školskom vrtu zajedno s voditeljicom edukacija Silvijom Kolar-Fodor i uz angažman školskog osoblja.

Projekt “Školski vrt za velike promjene” financijski su poduprli Međimurska županija i Općina Pribislavec, a veliko hvala i firmi Prijevoz-Varga d.o.o. na donaciji zemlje za povišene gredice u školskom vrtu.

Veselimo se još jednoj prekrasnoj priči u našem malom Međimurju i obilju koje će stvoriti učenici s osobljem škole, te znanju koje ćemo im prenijeti putem edukacija u ovom vrtu.

Više fotografija pogledajte na poveznici OVDJE.

Volontersko druženje i dan krušvice 01.06. u Biovrtu

U dobrom društvu, ekipa koja je došla iz Čakovca i okolice, Krapine, Karlovca, Pazina, Zagreba…. pa čak i Austrije pograbljali smo i spremili sijeno, pomalčirali biovrt 2, spremili još jedan voz sijena za poslije,

Uživali smo u nasadu krušvice degustirajući i berući razne sorte.