0
Što je potrebno za stvaranje obilja?
Da bi imali obilje hrane, potrebno je samo 5 sastojaka iz kojih možemo napraviti čudesa : zemlja, sjeme, znanje, volja i vrijeme.
ZEMLJA
To može biti okućnica, oranica, gradski vrt… ali čak i zemlja u teglama koje stavite oko kuće, na balkone, prozorske daske.
Znam mnoge koji žive u gradovima – a da su unajmili gradski vrt, kupili neko zemljište u blizini grada pa se voze tamo raditi vrt, koji su balkone i prozorske daske pretvorili u zelene oaze, ili pak na kraju i kupili neko imanje i sele se tamo.
Tko želi – nađe načina, a načina zaista ima mnogo. Sve ostalo su samo izgovori.
SJEME
Bez sjemenja nema hrane, a istinski smo samodostatni kad uzgajamo svoju hranu iz vlastitog sjemenja. No za početak, ako ga nemate gdje drugdje nabaviti, i ono što ćete naći u dućanima bit će ok. Samo da ga imate na vrijeme i krenete sijati, a s vremenom onda možete uložiti vrijeme i za pronalazak starinskih sorti i učenjem kako ga skupiti.
ZNANJE
Bez znanja neće biti ničeg. Jer ne možete samo pobacati sjeme i čekati s košarom da ju napunite. Treba znati kako pripremiti gredice, kada i kako posijati, u koje doba godine, što kojoj vrsti treba da bi dobili najbolje rezultate. Zimska salata koju vidite ovdje na fotografiji mora biti posijana krajem kolovoza ili početkom rujna da biste ju sad mogli brati u travnju. Trebate znati koje kulture sijemo prije u hladnije tlo, a koje pak neće niknuti u ovakvim uvjetima, nego istruliti.
VOLJA I VRIJEME
E da, to mnogi meni vele – “kak imaš volje toliko raditi?”. I da, za ovo treba odvojiti vrijeme. No kad radimo neke stvari organskim metodama, ne iziskuje to toliko vremena – a jako brzo daje odlične rezultate. Zato je potrebno donijeti odluku da krećemo u vrtlarenje – i debelo se zainatiti da ćemo uspjeti u tome. Ono što sam ja pronašla u vrtlarenju je jedna ogromna radost stvaranja, tako da to više nije pitanje volje – nego jedva čekam da pobjegnem na vrt stvarati. I odvojit ću si vrijeme za to.
Krenule su zimske salate koje sam sijala krajem kolovoza/početkom rujna, berem prve rotkvice koje su se same zasijale, grašak će uskoro cvasti.
Za sve ovo trebalo je zaista malo vremena, puno znanja, volje, sjemenja i zemlje – a donijelo je ogromnu radost stvaranja, i obilje zdrave hrane.
Sezonska hrana čini ogromnu razliku
Jedete li sezonski ili ne razmišljate o tome? Znate li da to čini ogromnu razliku?
Ne kupujem hranu u dućanima, nego pripremam i jedem ono što raste sezonski u mom vrtu ili u okolici. Mi ljudi dio smo prirode i usko povezani s Prirodom, a upravo oko nas raste ono što je najzdravije za nas. Upravo ta hrana narasla oko nas daje nam najviše nutrijenata i to upravo ono što naše tijelo sad treba, ali i ima najmanji učinak na zagađenje planeta.
Iako je u dućanima obilje razne hrane koja dolazi iz svih krajeva svijeta, ne smatram nimalo privilegijom što se sad mogu kupiti šljive iz Afrike, grožđe iz Perua, paprike i rajčice iz Španjolske, jagode koje nisu niti sjena pravim jagodama, borovnice tko zna otkud…. Ne, pozadina sveg ovog nije dobra niti za nas, niti za planet niti za buduće generacije. Smatram ovo žalosnim. Zamislite si koliko je goriva sagoreno da bi došlo do nas, koliko je radnika bilo potplaćeno da bi bilo po tako niskim cijenama u dućanima (iako je došlo s drugog kraja svijeta), koliko je sredstava korišteno u uzgoju čiji ostaci nam mogu ozbiljno naštetiti, koliko je ambalaže tu utrošeno i koja će ostati trajni otpad, koliko je prije to voće i povrće bilo ubrano – zeleno, da bi do nas došlo zrelo, i koliko je nutrijenata po putu izgubilo….
Moja hrana meni raste u mom vrtu i oko mog vrta. Divno obilje priroda daje u svako doba godine. Vrijeme je kad možemo na vrtu brati mladi luk, češnjak, radiče i zimske salate, a krenule su i šparoge, dok već jedno vrijeme berem divlje samoniklo povrće, a najviše od svega dragocjenu koprivu.
Ovo je bilo nedjeljni ručak, a ja neopisivo zahvalna na ovom obilju hrane. Za koji znam da svaki dan činim veliku razliku, svojim izborima ne doprinosim uništenju planeta, nego njegovom očuvanju. I doprinosim svom zdravlju.
Svake četiri godine izlazimo na parlamentarne izbore, gdje svjesno znamo da glasamo. No znate li da svojim izborima, kao potrošač, glasujete svaki dan? Da upravo vi, svojim svakodnevnim izborima što ćete jesti, što ćete nositi… KOME ćete svoj novac davati, NJEGOV ćete rad podržati, pa time odlučujete svaki dan kako će naš svijet izgledati. Znate li da upravo vi imate veliku moć i da svojim svakodnevnim izborima zaista činite veliku razliku?
Zaista, izbor hrane koju jedemo i otkud ona potječe čini veliku stvar. Dobro razmislite za što glasate svaki dan.
Podržite lokalni, sezonski i organski uzgoj hrane. Kad govorimo o hrani, to je ono za što bi trebali glasati svaki dan.
Što napraviti kad iskopate gujavice na vrtu?
Iskopali ste gujavicu (kišnu glistu) prilikom radova u vrtu? Zakopajte ju čim prije natrag.
Znate li da gujavice dišu kroz kožu?
Kad se posuše na zraku – guše se i ugibaju.
A sad na proljeće, prilikom radova na vrtu kad kopamo, sijemo, uzurpiravamo tlo – ili ih mi iskopamo, ili se uznemire od zvukova misleći da dolazi krtica koja se hrani njima, pa panično bježe iz tla. No ako ostanu na otvorenom, na suncu predugo i ako se nemaju kamo vratiti – uginut će.
Zato kad pripremim gredicu, prvo što radim je skupljanje glista koje sam slučajno otkopala ili koje su pobjegle – i lagano ih ukopavam natrag u tlu. I to baš svaku glistu koju vidim. One su vrijedni radnici o kojima ovisi plodnost tla, jedu mikroorganizme na suhoj organskoj materiji, te tako proizvode humus.
Pomozite im da one nastave pomagati vama i da vaše tlo i dalje čine plodnim.
Pišem ovo iz iskustva jer sam i sama, kad nisam znala da gujavice dišu kroz kožu, gledala kako ugibaju na suncu kraj mene kad su bježale iz tla dok sam radila na vrtu i pitala sam se što se događa.
Zato nije na odmet ovo znanje kako gujavice dišu dalje prenijeti ljudima, ako nam je baš pred nama na vrtu i bježi po suncu, možemo joj malo pomoći da se čim prije vrati u sigurnost.
NE, NE POSTOJE “VRTNI CRVI” I LUDILO JE UBIJATI GLISTE
Čujem da i dalje kolaju savjeti kako uništiti “štetne vrtne crve”.
Priča o “vrtnim crvima” rezultat je velikog neznanja i lošeg prijevoda jednog američkog članka – i velike ljudske gluposti gdje se u svemu vidi prijetnja koju treba ubiti, satrati i uništiti.
Ne postoje vrtni crvi, to je loš prijevod riječi “Earth worm” koji znači glista, a ne “vrtni crv”. I jedan sasvim pogrešno protumačen članak kao podloga za ove strašne preporuke, gdje piša da bi europska glista mogla biti štetna na američkom tlu – jer da, u Americi imaju svoje autohtone vrste glista i uvedene vrste u bilo kojem drugom dijelu svijeta mogu biti prijetnja za autohtone vrste. No mi smo s europskom kišnom glistom na europskom teritoriju gdje je autohtona, korisna, dragocjena. Točka. Razumnom čovjeku dovoljno.
Ubijati ih i slušati preporuke takvih ljudi nije nimalo pametno. Soliti si i ubijati život u tlu je ludilo. Dobro birajte od koga slušate savjete, na internetu masu toga nije provjereno i danas si ljudi s jako malo znanja daju pravo davati jako loše savjete.
Sve o kišnim glistama i koliko su nam dragocjene o korisne u vrtu čitajte u mom članku na: https://www.biovrt.com/bez-gujavica-nema-plodnog-tla/
A kako gujavice čine tlo plodnim pogledajte i na videu:
