Posjetite imanje Biovrt u kolovozu i rujnu 2022 – otvorene prijave

Imamo odličnu vijest za sve koji žele naučiti više o organskom uzgoju iz prve ruke i inspirirati se na prekrasnom i jedinstvenom imanju. I ove godine imate priliku posjetiti imanje Biovrt u Novom Selu Rok i to u doba godine kada je on najšareniji i najbujniji – tijekom kolovoza, a imate mogućnost posjetiti ga i početkom rujna.

Upoznajte i doživite pravu oazu bioraznolikosti u Međimurju.

Vlasnica imanja je Silvija Kolar-Fodor, autorica, aktivistica i jedna od najpoznatijih vrtlarica u RH koja već godinama na ovom imanju prakticira brojne biovrtlarske metode i stvara jedinstvenu priču.
Glavna ideja na imanju je kako uzgojiti obilje hrane uz čim manje posla – na način da priroda odradi većinu posla za nas. Svoje metode i prakse Silvija će s vama podijeliti tijekom edukativnog obilaska na imanju Biovrta.

Imanje Biovrt nastalo je pred 15 godina u Novom Selu Rok. Od hobija njegove vlasnice na početnih 400 kvadrata povrtnjaka, imanje danas uključuje 3 povrtnjaka na kojima se svake godine uzgaja veliki dio starinskih i tradicijskih sorti, voćnjake, šumski vrt, livade, oranice i močvaru na preko 4 hektara, te predstavlja pravi dragulj bioraznolikosti.

Mnogi koji su posjetili ovaj vrt istaknuli su da nikad nisu vidjeli više bioraznolikosti biljnih i životinjskih vrsta na jednom mjestu, a njegovu vlasnicu često opisuju kao „hodajuću enciklopediju“.

Stoga posjeta imanju Biovrt nije samo obični obilazak, nego pravi doživljaj uz vrhunsku edukaciju.

Tijekom posjeta vlasnica imanja provest će vas cijelim imanjem i upoznati s tehnikama koje ona primjenjuje na vrtu. Upoznati će vas s osnovama organskog vrta, šumskog vrta te voćnjaka i tehnikama koje ona primjenjuje na svom imanju.
Uz mnoštvo korisnih aktualnih savjeta i primjera koje možete vidjeti kako funkcioniraju u praksi, imate priliku inspirirati i osnažiti se za primjenu istih na svom imanju.

NOVOST NA IMANJU –  VELIKA PERGOLA
Ove godine imamo dodatnu novu zanimljivost na imanju, a to je velika pergola duga 60 metara, a koja se sastoji od 13 pojedinačnih pergola, a na njoj uzgajamo razne sorte ukrasnih penjačica, kivija,  mahunarki i tikvenjača u raznim kombinacijama s niskim biljem.
Inspirirajte se na obilasku za ovakav vertikalni uzgoj biljaka u raznim kombinacijama.

KADA I KAKO MOŽETE POSJETITI IMANJE BIOVRT
Posjete imanju primamo uz obaveznu prethodnu prijavu. Silvija Kolar-Fodor će vas provesti imanjem u edukativni obilazak slijedećih termina:
06.08.2022. (subota) 10:00-14:00 – održano
13.08.2022. (subota) 10:00-14:00 – odgođeno radi kiše
16.08.2022. (utorak) 16:00-20:00
20.08.2022. (subota) 10:00-14:00
03.09.2022. (subota) 10:00-14:00

10.09.2022. (subota) 10:00-14:00 *termin 10.09.22. je rezerviran za sudionike/ce Škole vrtlarenja 2022 i njihove pratnje, ukoliko će biti još slobodnih mjesta, prijave ćemo otvoriti naknadno*

Biovrt je najljepši, najbujniji i najrascvjetaniji sredinom kolovoza, stoga ako želite doživjeti biovrt u najljepšem izdanju – birajte termine u kolovozu.
Kako je to vrijeme godišnjih odmora i znamo da mnogima ne odgovara, imamo termine i početkom rujna.

CIJENA PROGRAMA EDUKATIVNOG OBILASKA
Cijena edukativnog obilaska je 149 kn za odrasle, za djecu od 7 do 12 godina 59 kn, a za djecu do 6 godina izlet je besplatan. Uplate za plaćanje šaljemo vam po prijavi.

Prilikom obilaska poklonit ćemo vam 3 paketića sjemenja iz Biovrta (po našem izboru), moći ćete kupiti dostupne kulture s imanja, a vlasnica će vas počastiti veganskom/vegetarijanskom zakuskom pripremljenom od namirnica s imanja.

KAKO SE PRIJAVITI?
Prijave su obavezne putem online prijavnice OVDJE.
Broj mjesta je ograničen i prijave primamo do popunjenja grupe.
Nakon prijave primit ćete upute za plaćanje i sve ostale detalje.

KAKO SE DOLAZI DO IMANJA BIOVRT
Imanje se nalazi u Novom Selu Rok kraj Čakovca, u najsjevernijoj hrvatskoj županiji.
Prijevoz na imanje je u osobnoj organizaciji polaznika.
Ukoliko nemate mogućnost dolaska vlastitim prijevozom, moguće je povezati zainteresirane posjetitelje s onima koji dolaze osobnim autom i voljni su povesti suputnike – ukoliko će biti takvih prijava.

Detaljne upute za dolazak do imanja i sam obilazak, kao i što će sve biti dostupno za kupovinu na imanju poslat ćemo vam mailom nekoliko dana prije samog obilaska.

Veselimo se vašem dolasku!

 

Pogledajte i video poziv Silvije Kolar-Fodor na obilazak imanja Biovrt.

 

Objavljeno preko 1000 tekstova www.biovrt.com

Znate li da na www.biovrt.com ima već preko 1000 edukativnih tekstova o biovrtlarenju?

I da su svi tekstovi na stranci originalni, besplatni i stalno dostupni?

Internet stranica postoji od 2009. godine, dakle ovo je već 14-ta godina kako redovito pišem i educiram sve koji žele više saznati o organskom vrtlarenju, uzgoju povrća, voća, cvijeća, začinskog i ljekovitog bilja, životinjskom svijetu u vrtu…

Iza 1000 tekstova stoji puno više tisuća sati rada, istraživanja, fotografiranja, pisanja i poslagivanja tekstova – a za sve čitatelje tu je potpuno besplatno.

Sadržaj koji je dostupan rezultat je vlastitog rada i iskustva, rezultat originalnog znanja i vlastitih pokusa, pokušaja i grešaka na mom vrtu. Tekstove i prate moje autorske fotografije s vlastitog vrta – dakle sve je originalno i autentično, a prati moj rad u biovrtu.

Hvala i svima vama koji ste dio moje priče i koji redovito čitate moje tekstove i pratite moje objave na webu i na društvenim mrežama.

Želim svima puno radosti i inspiracije u vrtlarenju, a time i u životu – jer to isto sam i ja pronašla u svom biovrtu.

Novi webshop – sve iz Biovrta na jednom mjestu

Konačno možete kupovati proizvode iz Biovrta na jednom mjestu – kreirali smo novi webshop 🙂

Od sada su knjiga “Vrtlarenje u skladu s prirodom”, društvena igra “Upoznajmo biljno carstvo”, online edukacije Silvije Kolar-Fodor  dostupni za naručiti na jednom mjestu.

NOVOST: 
Štampali smo i majice i platnene ruksake s logotipom Biovrta.
U ponudi su majice od kvalitetnih materijala te ruksak od 100%pamučnog materijala s prekrasnim logotipom maslačka.

Provjerite našu ponudu OVDJE.

 

POSEBNA PONUDA POVODOM OTVORENJA WEBSHOPA:
Za sve narudžbe u razdoblju od 18.-31.07.2022., šaljemo na poklon i čak 4 paketića sjemenja prigodnih za sjetvu u srpnju/kolovozu: rukola, zimska salata mix, matovilac i ukrasni sljez mix (Alcea rosea).

Dodatni pokloni: za sve narudžbe iznad 250 kn, na poklon vam šaljemo još dodatno 2 paketića sjemenja po vašem izboru iz našeg kataloga na www.biovrt.com/katalog (poklon se bira između dostupnih vrsta).

 

Provjerite našu ponudu OVDJE.

 

Pismo iz Nizozemske i drugi osvrti na prosvjede

Prošli sam tjedan objavila tekst kojim sam pokušala potaknuti javnu raspravu  i sagledavanje ove situacije s malo više strana, kritički i ne toliko crno-bijelo kako danas mnogi vole gledati stvari. Tekst možete pročitati OVDJE.

Drago mi je da je moj tekst potaknuo raspravu, a došao je i do Nizozemske i javila mi se je gospođa Ljiljana Rodić-Wiersma koja ima definitivno više uvida u postojeću situaciju kad živi tamo i radi na ovom području. Svojim tekstom dala je odgovor na moja brojna pitanja i razmišljanja koja sam postavila u prvom tekstu, pa svatko tko želi više razumjeti situaciju u Nizozemskoj i razloge zašto su poljoprivrednici izašli na ulice – pročitajte u tekstu koji slijedi.

Nadam se da će ovaj tekst doprinijeti daljnjim raspravama, ali i osvijestiti mnoge da shvate da smo svi dio ovog složenog problema koji je prisutan u cijelom svijetu – a to je neodrživost prehrambenog sustava kakav danas imamo, te da nije problem samo u vladama tj političarima, globalnim agendama i interesima korporacija – iako oni jesu veliki dio problema kao što ćete vidjeti u ovom tekstu, nego i u svima nama pojedinačno – potrošačima.

Trebamo ponovo naučiti kritički razmišljati i jako bitno – vidjeti kako i mi svojim djelovanjem možemo pridonijeti rješavanju brojnih problema koji postoje danas u društvu. Jer ako nismo dio rješenja – dio smo problema.
I ne, problemi se ne rješavaju klikanjem po internetu, nego stvarnim djelima i promjenom u vlastitom životu.

A na kraju prenosim i nekoliko zanimljivih komentara iz rasprave na društvenim mrežama.

PISMO IZ NIZOZEMSKE
Poštovana Silvija Kolar-Fodor,
Od prijatelja sam dobila Vaš članak i veoma mi se svidio.

Kako već dugo živim u Nizozemskoj (uskoro će biti 35 godina), željela bih dodati nekoliko činjenica, kako biste bili bolje obaviješteni i time obogatili Vašu analizu i kritiku.

Prije svega, komentar Vašeg prijatelja da je u Nizozemskoj sav prostor uređen treba staviti u kontekst: na površini od oko pola Hrvatske (60% da budemo precizni, uzimajući u obzir samo kopno u obje zemlje) živi preko 17 milijuna stanovnika. U tako gusto naseljenoj zemlji ima mnogo zainteresiranih za svaki kvadratni metar – od stambenog prostora, do poljoprivrede, zaštite prirode, industrije, puteva, turizma, … Dakle, prostor se mora urediti, da bi sve stalo na tako malu površinu sa toliko puno ljudi.

Ovu ograničavajuću okolnost treba ozbiljno imati u vidu i pri analizi prosvjeda poljoprivrednika.

PROBLEM
Sadašnji prosvjedi poljoprivrednika u Nizozemskoj tiču se vrlo specifičnog aspekta jedne grane poljoprivrede – stočarstva; radi se naime o problemu đubreta.

Gdje je mnogo životinja, tu je i mnogo đubreta (urina i fecesa). Kao što svaki vrtlar zna, đubre je izvanredan izvor hranljivih materija za biljke. Tu je upravo i srž problema – kad se đubre prostre po zemlji u velikim količinama, veliki dio završi u rijekama i kanalima, što ima pogubne posljedice za ekosustave. (Da, oni ipak postoje u Nizozemskoj.) Stoga je zakon o zaštiti okoliša postavio ograničenja poljoprivrednicima koliko đubreta smiju prostrijeti po svojoj zemlji. No, uslijed raznoraznih političkih odluka, postojale su olakšice. Sad je došlo vrijeme da se sve mora brzo riješiti. Donesena je politička odluka da je rješenje u zatvaranju polovice od ukupnog broja intenzivnih farmi, uz financijsku naknadu. Pri tome, ako poljoprivrednici neće dobrovoljno, onda će biti prisilno. Što je nečuveno kao način ophođenja s ljudima u jednoj demokratskoj državi. Bahatost takve političke odluke je zaprepašćujuća. I, kao što priliči demokratskom procesu, ljudi su se digli u protest. (Da li je konvoj traktora po cesti najbolji način izražavanja mišljenja, tema je koju u ovom pisanju ostavljam po strani. U svakom slučaju, način je uobičajen za poljoprivrednike, na primjer u Francuskoj.)

POLITIKA
Kao i širom Evrope u poletu izgradnje poslije Drugog svjetskog rata, u Nizozemskoj je donesena politička odluka da se uspostavi industrijska poljoprivreda, da se proizvede što više hrane što jeftinije, da nitko više ne bude gladan i da se zemlja razvije poslije rata. Veliki novčani fondovi su stavljeni na raspolaganje, da se podrže oni koji hoće da povećaju svoje farme.

Neki poljoprivrednici su to prihvatili i krenuli u rast, što je dovelo do sadašnje industrijske poljoprivrede. (Mala imanja nisu više mogla konkurirati na tržištu, pa su se neki silom prilika prestali baviti poljoprivredom a neki emigrirali trbuhom za kruhom, u zemlje gdje će moći živjeti od svog rada u poljoprivredi.)

Vrlo rano, još krajem 1960-ih, početkom 1970-ih, počeli su se pojavljivati kritički izvještaji sa upozorenjem da će ovakva politika dovesti do problema sa ogromnim količinama đubreta. (To je bilo značajno povijesno razdoblje, kad je u svijetu porasla svijest o posljedicama neograničenog industrijskog pristupa i kad su se počeli pojavljivati prvi zakoni o zaštiti okoliša, u Švedskoj i drugim zemljama.)

Da se vratim Nizozemskoj. U ranim 1980-im doneseni su prvi zakoni o ograničavanju prostiranja đubreta po tlu, koji su i tada doveli do prosvjeda poljoprivrednika.

U ranim 1990-im Evropska Unija je donijela Direktivu o nitratima. Nešto kasnije, sa par drugih zemalja članica, Nizozemska je dobila status izuzetka po ovom pitanju. Sad je gotovo s tim statusom i nešto se mora pod hitno rješavati.

Osim toga, mnogi drugi problemi sa intenzivnom poljoprivredom sve više se objelodanjuju, kao što pišete. Političari su smislili da je zatvaranje farmi najbolje rješenje, milom ili silom.

MOJ DOPRINOS VAŠEM KRITIČKOM OSVRTU
Sadašnji politički napori u Evropi da se poljoprivreda transformira sa intenzivnog modela na ‘zeleni’ bazirani su na gorkim lekcijama koje su naučene u proteklim desetljećima (jedna od kojih je i slučaj Nizozemske). Političari su odlučivali a poljoprivrednici slijedili. Prvo se tražilo i stimuliralo da se povećaju farme, da se poveća broj grla stoke po jedinici raspoloživog prostora. Sad se traži – zahtijeva – zatvaranje farmi, i to veoma brzo. Pri tome se ne kaže otvoreno i pošteno da se radi o ispravljanju političkih (i znanstvenih!) grešaka iz prošlosti, da smo svi skupa kao društvo u međuvremenu naučili o neodrživosti starog modela. I ne ide se na traženje rješenja sa svima koje se ovo tiče, nego je ovakvo rješenje nametnuto – poljoprivrednicima. A poljoprivrednici su samo jedna karika u lancu intenzivne industrijske proizvodnje hrane.

Da se poljoprivrednici bune nije samo stvar linije manjeg otpora ili inercije protiv promjene. Radi se o velikim financijskim ulaganjima, pozajmicama od banke koje treba vratiti. I u mnogim slučajevima radi se o obiteljskoj tradiciji koja se prenosila s koljena na koljeno. Kad gledate ljudski, a ne samo iz ovog ili onog kampa, vidjet ćete poljoprivrednika u suzama kad se na nekom protestnom skupu obraća političaru, koji je tu došao da se pojavi i održi standardni isprazni govor.

Dio narativa o zaštiti Natura 2000 područja u Nizozemskoj veoma je kontroverzan, jer nema znanstvenog osnova da će zatvaranje farmi doprinijeti poboljšanju. Sjetite se podatka o gustoj naseljenosti Nizozemske: ovdje nema prostranstava kao u Hrvatskoj, sve je nakrcano jedno pored drugog. (Da ilustriram anegdotalno: u Nizozemskoj se zapravo ne može zalutati u prirodi – sve je tako maleno i iscjepkano da vrlo brzo ugledate selo ili grad.) Nema pravog dijaloga i diskusije. Vlada iz nekih svojih razloga nije spremna da sluša argumente i neće da traži cjelovito rješenje. Zar ne bi bilo bolje nagraditi poljoprivrednike koji bi prešli na organski način proizvodnje, uz očuvanje lokalnog biodiverziteta? Već samim tim bi se smanjio broj grla te količina đubreta. Ali političari su usredotočili na zatvaranje farmi, umjesto na njihovo smanjivanje. Ironija situacije jeste da postoje fondovi za poljoprivrednike koji žele da pređu na organski način proizvodnje, i za one koji su spremni da dio svog posjeda posvete prirodi. I umjesto da se to kombinira da rješenjima gore spomenutog problema sa đubretom, da se iskoristi prilika da se cijeli sektor transformira i promijeni iz temelja, političari inzistiraju na zatvaranju. Što je velika šteta i propuštena prilika za cijelo društvo da napreduje ka održivim oblicima proizvodnje hrane, uz punu suradnju i aktivno učešće onih koji to najbolje znaju – poljoprivrednici. Znanstvenici i mnogi drugi odavno upozoravaju da se problem u Nizozemskoj (i drugdje, isto tako) treba rješavati skupa, zajedničkim snagama, gdje će i poljoprivrednici naći svoju računicu, jer od tog žive (kao i svi mi, od naših zanimanja) ali i gdje će okoliš biti sačuvan za opstanak narednih generacija i za zdravlje planete koja to omogućuje.

Takve zajedničke diskusije svakako bi morale obuhvatiti i cijene hrane za konzumente. Nikada do sada u povijesti hrana nije bila tako obilata i jeftina za potrošača. To je velikim dijelom zasluga (ili krivica, ovisno s koje strane gledate) intenzivne poljoprivrede, velikih farmi koje su omogućile economies of scale. (Da ne spominjem da se, prema procjenama UN FAO, 30-35% hrane baca.) Vrijeme je došlo da shvatimo da je to bio kratak period, koji se ne može nastaviti unedogled. Ali cijene su vrlo nepopularna tema za političare; ni u jednoj zemlji nitko nije pobijedio na izborima najavljujući poskupljenja.

Da ne govorim o nužnoj potrebi da se preispitaju cijele generacije potrošača da jabuke zapravo nisu sve iste veličine, da krastavci mogu biti zakrivljeni, da crvi – kao i mi – vole zdravo voće i povrće.

Uza sve to, živimo u dobu kad je iz nekog razloga – nerazumne zaljubljenosti u tehnologiju? – poljoprivrednik vrlo nepopularno zanimanje. Ako radite s kompjuterima, onda ste neko. Ako radite sa zemljom od koje svi, u krajnjem, potičemo, ako stvarate hranu kao jednu od osnovnih potreba za opstanak, onda niste zanimljivi. Meni je to neshvatljivo. Umjesto da svi skupa imamo ogromno poštovanje za znanje i ustrajnost koji su potrebni da se od zemlje, zraka, svjetla i sjemena, uz mnogo truda, uzgoje biljke (a onda životinje) koje nas drže u životu.

Eto to sam željela podijeliti s Vama.

Možda je potrebno da na kraju napomenem da nemam nikakav osobni interes da branim stočare. Moje zanimanje je (bilo) univerzitetski docent iz oblasti održivog razvoja i zaštite okoliša.

Najsrdačnije i uz najbolje želje,

Dr. Ljiljana Rodić-Wiersma, MSc, Dipl. Ing.
Samostalni savjetnik za održivi razvoj i kružnu ekonomiju

P.S. Potrudila sam se da pišem na mom najboljem hrvatskom. Moj materinji jezik je srpsko-hrvatski, a i već sam dugo u inozemstvu, pa ne vladam više dobro jezikom. Molim da mi ne zamjerite na mogućim greškama.

 

Dodatna pitanja: 

PITANJE:
Jedan od komentara na FB je bio da: vlada već godinama pokušava ‘stimulirati’ poljoprivrednike da pređu na bio-proizvodnju, da vrate zemlju prirodi, posade na njoj šume i napuste vodu kako bi se povećao biodiverzitet. Čak za to daju dobre poticaje, no nakon puno strpljenja, sad kad su najavljene stože mjere, ljudi su traktorima blokirali na više navrata javni život. A u Nizozemskoj ima puno primjera uspješne bio-proizvodnje, istraživanja i obrazovanje na poznatom poljoprivrednom fakultetu je opširno, ljudi se organiziraju i u tome. Ali takvi ne idu militantno traktorima u akciju.

Što velite na to?

ODGOVOR:
Osvrt koji ste dobili je, ako gledate doslovno, točan. Jeste, postoji politika i fondovi kojima se potiču poljoprivrednici da pređu na bio-proizvodnju, da vrate zemlju prirodi, posade na njoj šume i napuste vodu kako bi se povećao biodiverzitet.
Ali! I to je samo doneseno kao odluka; vrlo malo napora je uloženo da se poljoprivrednici konsultiraju i stvarno stimuliraju.

Prvo, kad desetljećima gradite određeni mentalitet, kad ljudi shvate i prihvate sta politika od njih traži (sto je desetljećima bila intenzivna poljoprivreda), ne možete očekivati da će se ljudi okrenuti 180 stupnjeva i prigrliti suprotno. To ne ide tako s ljudima ni u jednoj oblasti života. Za takvo nešto treba uložiti puno vise truda nego samo donijeti zakon i zakonske mjere (koje uključuju novčane fondove).

Drugo, prije svega treba sjesti za stol i napraviti računicu. Treba vidjeti koliko će sve to koštati potrošača. Tko će platiti razliku u odnosu na sadašnje stanje? Hoće li onda potrošači kupovati tu organsku hranu, koja je skuplja? I koje nema svuda da se kupi. Ovo posljednje je veoma važno – u žurbi svakodnevice nema se uvijek vremena niti živaca ići na drugi kraj grada po organsku hranu. Ovo bi se moralo bolje organizirati
Treće, veliki lanci samoposluga su navikli potrošače da voće i povrće izgleda savršeno, sve jabuke iste veličine, svi krastavci pravi (bez zakrivljenja), nigdje živog stvora na njima (jer su potrovani) … Radi se o preispitavanju generacije potrošača. O ovome se vlada nije pobrinula niti za milimetar.

Ovdje sam navela samo tri aspekta. Dublja analiza bi dala još puno vise toga.
Dakle, očekivati da će poljoprivrednici spremno “uskočiti u vlak” u suprotnom smjeru od onoga kako su radili, vrlo je naivno i ne uzima stvarnost tržišta i socijalne psihologije u obzir. Ne radi se tu o “strpljenju” vlade i neposlušnosti (?) poljoprivrednika.
(Ja sam radila kao docent upravo na tom prestižnom poljoprivrednom univerzitetu (Wageningen) i tu sam svojevremeno sa grupom studenta organizirala ručak za preko 500 ljudi od tog takozvanog “ružnog” povrća. To smo lako skupili od poljoprivrednika iz direktne okolice univerziteta. Da ste to samo vidjeli sve to svježe povrće koje su nam poljoprivrednici dali jer nije primljeno u samoposluge – ljepota.)

Možemo diskutirati da li je konvoj traktora po cesti najbolji način izražavanja mišljenja, ali to je posebna diskusija, u kojoj isto ima mnogo elemenata.

PITANJE
imam još jedno pitanje. Naš političar je napravio intervju s jednim nizozemskim zastupnikom, i on tvrdi da se to radi jer se želi oduzeti ta zemlje poljoprivrednicima da bi se napravili stanovi za migrante, te tvrde da slijedi otimanje zemlje poljoprivrednicima i preinaka u građevinske parcele. Sad se naravno svi love za to i banaliziraju cijeli problem koji je puno složeniji.

Što mislite o tome?

ODGOVOR:
Ovo sto ovaj političar priča, da je sve smisljeno da se dobije prostor za kuće za useljenike, samo je jeftin način da se zarade politički bodovi. Ovaj političar je iz jedne političke stranke koja je jako protiv useljenika.
Kao sto sam Vam pisala, Nizozemska je veoma gusto naseljena, tako da će garantirano biti apsolutna borba za novonastali prostor, sa svih mogućih strana. Da će pri tome neki mali dio dospjeti i za ovu svrhu – stambeni prostor za useljenike – realno je očekivati.
U Nizozemskoj trenutno imamo povijesno ozbiljnu krizu stambenog prostora, pa je tema useljenika vrlo “zahvalna” tema za ovakve političke izjave. Ali davanje ovakve izjave u kontekstu prosvjedi poljoprivrednika – i to još inozemnom novinaru – zloupotreba je situacije.

 

DONOSIM I NEKE OD KOMENTARA S RASPRAVE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA 
https://www.facebook.com/groups/330625128170/posts/10159412052153171/ 

Bojana Resch Frank
Jako lijepi tekst Silvija Kolar-Fodor. Postoji veliki problem trenutno vezan sam uz održivi razvoj. Nažalost sve više pod utjecajem propagandnih mašinerija koji imaju svoju računicu ljudi padaju pod utjecaj click bait naslova. Trenutno se nalazimo na prekretnici općenito, moramo težiti održivom razvoju, pronaći nove obnovljive izvore energije i iskreno smanjiti vlastiti komoditet zbog budućnosti naše djece. Postoji cijeli problem negacije od znanstvenih, klimatskih i ekoloških problema koje donose sve veće socijalne probleme. Zanemarivanjem i jednostavno guranjem glave u pijesak, jer sama industrijska poljoprivreda donosi profit, došli smo u onaj trenutak u povijesti kada ćemo morati napraviti radikalni rez. Jednostavno shvatiti da nije dobro da krave žive u nehumanim uvjetima i da bi mi mogli jesti jeftino meso, da ne možemo jesti avocado iz Latinske Amerike i pričati o zdravom životu, jer se zbog toga avocada preusmjeravaju riječni tokovi, carteli uništavaju i porobljavaju čitava sela, naša najdraža Nutela je uzrok smrti tisuće i tisuće biljnih i životinjskih vrsta, i stavljanje Orangutana na rub izumiranja. I tu je naš komoditet, jer ugodno je nahajcati klimu, ugodno je pojesti tikvicu u 12 mjesecu.

Cjelokupni problem je taj što se zapravo treba promijeniti kompletna tehnologija i način našeg razmišljanja. A to košta. Košta proizvođača jer iskreno onako je jeftinije i ima donekle osiguranu zaradu. Da ne govorim o potplaćenim radnicima koji rade na tim farmama iz zemalja trećeg svijeta. Košta kupca koji mora platiti veću cijenu.
Najveći problem po meni je trenutno podizanje temperatura i sve brži i recimo nestabilniji ciklus vode. Što se vidi sve učestalijim vremenskim nepogodama koje nas pogađaju. I tu poljoprivrednici opet moraju ulagati, od plastenika, do mreža za sjenjenje… mislim da je najveći problem možda čak i to, pogotovo kod starije generacije nerazumijevanje jedne neosporive činjenice. Nema vraćanja na staro. Imamo podignute temperature, ekstremne klimatske uvjete, imamo osiromašenu zemlju od prevelikog korištenja kemije u industrijskog poljoprivredi. I razumljivo je da se ljudi opiru jer postoji strah, strah od budućnosti, strah od promjena i tu dolazi do iracionalnosti.

Što mi kao pojedinac možemo učiniti? Zapravo puno. Uvijek treba sagledati problem sa obje strane, i odlučiti kamo ćemo staviti svoj novac. Ja ne podupirem neke kompanije i neke agende s kojima se ne slažem. Ne pratim, ne lajkam ne kupujem. Da li mojih 15 kvadrata vrta može napraviti promjenu na nekoj globalnoj razini? Može i ne može. Prije 7 godina sam bila ekscentrična ludača, danas me traže savjet. na mojoj terasi ima preko 100 vrsta insekata, korisnih i nekorisnih, više recikliram. Susjedi mi donose kompostabilni materijal. male promjene u ponašanju kod velikog broja ljudi zapravo mijenjaju stvari. 80 smo imali velikih problema sa ozonom, pošto su kupci bojkotirali proizvode koji su koristili freon danas nemamo taj problem. Isto tako kupci mogu ovdje utjecati na cjelokupnu proizvodnju. Osnovni zakon trgovine, ponuda i potražnja. Naravno da razumijem i one koje zbog ekonomske krize trče u jeftinije, i kvalitetom loše proizvode, jer si ove skuplje ne mogu priuštiti. Mislim da ćemo se možda, na početku morati naći na nekoj sredini. I da imala sam raspravu neki dan sa jednom koja tvrdi da nas taj green new deal zapravo želi porobiti. Ja sam joj samo rekla da sam ja neka moćna kompanija koja živi od prodaje kemije za industrijsku proizvodnju, ja bi prvo što bi ljude navukla sa click baitom, alternativnim činjenicama da se stvari ne promjene. Ne mogu više tvrditi da je ovo super što radimo, ali mogu reći da je ovo novo nešto strašno, i da će biti samo još gore. Ali to sam samo ja, a ne neka zla kompanija. Jako dobra tema Silvija, šteta da nije pridonijela nekoj argumentiranoj raspravi.

Maja Žulj Mihaljević
Možda ljudi ne znaju, ali veliki dio Green deala u EU su zapravo potaknuli sami građani. Bayer ili Syngenta sigurno ne lobiraju za smanjenje pesticida…al zato će lobirati za GMO drugu generaciju. U konačnici, nažalost, za prave promjena treba nam kulturna i duhovna transformacija. A ova atmosfera straha i nepovjerenja ne vodi u konstruktivnu stranu. Ali, bit će kako bude… Znamo što se događa s organizmima koji se ne prilagođavaju okolišu…neslavno završe…

Alemka Dauskardt
Pod hitno trebamo sustavne promjene u proizvodnji hrane i to na nivou legislative, propisa i zakon a koji određuju kako se tlo mora tretirati i kakvu praksu uzgoja moramo imati da bi cijela priča bila održiva i da bi i sljedeće generacije imale i zdravu hranu i zdravo tlo. #savesoil

Zlata Kanuric
Promjena počinje od nas samih.
Prvo je potrebno prostor ispuniti sa puno više pozitivnih primjera zdravog života. Pokazati da svatko može dati doprinos čuvanju okoliša, kupovinom zdrave hrane, odjeće, poticati one koji su već na tom putu.
Ne okrećite glavu.
Budite aktivni u svojoj sredini u svim segmentima života. Mjenjajte stvari u svom domu, ulici (selu), školi, firmi…Od pustih prepričavanja lošeg bez potrebne trošimo vrijeme i energiju.
Prestanite hraniti neman i ona će uginuti. Ima nas sve više.
Mladi su osviješteni, informirani i spremniji za promjene.

Kako kreirati vrt koji podnosi ljetne vrućine

Zadnjih godina sve su nam češće razdoblja tzv. toplinskih valova, kad danima traju ekstremno visoke temperature i preko 35 stupnja. U takvim uvjetima gotovo je nepodnošljivo biti vani tijekom dana na suncu.

Vrt koji lako podnosi žege i vrućine i koji može dugo izdržati bez zalijevanja je moguć. Moj biovrt je takav. Mnogi se čude dok im velim da zalijevam tek dok su dugotrajne suše i dok radi sunca počinju biljke „gorjeti“.  A sve do tada vrt prilično dobro odolijeva žegama bez mog uplitanja. Doduše, moja velika prednost je vrsta tla kojeg imam – humusna ilovača koja dugo zadržava vlagu. Ali to je tek jedan mali dio zašto moj vrt dobro opstaje na vrućinama, a tehnike su primjenjive za sve vrste zemljišta i uvelike pomažu.

Evo osnovnih smjernica koje će pomoći vašem povrtnjaku da duže opstane na ljetnim vrućinama:

1 NEMOJTE PRIVIKNUTI BILJKE NA REDOVITO ZALIJEVANJE

Da, iako je voda neophodna za rast i razvoj, mnogi čine grešku i već od samog proljeća kad i ima relativno dovoljno vlage počinju biljke redovito zalijevati. Posljedica redovitog zalijevanja je ta da biljke razviju bočno plitko korijenje i nikad ne razviju jaki duboki korijenov sustav kojim crpe vlagu iz tla. Redovitim zalijevanjem biljke činite ovisnima o vama i redovnom zalijevanju, pa ako slučajno odete nekamo na more ili prekinete za vrijeme ljetnih vrućina s zalijevanjem, one nemaju sposobnost same doći do vlage iz dubljih dijelova tla, te se brzo posuše.

Ja biljke na proljeće samo zalijem prilikom sadnje, te ovisno o temperaturama, još nekoliko dana nakon sadnje. Nakon toga, u uvjetima kad nisu još vrućine, one su prepuštene same sebi. Na taj način se biljke „nauče“ pobrinuti same za sebe, razviju jače korijenje i same su sposobne dugo odolijevati vrućinama, pa čak i ako ih ne zalijete za vrijeme vrućina.

2. MALČIRAJTE TLO

Pomalčirano tlo zlata je vrijedno za vrijeme ljetnih žega. Takvo tlo najmanje duplo duže zadržava vlagu od nepomalčiranog, a to znači najmanje duplo manje zalijevanja.  Ukoliko imate ogoljelo tlo na vrtu, biljke su direktno izložene sunčevim zrakama i prekomjernom zagrijavanju tla, a u takvim uvjetima je biljkama jako teško opstati. Naime, u prirodi je svaki komadić tla nečim prekriven, a ogoljelo tlo jedino postoji u pustiniji.

Malč ima i ostale koristi:

– Tlo se puno manje zagrijava i nije izloženo jakim sunčevim zrakama
– Tlo nije izloženo nabivanju kiše
– Tlo nije izloženo vjetru i eroziji
– Na prekrivenom tlu ne raste jako korov
– Malč  hrani tlo tj. gliste i kukce u tlu koji stalno hranjivu materiju uvlače i prerađuju pod tlom, te tako povećavaju količinu humusa u tlu – dakle gnoje tlo
– Tlo ostaje rahlo i mrvičaste strukture pa takvo prepuno kanala koje su napravili gliste i kukci puno bolje zadržava vlagu

Jedini nedostatak malča je da se i puževi skrivaju ispod njega, ali to ne znači da ćete imati više puževa u vrtu, nego samo da one koje imate možete naći pod malčem, a ne u pukotinama u tlu i sl.  Čak je i na neki način tako bolje jer ih je onda lakše skupiti pod malčem. Kako na proljeće imam najezdu puževa, malčiram u većoj mjeri kasnije tokom ljeta dok počnu žege i vrućine, kad više nemam velikih problema s puževima na vrtu.

Više o malčiranju pročitajte OVDJE.

Pomaže i okopavanje kojim se razbija kora na površini i tako zrači tlo. Okopavanje nadomještava zalijevanje u normalnim uvjetima, pa  ako nemate dovoljno malča, okopajte gredice i nagrnite biljke oko korijenja i to će pomoći da dulje odolijevaju vrućinama.

3. KOROV ŠTITI TLO OD VRUĆINA

Kako sam spomenula, u prirodi nigdje nema ogoljelog tla osim u pustinji. Brzorastući korov ima  funkciju prirodnog prekrivanja tla i zaštite od prekomjernog isušivanja i zagrijavanja. Stoga, ukoliko ne malčirate, nemojte nikako čupati korov za vrijeme vrućina i žega. Korov ima funkciju malča i više štiti biljke nego im šteti u to razdoblje.  Vlaga se odlično zadržava na vrtu kad su gredice zaraštene korovom. Eventualno možete počupati korov i odmah ga poslagati na gredice kao malč, ili pričekajte da padne kiša i padnu temperature, tek onda ga maknite s gredica.

Ne mom vrtu ima i dosta bijele lobode (lat. Chenopodium album) po raznim gredicama. Na proljeće ju koristim kao mamac za lisne uši (VIŠE) i na taj način postižem veću brojnost bubamara u vrtu. Ova loboda je i odlična kao zamjena za špinat, a može se jesti i brati duže od špinata koji brzo ode u sjeme. Tijekom ljeta ta ista loboda pomaže ostalim biljkama da opstanu za vrijeme suše. Naime, loboda je pravi borac i svojim korijenjem prodire duboko u tlo. Ostalo povrće slabašnijeg korijenja može iskoristiti kanale koje je loboda korijenjem napravila u tlu i tako samo prodrijeti dublje u tlo u potrazi za vodom. Loboda tako posebno može pomoći krumpiru, stoga je dobro ostaviti nekoliko loboda na gredicama s krumpirom.

4. POPUNITE GREDICE MJEŠOVITIM KULTURAMA

Prilikom sadnje i sjetve na proljeće razmišljajte višedimenzionalno i pokušajte popuniti gredice s biljkama koje se međusobno nadopunjuju i tako probajte čim više prekriti tlo. Na svaki prazninu posadite npr. neven, kadifice, dragljub… Tako ćete imati i prekriveno tlo koje nije izloženo suncu, ali i druge prednosti poput zaštite od nematoda (neven, kadifice), cvjetovi koji privlače pčele i bumbare u vrt….

5. NAIZMJENIČNA SADNJA VISOKOG I NISKOG POVRĆA

Moj vrt je kombinacija visokog i niskog povrća, što uvelike pomaže kod ljetnih vrućina. Naime, ovakav raspored biljaka omogućuje djelomično zasjenjivanje pojedinih dijelova vrta. Gredice na vrtu su napravljene u položaju sjever-jug, i  tokom dana kako sunce „putuje“ od istoka prema zapadu polako se izmjenjuju zasjenjena mjesta na vrtu, pa tako sve skupa puno lakše izdrži vrućine jer nije cijeli dan pod direktnim udarom jakih sunčevih zraka.

Također, posvud po vrtu raste mi i suncokret koji mi godinama zasijavaju ptičice. Suncokret isto zasjenjuje gredice tokom dana i privlači korisne ptice u vrt. Kako on jako crpi vlagu iz tla (ali i štetne supstance pa je odličan za čišćenje tla), računajte na to da pola metra od ogromnog suncokreta ne možete ništa saditi jer neće dobro napredovati.

ZAKLJUČAK
Ovo su dakle metode u skladu s prirodom gdje surađujete s prirodom, a ne da idete protiv zakona prirode. Svaka metoda suprotna od toga rezultira samo većom potrebom za dodatnim naporima u vrtu. Danas ljudi nažalost prvo ogole tlo, onda imaju veliki trošak zalijevanja jer za vrijeme vrućina na ogoljelom tlu treba zalijevati gotovo svakodnevno, a kad sunce počne tako nemilice peći, još kupuju konstrukciju i mreže za zasjenjivanje.  A ukoliko na proljeće sve dobro isplanirate i zasadite vrt u skladu s navedenim smjernicama, ne morate imati niti dodatne financijske izdatke, niti dodatne radove i opremu da vaš vrt lako izdrži kroz ljeto, ostane zdrav i obilno rodi.
To je pravi vrt u skladu s prirodom – biovrt.

Kritički osvrt na prosvjede u Nizozemskoj

Zadnjih nekoliko dana mnogi na svojim profilima prenose vijesti o prosvjedima nizozemskih poljoprivrednika.

Čitajući mnoge komentare, neopisivo sam razočarana radi odsustva kritičkoga razmišljanja i razinama vrijeđanja neistomišljenika. Bojim se da tu mnogi zapinju između 2 ekstrema što je nažalost postalo “normalno” za sve teme danas – i bojim se da takav pristup bez kritičkog razmišljanja i vaganja argumenata ne vodi nikamo. Stoga je nužno i ovu situaciju pogledati malo više strana, kritički i ne toliko crno-bijelo kako danas mnogi vole gledati stvari.

Da li je jeftina hrana kojom zarađuju pojedinci na zagađenju okoliša pravo koje zaista trebamo podržati?

Imajmo na umu da je u Nizozemskoj poljoprivreda nešto sasvim drukčije od poljoprivrede koja postoji kod nas. Visoko je industrijalizirana, ima veliku produktivnost – ali to istovremeno znači da se koristi i više pesticida, u stočarstvu imaju daleko viši prosjek stoke po jedinici površine i strahovito veliko zagađenje okoliša, koristi se puno steroida i antibiotika. To sigurno nisu 2-3 kravice koje sretno pasu na idiličnim nizozemskim livadama, nego je to visoko koncentrirana stočarska industrija s velikim brojem grla, visoko industrijalizirani proces uzgoja i velika količina otpada koji zagađuje i koji je ogroman problem za okoliš i državu. Kako veli moj kolega koji je imao prilike putovati tamo: „U Nizozemskoj više nema ekosustava, potpuno je sve uništeno. Sve je toliko organizirano i pravilno, da je dok to vidiš iz aviona savršenije posloženo nego pločice u kompjuteru“.

Ta poljoprivreda istovremeno proizvodi vrlo jeftinu hranu, na tom cijelom lancu zarađuju poljoprivrednici – ali i svi oni koji im prodaju sve potrebno za takvu poljoprivredu – agro industrija koja prodaje sjeme, pesticide, strojeve… i upravo njima nije u interesu da dođe do promjena koje su predviđene u Zelenom planu EU.

Jeftino meso koje dolazi iz takvih država jedan je od velikih krivaca propadanja naših stočara – jer naši ne mogu nikako proizvoditi po takvim cijenama kao Nizozemci, pa nisu konkurentni naspram njima.
Kvalitetu u ovoj priči nitko ne gleda – i mnogi hrle u supermarkete po to jeftino meso, na pitajući se zašto je ono toliko jeftino. A čim imate intenzivnu poljoprivredu s jeftinim cijenama – zar zaista mislite da za najmanju cijenu dobivate kvalitetni proizvod gdje se misli na okoliš kod proizvodnje?

Kakva je hrana proizvedena u tim zemljama s intenzivnom poljoprivredom? Bez okusa (što znači i s puno manje nutrijenata jer ne raste u zdravom tlu), proizvedena u opterećenom okolišu. Čitala sam mnoge komentare ljudi kako je hrana u razvijenijim državama EU izgubila okus, kolegica mi se iz Njemačke žali da je meso iz njemačkih supermarketa toliko loše kvalitete da se stvrdne čim se pripremi – pa dolazi u Hrvatsku po meso uzgojeno kod njenih roditelja koje nosi s sobom u Njemačku. Slušam kako se turisti koji dolaze iz tih zemalja dive kako kod nas hrana ima pravi okus. Pa da, to itekako ima veze s načinom uzgoja. I to je jedan od razloga zašto su mnogi uzeli stvar u svoje ruke i sami si uzgajaju vlastitu hranu, te i sami mijenjaju svijet na bolje svojim primjerom.

A tko na kraju plaća cijenu zatrovanog okoliša za to da neki pojedinci mogu dobro zarađivati na takvoj poljoprivredi?
Svi, ne samo oni koji su dobro zaradili na tome.
I još dobivate nekvalitetnu hranu na vaše tanjure.

Stoga ajmo sagledati situaciju iz Nizozemske kritički, s više strana:

1. Ovakva intenzivna poljoprivreda je neodrživa i trebamo hitno nešto promijeniti ako želimo i dalje opstati i hraniti stanovništvo. Pogotovo u najrazvijenijim zemljama EU – gdje je zagađenje i uništenje prirode veliko. Čitate i sami mnoge koji komentiraju kako tamo hrana više nema nikakvog okusa, kako nema više kukaca. A stočarstvo je daleko najveći zagađivač – i ne, ne mislim na oblik stočarstva koji postoji u Hrvatskoj, nego nizozemski model, s daleko više stoke po površini od europskog prosjeka. Moderni regenerativni silvo-pastoralni sustavi gdje se stoka uzgaja na održivi način imaju smisla – ali intenzivni nisu sigurno put za budućnost.

2. Ljudi u životu najčešće idu linijom manjeg otpora i jednostavno ne žele promjene, te će često napraviti bilo što da se održi status quo. Jer bilo što drugo zahtijeva napor, akciju, treba izaći iz zone komocije. Pitam se što će biti s našim ratarima kad će trebati smanjiti količine pesticida koje koriste? Jer oni se sigurno ne slažu s najavljenim ograničenjima. Svjedoci smo i da se u RH stalno švercaju mnogi zabranjeni pesticidi iz BIH – a onda svako proljeće zbrajamo milijune uginulih pčela i svi se na internetu zgražaju kako se nešto takvo može dogoditi.
A što mislite kakvu poljoprivredu provode oni koji sad protestiraju u Nizozemskoj?

Prema istraživanju skupine znanstvenika iz Nizozemske, Njemačke i Velike Britanije, zadnjih 30 godina nestalo je  75% svih letećih kukaca i to prema podacima zabilježenim u zaštićenim područjima – a jedan od najvećih uzroka je industrijska poljoprivreda. I da, da bi se te porazne brojke zaustavile – hitno trebamo promjene u načinu na koji uzgajamo hranu. Hoćete li onda podržati pravo naših ratara da koriste zabranjene pesticida i da se nam ponavljaju pomori pčela i devastacija okoliša – jer eto, „zli zeleni imaju plan da unište poljoprivrednike i izgladne svijet smanjenjem pesticida“?. Želimo li hranu s više pesticida i veće zagađenje okoliša u ime prava ratara da mogu nastaviti s dosadašnjim praksama?  Nemojte također zaboraviti da se hrana uzgaja na taj način kako bi bila jeftina i konkurentna.
Shvatite da stvari ne možemo gledati tako crno bijelo. Kad uništimo okoliš do kraja, kad do kraja ubijemo život u tlu – više nećemo moći proizvoditi nikakvu hranu – to je ona druga krajnost. I moguća stvarnost ako nešto brzo ne promijenimo.

U Međimurju – koje je nakon grada Zagreba najgušće naseljeno i područje intenzivne poljoprivrede itekako možemo osjetiti posljedice loših poljoprivrednih praksi. Radi intenzivne poljoprivrede i pretjerane upotrebe mineralnih gnojiva, imamo velike količine nitrita u vodi, a broj 1 uzrok smrti u Međimuraca je rak debelog crijeva – direktno povezan s prevelikom količinim nitrita u vodi. Da, s razlogom se žele u EU smanjiti količine u nitrita u poljoprivredi, a mi smo u Međimurju „bebica“ prema Nizozemskoj. A posljedice takve intenzivne poljoprivrede osjećaju svi – a ne samo oni koji ju provode.

3. Svjedoci smo velikog lobiranja predstavnika agro biznisa kojima je u interesu i dalje prodavati velike količine pesticida i svega kao prije – a plan EU o smanjenju im definitivno ne ide u prilog.  Planu EU su u velikoj mjeri doprinijele i brojne europske organizacije i nije bio pod isključivim utjecajem multinacionalnih kompanija.
Već smo bili svjedoci pokušaja lobiranja pod izlikom korone i rata u Ukrajini da se zadrži i poveća količina dozvoljenih pesticida, s ucjenom da se neće moći proizvesti dovoljno hrane. Kakva im je točno uloga u ovoj konkretnoj situaciji – ne znam, ali sigurno su velike agro kompanije jako zadovoljne (ako ne i oduševljene) ovim prosvjedima u Nizozemskoj – jer im idu na ruku. I to je nešto što isto treba istražiti da bi se moglo imati kritičko mišljenje o ovome.

Je li cilj Zelene agende uništenje poljoprivrednika kako to sad neki pišu, ili pak poljoprivreda koja je održivija i koja proizvodi zdraviju hranu? Zar opet moramo u svemu vidjeti neprijatelja – a sad su mnogi svi koji žele sačuvati okoliš postali „neprijatelj koji želi uništiti poljoprivrednika“. Zar uistinu ne možemo vidjeti da postoje negdje i dobre namjere? Znate li da se dio zelenih aktivista bori i protiv uvođenja nove generacije GMOa u EU, što je već izlobirano od strane korporacija u većini svijeta?

Hoćemo li sad krenuti u sveti rat protiv svih zelenih aktivista i krenuti proglašavati sve napore da se nešto poduzme u zaštiti okoliša u neke skrivene agende te proglašavati da su to igre gladi i svi zeleni aktivisti debili?

Zar uistinu postoje samo dva ekstrema?!?

4. Treba malo detaljnije istražiti koje su to točno mjere koje donosi vlada i što se traži od stočara. Da li su stvarno toliko ekstremne, da li stvarno radi nove politike ljudi moraju prodati zemlju i da više ne mogu živjeti od svog rada? Koliko sam uspjela pohvatati u svim tekstovima – ograničenja su predviđena za zaštićeno područje u Nizozemskoj, koja spadaju u područja Natura 2000. U ta područja spadaju i recimo naša Plitvička jezera. Pa zar želimo da se i kod nas razvije intenzivno stočarstvo ili peradarstvo u takvim zaštićenim zonama? Zar bi netko ljudi u RH uistinu to podržao u npr. Plitvicama, Lonjskom polju ili pak Kopačkom ritu – u ime prava poljoprivrednika i uzgoja jeftine hrane? Također, da li je država uistinu tu postavila za Nizozemce neka nemoguća pravila – ili možda ipak ima mogućnost za drukčiji način poljoprivrede od koje će moći živjeti, prelazak na drukčije sustave? Čitam da neki prodaju zemlju i odlaze u druge države da bi radili na način kako rade – da li je onda ipak moguće da ti poljoprivrednici jednostavno ne žele raditi drukčije kao sad? I da li je stvarno opravdano da postoje intenzivne farme u zaštićenim područjima, ili je opravdano da država želi da se u takvim zonama radi drukčije poljoprivreda.

5. Da li se možda radi o slučaju da političari donose oni koji nemaju veze s poljoprivredom (kao često i kod nas), pa su postavili nerealne ciljeve i načine koji su u stvarnosti neprovedivi za male ljude? Da li su sve odradili na vrijeme i dali ljudima dovoljno vremena za prilagodbu? Pa su onda poljoprivrednici stvarno ljuti što ih je država stavila u nemoguću situaciju?
Koliko sam čula, prvo ih je država gurala u tako intenzivnu poljoprivredu i velika ulaganja da bi se postigla visoka produktivnost, da su i sami došli do velikih problema u stakleničkoj proizvodnji s novim nametnicima i bolestima… da bi sad odjednom morali odustati od svega i naglo prijeći na zelene načine – i da, s razlogom su ljuti radi toga.
Poljoprivrednik je i nažalost potplaćen naspram svih ostalih djelatnosti i premalo se cijeni, stoga razumijem bijes poljoprivrednika kada se nešto lomi preko njihovih leđa. Ljudi očekuju jeftinu hranu i nimalo ne cijene napore poljoprivrednika koji ju uzgajaju – a cijena hrane na tržištu je nerealna i daleko ispod cijene (to se poljoprivrednicima nadoknađuje potporama). I to nije u redu prema onima koji uzgajaju hranu.

Međutim, poljoprivreda je i jedna od grana uistinu najvećih zagađivača, intenzivno stočarstvo pogotovo, pa je nužno da se to promijeni.

6. Koliko na sve ovo ima utjecaja i činjenica da su radi suludih mjera kojima su nas političari i razni stožeri stezali zadnje dvije godine ljudi potpuno izgubili povjerenje u svoje vlade i političare, pa su protiv njih i kad žele napraviti nešto zaista dobro za budućnost?

…
U stalnom luđaštvu kojeg vidimo stalno u svijetu oko nas – probajmo zadržati kritičko razmišljanje i sagledati sve moguće strane, a još više – doći do nekih realnih činjenica. I konkretnih korisnih akcija.

Krajnosti, vrijeđanje drugih i nesagledavanje svih mogućih strana samo vodi dalje u novo luđaštvo.

A vjerujem da je gotovo vrijeme da se ponašamo poput pijanih milijunaša, vrijeme da svatko preuzme odgovornost za svoje postupke i izbore na ovom planetu. Čisto ako se zapitate što (i) vi možete napraviti po ovom pitanju, ako već niste na tom putu: uzgajajte vlastitu hranu i podržite naše lokalne hrvatske ekološke poljoprivrednike.

Ja sam shvatila pred 16 godina da stvarnu promjenu ne mogu napraviti klikanjem po internetu i kupovinom jeftine hrane iz supermarketa – nego uzgojem vlastite hrane na održivi način te podrškom lokalnih ekoloških poljoprivrednika kupovinom, upravo to i radim.

Pozivam i vas na istu revoluciju za promjenu i vašeg života i ovog svijeta na bolje.

Najbolje rane jabuke

Počelo je vrijeme obilja u voćnjacima. Krajem lipnja počinju dozrijevati najranije vrste marelica, krušaka i jabuka u mojim voćnjacima. Dvije vrste jabuka posebno obožavam i preporučujem ih za svaki obiteljski voćnjak, a to su Starkova rana (Stark earliest) i Bjeličnik. Ovo su starinske i otporne vrste koje ne trebaju nikakva prskanja, a rađaju obilno i rano. Cvatu rano i međusobno su si dobri oprašivači.

Obje vrste počele su zoriti kod mene krajem lipnja. Vrhunac dozrijevanja većinom im je sredinom srpnja.

Starkova rana je starinska crvena jabuka  porijeklom iz SAD, u Europi je od 1944. godine. Kada je jako rodna ima puno manjih plodova, a kad je neki normalni rod, plodovi narastu srednje veličine. Plod je crveno-bijele boje, nerijetko prugasti,  meso bjelkasto s crvenilom ispod pokožice. Sočna je i aromatična, a najbolja upravo kad dozori. Ako prezreli, postaje preslatka i brašnasta. Ako ju uberete u pravo vrijeme, izuzetno je aromatična, kiselo-slatkastog mesa. Stajanjem nakon berbe isto tako prezori i počne pucati, ovo je jabuka koja se mora jesti kako dozrijeva. Trajanje joj možete produžiti držanjem u hladnjaku.

Bjeličnik je stara otporna sorta jabuke, čiji su plodovi kad dozori kako i sam naziv govori bjelkasti. Plodovi su srednje krupni sa zelenkastom do blijedo žućkastom kožicom. Meso je svijetlo bijele boje, osvježavajuće slatko-kiselkastog okusa. Plodovi su okruglasti, prema čaški mrvicu suženi, srednje veličine.  Kad prezori plodovi pucaju. Kad dozrijeva zreli plodovi sami otpadaju sa stabla.

Ovih dana svaki dan sa svoje 2 voćke skupim po pola košare plodova – a oba stabla posadila sam 2012, cijepljene na srednje bujnu podlogu. Ove godine posebno su rodne, pa prema svim karakteristikama definitivno rane sorte jabuka koje preporučujem za svaki obiteljski voćnjak.

Problemi s rajčicama

Rajčice su mnogima omiljeno povrće i mnogi ga vrlo rado uzgajaju na svojim vrtovima. Osim za primjenu u svježem stanju, mogi pripremaju ovo ukusno povrće i kao zimnicu, najviše kao sos za razna jela, stoga je mnogima u cilju uzgojiti zdrave rajčice i po mogućnosti čim više zdravih lijepih plodova.
Međutim, s rajčicama mnogi imaju i često mnogo problema. Najčešći su problemi s gljivičnim bolestima rajčice, koje su vrlo česte, pogotovo u vlažnijim uvjetima (više).
Osim raznih bolesti, česti su i fiziološki poremećaji u rastu rajčica, ali također postoje i nametnici koji mogu uništiti rajčice

Evo kako ćete prepoznati neke od problema na plodovima rajčica i pravilno ih identificirati.

1. Vršna trulež plodova rajčice
Radi se o fiziološkom poremećaju koji je uzrokovan pomanjkanjem kalcija – bilo da se radi o pomanjkanju kalcija u plodu, ili o posljedici previše ili premalo vlage u tlu, a što opet uzrokuje nedostupnost, i time nedostatak kalcija u plodu. Pojava je povezana s međuovisnosti kalcija, dušika i vlage u tlu, i dakle može se pojaviti i s dovoljno kalcija u tlu – ako nema dovoljno vlage koja bi odvela taj kalcij u plod. Najčešća je na papriki, rajčici, patliđanima i dinjama. Više o vršnoj truleži pročitajte OVDJE.

Prepoznati ćete ju najpouzdanije po tome jer se pojavljuje na vrhovima plodova rajčice.

2. Koncentrično pucanje na plodovima
Ovo je  fiziološki poremećaj koji je uzrokovan nakupljanjem vode na plodovima i izlaganju sunčevim zrakama. Dakle ovo nije bolest i možete bez problema koristiti te plodove rajčica.

3. Radijalno pucanje plodova rajčice
Radijalno pucanje plodova također je fiziološki poremećaj, a takvo se pucanje najčešće događa nakon obilnih kiša, kojima su prethodila sušna razdoblja. Jedino, radi prilično velikih “rana” na rajčicama, takvi plodovi mogu brzo propasti, pa nije na odmet pobrati takve plodove i iskoristiti ih čim prije.

Više o pucanju plodova rajčica pročitajte OVDJE.

4. Opekline na rajčicama
Uslijed jakih vrućina i suša, mogu se pojaviti i opekline na plodovima rajčice. One izgledaju ovako:

Ukoliko se vam ovo pojavi na plodovima, oni su i dalje jestivi, samo odrežite dio s opeklinom koji nije ukusan. Također, pazite da opeklinu ne zamijenite s štetom koju radi zelena stjenica, koja isisava biljne sokove iz plodova rajčice i tako uništava plodove.

5. Nametnici na rajčici
Ukoliko vam se pojave gusjenice leptira – Lepidoptera, izbušiti će rupe na plodovima rajčice koje izgledaju ovako:

 

Sve češći su i napadi zelenih stjenica (Nezara viridula) (VIŠE), koje još nazivamo i “smrdljivim martinima”. One sišu plodove rajčice – u početnoj fazi to izgleda kao na fotografiji ispod, dok jaki napad uzrokuje truljenje i potpuno propadanje ploda rajčice.

6. Plamenjača na plodu rajčice
Iako najviše napada lišće, plamenjača (više) često napada u kasnijoj fazi i plodove, a to izgleda ovako:

 

Dijelovi plodova koji su zaraženi nisu jestivi, a nemojte nikako niti uzimati sjeme iz ovakvih plodova, da ne bi dalje prenosili ovu gljivičnu bolest.

Plodove napada i crna koncentrična pjegavost, a kako ona izgleda na plodu, pogledajte OVDJE.