0
Iza nas je još jedna godina, pa vrijeme je za osvrt za godinu koja prolazi. Za mene je definitivno bila godina velikih projekata, u kojoj sam realizirala brojne ideje koje su mi se motale po glavi već duže vrijeme.
NOVA PERGOLA U BIOVRTU
Na proljeće je tako konačno postavljena velika pergola u Biovrtu. Dužine 60 metara, 13 pojedinačnih pergola od pocinčanih stupova i s farmer pletivom za penjanje biljaka, bila je definitivno pravi ponos mog vrta. Naravno, kada su po njoj narasle biljke upravo onako kako sam već dugo maštala – izmjenjivale su se mahunarke i tikvenjače te brojne zanimljive penjačice cvjetnice. Tu je raslo svašta: od prekrasnog mnogocvjetnog graha crvenih cvjetova, ljubičastih i roza mahuna, limski klasični i indijanski crveni grah, crveni slak, ipomoea lobata, cardiospermum, asarina, malabar špinat, lablab purpureus, meksički krastavac, tikve lagenarie – šefi, sicilijanska metarska tikva, pa sve do vigni, metarskih mahuna… Posadila sam u pergolu i kivije, i to osim onih klasičnih i bavarske kivije, gliciniju, te 20-tak ruža penjačica koje će uvelike promijeniti izgled pergole idućih godina. Priču o pergoli s dodatnim fotografijama objavit ću uskoro 🙂
2022 ONLINE ŠKOLA VRTLARENJA
2022. godina bila je godina prve generacije online škole vrtlarenja u Biovrtu. Nakon nekoliko besplatnih online predavanja, nastavila sam s mentorskom grupom tijekom cijele sezone gdje su sudjelovale vrtlarice i vrtlari iz cijele RH. Nakon redovitih edukacija, potpore i bodrenja u njihovim vrtlarskim radovima, završili smo edukativni ciklus na najbolji mogući način – druženjem na mom imanju <3
POSJETE IMANJU BIOVRTA
I ove smo sezone nastavili s programom obilaska imanja za sve zainteresirane, i to od kolovoza, kad je Biovrt najljepši. U 5 različitih termina, imanje je posjetilo stotine posjetitelja iz raznih dijelova RH, ali čak i šire 🙂
NOVA OGRADA OKO BOBIČNJAKA
Na jesen smo krenuli u još jedan veliki projekt, a to je ograđivanje bobičnjaka i voćnjaka na parceli veličine malo manjoj od 1 hektar. Naime, tu su bili česti upadi srna koje su uništavale voćke, ali najviše pasle bobičasto voće koje nije imalo šanse dobro rasti od stalnog “potkresivanja” (sibirske i mongolske borovnice), dok su od crnih ribiza rogovima radile reznice 😀 . Zato smo ove jeseni uspjeli sve ograditi, a tijekom sezone smo konačno i uspjeli pokositi sve između grmlja – jer smo dio bobičastog među redovima namjerno stavljali u travi da i to ne unište srne.
Dovršila sam i sadnju živice u tom voćnjaku s lijeve, južne strane strane. Tu već nekoliko godina sadim živicu za korisne kukce i ptice, ove sam jeseni sve detaljno pokosila trimerom i posadila još nekih 20-tak grmova koje sam razmnožila, te tako završila jednu stranu živice. Posadila sam i red lovor višnje prije same ograde dug nekih 20-tak metara, u dio ispred parcele koji je predviđen za parkiralište – a opet s južne strane.
NOVI VOĆNJAK S PREKO 200 VOĆAKA
Jesen sam završila s sadnjom novog voćnjaka, i to u nikad gorim uvjetima. Nakon strahovito sušnog ljeta, u vrijeme sadnje voćaka, tijekom studenog, kiša nikako nije stala. Od početnih planova da će 200-tinjak rupa iskopati bager ili traktor s svrdlom, radi kiša i blata nije mi preostalo drugo neko ručno kopanje s štihericom, sadnja po kiši i mraku sve samo da završim na vrijeme pred smrzavanje.
Zahvaljujući pomoći mame, Dijana Posedi i jedan dan jednog najamnog radnika, uspjeli smo završiti i taj voćnjak, a ukupno sam posadila ove jeseni 240 voćaka.
A osim voćaka, uz ogradu uz pergolu presadila sam sibirske borovnice, i to iz “šudranog” voćnjaka gdje nisu dobro rasle, kao i iz jednog dijela biovrta 1 gdje su bile u prevelikoj gužvi i nisam ih nikad do kraja pojela jer bi ih jednostavno zaboravila u toj gužvi. Sad su na puno frekventnijoj poziciji, dobro pomalčirane, iskreno se nadam da će im to biti dobra pozicija.
KLIMATSKI JEDNA OD NAJIZAZOVNIJIH SEZONA
O da, ekstremi se nažalost nastavljaju i ne ide na bolje. Na proljeće se nastavila izmjena toplijih i hladnijih razdoblja, popraćene sušom od samog proljeća. Unatoč velikim nadama u sezonu – nastupila je ekstremna suša uz vrućine, i preko 2 mjeseca u Međimurju nije pala niti kap kiše. Pratila sam prognoze redovito i stvarno se nadala da će ipak pasti barem jedna kiša – ali kako je prognoza najavila moguću kišu, tako ona nije pala… Ipak, unatoč svemu, Biovrt je bio prekrasan, bujni i zeleni i ove sezone – zahvaljujući tehnikama koje primjenjujem u vrtu. Zalijevala sam samo pergolu, i paprike tek pred kraj suše.
Diljem Međimurja podbacio je kukuruz i krumpir – meni isto, ali samo na dijelu gdje relativno kratko provodim metode brige o tlu, dok je na biovrtu krumpir bio stvarno velik bez zalijevanja, a rodila je čak i lubenica bez zalijevanja. Podbacile su mahunarke, što je normalno jer kad je temperatura iznad 30 stupnja nema zametanja plodova, i paprike koje su živnule tek u rujnu nakon kiša. Kod rajčica borila sam se s novom pošasti – virusima, ali ipak samo i ove sezone unatoč velikim izazovima imala obilje rajčica. A radi ekstremne suše, zečevi i srne upadali su mi i u biovrt, pasli su mahunarke, a prvi put sam doživjela da od tolike žeđi jedu i plodove rajčica.
Veliko iznenađenje bile su mahunarke koje sam posijala na jednoj parceli prekasno, početkom lipnja. Jednostavno nisu uspjele radi suše i vrućina niti procvasti, i baš mi je bilo žao što nisam uspjela skupiti sjeme. A onda, nakon 2 mjeseca suše, tijekom rujna napadalo je ekstremno puno kiše (u dijelu RH bile su i poplave), a te mahunarke sve su živnule, počele cvasti, i tako sam tu pobrala strahovito puno graha – radi činjenice što nismo imali mraz, nego je jesen bila iznadprosječno topla. Brah sam brala i brala, a nakon toga čistila i čistila…. napunila sam veliki dio škrinje s finim mladim grahom, a od svega sam uspjela skupiti i sjeme.. Cvao je čak i u studenom! Jedino tu tikve nažalost nisu uspjele, i one su krenule tek cvasti i rađati na jesen, ali za njih je bilo to prekratko vrijeme da dozore do kraja. A onda, u vrijeme sadnje voćnjaka – stalno je padala kiša. Kako sam ljeti priželjkivala kišu, tako sam krajem godine priželjkivala prestanak kiše – oboje se nije ostvarilo 😀
Uglavnom, kad se sve zbroji, ekstremne suše – pa previše kiša i duga topla jesen – ipak su rezultirale obiljem. Stvarno ne mogu reći da smo ostali bez nečeg, a ove sezone je čak i voće mnogima dobro rodilo. I orasi su konačno rodili mnogima nakon što nekoliko godina nismo imali orahe. Sve u svemu, unatoč ekstremima i izazovima, ipak je iza nas jedna solidna vrtlarska sezona, reći će mnogi vrtlari.
Ja sam na kraju godine jako zadovoljna jer sam ove godine stvarno napravila veliki posao i realizirala brojne ideje koje su dugo bile samo želje, olakšala si posao, riješila brojne zaostatke, uspjela kupiti nekoliko parcela koje sam planirala, tako da završavam godinu jako zadovoljno, sretno, i s velikim iščekivanjem iduće sezone 🙂
