Vrt je moje sretno mjesto

Svi mi imamo pojam svoj sretnog mjesta, ovisno o interesima kojima se bavimo.  Za mnoge zaljubljenike u vrtlarenje to je upravo njihov vrt. To je mjesto u kojem stvaraju, u kojem uživaju, u kojem su sretni. Ali to ne mogu svi razumjeti, niti se poistovjetiti s time. Gospođa u fotokopiraoni koja nam je nedavno printala kartice s ovom izrekom nije se mogla načuditi kako bi to vrt nekome mogao biti sretno mjesto. Bilo joj je to nepojmljivo. Vjerujem da je i mnogima tako. Reći ću vam zašto – jer vjerojatno nikad nisu isprobali radost stvaranja u vrtu. Zato mnogi u vrtlarenju vide samo teški rad, fizički napor i znoj, sunce koje peče, kukce koji bodu …. I svatko tko je vrt gledao kao „nešto što se mora“ i kao neku kaznu, naravno da ne može vidjeti ljepotu vrtlarenja. Štoviše, fizički se tako mučiti i blatiti si ruke za mnoge je čak i sramotni posao.

Za vrijeme mog djetinjstva niti ja nisam voljela vrt.  Jedva sam čekala da završim s poslom dok su me mama i baka znale natjerati plijeviti na vrt. Ni u ludilu mi dugi niz godina nije palo na pamet da se „mučim u vrtu“. Sve dok nisam na vrtlarenje počela gledati drugim očima i upoznala radost stvaranja. Dok sam uvidjela kakva čuda mogu napraviti svojim rukama s tek malo sjemenja. Dok sam vidjela ljepotu u svakoj maloj biljčici koja se bori za svoje mjesto pod suncem, u svakom živom biću u toj rapsodiji života oko mene. Od onda, veseli me svo vrijeme i sav trud koji ulažem u realizaciju neke ideje na vrtu – ma koliko to fizički naporno bilo. Nije to više muka, nego samo slatki umor i ponos koji osjećamo dok se na kraju dana osvrnemo na ono što smo napravili. Dok vidimo kako nam se ideje realiziraju i kako sve oko nas buja, raste i napreduje – s saznanjem da smo i mi dio toga, da smo mi sve to pokrenuli. I kad na kraju uživamo u rezultatima rada, neprekidnim obiljem kojim nas priroda stalno nagrađuje u našem vrtu.

Stoga, danas za mene nema sretnijeg mjesta nego je to moj vrt. Bježim u njega svaki slobodni trenutak i jednostavno uživam u svemu što radim u njemu. U miru, u sadašnjem trenutku, u skladu s prirodom.

Članak je originalno bio objavljeni 09.12.2018. na blogu “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor na Blogosferi Večernjeg lista.

Sjeme i sadnice

Jedan od glavnih ciljeva udruge Biovrt – u skladu s prirodom je očuvanje biološke raznolikosti. U skladu s time, na površinama biovrta uzgaja se preko 500 vrsta raznog cvijeća, voća i povrća, te ostalih biljaka. Udruga se ne bavi proizvodnjom sjemenja u komercijalne svrhe. Sjeme se sakuplja sa biljaka u Biovrtu, a viškovi se nalaze u našoj ponudi. Kako je cilj da si sami biljke razmnožite u vašim vrtovima, te tako potičete bioraznolikost i očuvanje sorti – sjeme se može nabaviti isključivo u malim količinama, za osobnu potrebu (maksimalno 3 paketića po pojedinačnoj vrsti).   Ponudu sjemenja i biljaka iz biovrta možete pronaći OVDJE   Ukoliko i sami čuvate sjeme iz vrtova naših baka i djedova, javite nam se za razmjenu. Ako nemate sjeme za razmijeniti, možete ga dobiti za preporučeni iznos donacije koja je Vaš doprinos i podrška za održanje rada Biovrta i za nabavku novih vrsta koje ćemo uzgajati u biovrtu.

Ponudu sjemenja i biljaka iz biovrta možete pronaći OVDJE

Ukoliko i sami čuvate sjeme iz vrtova naših baka i djedova, javite nam se za razmjenu. Ako nemate sjeme za razmijeniti, možete ga dobiti za preporučeni iznos donacije koja je Vaš doprinos i podrška za održanje rada Biovrta i za nabavku novih vrsta koje ćemo uzgajati u biovrtu.

Svi možete uzgojiti svoje zdravo i organsko povrće, voće i bilje. Želimo vam pun radosti i uspjeha u vašim vrtovima! 🙂

Mali čuvari prirode za velike promjene

Projekt “Mali čuvari prirode za velike promjene” traje od 01.11.2018.-31.08.2019. i provodi ga udruga Biovrt – u skladu s prirodom kao nositelj u partnerstvu s I. osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok te Osnovnom školom Gornji Mihaljevec.

Projekt financijski podržava Ministarstvo znanosti i obrazovanja u iznosu od 142.579,33 kn, a odobreni je u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2018./2019.

Voditeljica projekta i edukatorica na projektu je Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge Biovrt, autorica i biovrtlarka.

O PROJEKTU:

Kroz Edukacijski program za male čuvare prirode i ekološko-vrtlarsku grupu uvesti ćemo učenike i u zaboravljen svijet baštine naše lokalne zajednice, povezujući djecu, učitelje, roditelje, volontere i mještane u zajednicu koja zajedno uči i unapređuje kvalitetu svog života.

S obiteljima i lokalnom zajednicom razmijeniti ćemo znanja o sezonskim lokalnim tradicijskim značajnostima i zdravim načinima života, a zajedničkim snagama ćemo na volonterskim akcijama zasaditi još bilja, cvijeća, bobičastog voća i opremiti vanjski prostor uključenih škola. Želimo da djeca više vremena provode družeći se i učeći, ali za to onda treba osigurati i uvjete, stoga ćemo ove godine izraditi i društvenu igru koju će moći igrati i veliki i mali, a dobiti će je sve osnovne škole  u Međimurskoj županiji.

Ulaganje u najmanje aktivnost je koja će se mnogostruko vratiti našoj lokalnoj zajednici, stoga smo sretni što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo naše napore i dalo nam podršku i u ovom projektu.

U prirodi sve postoji s razlogom

U prirodi ništa nije izričito štetno ili korisno, nego je dio savršeno izbalansirane prirodne ravnoteže.  Ljutimo se jer nam neki kukci i gusjenice grickaju povrće i u tim trenucima na pamet nam pada samo kako nam to stvorenje radi štetu. Zato ih i nazivamo štetočinama. Ali kako neka gusjenica možda gricka neke biljke, tako je istovremeno nekome hrana. Opstanak nekih ptica ovisi o tome da ima dovoljno gusjenica u vrijeme gniježđenja da bi mogle podići svoje leglo (npr. bez dovoljno gusjenica u vrijeme gniježđenja sjenice ne mogu podići novu generaciju). Kako radi konvencionalne poljoprivrede i masovne neselektivne eliminacije kukaca drastično opada njihova populacija – tako opadaju i populacije ptica, a to baš i ne želimo. Također – obožavamo leptire, korisne oprašivače od kojih su danas mnogi na listi ugroženih vrsta. A svi oni jednom su bili ne tako privlačne gusjenice.

Fotografija: gusjenica lastinog repa, leptira zaštićenog Zakonom o zaštiti prirode

Priroda funkcionira u ravnoteži, probleme jedino čini čovjek koji većinom sve shvaća kao svoje vlasništvo pa ne želi da nešto jede biljke koje su „njegovo vlasništvo” u „njegovom vrtu“. Ali svi mi koristimo istu zemlju za opstanak i svi imamo istu misiju – preživjeti. Niti jedno stvorenje koje se zatekne u našem vrtu ne jede „naše“ povrće iz čiste obijesti, nego jednostavno želi preživjeti. U prirodi su sva bića naučena na to da svi zajednički dijelimo resurse za opstanak, samo čovjek zemlju ograđuje, prisvaja i sve „uljeze“ želi eliminirati. Zaboravljamo da su oni bili prvi tu i da smo njima oteli staništa.

Evolucijski, neke životinje su se tisućama godina prilagođavale određenim biljkama koje danas jedu, pa nisu one samo „njihovi nametnici“. Ja to nazivam „evolucijski suputnici“ – jer doslovno opstanak životinjskih vrsta ovisi o biljnim vrstama. Tako npr. zaštićeni leptir plavac ne može preživjeti bez biljke krvare (Sanguisorba) i nestanak ove biljne vrste značio bi i nestanak leptira plavca. Gusjenica oleandrovog ljiljka hrani se listovima oleandra koji su smrtonosno otrovni za većinu ostalih živih bića – ali ne i za njega koji se je evolucijski prilagodio ovoj vrsti. Svi mi moramo nešto jesti, tako su se neke životinje specijalizirale jesti samo određene biljke – a mi bi se mi ljudi po toj istoj logici mogli nazvati štetočine sveg i svačeg što jedemo.

Neravnoteža – masovna pojava nametnika i korova u biosustavu prvenstveno je posljedica čovjekovog djelovanja. Čovjek radi neravnotežu  uzgojem monokultura te tako načinima obrade i tretiranja tla omogućava da se neke biljke šire više nego bi to uobičajeno bilo. Isto je i s kukcima, upravo čovjekovo postupanje i sadnja monokultura omogućilo je masovnu pojavu određenih štetočina, kao npr. krumpirove zlatice koja u monokulturama krumpira ima nepregledna polja za hranjenje i razmnožavanje, a minimalno prirodnih neprijatelja.

Zato se u biovrtlarstvu nije prikladno pitanje kako na ekološki način nešto ubiti. To nije poanta ovog načina vrtlarenja.  Trebamo se naučiti pustiti,  čim manje se uplitati u tu ravnotežu. Ne trebamo gledati da li je nešto dobro/loše, ne trebamo “tamaniti” sve što je proglašeno potencijalno štetnim, nego se fokusirati na gradnju ravnoteže u kojoj priroda sve to drži pod kontrolom. Ravnoteža je dovedena u pitanje jedino kad se počnu širiti invazivne vrste – koje su većinom u biosustav unesene od strane čovjeka, i to je po meni jedini slučaj kad trebamo razmisliti o uplitanju, ekološkim metodama naravno (npr španjolski puževi, koje sam ja riješila time što sam u svoj vrt donijela indijske patke trkačice). A za sve ostalo, uvijek postoji opcija da “nepoželjne” vrste  premjestimo, ne moramo ih ubijati. Ne zaboravite, ponekad uništenjem nekih “štetnika” možete ozbiljno naštetiti opstanku i nekih “korisnih” organizama oko nas. U raznolikom biosustavu uvijek će ostati dovoljno za sve – to je poanta biovrtlarstva. Dozvolite Prirodi da sama napravi ravnotežu.

„Na svijetu ima dovoljno za svačiju potrebu, ali ne i za svačiju pohlepu!“.

Članak je originalno bio objavljeni 25.09.2018. na blogu “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor na Blogosferi Večernjeg lista.

Mali čuvari prirode za velike promjene – aktivnosti u studenom 2018

U školskom vrtu redovito provodimo edukativne aktivnosti i za učenike naše biovrtlarske grupe i općenite edukacije za sve učenike/ce škole.

07.11.18. na vrtlarskoj grupi smo u školskom biovrtu brali i degustirali jesenske kupusnjače koje su nam odlično uspjele i ove sezone te naučili koliko su nam bitne u prehrani. Počeli smo provoditi završna jesenske radove u vrtu.

14.11.18. na vrtlarskoj grupi pripremili smo vrt i voćnjak za zimu. Pomalčirali smo gredice i oko voćaka, pobrali i zadnje sjeme. Vrt nam je još uvijek prekrasan jer nema mraza.

21.11.18. na vrtlarskoj grupi učili smo o skupljanju i spremanju sjemenja. Učenici biovrtlarske grupe vrijedno su čistili sjeme i pripremili ga za našu banku sjemenja.

Fotografije s provedenih aktivnosti u studenom 2018 možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećim linkovima:

https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-ps-n-s-rok-07-11-2018/

https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-ps-n-s-rok-14-11-2018/ 

https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-ps-n-s-rok-21-11-2018/

Projekt “Mali čuvari prirode za velike promjene” traje od 01.11.2018.-31.08.2019. i provodi ga udruga Biovrt – u skladu s prirodom kao nositelj u partnerstvu s I. osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok te Osnovnom školom Gornji Mihaljevec.

Projekt financijski podržava Ministarstvo znanosti i obrazovanja u iznosu od 142.579,33 kn, a odobreni je u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih u školskoj godini 2018./2019.

Više o projektu pročitajte na linku: http://www.biovrt.com/projekti/u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo