0
U školskom vrtu i mi rastemo – aktivnosti u kolovozu 2018
I tijekom kolovoza, unatoč školskim praznicima, nastavili smo s redovnim aktivnostima u školskom vrtu i to u velikom broju.
08.08.18. na vrtlarskoj grupi smo u školskom biovrtu brali i degustirali plodove rajčica i paprika koje su nam odlično uspjele i ove sezone. Čistili smo sjeme koje smo pobrali proteklih grupa, te zalijevali voćke i povrće u biovrtu – najviše paprike.
22.08.18. na vrtlarskoj grupi očistili smo školski okoliš od smeća i razvrstali u spremnike za reciklažu koje smo nabavili u sklopu ovog projekta. I ovaj put smo se radi dugotrajne suše bavili i s zalijevanjem voćki i bobičastog grmlja koje smo posadili ovog proljeća. Brali smo i degustirali rajčice, a pobrali smo i niski grah biserac. Pobrali smo i sjeme uresnice i nevena. Oko vrta smo grabljali pokošenu travu, a na vrtu smo pljevili i malčirali, te zalijali nedavno presađene endivije i radiče.
Veliko hvala i mamama učenika/ca koje su nam se pridružile!
Fotografije s provedenih aktivnosti u kolovozu 2018 možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećim linkovima:
https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-n-s-rok-08-08-2018/
https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-n-s-rok-22-08-2018/
28.08.2018. Održana završna konferencija projekta “U školskom vrtu i mi rastemo”
Sve detalje pročitajte na sljedećem linku:
http://www.biovrt.com/projekti/odrzana-zavrsna-konferencija-projekta-u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo-28-08-18
Projekt “U školskom vrtu (i mi) rastemo” traje od 01.10.2017.-31.08.2018. i provodi ga udruga Biovrt – u skladu s prirodom kao nositelj u partnerstvu s I. osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok
Više o projektu pročitajte na linku: http://www.biovrt.com/projekti/u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo
Održana završna konferencija projekta “U školskom vrtu i mi rastemo” 28.08.18.
U utorak 28.08. u Područnoj školi Novo Selo Rok održali smo završnu konferenciju projekta „U školskom vrtu (i mi) rastemo” koji je trajao od 01.10.2017.-31.08.2018., a koji provodi udruga Biovrt u partnerstvu s I. Osnovnom školom Čakovec i njihovom Područnom školom Novo Selo Rok.
Ovaj projekt bio je nastavak dvogodišnje suradnje i volonterskih napora da se oformi školski vrt i omoguće kvalitetne edukativne aktivnosti o vrtlarenju, zaštiti okoliša i očuvanju bioraznolikosti za djecu u Novom Selu Rok.
Sve prisutne (a u publici je bilo djece, roditelja, baka i djedova te predstavnika škola iz Međimurske županije ali i iz Zagreba) pozdravili su Marijana Vrbanec, voditeljica PŠ Novo Selo Rok i Siniša Stričak, ravnatelj I. OŠ Čakovec. Voditeljica projekta i predsjednica udruge Biovrt Silvija Kolar-Fodor predstavila je aktivnosti koje smo proveli tijekom trajanja projekta.
Svim sudionicima projektnih aktivnosti podijelili smo potvrde o sudjelovanju, a posebno veliki pljesak zasluženo su dobili učenici 1-4 razreda škole koji su vrijedno sudjelovali u svim aktivnostima. Nakon toga, predstavljen je Priručnik za kreiranje školskih vrtova i provođenje biovrtlarskih aktivnosti Silvije Kolar-Fodor koji smo podijelili malim sudionicima, kao i svim prisutnim školama. Svim sudionicima pokazali smo naš školski vrt i voćnjak.
Na kraju je održana i mala zakuska gdje smo prigodno poslužili voće i proizvode lokalnih, međimurskih OPG-ova, većinom iz ekološkog uzgoja.
Sve naše aktivnosti i rezultate saželi smo u video koji smo premijerno prikazali, u kojem smo prikazali sve aktivnosti, ali i izjave voditelja, učiteljica i učenika o tome što ovaj projekt znači za njih i kako su školske aktivnosti utjecale na njihovo znanje, odnos prema prirodi, vlastitom zdravlju i životu općenito. Pozivamo i vas da ga pogledate na slijedećem linku:
Ovo nije kraj nego tek početak, kako i s aktivnostima u našem školskom vrtu i sličnim akcijama, a nadamo se da će naše aktivnosti inspirirati i motivirati i druge škole na provođenje sličnih aktivnosti. Hvala svima na sudjelovanju!
Više fotografija s održanog događaja pogledajte na linku: https://www.biovrt.com/galerija/zavrsna-konferencija-projekta-u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo-28-08-18/
Više o projektu pročitajte na: http://www.biovrt.com/projekti/u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo
Poziv na završnu konferenciju projekta “U školskom vrtu i mi rastemo” 28.8.2018.
Završna konferencija projekta “U školskom vrtu (i mi) rastemo” održati će se 28.8.(utorak) u prostoru Područne škole Novo Selo Rok, Maršala Tita 47, s početkom u 17 sati.
PROGRAM:
– Voditeljica projekta Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge Biovrt u skladu s prirodom te Marijana Vrbanec, voditeljica PŠ Novo Selo Rok ukratko će vam predstaviti projekt.
– Predstaviti ćemo vam Priručnik za kreiranje školskih vrtova i provođenje biovrtlarskih aktivnosti autorice Silvije Kolar-Fodor. Sve prisutne škole dobiti će po 1 besplatan primjerak Priručnika.
– Slijedi premijera videa projekta te podjela potvrda o sudjelovanju svim učenicima koji su na tjednoj bazi marljivo sudjelovali u programu Školskog vrta.
Proveli smo holistički edukativni program za sve učenike 1-4 razreda škole Novo Selo Rok u suradnji s zajednicom o zdravim načinima života, zaštiti prirode, očuvanju tradicije i bioraznolikosti.
– Neformalno druženje
Posebno pozivamo na konferenciju predstavnike osnovnih škola, za sve prisutne osigurali smo po 1 besplatni primjerak Priručnika. Molimo vas da nam svoj dolazak obavezno najavite putem prijavnice na sljedećem linku:
https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSecdTJn8abw7i5uijR-tuCJ3_sp5scDyQLnSlzLi311m06P4w/viewform
Molimo da svoj dolazak prijavite do 25.8.2018.
Očekivano trajanje: 1 sat
Veselimo se Vašem dolasku.
Projekt “U školskom vrtu (i mi) rastemo” traje od 01.10.2017.-31.08.2018. i provodi ga udruga Biovrt – u skladu s prirodom kao nositelj u partnerstvu s I. Osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok.
Projekt financijski podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Grad Čakovec i Međimurska županija.
Više o projektu pročitajte na linku: http://www.biovrt.com/projekti/u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo
Šimširov moljac – Cydalima perspectalis
Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) je vrsta leptira iz porodice Crambidae. Porijeklom je iz Azije (Kina, Koreja i Japan), a u Europi je prvi puta registriran u Njemačkoj 2006. godine, kada je najvjerojatnije uneseni s slabo kontroliranim sadnicama šimšira iz Kine. U RH je prvi put zabilježeni kao štetnik u Istri 2012. godine. Nakon toga, velikom brzinom se je proširio po cijeloj zemlji i devastirao grmove šimšira. U našim krajevima on je invazivna vrsta koja nema prirodnih neprijatelja, zato i radi tako velike štete.
Širi se prijenosom kontaminiranih sadnica i letom leptira. Leptir šimširovog moljca odlaže jaja s donje strane listova. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom i jedu samo gornju stranu lista, a odrasle gusjenice su zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi s crnim točkama na leđnoj strani i jedu cijele listove, mlade izbojke, pa čak nagrizaju i koru. Dugačke su do 4 cm a vrlo lako ćete iz zamijetiti u grmu šimšira jer sve oko njih su i svilenaste paučine. Ima 2-3 generacije godišnje (prema nekim izvorima čak i do 5), a zadnja sezonska generacija odraslih gusjenica prezimljava zaštićena u kokonu između listova grma šimšira.
Prvenstveno napada šimšir (Buxus sempervirens) i druge vrste iz ovoga roda, a može uzrokovati štete i na japanskoj kuriki (Euonymus japonica) i nekim vrstama iz roda božikovina (Ilex) te Pachysandra terminalis i Murraya paniculata. Ako se ne reagira na vrijeme, može uništiti svo lišće i grmlje izgleda kao potpuno suho. Doduše, ako se obreže nakon napada, grm može ponovo potjerati listove i obnoviti se. Međutim, kako šimširov moljac ima više generacija u jednoj sezoni, očekujte najezdu više puta u godini. Najčešće je to kod nas tijekom travnja i svibnja, te druga najezda oko srpnja-kolovoza.
Ja sam ga prvi put vidjela 2014 godine, kad sam se uspješno othrvala s njime na velikom starom grmu šimšira moje susjede – bakine sestre. Koristila sam ulje neema o čemu više možete pročitati OVDJE. Iduće godine najezda se je ponovila, u nekoliko navrata, i kako nisam odmah reagirala, izjeli su veliki dio starog grma šimšira. Na kraju smo odlučili da je pametnije posjeći ovaj grm jer jednostavno ne reagiramo uvijek na vrijeme, grm onda biva izjedeni, i najbitnije – čuli smo iskustva drugih ljudi da može prijeći na ostale voćke. Upravo zato odlučili smo ga maknuti i više njime ne prizivati šimširovog moljca na naše imanje.
Donosim ekološke metode koje možete koristiti kod napada gusjenica šimširovog moljca:
1. REDOVITA KONTROLA GRMOVA – Redovito provjeravajte grmove šimšira, i to ne samo izvana nego i iznutra – razmaknite grane i dobro pregledajte unutrašnjost. Čim prije otkrijete gusjenice, to ćete se moći uspješnije othrvati s njima. Što su one starije, to su i otpornije.
2. ISTRESITE GUSJENICE I MEHANIČKI IH UKLONITE – Stavite ispod grmova plahtu ili sl. i istresite gusjenice te ih uklonite.
3. PRANJE GRMOVA VISOKOTLAČNIM PERAČOM – Ova mehanička metoda mnogima je vrlo učinkovita – stavite ispod grmova staru plahtu i peračem ih isperite van iz grmlja. Plahta ispod ima svrhu da ih kasnije lakše skupite i uklonite
4. OBREŽITE NAPADNUTE GRANE – i spalite ih. Šimšir će iznova potjerati i obnoviti se. Međutim – na zaboravite da u sezoni ima više generacija i da će opet naći vaš grm, pa ga i dalje kontrolirajte.
5. PRIRODNI INSEKTICIDI – kakvi god bili, insekticidi ubijaju sve poprskano – pa kemijski nisu dobrodošli radi štete koje rade prvenstveno pčelama i ostatku bioosustava. Nije istina što tvrde mnogi da samo kemijskim sredstvima možete suzbiti ovog nametnika, postoje i prirodni insekticidi koji su učinkoviti kod šimširovog moljca, a nisu toliko štetni za ostatak biosustava. Ali i ako koristite insekticide na prirodnoj bazi, pazite da to radite ciljano i da njima ne prskate pčele i ostale kukce.
NEEM – prije sam spomenula da sam ja obuzdala nalet šimširovog moljca koristeći ulje neema – recept možete pročitati OVDJE. Kod upotrebe neema morate znati da to nije instant otrov, nećete odmah nakon prskanja naći mrtve gusjenice, nego djeluje na način da one prestaju jesti, pariti se, ne poliježu jajašca i sl. Na tržištu postoji i prirodni insekticid Fitotriac – na bazi ulja neema i bora koji se preporuča kod šimširovog moljca – prskati u razmaku svakih 5 dana.
Za gusjenice preporučiju i preparat na bazi bakterije Bacillus thuringiensis – Baturad. To je biološki selektivni kontaktni insekticid koji nije opasan za pčele, ribe i druge korisne organizme.
I ne zaboravite – što su gusjenice starije to su otpornije, pa je potrebno stalno kontrolirati grmove i reagirati na vrijeme.
6. POSADITE DRUGE BILJKE/GRMLJE UMJESTO ŠIMŠIRA – iako zvuči kao krajnja mjera, mnogi su se odlučili na ovo zato jer boriti se nekoliko puta na godinu s invazivnom vrstom koja nema kod nas prirodne neprijatelje i reagirati na vrijeme za mnoge je previše. I u svakom slučaju morate ih na neki način ubiti da biste spasili svoje grmove. Ono što još više zabrinjava je to što su zabilježena iskustva ljudi da gusjenice mogu napasti i druge voćke. Stoga preporučam da šimšir zamijenite drugim biljkama odličnim za živice, a gdje nećete imati brige s takvim ili sličnim nametnicima. To su npr. kalina, forzicija, vrtni hibiskus koji su brzorastuće grmlje i odlično za živice.
Izvori:
https://www.savjetodavna.hr/savjeti/24/454/simsirov-moljac-novi-stetnik-ukrasnog-bilja-u-hrvatskoj/
Preporuke članova u fb grupi Biovrt.com – u skladu s prirodom: https://www.facebook.com/groups/330625128170/permalink/10156071221513171/
Plamenjača (i) u biovrtu 2018 – II dio
Nedavno sam pisala o ovogodišnjem iskustvu u prvoj polovici srpnja s plamenjačom koja je uzela maha u mnogim vrtovima diljem RH i šire : http://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/plamenjaca-i-u-biovrtu-2018
Nakon što sam prvu polovicu srpnja provela šišanju zaraženih listova jer se je po vlazi plamenjača brzo širila, konačno se je vrijeme promijenilo i prestale su ekstremne kiše i vlage. Kako sam pratila prognozu i oko 20. je bilo u prognozi puno kiše, dio rajčica sam pobrala zelene i stavila dozrijevati u zatvoreno kako bih barem dio plodova spasila od širenja bolesti. Zabrinulo me je što je plodove osim plamenjače, uslijed pada imuniteta biljaka napala i druga gljivična bolest – Alternatia solani.
Ali vrijeme se je potpuno promijenilo. Prognozirane kiše nisu pale i na vrtu pravi preokret koji sam priželjkivala – puno sunca i suho vrijeme usporilo je plamenjaču. Niti ostale bolesti više nisu napadale plodove. Vrhovi su se ozelenili, potjerali su novi zaperci, preostali plodovi su narasli i počeli dozrijevati.
Kod mene je inače kolovoz sezona rajčica tako da većina ionako tek sad počinje dozrijevati – pa zapravo jako rano već imam toliko obilje rajčica. Polako su dozorile i one ubrane još zelene – tako da nema straha da će se ponoviti 2014. godina kad sam brala jedino cherry rajčice na vrtu. I paradajz sos ću uskoro kuhati, neizmjerno se veselim ovoj maloj pobjedi!
Tako da, koliko god mi je žao što nas je zadesila plamenjača koja je vrlo rano poharala mnoge vrtove, s druge strane jako mi je drago što se je dogodio ovaj preokret i koji je mnogima koji su mislili da pišem bajke kad sam tvrdila da će se rajčice mnogima oporaviti ako će se vrijeme promijeniti i neka ih ne čupaju iako su zaražene – dokazao da sam bila u pravu. Nije plamenjača nikakva teška pošast i strahota – ona može biti opasna i progresivna samo ako joj vremenske prilike to dozvole. A upravo te vremenske prilike su je usporile u mnogim vrtovima i dolazi do oporavka. Dakle iako su već i dijelovi stabljika pocrnjeli, ne bojte se i nemojte čupati rajčice – u ovakvim pogodnim uvjetima one jednostavno nastavljaju rasti dalje, a mjesta gdje su bile napadnute plamenjačom ostaju jednostavno kao ožiljci na biljkama.
Fotografija 1: Peteljke su bile zaražene plamenjačom, ali bolest se više ne širi jer je suho i vruće i rajčice normalno dozrijevaju. Fotografija 2: Iako prilično devastirane plamenjačom, i žute kruškice dozrijevaju
Nevjerojatno je kako se brzo rajčice u dobrim uvjetima mogu oporaviti: pokraj starih rana biljke potjeraju nove zaperke, i iznova cvatu i rode – i biti će još puno obilja ako se nastave ovakve suše i vrućine. I iako plamenjača još uvijek postoji u vrtu i pojavljuje se i na nekim novim listovima rajčice, ona više nije progresivna i na uništava biljke na očigled – vrijeme joj to ne dozvoljava.
Pratila sam i otpornost nekih vrsta, najduže su prkosile plave rajčice (Osu blue) – one su izdržale 20 dana prije pojave zaraze, puno duže od većine ostalih, a pobjednik je ovaj ljepotan ispod – izdržao je 30 dana prije simptoma plamenjače, iako su pokraj njega rajčice bile devastirane i crnih stabljika.
Te zaražene rajčice pored su se prilično dobro oporavile (a izgledale su prije kao na samrti), dok nažalost, na ovoj gornjoj rajčici se je pojavila plamenjača i u ovim za plamenjaču nepovoljnijim uvjetima – samo sigurno neće sad brzo napredovati. Tako da sam ove godine naučila da nadalje otpornost na plamenjaču pratim kao 2 različite osobine – prva je koliko dugo neka vrsta odolijeva zarazi, a drugo je koliko se brzo i dobro rajčice oporave nakon što uvjeti postanu nepovoljni za širenje plamenjače
A ti već i znam jednu sortu koja ne da se neće zaraziti – često se i brzo zarazi – ali izdrži sve do kraja s ponekim zaraženim listom i plodom. To je sitna samonikla koktel rajčica. U ekstremno kišnoj sezoni 2014. godine, jedino te vrste su uspjele preživjeti plamenjaču i roditi.
Tako dugo dok će nam se nastaviti sunčano, jako toplo i suho vrijeme, možemo se ove sezone nadati obnavljanju i obilju rajčica. Naravno, nije niti to idealno za mnoge druge biljke, stoga u svakom slučaju – budimo jednostavno strpljivi i zahvalni za sve što nam Priroda daje – a ove godine daje nam obilje toga, i puno znanja ako smo spremni promatrati i učiti 🙂
Koliko su učinkoviti domaći pripravci protiv plamenjače?
Ove godine zadesilo nas je klimatski nepovoljno ljeto sa čestim kišama, a u slučaju vlažnih ljeta i nešto nižih temperatura ubrzano se šire bolesti biljaka. Svima najpoznatija i najopasnija u takvim uvjetima je – plamenjača rajčice i krumpira (VIŠE).
Plamenjača uobičajeno tijekom sezone počinje na krumpiru jer uglavnom zaraza dolazi s polja krumpira (mada može preživjeti i u biljnim ostacima i sjemenu) ali to i nije toliko presudno jer njeno širenje najviše ovisi o ekološkim uvjetima. Naime, na razvoj svake bolesti djeluju 3 čimbenika koji su jednako važni: biljka, patogen i ekološki uvjeti (okolina).
Upravo su ekološki uvjeti ove godine bili presudni za širenje plamenjače. Prošla izuzetno sušna i vruća godina bila je idealna za uzgoj rajčica i u tim uvjetima bolesti na rajčicama bile su jako rijetke, a ako su se i pojavile sporo su se širile jer nije bilo uvjeta za njihovo širenje. To nas je prilično „razmazilo“ i brzo smo zaboravili koliko je ponekad znalo biti teško u nekim prethodnim vlažnijim sezonama kad su bolesti na rajčicama bile češće i agresivnije. Tako je i mnoge ove godine bolest ostavila bez riječi jer se je radi povoljnih uvjeta proširila munjevito i desetkovala gredice rajčica mnogih vrtlara.
Kako mnogi ne žele upotrebljavati kemijske fungicide, pa niti one koji (pogrešno) slove kao prirodni poput modre galice tj na bazi bakra jer znaju koliko su toksični za okoliš (VIŠE), mnogi razmišljaju o prirodnim receptima koji bi im trebali pomoći. Postoje tako recepti za upotrebu mlijeka, neema, sode bikarbone, češnjak i luk koji sadrže sumpor…
Sve sam to tijekom svoje vrtlarske karijere isprobala i došla do zaključka da kad su vremenski uvjeti ekstremni kao ove godina kad svako malo pada kiša koja pogoduje širenju plamenjače – nemaju posebnog učinka. U takvim uvjetima niti kemijska sredstva ne pomažu.
Naime, glavni aktivator širenja bolesti su vremenski uvjeti i možete vi trčati s prskalicom po vrtu svako malo, ali kiša će to opet isprati. Pitanje je i koliko to ima stvarnog učinka, a plamenjača će se i dalje širiti ako će biti pogodni uvjeti za nju. Stoga se zadnjih nekoliko godina fokusiram samo na zdrave uvjete za rast biljaka i uspostavu dobre ravnoteže u vrtu i ne koristim ama baš nikakve preparate za prskanje. I to je po meni najučinkovitiji način borbe protiv bolesti biljaka.
Kako neki u nastojanju da očuvaju svoje rajčice idu isprobavati svašta, dolazi nažalost i do pretjerivanja. Tako je ove godine započela lavina preporuka joda i vapna kao „prirodne metode“ za borbu protiv plamenjače. Preporuke su krenule samo s opisom mogućeg pozitivnog učinka – ali bez upozorenja za moguću štetu i mjere opreza.
I na žalost, ljudi šokirani brzim širenjem plamenjače koja se širi pred očima (a pogotovo oni početnici koji još nemaju toliko iskustva s plamenjačom da bi znali da je i ona normalna pojava u vrtu i da neće svakih godina biti tako agresivna), to počeli to koristiti misleći da čine dobru stvar – kad je eto preporučeno kao sredstvo koje je prirodno i učinkovito. Međutim, vapno i jod mogu imati razorne učinke na okoliš kao i druga kemijska sredstva i to nije tehnika koja se koristi u biovrtu.
Naime, u okolišu, u tlu i na biljkama, osim potencijalnih patogena, postoji mnoštvo korisnih gljivica i bakterija, koji uspostavljaju ravnotežu na vrtu. Brojne gljivice u tlu uspostavljaju korisnu mikorizu s biljkama, u kojima biljke lakše dolaze do potrebnih elemenata, pa čak ih i neki mikroorganizmi brane od patogena i tako biljka ima jači imunitet. Prskanje bilo kojim fungicidnim i baktericidnim sredstvom, koliko god ono “prirodno” bilo, neselektivno ubijamo sve što se zatekne i radimo još veću neravnotežu.
Detaljno objašnjenje zašto nikako ne bi trebali koristiti vapno i jod kao sredstvo protiv plamenjače pročitajte na sljedećem linku:
http://www.biovrt.com/biovrtlarstvo-i-savjeti/jod-vapno-i-dezinfekcija-tla-ne-u-biovrtu
Tko zna što nas još čeka ove sezone – kako su kiše stale i imali smo duže razdoblje sunčanog, suhog i izuzetno toplog vremena – plamenjača je usporila u mnogim vrtovima i biljke su se počele oporavljati. Tako i kod mene, rajčice polako dozrijevaju, vrhovi su se opet zazelenili i cvatu. Sad sve ovisi o tome kakvo nas vrijeme čeka do kraja ovog ljeta.
Više o tehnikama obrane rajčica od plamenjače pročitajte na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/zastitite-rajcice-od-plamenjace/
