U školskom vrtu i mi rastemo – aktivnosti u srpnju 2018

Tijekom srpnja, unatoč školskim praznicima, nastavili smo s redovnim aktivnostima u školskom vrtu.

11. 07 nas niti kiša nije mogla otjerati s vrta, kad smo brali plodove, ali i puževe u vrtu koji su se radi kiše i vlage pojavili u vrtu. tako smo pojavu španjolskog puževa i iskoristili za edukaciju o ovoj invazivnoj vrsti te ekološkim metodama suzbijanja iste. U školskom vrtu imamo obilje plodova tikvica, paprike, a i rajčice se dobro drže unatoč pojavi plamenjače.

25.07.18. na vrtlarskoj grupi krenuli smo s zalijevanjem voćki i bobičastog grmlja koje smo posadili ovog proljeća, jer je bilo vidljivo kako se biljke teško nose s sušom i vrućinama. Degustirali smo prvi crni ribiz koji je dozorio u našem školskom voćnjaku.  Na vrtu smo pljevili, brali plodove i sjeme salate. Učili smo kako je bijela loboda jako bitna biljka u svakom vrtu. Uz naše redovite učenike, posjetio nas je i učenik iz jedne druge međimurske škole i sudjelovao u aktivnostima s nama.

Fotografije s provedenih aktivnosti u srpnju 2018 možete pogledati u glaleriji fotografija na sljedećim linkovima:

https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-n-s-rok-11-07-2018/

https://www.biovrt.com/galerija/vrtlarska-grupa-n-s-rok-25-07-2018/

Projekt “U školskom vrtu (i mi) rastemo” traje od 01.10.2017.-31.08.2018. i provodi ga udruga Biovrt – u skladu s prirodom kao nositelj u partnerstvu s I. osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok

Više o projektu pročitajte na linku: http://www.biovrt.com/projekti/u-skolskom-vrtu-i-mi-rastemo

Jod, vapno i dezinfekcija tla – NE u biovrtu

Ove sezone je na društvenim mrežama započela lavina preporuka joda i vapna kao „prirodne metode“ za borbu protiv plamenjače . Ti recepti i preporuka joda i vapna u svrhu borbe protiv plamenjače su potpuno pogrešni i nemaju veze s organskim vrtlarenjem.

Preporuke su krenule samo s opisom mogućeg pozitivnog učinka vapna i joda – ali bez upozorenja za moguću štetu i mjere opreza. I sa sasvim krivim postavkama prema prirodnim organskim metodama – jer one podrazumijevaju prskanje fungicidnim sredstvima kao krajnje rješenje, a ne kao preventivno djelovanje. I na žalost, ljudi šokirani brzim širenjem plamenjače ove godine koja se širi pred očima (a pogotovo oni početnici koji još nemaju toliko iskustva s plamenjačom da bi znali da je i ona normalna pojava u vrtu i da neće svakih godina biti tako agresivna), to počeli to koristiti misleći da čine dobru stvar – kad je eto preporučeno kao sredstvo koje je prirodno i učinkovito. I time si zapravo napravili veliku štetu u vrtu. Kako u receptu nema upozorenja o štetnosti, ljudi su kod vlastite primjene i povećali doze – misleći da se radi o sasvim prirodnoj metodi, pa time napravili još veću štetu svojim vrtovima.

Stoga je vrijeme da razbijemo te mitove i jednom zauvijek zaustavimo preporuku ovakvih recepata koji nisu za onog tko želi imati biovrt.

ZAŠTO NE VAPNO NA VRTU?
Vapno (hidratizirano, gašeno, građevinsko vapno (Ca(OH)2)) je vrlo agresivno sredstvo: kako za tlo i biljke tako i za sluznicu čovjeka. Dakle prvo može naštetiti vama dok ga prašite po biljkama – ako ga slučajno udahnete ili nam uđe u oči – preporuka za manipulaciju vapnom je s zaštitnim odijelom, rukavicama, maskom i naočalama! Opasno je i ako se udahne i ako uđe u oči, znam čak i za slučaj da je čovjek oslijepio prilikom prenošenja vapna i nesretnog slučaja kad mu je vapno upalo u oko. Ako si ga stavite na kožu – uskoro ćete se uvjeriti koliko ima nagrizajuće svojstvo. Sigurnosno tehnički list za vapno pogledajte OVDJE.

Vapno je štetno jer kemijski reagira dok se nanosi na lišće i plodove – ovisno o količini vlage i o količini vapna, na mjestu nanošenja dolazi do rasta temperature koja može ofuriti i lišće i plodove – dovoljno je da temperatura poraste preko 40 stupnja, a može i puno više. U toj reakciji vapno uništava korisne mikroorganizme i dezinficira.
Vapno ima lužnatu reakciju i koristi se za smanjenje kiselosti tla, ali opet, s mjerom. S njim ubijate i sve gljivice, mikorizu, mikroorganizame, čime automatski stvarate uvjete za širenje patogena. Znači, radite kontraefekt i ne borite se uspješno s bolestima biljaka na duge staze. Količina od 50 mg vapna na 1 l vode ubija život u vodi.

Ali i to nije sve – vapno mijenja pH zemljišta. Da, ono se radi kalcija koristi kao gnojivo i kao sredstvo za smanjenje kiselosti – ali u točno propisanim dozama, nakon analize tla i ne u vrijeme vegetacije.

Tu donosim izjavu Biljane Banović, vrtlarke i edukatorice se dugogodišnjim iskustvom u organskoj poljoprivredi:
Vapno alkalizira tlo i vrši kalcifikaciju tla. Iz iskustva vam pišem da je alkalno tlo ekološkim principima jako teško zakiseliti, dok je obrnuto mnogo lakše. Ali ovdje i nije najveći problem alkalizacija već nagla kalcifikacija tla. Jeste li čuli za mudrost “kalcifikacija obogati oca, ali osiromaši sina”? Kalcifikacija radikalno mijenja biogenost zemljišta pa se remeti ravnoteža stvaranja i razlaganja humusa u pravcu brže mineralizacije, a to vodi do početnog efektnog porasta plodnosti i onda naglog iscrpljivanja tla i smanjene plodnosti. Bez analize tla korištenje vapna u dezinfekciji ili prevenciji od bolesti smatram velikim neiskustvom i “gugl majstorsvom”. Vrlo je neozbiljno igrati se sa životima bića u tlu jer od njih zavisi i njegova plodnost.

Sve ovo su i više nego dovoljni razlozi zašto ne “prašenju” i “bijelom vrtu” od vapna – to nije metoda za biološki uzgoj.

ZAŠTO NE JOD NA VRTU?
Jod je prvenstveno poznati kao izuzetno jako dezinfekcijsko sredstvo koje se više ni u bolnicama ne koristi rutinski jer neselektivno ubija sve mikroorganizme. Također, izbjegava se jer su velike količine potencijalno kancerogene.

Preporučeni jod (Povidon jod 10% , Betadine 10% ) djeluje antigljivično, antibakterijki i antiviralno svojstvo u toj gotovoj dozi u kupljenom pakiranju i koristi se za dezinfekciju kože, tretiranje rana i sl. – dakle ne za poljoprivredu. Kad se 5-10 kapi tog joda stavi u 10 litara vode – u toj dozi on više ne djeluje antigljivično i nije sredstvo za suzbijanje patogena.

Međutim, ono što još morate znati o jodu je da je na Sigurnosno tehničkom listu označeni kao vrlo otrovnim za vodeni svijet i (akutno) toksičan u vodi.
Donosim računicu kolege i člana udruge Biovrt, Marija Posedi prof.fiz. i kem o toksičnosti mješavine 10 kapi joda (Povidon jod 10%) na 10 litre vode:
1 kap vodene otopine ima masu 0,15 g (preuzeta masa iz jednog fizikalnog zadatka)
10 kapi 10%-tne otopine je 1,5 g otopine odnosno 0,015 g joda
Ako stavimo 10 kapi u 10 l vode ispada da u litri ima 0,0015 g joda odnosno 1,5 mg/l, a za 5 kapi je količina upola manja (0,75 mg/l).
U sigurnosno-tehničkom listu za jod se vidi da ta koncentracija( i za 5 i za 10 kapi) ne ubija mikroorganizme (uzročnike bolesti), ali testovi otrovnosti na kalifornijskoj pastrvi, vodenbuhi i zelenim algama pokazuju da je otrovno za vodeni svijet:
LC50 kalifornijska pastrva 1,67mg/l;96 h
EC50 vodenbuha 0.55mg/l;48 h
EC50 zelena alga 0.13mg/;72 h.
EC50 bakterije 280 mg/l; 3 h

Prema riječima spomenutog kolege, djelovanje joda u tlu je neistraženo područje jer se ne koristi u poljoprivredi. Iako su doze od nekoliko kapi male i sve se još razrijedi nanošenjem u okoliš, računajte na kumulativni učinak ponavljanja prskanja i to da sve to na kraju završi u vodi – koju na kraju krajeva i pijemo. Svaka tvar koja se dodaje u prirodu ima djelovanje na žive organizme.

Nadalje, ljudi nažalost često ne čitaju preporučene doze, nego samo vide preporuku sredstva kao neko „prirodno sredstvo“ – i onda pretjeruju. Pa tako su neki digli doze i do 0,5 dcl! – što je puno opasnije za okoliš.
Preporuka joda postoji i na nekim stranicama i društvenim mrežama i to u drukčijim receptima. Neki uopće ne navode zašto je jod u njima što je neozbiljno, neki recepti su ipak dobro objašnjeni.
U sljedećem tekstu Biljana Banović dobro je objasnila primjenu joda u jednom receptu gdje se on ne koristi kao fungicid, zajedno i s ostalim mjerama opreza: https://www.facebook.com/kadifica/posts/492832664476797

Moja preporuka nakon svega iznesenog je da ostavimo primjenu joda za korištenje gdje je dokazano koristan (u medicini i sl … ne ulazim u ostale sfere) – ali radi toksičnosti za vodeni svijet dok se stavi u okoliš i radi nedovoljne istraženosti o djelovanju na tlo – jod ne koristimo u vrtovima.

NEMOJTE DEZINFICIRATI VRT
Znam da je ova 2018. teška godina za rajčice i da su mnogi jadni dok vide razmjere u kojima je plamenjača uništila rajčice i panično se boje ove bolesti, ali nemojte dezinficirati svoje vrtove – niti bakrom (VIŠE), niti vapnom, niti jodom, niti hipermanganom i tko zna još kakvim ludim idejama za koje mjesta u biovrtu nema– time ćete samo napraviti još veću štetu – uništiti sve korisne mikrooganizme. Istovremeno, patogeni su ionako sad posvuda oko nas i sigurno će se opet naći i u vašem vrtu. Takav stav prema vrtu nije biovrtlarski nego identičan konvencionalnom u kojem se primjenjuju kemijska sredstva i takvim djelovanjem jedino ćete uništiti dragocjenu ravnotežu koju gradimo u biovrtu. Posljedice takvih metoda razorne su kao i kemijske metode. Što se više trudimo uništiti patogene, samo si radimo veću štetu. Rješenje je u drugom smjeru – shvaćanju da su patogeni sastavni dio okoliša i jačanju biljaka da se one same mogu bolje nositi s patogenima te uspostavljanje ravnoteže. Upravo dok to shvatimo, počinjemo razvijati prave organske metode uzgoja.
Preventiva u organskom vrtlarenju je izgradnja prirodne ravnoteže i uzgajanje zdravog tla koje uzgaja zdrave biljke. Preventivna prskanja s ciljem dezinfekcije to nisu.

Moja preporuka svima onima koji žele imati vrt u skladu s prirodom je:
Ako želite imati zdravi vrt, držite prskalicu čim dalje od vrta. U biovrtu ne kemijamo raznim sredstvima nego dugoročno gradimo prirodnu ravnotežu organskim metodama. Život u tlu je neprocjenjiv i neophodan za zdrave biljke, uništavanjem istoga stalno će nam se vraćati nove neravnoteže i problemi kao posljedica našeg krivog postupanja.

Upoznajte bolesti, pratite ih kroz sezone u vrtu i shvatite da su i oni sastavni dio svakog biosustava i da se ne moramo panično bojati patogena. Ljudi koji vrtlare desetljećima znaju iz iskustva da plamenjača „luduje“ samo ovakvih ekstremno vlažnih godina i da za sušnih i vrućih sezona imamo obilje rajčica, pa su jednostavno spremni na moguće gubitke ponekih sezona. I razvijaju metode kako održati biljke čim duže zdravima.

Vjerujte svom iskustvu – a ne instant receptima na internetu. Ako i tražite savjete od drugih, provjerite od koga ih uzimate. Danas savjete olako daju mnogi, a rijetko tko može stajati iza njih svojim višegodišnjim iskustvom.
Prihvatite činjenicu da nikad svake sezone neće sve uspješno roditi i da neće sve biljke izgledati savršeno. Ali ako sadimo raznoliko, svake sezone u vrtu imamo puno toga za ubrati.
Tako sam i ja prošle sezone imala obilje rajčice i skuhala umak od rajčica za više godina, znajući da nema svake godine rajčica u izobilju i da to ovisi o klimatskim uvjetima koji su svake godine drukčiji. Istovremeno prošle godine nisam imala puno mahunarki jer je za njih bilo presušno i prevruće, dok ove godine imam pravo obilje mahunarki, tikvica, paprika… biti će svega i nećemo biti gladni. Čak sam morala kupiti i novu veću ledenicu jer u staroj imam premalo mjesta za ovogodišnje obilje mahunarki i bobičastog voća!

Poštujmo, njegujmo i cijenimo Prirodu i čuvajmo tlo. Promatrajmo i učimo. Naučimo biti zahvalni. U takvom vrtu i mi rastemo, a Priroda nas uvijek iznova nagradi.

Izlet članstva u Sloveniju 21.07.18.

U subotu 21.07.2018. je članstvo udruge Biovrt – u skladu s prirodom otputovalo na izlet u Sloveniju i posjetili smo 3 prekrasna i bajkovita mjesta:

Čebelarstvo Vogrinčič:

Vrt ljekovitog bilja i čajoteku obitelji Kolarič

te Izletniško ekološku kmetiju Uranjek “Pri Baronu”.

Oduševljeni smo svime što smo vidjeli, čuli i ljudima koji to rade – naravno organski. Vidjeti i doživjeti ovakve prekrasne priče ljudi koji žive i rade u skladu s prirodom i čuvaju svojim radom planet za buduće generacije te inspiriraju druge bilo je prekrasno iskustvo, a po fotografijama možete vidjeti koliko nam je bilo i zabavno i inspirirajuće u dobrom društvu biovrtlara.

Puno više fotografija možete pogledati u foto-albumu na sljedećem linku:

http://www.biovrt.com/category/185-izlet-clanstva-u-sloveniju-21-07-18

Fotografije u albumu su od naših članica: Suzane Kolarić, Marine Kolar, Lidije Japec i Silvije Kolar-Fodor. Hvala na ustupanju fotografija.

Plamenjača (i) u biovrtu 2018

Ove godine radi previše kiše i vlage kod svih je isto – rano se je pojavila plamenjača (VIŠE), a radi čestih kiša – brzo se širi. Iako je plamenjača SVAKE godine prisutna u mom vrtu, kao i ostale vrste pjegavosti na rajčicama i na krumpiru, ono što je glavni faktor njenog širenja su – ekološki uvjeti (VIŠE). Bolesti ne smatram nešto što se pojavi samo ako nešto pođe po zlu i nečim “vanzemaljskim” – nego sastavnim dijelom svakog biosustava, a širenje bolesti pogoduju ekološki uvjeti – gdje i mi možemo pomoći i usporiti širenje.

Glavni okidač za širenje plamenjače su – kiša i vlaga. Dakle prošle godine kada je pala kiša samo jednom u 2-3 mjeseca i bilo je jako suho – plamenjaču sam tek malo opazila, a ove godine kad kiša pada svaka 3-4 dana – plamenjača se brzo širi. Primijetila sam ju prvi put već 02.7. – tek par točkica na nekoliko listova,što sam odmah ošišala i maknula s vrta. Međutim, kako je kiša padala svakih nekoliko dana – širenje se je nastavilo. Naime, nijedan vrt nije izolirani sustav, pa ako i nemate plamenjaču na svom vrtu, ona dođe “po zraku”, većinom s polja krumpira.

Zanimljivo – ove godine primijetila sam još jedan ekološki uvjet koji je bitni za širenje plamenjače – a to je pozicija na vrtu. Da bih općenito smanjila širenje plamenjače dok se pojavi na vrtu, a prema prošlogodišnjim iskustvima, rajčice sadim na rub vrta tako da su u čim manje gužve, a gredice debelo malčiram i mičem lišće koje je u dodiru s tlom kako bi se ispod njih zadržavalo čim manje vlage. Plamenjača je ove godine počela – u donjem dijelu vrta. I na rajčicama i na krumpiru tamo se je prije pojavila i brže širila – vrt je blago nagnuti prema sjeveru i očigledno se u tom donjem dijelu vrta vlaga duže zadržava. Dakle, lekcija za ubuduće – rajčice smjestiti više u gornji dio vrta. I naravno kao i do sad na više zasebnih gredica, tako se se i bolest ne širi na svim gredicama jednako.

Stabljike uklanjam za sad samo one koje su jako spaljene i savijaju se na mjestu zaraze, neke gdje je površinski ostavljam. Ako bude dalje jako sušno i sunčano, bolest se više ne širi i tjeraju novi zaperci, zato nikad ne uklanjam sve rajčice s vrta unatoč zarazi.

A drugi faktor – sadnja raznolikih vrsti rajčica – ne šire se bolesti po svim sortama jednako. Na nekim vrstama plamenjača se je toliko proširila da više nemam što ošišati, dok su pokraj tih biljaka druge vrste još uvijek jako zdrave (pogledajte zadnju fotografiju ispod). Tako ću ove godine pratiti te otpornije vrste na plamenjaču – za sad su to vrste tamnijih plodova, poput Osu blue, ali i jedna vrsta pelata koji sam dobila na razmjeni sadnica i mislim da je porijeklom iz Kanade.

Pa eto, cijeli srpanj svakih nekoliko dana samo šišam zaražene listove da usporim širenje plamenjače, stavljam u vrećicu, odnosim to dolje s vrta, i nadam se da će kiša konačno prestati – i da će početi sušno vrijeme, jer to će usporiti napredak plamenjače. Dio plodova sam pobrala i dozrijevam u zatvorenom, a za ostatak se nadam da će bar dio dozoriti na vrtu. Ne prskam ničim što bi moglo uništiti i dobre gljivice i bakterije u vrtu – jer tako dugoročno radim još veću neravnotežu, nego polako gradim otporni biosustav – ne onaj u kojem neće biti bolesti jer to je neprirodno, nego onaj u kojem biljke duže mogu odolijevati bolestima.

A tako je kako je – godina je takva, zato sam i prošle obilne godine skuhala zimnicu za 2 godine i ništa nisam bacila – nikad se ne zna. A ako se prognoze kiše nastave – pobrati ću dio zelenih rajčica prije kiša da se i one ne zaraze i od njih napraviti zimnicu, postoji i puno recepata za zelene rajčice.

Svake godine ne uspije sve upravo radi ekoloških uvjeta, ali ako sadimo raznoliko uvijek će nečega biti. Ove godine mahunarke su odlične, za razliku od prošle kad im su vrućine i suša smetale i smanjile urode. Ali i možda bude i rajčica ako nas vrijeme nadalje posluži 😉

Još o bolestima rajčice možete pročitati OVDJE.