Prijavi se na jesenske radionice Škole vrtlarenja 2016

Donosimo najave jesenskih radionica udruge Biovrt koje će se održati u sklopu Škole vrtlarenja 2016.

03.09.2016. subota, 9-14 sati „Razmnožavanje grmlja reznicama, jesenska sjetva i spremanje povrća za zimu”

Kraj kolovoza i početak rujna idealno je vrijeme ako se želite okušati u razmnožavanju raznog ukrasnog grmlja poput hortenzije, vajgele, budleje, vatrenog trna, ukrasnog drijena, deutzie…. ali i bobičastog voća. Na radionici ćemo iz poludrvenastih reznica razmnožiti nekoliko različitih vrsti ukrasnog grmlja. Svaki polaznik/ca radionice nosi sa sobom doma reznice ukrasnog grmlja na ukorijenjivanje.

Na radionici ćemo učiti što se radi na vrtu u rujnu i sijati ćemo sezonsko povrće.

Također, kako je kraj vrtlarske sezone, govoriti ćemo i o načinima spremanja raznog povrća za zimu, a biti će i prezentirani jedan način spremanja kisele zimnice.

24.09.2016. subota, 9-14 sati „Korisne životinje u vrtu, izgradnja hotela za kukce i skloništa za ježeve, jesenski radovi u vrtu”

Na kraju vrtlarske sezone pomoći ćemo određenim korisnim životinjama u vrtu da lakše prezime, ili pripremiti nastambe za iduće godine. Tako ćemo pripremiti sklonište za ježeve i dopuniti hotel za korisne kukce u biovrtu.Svatko će napraviti i svoje malo sklonište za jednu vrstu korisnih kukaca u vrtu.

Također, na radionici ćemo govoriti o sezonskim radovima na vrtu, o uzgoju jesenskog češnjaka,primjeni drvenog pepela u biovrtlarstvui o pripremi vrta za zimu.

 

08.10.2016. subota, 9-14 sati – Kako kreirati šumski vrt

Naučite osnove kreiranja šumskog vrta, posebnog oblika vrta u kojem, ukoliko ga dobro isplanirate i posadite, nakon 15 godina jedini posao će vam biti berba plodova.

Model šumskog vrta primjenjivi je i na malim i na većim površinama, a daje sasvim novi pristup vrtlarenju i radovima u vrtu. Naučiti ćete kako kreirati vrt koji ne treba gnojiti, u kojem nemate brige s nametnicima i bolestima, imate malo posla oko samog održavanja, a redovito ubirete plodove.

 

 

22.10.2016. ili 29.10.2016 (ovisno o pogodnim vremenskim prilikama) subota, 9-14 sati: “Planiranje, sadnja i održavanje voćnjaka”.

Neke od tema koje će biti posebno obrađene na radionici:

– planiranje voćnjaka
– sadnja voćaka i bobičastog grmlja
– zaštita voćaka od nametnika i voluharica
– zaštita voćaka od divljači
– zaštita voćaka od mrazopuca
– kako sami uzgojiti i razmnožiti voćke
– osnovne tehnike kalemljenja voćaka – praktični prikaz

Osim navedenog, odlazimo u posjet u obližnji voćnjak jedne obitelji u kojem se održavaju starinske sorte voćki, te će polaznici radionice imati prilike i nabaviti voćke za jesensku sadnju.

 

Moguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.

Ukoliko dolazite iz udaljenijih mjesta, spajamo vas s drugim polaznicima radi eventualnog dogovora zajedničkog prijevoza i podjele putnih troškova (često nam na radionice dolaze polaznici iz Zagreba, Varaždina, Koprivnice …).

Mjesto održavanja svih radionica: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu.

Prijava na e-mail: biovrt@biovrt.com s naznakom „Prijava na radionicu” (molimo poslati svoje ime i prezime, adresu, kontakt telefon, e-mail adresu i naznaku za koju radionicu se prijavljujete.

Broj sudionika po radionicama je ograničen.

Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice). Za članove uže obitelji (roditelji, djeca, supružnici, braća) odobravamo popust od 50% za drugog člana iste obitelji, uz prethodni dogovor putem e-maila.

Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica – ovisno o sezoni.

Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu (+ kapa/šešir), te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Voditeljica Škole vrtlarenja: Silvija Kolar–Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom “24 sata”, magazinom za život u skladu s prirodom “100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, SirovaHrana.hr … zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Više o Školi vrtlarenja 2016. možete pročitati ovdje.

 

Poziv na biovrtne volonterske radne akcije 02. i 09.09.2016.

 Spremni za malo drugačiji izlazak petkom? Onaj na kojem u dobrom društvu učite, pijete domaći sok i biljne čajeve i sve to besplatno? Dođite na volontersku akciju u Biovrt 🙂

U vrtu udruge Biovrt – u skladu s prirodom (Novo Selo Rok, 7 km udaljeno od Čakovca) čuvamo sjeme mnogih vrsti cvijeća, voća, povrća i začinskog i ljekovitog bilja. Kako je vrijeme skupljanja sjemenja na vrhuncu, pozivamo vas na volontersku radnu akciju na kojoj ćemo čistiti sjeme i učiti o čišćenju i spremanju sjemenja po vrstama uz mentorstvo edukatorice Silvije Kolar-Fodor. Pozivamo vas da nam se pridružite – provesti ćemo zanimljivo i edukativno poslijepodne u hladovini na terasi kraj biovrta u dobrom društvu.

 

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja:- petak, 02.09.2016  i petak 09.09.2016. u terminu od 16:30-19:00

Prijava na e-mail: biovrt@biovrt.com s naznakom „Prijava na volontersku radnu akciju” (molimo poslati svoje ime i prezime, adresu, kontakt telefon, e-mail adresu )

Broj sudionika je ograničen – tražimo 6 volontera/ki po svakoj volonterskoj akciji, s time da članovi/ce udruge Biovrt – u skladu s prirodom imaju prednost kod prijave.

Svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, 2 paketića sjemenja prema odabiru mentorice.

Voditeljica/mentorica volonterske radne akcije: Silvija Kolar–Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom “24 sata”, magazinom za život u skladu s prirodom “100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, Eko mreža, Sirova hrana.hr … zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Udruga Biovrt – u skladu s prirodom inspirira i educira o životu u skladu s prirodom. Stvaramo zajednicu koja čuva biološku raznolikost, razumije svoju ulogu u prirodi te čuva naše nasljeđe, sjeme i znanje u svrhu uzgoja zdrave hrane, postizanja prehrambene neovisnosti i očuvanje prirode za buduće generacije.

Srdačno ste pozvani 🙂

 

Održani Dan otvorenih vrata 2016 u biovrtu

I ove godine udruga Biovrt – u skladu s prirodom organizirala je Dan otvorenih vrata. S obzirom na česte upite za posjetu vrta, na Dan otvorenih vrata svi zainteresirani mogu obići cijeli biovrt uz terensko predavanje i saznati više o vrtu i metodama biovrtlarstva koje koristimo. U sklopu događaja održavamo i edukativno predavanje i domjenak s domaćom hranom. Izuzetno nam je drago što je ovaj događaj svake godine dobro posjećeni i okuplja vrtlare/ice iz cijele Hrvatske, te s radošću dijelimo iskustva s svima njima.

Dan otvorenih vrata održani je 27.08.2016. u biovrtu Silvije Kolar-Fodor, predsjednice udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Vrt se nalazi u Novom Selu Rok, mjestu pored Čakovca, a ove godine ga je posjetilo preko 50 ljubitelja prirode i vrtlarenja iz Međimurja, Varaždina, Zagreba i okolice, Sv.I.Zeline, Karlovca, Đurđenovca, Ravne Gore ….

U sklopu Dana otvorenih vrata Silvija Kolar-Fodor održala je predavanje “Sjeme kao zalog naše budućnosti – zašto čuvati sjeme iz svog vrta”.

    

 Nakon predavanja je za sve posjetitelje održani obilazak kroz vrt(ove) i terensko predavanje u sklopu obilaska biovrta, šumskog vrta, voćnjaka, te livade i oranica.

           

 Uz organizirana predavanja i obilazak vrta, za sve posjetitelje vrta bio je i pripremjen domjenak s isključivo domaćom pripremljenom hranom i slasticama, koju su pripremili članovi i volonteri udruge.

Svi sudionici/ce su dobili na poklon sjeme mješavine sjemenja raznih vrsti rajčica iz biovrta.

   

 Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na radionicama i predavanjima udruge, volonterima udruge i svima koji su sudjelovali na ovom događaju te dokazali kako je interes za ovakvim načinom uzgoja hrane veliki.

Više fotografija s Dana otvorenih vrata možete pogledati na našoj facebook stranici “Udruga Biovrt – u skladu s prirodom” OVDJE, a video s Dana otvorenih vrata koji je napravila volonterka udruge pogledajte OVDJE.

Daljnje aktivnosti udruge i tekstove o biovrtlarstvu možete redovno pratiti na stranici www.biovrt.com.

Udruga Biovrt – u skladu s prirodom inspirira i educira o životu u skladu s prirodom. Stvaramo zajednicu koja čuva biološku raznolikost, razumije svoju ulogu u prirodi te čuva naše nasljeđe, sjeme i znanje u svrhu uzgoja zdrave hrane, postizanja prehrambene neovisnosti i očuvanje prirode za buduće generacije.

 

 

Krumpirove zlatice u invaziji na vrt i okućnicu

Svake godine u drugoj polovici kolovoza u mom kraju (Međimurje) započinje invazija krumpirovih zlatica na povrću poput rajčice i paprike. Lete s okolnih polja jer krumpirove cime više nema i traže nove izvore prehrane.

Tako već preko tjedan dana imam invaziju krumpirovih zlatica na dvorištu. Oko kuće po teglama imam patlidžane i stalno ih moram pregledavati – čak i više puta na dan. Na vrtu više niti ne pokušavam saditi patlidžane jer ih zlatice toliko obožavaju (više od krumpira) da prijašnjih godina nisam stigla skupljati zlatice s biljki patlidžana. Nezgodno je s velikim vrtom kod ovakvih stvari – jednostavno ne stigneš pogledati svaki dan svaki kutak vrta. Zato sam ih ove godine ostavila raspoređene u teglama oko kuće i jako sam zadovoljna njihovim rastom u teglama. Redovito ih zalijevam, prihranila sam ih briketiranim organskim gnojivom i to je sve što im treba – a odlično je što su mi odmah „pod nosom” pa ih redovito pratim.

Foto: patlidžani Rosa bianca i Striped toga omiljeni su zlaticama

Imam više vrsti neobičnih starinskih patlidžana, a najviše vole patlidžane Striped toga i Rosa bianca. Vrstu malih zelenkastih plodova i orange prince s velikim trnjem još nisu takli – a samo su 2 metra dalje.. Svaki dan moram najmanje triput dnevno provjeravati i svaki put skinem desetak zlatica s njih, a i tu sam već zakasnila kod novih pupoljaka i mladih plodova – dio su uništile.

Foto: Patlidžan Orange prince i mali zelenkasti

Dodatno na vrtu navalile su na rajčice, na ukrasni duhan i na bodljikavu rajčicu – Solanum sisymbriifolium, tamo ih također skupljam. Također, moram provjeriti i stanje na paprikama – nerijetko se i tamo pojave.

Stoga, ukoliko i u vašim krajevima okolni krumpir više nema nadzemni dio i počinje berba, svakako obratite pažnju na rajčice, paprike, patlidžane i cvijeće koje vole da vam ne bi zlatice napravile veću štetu u vrtu.

Detaljnije o ovoj temi i opširniji popis biljaka koje posebno vole pročitajte OVDJE.

 

Svibanj 2016 – sjetva i kiša

Prvu polovicu svibnja bilo je i hladno i kišovito. Radi toga jedno vrijeme nije bilo moguće ozbiljnije raditi po vrtu. Tako sam u iščekivanju da počnem s ozbiljnijim radovima početkom svibnja mogla samo čupati osjak po vrtu jer se on radi dugog korijenja najbolje čupa po blatu. A radi kiša i hladnoće aktivniji su bili i puževi, bilo ih je dosta ispod malča.

Bubamare su se pojavile početkom svibnja u velikom broju, nešto kasnije nego što su se pojavile lisne uši. Primjerice, na kruškama su mravi raspoređivali cijele kolonije ušiju po granama. Dok se to dogodi, ja jednostavno ne reagiram. Razlog tome je da kako dođu uši, tako se i bubamare i ostali korisni kukci dođu hraniti ušima. Da ne bi bilo ušiju, niti bubamare mi se ne bi zadržale na vrtu. Tijekom svibnja, kako su se uši pojavile, tako su i nestale s voćki. Duša me boli dok znam da je kod većine ljudi normalni postupak dok se pojave uši prskanje – a ne razmišljaju da time ubijaju i korisne kukce i da se bez uplitanja sve samo po sebi uravnoteži – bez brige, bez panike, bez financijskih izdataka, bez utrošenog vremena i fizičkog napora  (VIŠE).

09.05.2016.

Konačno par ljepših dana, iskoristila sam za raskrčiti zatravljenog dijela biovrta koji nije bio deblje pomalčirani tijekom zime, te za pripremu gredica za sjetvu. Tata mi je danas zadnji put potanjurao vrt2 i napravio pripremu za izradu gredica sa sijačicom za krumpir. Dakle kako se potegnu 2 reda za krumpir, s grabljama se to izravna i to je 1 gredica, staze su gotove. S obzirom na to da je opet u prognozi sutra kiša, mama mi je došla pomoći sijati na vrt – napravila je grabljama jedan red gredice i pomogla posijati razne vrste graha, tikvica i krastavaca .

A u nedjelju 08.05. na sastanku članstva udruge Biovrt je zasađeni zeleni krov na hotelu za kukce. Kako je idućih dana bila u najavi obilna kiša, krov sam zaštitila najlonom – da mi ne ispere sve dolje s krova prije nego se je sve zakorijenilo i povezalo. Kad sam nakon tog najlon skinula, ispod je bio krov suh – pa sam morala i malo zalijati

15.05.2016.

S flancima paprike i rajčice čekam da prođu Zamrznuti sveci, dakle sadim ih na otvoreno tek poslije 18.05.. Međutim mama me je požurila da se bar 1 oportunistička gredica bar prije posadi, a pomogla mi je i posijati mahunarke po vrtu br 2 – u trenucima između kiša dok nas nije potjerala s vrta. Raskrčila sam i dio biovrta i počela sa sjetvom. Danas sam posadila na biovrt nešto paprika i paradajza, a pred par dana i peruanske jagode.

Počela je i berba puževa, nakon kiša započela je “fešta”. U četvrtak, u pauzi od kiše prošla sam kraj gredice kraj kuće – puževi su baš izašli na asfalt i podigli se po biljkama… za srce me je zgrabilo dok sam kraj ceste, na među sa susjedom, samo iz grma djevojačkog oka povadila 30 španjolskih puževa u samo par min… i još stotine oko njih. Odmah nakon toga sam si pripremila vodu s vapnom za skupljanje puževa. To ih brzo dehidrira, a vapno nije štetno za okoliš. Dan poslije skupljanja iskopam rupu dolje u šumskom vrtu gdje ne prolazim često i tamo to izlijem bez straha za posljedice, kao što je to recimo sa soli koja ubija život u tlu. Dobro da je pala kiša i da su se digli po grmlju i sadnicama pa sam ih lako pobrala, jer baš sam dan prije gledala kako su naveliko izjeli djevojačko oko i pitala se kako da ih ulovim kad im nije bilo traga. Zatim sam krenula na vrt s velikom strepnjom kako je onda na biovrtu. I pao mi je kamen sa srca – ima ih manje nego prošle godine, na vučikama u usporedbi s prošlom godinom tek nekoliko, doslovno sam ih tražila po vrtu i samo stotinu nabrala – što je malo u usporedbi s prošlom godinom. Konačno nakon 2 godine skupljanja i rada patki ima rezultata. U subotu sam još jednom brala – sve oko kuće, biovrt, šumski vrt i vrt br 2 – ima ih, ima i dosta „kapitalaca”, ali zasad još uvijek izgleda da ih ima manje. Sutra budem ih konačno nahranila i ekološkim sredstvom Ferramol, kupila sam ga za jedno “hranjenje”, a dalje u redovitu patrolu.. Jako mi je drago da puževa nema tako puno – čak sam i već prije polovice svibnja dio biovrta zasijala i zasadila – prošle godine to nisam napravila do polovice lipnja koliko ih je tamo bilo. A i u globalu dok pogledam, polovica je svibnja, a ja imama sređeno i zasijano pola biovrta i zasijano više od pola vrta br 2 – jako dobro prolazno vrijeme 🙂

Mraz je ipak naštetio i kruškama, nadala sam se da nije, ali sad kod ovih kiša je većina plodova ipak popadala sa stabala.

Očekujemo konačno lijepo vrijeme pa ovaj tjedan imam u planu puno toga još zasijati 🙂

Foto: puževi kraj kuće nakon kiše

17.05.2016.

Danas sam otkrila da su mi puževi pojeli dio rajčica koje je mama posadila kraj češnjaka, tamo je više trave da se skrivaju u njoj i pod malčem… nisam imala milosti dok sam ih našla kraj gredice rajčice. Na večer sam pobacala po cijelom gruntu Ferramol – samo 4 kg. To je puno manje nego sam prijašnjih godina bacala jer ih ima manje, ali i to manje puževa može napraviti štete. Bilo ih je dosta na kraju biovrta i vrta br 2 u salatama, ti su završili u vodi s vapnom.

A danas sam posijala 1 cijeli dugi red na vrtu br 2 visokih mahunarki, te za sve zakolčila bambusove štapove. Tlo je još mokro pa se daju zabosti – prošle su se godine volonteri prilično namučili u suhom tlu, morali su prije zabijati kraći stup da naprave rupu – tolika je razlika između mokrog i presuhog tla. Dobra je to bila i meni fizikalija, osjećam trbušne mišiće, imam upalu mišića na rukama i lagano “osjećam” križa. Mama mi je pomogla, ona je istovremeno posijala dugi red niskih mahunarki… borimo se s vremenom da čim više bude posijano ovaj tjedan jer je vrijeme za sjetvu, a u prognozi kiše. Samo nas je 1 pljusak otjerao s vrta. Ove godine sijem jako puno mahunarki jer imam puno sjemenja koje nisam razmnožila od 2014. godine, pa da ne izgubi klijavost prije nego obnovim banku sjemenja.

20.05.2016.

Uspjela sam u 2 dana posijati i dugi red visokih mahuna i graha uz kukuruz koji je bio posijani u drugoj polovici travnja. Usput sam pobrala i busene trave i odvezla sve s vrta, malo pokopala oko kukuruza…

Pobrala sam i busene trave s krumpira pokraj, a zlatice su već opako navalile na krumpir, već su i jajašca položile. Što spazim eutanaziram, nema tu nikakvih prirodnih neprijatelja koji bi ih držali pod kontrolom.

Danas sređujem i sijem u biovrtu, pola je zasijano i sređeno, pola još treba. Na fotografiji ispod je sređeni dio.

Rajčice u biovrtu su super, nema tu baš puževa za razliku od prošle godine.

22.05.2016.

Raskrčeni je još jedan dio biovrta, krajem tjedna raspalila sam po dijelu gdje je rasla trava i sedmolist u malinama. Sad sam sasvim sigurna da sam alergična na trave u cvatu, jer me je taj dan, u petak, dok sam se bavila rascvalim travama na vrtu primila opaka alergija – kišem i šmrcam kao luda.
Jučer i danas sam sijala, sve i svašta – i na otvoreno i u teglice. Posijala sam u petak ponovo kupusnjače na otvoreno – prva tura slabo raste, patke su prošetale preko toga, napao ih buhač i prekasno sam sve posipala pepelom, bilo je premokro i prehladno… pa za svaki slučaj.
U teglice su posijane razne vrste tikvenjača i nešto penjačica, penjačice sam posijala i u tegle uz kuću. Na vrt sam posijala svašta, još mahunarki i luka, a danas razne salate i razno cvijeće i začinsko bilje. I još nije gotovo sa sjetvom, ima toga još jako puno – dok si unutra probiram sjeme za sijati traje i traje…sjeme je posvud po kući, a sve bi htjela održati i razmnožiti.
A na vrtu niču mahunarke, bore se s korom tvrde zemlje, ali ne daju sve – dižu skupa i po cijele komade zemlje, obožavam ovaj prizor:

26.05.2016.

Pala je kiša pred nekoliko dana i omekšala zemlju, a prije toga sam još posijala nešto mahunarki na biovrtu i zabola kolce. Nakon kiše sve lakše niče, nicanje graha je u punom jeku, dok tikvenjače niču nešto slabije. Možda budem neke stvari morala ponavljati. A baš je nekoliko dana i opako pržilo, pa sam čak i flance jedan dan zalijevala prije kiše jer se je brzo posušilo tlo. Primijetila sam da ono što me je mama natjerala u brzu sjetvu u premokru i prehladnu zemlju slabije i teže niče, sve što sam poslije sijala super brzo niče. To je „klasika” koju si opet ponavljam da nije dobro forsirati ništa – pa čak i ako je već malo kasno. Bolje ipak još malo pričekati i rezultati budu bolji.

Zadnja 2 dana sijem cvijeća, još imam masu toga za posijati, a danas su me komarci u 20 sati protjerali s vrta – unatoč relepentu (imam nekakav biljni što sam za klinca kupila) nije bilo moguće sijati na vrtu.

Na njivama mi je onaj poljoprivrednik koji je prošle godine zgazio zemlju sad i jedan dio uz njegovu među pošpricao da ništa ne raste i vozi se preko zemlje. Sad mi je stvarno dosta, nazvala sam idućih dana vlasnicu zemljišta koja mu je parcelu pokraj moje iznajmila i dogovorile smo se da ga ona upozori – bila je vrlo susretljiva i sama smatra isto da se to tak ne radi.

31.05.2016.

Krajem svibnja prestale su kiše, sunce je jako zasjalo i zapuhao je vjetar, to je brzo posušilo zemlju. To je napravilo opekline na dosta biljki i koru na zemlji.

Kontrolirala sam što je niklo i dosijavala mahunarke koje nisu nikle, dok sam tikvenjače već prije posijala u teglice kraj kuće. Presadila sam i sve flance na otvoreno, većina je na rubu vrta 2, kraj vinograda.

Najzanimljivije mi je bilo po vrtu, bubamare su posvuda ostavljale jajašca 😀

Salate i luk odlično su napredovali, a proljetni luk je cvao – to je posebna vrsta luka koji nikad ne stvara glavicu nego se jede samo kao mladi luk.

Krajem svibnja svu svoju raskoš pokazali su turski karanfili:

Svibanj je tradicionalno mjesec vučika, i one su bile prekrasne u biovrtu:

cvalo je još puno toga… između ostalog prekrasni neveni i geraniumi

 

I još više fotografija radova u vrtu i rascvjetanog mirisnog svibnja 2016 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:

 https://www.biovrt.com/galerija/svibanj-2016/

 

Bijeli korijen – zaboravljeno povrće

Bijeli korijen – lat. Tragopogon porrifolius još se naziva i vrtni turovac, ružičasti turovac, turovet, lukolisna kozja brada, biljka kamenica…

To je zaboravljeno povrće koje se je nekada puno više koristilo u prehrani. Uzgajao se je još od 16. stoljeća i do početka prošlog stoljeća bio je dio jelovnika većine europskih naroda. Druge vrste povrća koje se masovno uzgajaju istisnule su ga s tržnica, većinom zbog činjenice da se korijen lako lomi pri strojnom vađenju, i time mu se umanjuje trajnost i tržna vrijednost. U posljednje vrijeme ipak ponovo postaje popularno povrće.

Ova biljka samoniklo raste na mediteranskom području, a vrlo se lako uzgaja i u kontinentalnom području. Ima duboki korijen i ne voli rasti na kamenitim područjima.

Bijeli korijen je dvogodišnja biljka. Sije se u rano proljeće za jesensku berbu, ili ljeti/u jesen za proljetnu berbu. Prve godine po izgledu listova jako podsjeća na poriluk.

Zbog velike količine vlakana i malo kalorija, bijeli korijen povoljno utječe na regulaciju probave.

Kao sirovo povrće koristi se:

 

• mladi korijen, nariban u salatama – okus mu je blag i sladak, navodno podsjeća na okus kamenice

 

• mladi izdanci mogu se koristiti svježi ili pripremati kao šparoge

 

• mlado lišće

 

• cvijeće u salatama

 

• proklijano sjeme se može koristiti u salatama i sendvičima

 

U provodnim snopovima korijen ima lateks, koji na zraku posmeđi, ali nakon kuhanja tkivo je opet bijelo. Stoga je korijen odmah nakon ljuštenja potrebno potopiti u zakiseljenoj vodi (octom ili limunovim sokom) da bi se spriječila promjena boje.

Više o uzgoju bijelog korijena možete pročitati na slijedećem linku:

http://biovrt.com/2011/07/23/bijeli-korijen-tragopogon-porrifolius/

Crtež izvor: http://wikimediafoundation.org/wiki/File:549_Tragopogon_porrifolius.jpg

Ljubičica – Jestiva i ljekovita

Ljubičica (lat. Viola odorata) je otporna trajnica iz obitelji Violaceae, porijeklom iz Europe i Azije. Ljubičica je jedan od vijesnika proljeća, počinje cvasti već krajem veljače, a uglavnom cvate do kraja travnja. Osim prekrasnog izgleda, ljubičica je prepoznatljiva po mirisu. Miris ljubičice je doista nešto posebno i nezaboravno.

Ljubičica ima dugu povijest kao ljekovita biljka. Najviše se koristi u lječenju raka, kašlja i kod probavnih poremećaja. Sadrži salicilnu kiselinu koja je sastavni dio aspirina, a radi čega je učinkovita u lječenju glavobolje, migrene i nesanice. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ.

Prema Sebastianu Kneippu, čaj od ljubičica je izvrsno sredstvo protiv kašlja, hripavca, nakupljanja sluzi, astme, bronhitisa i upale pluća. Čaj navodno pomaže i kod proširenih vena. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.

Ljubičice se prvenstveno uzgajaju kao ukrasno cvijeće, ali one su i jestive i ljekovite. U mom kraju postoji staro narodno vjerovanje da prvu ljubičicu koju pronađete na proljeće trebate pojesti i zaželjeti želju, te da će vam to donjeti sreću cijele godine. Jestivi su mladi listovi, cvjetni pupoljci i cvjetovi, i svi se bez problema mogu jesti sirovi. Mogu se brati tokom kraja zime i proljeća, kada su mladi i ukusni, i od njih se mogu pripremiti odlične proljetne salate. Također, koriste se i za ukrašavanje salata i deserta.

 

MJEŠANA SALATA OD LJUBIČICE I SAMONIKLOG PROLJETNOG BILJA

listovi i cvjetovi ljubičice

listovi poljske kiselice

listovi/izdanci mišjakinje (lat. Stellaria media)

listovi jestive lobode (lat. Atriplex hortensis)

i drugo samoniklo jestivo bilje po želji

maslinovo, bućino ili neko drugo ulje po želji

limunov sok ili ocat

sol i papar po želji

 

Listove i cvjetove oprati, usitniti, pomiješati s uljem, limunovim sokom i začinima, te svježe odmah poslužiti. Salatu ukrasite cvjetovima ljubičice

Više o ljubičici možete pročitati ovdje:

http://biovrt.com/2010/04/05/ljubicica-viola-odorata/

Izvori podataka: Wikipedija, Plants for a future database, časopis Ljekovite biljke

Napisala: Silvija Kolar-Fodor, www.biovrt.com

Dragoljub – jestivo i ljekovito cvijeće

Dragoljub (potočarka), lat.Tropaleum Majus je biljka iz porodice Tropaeolaceae, porijeklom iz toplih krajeva južne Amerike. U svom izvornom staništu dragoljub je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. Vrlo je osjetljiv na hladnoću, voli najviše topla, sunčana mjesta koja su tokom najjačeg sunca ipak malo zaklonjena laganom sjenom. Najviše voli rasti na pjeskovitim, propusnim, hranjivima siromašnijim tlima. Postoje visoke vrste koje narastu i do 2 metra, uglavnom pužu po tlu jer nemaju vitice za penjanje, i grmolike vrste. Cvate u nijansama od blijedo žute, preko raznih kombinacija narančaste pa sve do crvene boje.

Cijela biljka je jestiva i sadrži vitamin C. Cvjetni pupovi i sjemenke su blago pikantni, okusom podsjećaju na papar, njegovi se cvjetovi mogu konzumirati u salatama, a zelene sjemenke ukiseljene kao kapare. Ne samo da je jestiv, dragoljub slovi kao jedan od najjačih prirodnih antibiotika. U tu svrhu koristi se tinktura od biljke i svježe iscijeđen sok biljke. U Andskoj narodnoj medicini koristi se kao sredstvo za dezinfekciju rana i lječenje. Svi dijelovi biljke djeluju antibiotski i povećavaju otpornost organizma – glikozid u biljci reagira s vodom i proizvodi antibiotik. Osim toga, dragoljub djeluje i antifungicidno, antiseptički, antibakterijski, kao diuretik i laksativ.

Zbog velike količine vitamina C kojeg sadrži, salata ili sok od dragoljuba zdravi su i ljekoviti obrok. Mogu se mješati s drugim jelima, ili uzimati zasebno.

SOK OD DRAGOLJUBA

Listove i stabljike dragoljuba operite, sameljite i iscijedite sok. U ljekovite svrhe se preporuča uzimati 1-2 puta na dan po 2 žlice soka.

MJEŠANA SALATA OD DRAGOLJUBA

• listovi i cvjetovi dragoljuba
• listovi zelene salate
• listovi špinata
• maslinovo, bućino ili neko drugo ulje po želji
• limunov sok ili ocat
• sol i papar po želji

 

Listove i cvjetove oprati, usitniti, pomiješati s uljem, limunovim sokom i začinima, te svježe odmah poslužiti.

Izvori: Wikipedija, Plants for a future database

Više o uzgoju dragoljuba možete pročitati na slijedećem linku:

http://biovrt.com/2009/12/25/dragoljub-tropaeolum-majus/

 

Napisala: Silvija Kolar-Fodor, www.biovrt.com

Dalije – Jestivo cvijeće

Dalije su prekrasne gomoljaste trajnice iz obitelji Asteraceae (glavočika). Porijeklom su iz Meksika, Srednje Amerike i Kolumbije. Prvi su se s njima upoznali botaničari koji su pratili španjolske konkvistadore prilikom istraživanja u Meksiku, te su otkrili da domoroci koriste stabljike dalija (dahlia imperialis – drvo dalija) kao cijevi za dovod vode s planinskih potoka u svoja sela.

Gomolje dalija su Asteci pekli i kuhali, a od sušenih gomolja radili brašno. Iako su dalije bile “otkrivene” već u 16-tom stoljeću, u Europu su donesene tek 1789. godine i to tri vrste: dahlia coccinea, dahlia pinnata i dahlia rosea. Te tri vrste preteče su današjih kultivara dalija.

Dalija je unesena u Europu kao povrće i isprva se je u te svrhe uzgajala. Štoviše, i švedski botaničar Andreas Dahl, po kojemu je dalija dobila ime, smatrao ju je povrćem. Međutim, početkom 1800-tih u Belgiji je uzgojena prva dupla dalija, i nakon toga sve se više uzgaja u ukrasne svrhe.Vrlo je popularna kao ukrasno cijeće i danas postoji preko 20 000 kultivara dalije.

Gomolji dahlie rosea prema navodima Plants for a future database su bogati škrobom inulinom. Od korjena se može napraviti slatki ekstrat koji je pogodan kao zaslađivač za dijabetičare ili začin.

Cvijetovi dalije imaju navodno kiselkast i pomalo pikantan okus, a mogu se koristiti i cijeli ili samo latice, i za jelo, i za dekoraciju jela. Probajte ju dodati u zelene salate, u salatu s voćem, ili avokadom.

Evo prijedloga za salatu:

 

Ljetna zelena salata s laticama dalija:

1 velika glavica ljetne salate

latice nekoliko raznih cvjetova dalije (po mogućnosti većih latica i raznih boja)

2 žlice soka od limuna

2-3 žlice ulja po želji (masilnovo, sezamovo…)

sol, papar, začini po ukusu

cvijetovi dalija za ukras

 

Zelenu salate očistite, operite i narežite listove, te ih pomiješajte s laticama dalija. U to dodajte ulje, sok limuna i začine i sve dobro pomiješajte. Salatu poslužite ukrašenu cvijetovima dalija.

Izvori: Wikipedija, Plants for a future database

Više o uzgoju dalija pročitajte na slijedećem linku:

http://biovrt.com/2009/11/11/dalija-georgina-dahlia/

 

Napisala: Silvija Kolar-Fodor, www.biovrt.com

Brokula – Voli hladnije vrijeme

Brokula – lat. Brassica oleracea italica je povrće iz obitelji kupusnjača odnosno krstašica (Brassicaceae ili Cruciferae).

Brokula je poznata još od rimskog doba kao cijenjeno povrće i predak je karfiola. Naziv brokule potječe od latinske riječi bracchium što u prijevodu znači grana ili jaka ruka, a odnosi se na izgled brokulinih izdanaka. Prema drugom izvoru, naziv brokula potječe od taljanske riječi “brocco”, što znači izdanak ili mladica.

Brokula je zapravo dvogodišnja biljka, a većinom ju uzgajamo kao jednogodišnju. Druge godine ju uzgajamo za uzgoj sjemenja: nakon cvatnje nastaju čahure u kojima se razvija sjeme. Većinom jako uspješno prezimi vani unatoč jakim zimama. Cvijetovi tj pupovi doduše stradavaju na temperaturama nižim od -5 stupnja, ali sama biljka može podnjeti i niže temperature.

Brokula tolerira gotovo sve vrste tala i dobro uspijeva i na suncu i u polusjeni. Možemo ju sijati od travnja do lipnja, direktno na otvoreno.

Brokula je karakteristična po tome što najljepše pupove daje pri nižim temperaturama, a pri ljetnim vrućinama ako i formira pup, često brzo ode u sjeme. Tada je preporučljivo otrgati te pupove, i čekati hladnije dane. Idealna temperatura za brokulu je od 15-18 stupnja, te ona obilnije rodi većinom početkom listopada.

Sami izdanci brokule koje koristimo za jelo zapravo su pupoljci cvjetova, te se oni beru dok su mladi, prije same cvatnje. Ako te pupoljke ostavimo neubrane, razviti će se visoka cvjetna stapka s žutim cvjetovima s 4 latice, u obliku križa. Otud naziv za sve biljke iz obitelji kupusnjača, odnosno krstašica – cvijet u obliku križa = krstašica

Osim pupoljaka, jestivo je i lišće brokule.

Više o brokuli, pročitajte ovdje, a opširnije o uzgoju pročitajte ovdje

 

Napisala: Silvija Kolar-Fodor, www.biovrt.com