prosinac 2015 - Biovrt - u skladu s prirodom

Srpanj 2015 – malčiranje i berbe

DAN OTVORENIH VRATA U BIOVRTU 04.07.2015.

U subotu 04.07.15. je bio Dan otvorenih vrata u biovrtu, bilo je super, došlo je oko 50-tak ljudi, došlo bi i više da nije bilo dosta vruće…ali dok si tako organizator nečeg, jednostavno ne stigneš uopće doživjeti događaj, preletjelo mi je kao tren.

Više o navedenom događaju pogledajte i pročitajte na sljedećem linku: Odrzani Dan otvorenih vrata u biovrtu

BIOVRT

Na biovrtu je bilo još uvijek katastrofalno puno puževa početkom srpnja, bilo je još par pregustih kutaka gdje su se skrivali, koje sam sredila uglavnom tokom srpnja. Uništili su skoro jednu cijelu gredicu graha, ali sam ih ipak uspjela zaustaviti. Na biovrtu sam ove godine uzgajala dio mahunarki, niske i visoke, te cvijeće i začinsko bilje. Tokom srpnja sam u biovrtu skupljala puževe, čupala uskolisne korove, malčirala, rasađivala cleome i brala sjeme. Krajem sprnja morala sam pošteno opljeviti nekoliko gredica jer je korov počeo obavezno zaraštavati povrće. A istovremeno, puno je zanimljivih biljki cvalo u biovrtu – rudbeckije, echinacea, potočnjak, origano, stolisnik, gaillardia, makovi… a moram se pohvaliti i s prekrasnom ogromnom samoniklom blitvom na biovrtu.

biovrtsamonikla blitva

Tokom srpnja bio je srčanik u biovrtu u cvatu i jako je privukao bumbare u vrt, a na samom početku biovrta opojno je mirisala saponaria.

srčaniksaponaria

VRT BR 2 – MALČIRANJE

Dok gledam bilješke iz srpnja, vidim da sam skoro cijeli mjesec radila na pripremi malča i malčiranju. To je bilo i logično, nakon što je vrt br 2 bio većim dijelom očišćeni od puževa, a počele su vrućine, trebalo je staviti pokrov na zemlju koja će štitit tlo od vanjskih utjecaja – a ponajviše od isušivanja. Iako sam se na početku srpnja još dvoumila radi puževa, radi vrućina koje su uslijedile bio je to jako pametan potez. Malč odlično štiti vrt od suše i ovakvim načinom skoro da nisam imala potrebe zalijevati ništa na vrtu – i nije bilo šteta od suše i vrućina. Baš mi je zanimljivo slušati kako mnogi zalijevaju svakodnevno – a ja uopće ne i još se sve zeleni kod mene. (VIŠE).

Malč sam prvo dovezla s livade kod udaljenih njiva, bilo je to puno malča na 2 prikolice i to natiskano – a potrošila sam ga jako brzo. Razmišljala sam kupiti sijeno kad je ispalo da na toj livadi imam jako puno malča. Prošle sam godine koristila taj malč za malčiranje njive pokraj jer sam tamo imala kukuruz, ali sad je tamo bila posijana facelija i mješavina gorušice i repice za zelenu gnojidbu pa mi ne treba tamo…

Dio pokošenog sjena sam odmah iskoristila za materijal za nastiranje patkama. Iskoristila sam i fino usitnjenu travu od košnje tetinog – susjedinog dvorišta, tamo moj otac redovito kosi i tovari mi u tačke, a ja sam to odmah odvozila do vrta br 2 i rahlo raspoređivala po gredicama. Tu vrstu malča koristim za vrste koje su još manje i gušće po gredicama, pa se lako s visine sve to rasporedi po cijeloj gredici, dok sijeno po većim biljkama oko kojih je lakše staviti malč koji je u većim komadima tj u dugim travama – kupusnjače, salate, dio rajčica…..

Kako sve to skupa nije bilo dosta malča, sredinom srpnja odlučila sam da “mahnemo” i susjedovu zapuštenu livadu(na gruntovnici stoji da je državna ovrha, nitko se ne briga za te livade). Kako je livada bila puna solidaga – ali on još nije procvao, bilo je idealno za pokositi jer nije bilo previše sjemenki u tom malču. Muž je iznad tih parcela početkom srpnja traktorom kosio oko njiva i voćnjak iza, a tamo je sve previše zaraslo i ne smjem to više dozvoliti. Sav osjak je otišao tamo u sjeme, a da je na vrijeme pokosio bi bila lijepa livada bijele djeteline…

pokošena livadafacelija

Dakle ovo je bio česti prizor u srpnju – malč u tačkama i raspoređivanje po vrtovima. Malč sam imala privremeno uskladišteni pod trešnjom.

malčer i sijenomalčiranje

Uspjela sam pomalčirati većinu vrta br 2 i sve je odlično podnosilo srpanjske vrućine – detaljno sam sve opisala na sljedećem linku:

Vrt koji podnosi ljetne vrucine

kadifice i visoke mahunepomalčirana salata

PATKE
05.07. ostala sam bez 1 patke indijske trkačice(VIŠE), ženke. Bilo mi je čudno taj dan kako je jedna ženka bila kraj kuće, točnije kraj kante za smeće oko podneva i mnogo zelenih glasnih muha oko nje…. ali sam mislila možda je išla nesti pa se odvojila od jata. Probala sam ju potjerati k njenima ali nije išla, ostala je iza kuće…. kasnije navečer opet je bila kraj kuće, ovaj put ispred kuće, pa sam ju opet probala potjerati u drugo dvorište. Kad je pala trčeći i ostala ležati, shvatila sam tada da nešto nije u redu… uzela sam ju – sva iza puna crva muhe po perju, a crijevni kanal/za jaja stršao je par cm vani – imala je problem s nešenjem jaja i nije se mogla posrati kako treba, to je ostalo na perju i tu su muhe snijele jaja… i izleglo se je mnoštvo crva… Nevjerojatno, tako plaha ptica, a s razlogom se je motala oko ulaza u kuću – tražila je pomoć od mene.
Zvala sam baku da mi dođe pomoći, ona ima iskustva s peradi, ali niti ona to još nije vidjela tako… pa sam ju krenula prati u vodi, sve to dolje s nje, ali to je nemoguća misija, sve su gmizali po koži ispod perja, neki mali potpuno bijeli, ali i već veći prozirni, već i rane napravili, bili su skoro po cijelom tijelu, u grudama u perju… pa sam zvala kolegu koji je radio na deratizaciji s čime bi bilo najbolje probati ubiti te crve, jer je baka imala neko sredstvo za tekute, ali smo u razgovoru zaključili bolje ne ako ima i rane, nego sam otišla k veterinaru,. Kako je uvijek sve još gmizalo po njoj, nakon par sati pranja, dosta ju je veterinarka natopila sredstvom koje je neopasno za toplokrvne životinje, tak bar piše ne uputama i dogovor je bio odmah doma pod tuš, dala joj antibiotik jer je već imala temperaturu i bila bijeda i slaba, za sutra ujutro smo dogovorili šivanje crijeva – naime, sami crvi i nisu toliko opasni, koliko toksini koje ispuštaju prilikom hranjenje, to može uzrokovati sepsu. A za ovako toplih dana, razviju se samo i 12 sati – a drugi dan su to već veliki crvi, nevjerojatno…. Međutim, počela je patkica klonuti u kutiji na putu doma, a za 15 min, dok smo došli doma, dok sam pripremila tuš, bila je mrtva 🙁 Joj kako mi je teško bilo, ona je tražila moju pomoć, a ja nisam uspjela pomoći nego je uginula. Ako se mene pita sigurno od tog sredstva koje je doduše ubilo crve, tako je jako mirisalo da je i meni smetalo… a ona toliko oslabljena to sve nije mogla izdržati… veli veterinarka da od šoka, ali tko zna… u svakom slučaju, znam da je i ona htjela pomoći, ali eto, događa se 🙁 možda bi i bilo gore da nisam išla k veterinaru pa bi ju crvi nagrizali i dobila sepsu… ne mogu to znati, ali ono, nevjerojatno kako se tako nešto brzo dogodi… mama ju je vidjela dan prije da je nešto čudno jer nije mogla snesti jaje nego je tako hodala s njime u izduženom crijevu, e da mi je barem rekla, i ja bi prije reagirala, nisam znala do navečer to, ali eto….. tko bi mislio… ako ništa drugo, idući ću put znati bolje što činiti, i pratiti bilo kakve čudne stvari s patkama 🙁

23.07. sam imala i potragu za patkom, za crnim mužjakom – navečer je mama zapazila da su u dvorištu sve osim njega, a to je bilo jako čudno jer su uvijek sve skupa, funkcioniraju kao borg (zvjezdane staze – kolektivna svijest). I tak sam ga krenula tražiti – često su u vinogradu jer je tamo hlad, pa sam šetala vinogradom i zvala ga. Dok sam došla do kraja, čula sam neke patke tamo prema drugom susjedu, preko voćnjaka i šumarka bagrema – dobro da sam se spustila više dolje do mog voćnjaka i tamo je bio pokraj, skrivao se je među tim susjedovim bagremima i koprivama (desno dolje kraj voćnjaka nakon vrta br 2) – i na moje dozivanje je polako došao k meni pa sam ga dovela gore do vinograda, dalje je sam znao kamo ići. Gore na početku čekalo ga je njegovo jato, s veseljem su pojurili k njemu, i to jedan mužjak prvi, pomilovao ga je po vratu… ha, ha, prava obitelj..

Dan poslije sam navečer opet tražila patkicu, ali ženku mješanku – nije je bilo navečer. Napravila sam cijeli krug po gruntu, a nje nigdje….. onda sam se sjetila da mi je mama rekla da si opet radi gnijezdo među bršljanom… i bogme sam ju tamo našla – počela je sjediti na jajima. Odlučile smo joj stavili 10 kom jaja i to od original indijki, jer ta mješanka je prvi put imala sva neoplođena jaja, pa da opet ne sjedi bezveze na jajima. A inače, sredinom srpnja kod moje mame su se izlegle 3 patkice indijske trkačice – stavila ih je pod kvočku, od 10 jaja 3 su se izlegle – bile supreslatke i tek par dana stare već su jurile po gruntu s kvočkom.

RAJČICE

Ostala sam neugodno iznenađena kad sam spazila plamenjaču na gredici najstarijeg paradajza već početkom srpnja prilikom malčiranja gredica … ne puno, na donjim listovima… Uslijed ostalih poslova nije bilo mnogo vremena za privezivanjem i kidanjem zaperaka rajčica, pa je dosta grmića ostalo gusto, možda je ta neprozračnost pogodovala razvoju gljivica. Sve sam tada zaražene listove uklonila s vrta i sve poprskala čajem od neema (VIŠE). Privezivanju i prorijeđivanju sam pristupila u drugoj polovici srpnja, bio je to tad već veliki posao s grmovima rajčica. Nisam ih puno rijedila.

Tokom cijelog srpnja plodovi rajčice bili su zeleni, nikako da počnu zoriti. Bile su rodne kao blato, neke su se polegle po tlu pod težinom plodova, toliko se razrasle.. prava džungla. Bolesti rajčice je unatoč ranoj pojavi bilo malo, tek na ponekim gredicama. Putnička rajčica me je jedino iznenadila jer je imala dosta sive pjegavosti, a prošle godine je skoro pa najduže od svih sorti odolijevala plamenjači – zaključak je da sorte različito reagiraju na bolesti u različitim vremenskim uvjetima. Bilo je i nešto malo koncentrične pjegavosti, a plamenjaču nakon onog trganja lišća i prskanja neemom nisam vidjela sve do kraja srpnja…prije i nisu bili uvjeti za širenje, to je bilo tek nakon kiša i zatopljenja krajem srpnja. Zato sam donjem dijelu rezala listove, da bude prozračno kraj tla a ne zagušljivo, jer tako se najlakše šire gljivične bolesti. Ali to je rezultiralo i opeklinama na pojedinim plodovima rajčica koji su bili ispod lišća i nenaučeni na jarko srpanjsko sunce.

plamenjača rajčiceopekline nakon uklanjanja listova

24.07. su konačno prve 2 rajčice dozorile, a krajem mjeseca konačno i više vrsti. Prve su dozorile volovsko srce i žuta kruškica.

KRUMPIROVE ZLATICE
Na vrtu mi je bila invazija zlatica polovicom srpnja. Ne mojih, redovito sam ih skupljala i gazila, nego su dolijetale s polja. Jedan dan sam skupila sve, drugi dan svaka biljka ima preko 10 zlatica, ludo. Posebno su devastirale patlidžane.

VOLUHARICE

Voluharice su mi tokom srpnja počele tamaniti i dalije. Nekoliko sam ih presadila u tegle jer sam ih našla povehnute na vrtu, skoro bez gomolja. Dio pojeđenih sam otkopala napola, u rupe ispod stavila puno bazginog lišća i obilno zalijevala par dana. Bazga ih navodno odbija..

KIŠNA I SUŠNA RAZDOBLJA

08.07 je nakon velikih vrućina bilo nevrijeme poslijepodne. Sreća naša da nije bilo tuče kod nas – 15 km dalje od nas, u Murskom Središću pala je tuča veličine jaja. U to isto vrijeme kod nas niti kap kiše – počela je padati tek navečer, i lagano cijelu noć, lijepo je sipila i zalijala vrt. Dan poslije iskoristila sam sniženje temperature i malo vlažnu zemlju za plijevljenje – korov nakon suše/prve kiše ide jako lako van. I presadila sam svašta po vrtu – veliki dio cleoma, ljepe kate, te dio cvijeća koje sam uzgojila u teglama. Posijala sam radiče i endivije na mjestu gdje je prije bio češnjak, taj dio nisam pomalčirala. Nekoliko dana poslije sam nastavila rasađivati jer su opet temperature pale i pala je kiša. A u međuvremenu smo mama i ja izvadile luk i ljutiku – tu sam posadila kupusnjače, kao i na 1 gredicu gdje je bio češnjak. Sve to sam nakon berbe češnjaka pomalčirala korovom i baš je super zadržalo vlagu, naknadno sam tu pomalčirala sijenom. A kako je dosta suho na drugim dijelovima vrta, jako sam zalijala u rupu prilikom sadnje. Presadila sam i dio kadifica i acmella oleracea koje sam imala u teglama, te nešto amaranta tricolor koji je gusto nikao po vrtu. Kako su bile u najavi opet vrućine, to mi je bila zadnja prilika za rasađivanje.

kupusnjače nakon češnjakaposijane endivije i radič

17.07. je unatoč kiši ostala velika suša, a počelo je i ozbiljno grijati tih dana…što sam presadila sam presadila, malo pomalčirala, potrošila sav malč, i to je to, dalje sam samo mogla po vrućinama čupati korov, kojem je bila dovoljna jutarnja rosa da raste kao lud, naočigled. Raskrčila sam jedan dio gredice jagoda i time odmah pomalčirala, jer sam sama sebi obećala da neću dozvoliti ove godine da ta gredica opet ludo zaraste pa da opet imam tjedan dana iduće godine.

22.07. Kako je bilo jako vruće, vidio se početak plamenjače i pepelnice na krastavcima i tikvicama – pao im je imunitet, pa sam sve jednom obilno zalijala, tikvice i krastavce i pritom dohranila tekućim koprivinim gnojivom. To su dobile i sve lončanice. Dio koji nije bio pomalčirani sam i pomalčirala. Nije mi baš zgodno što su krastavci bili na tlu, rasli su bujno i teško je bilo prolaziti tim dijelom vrta, kao i kraj jedne tikve… Kako je prošle godine bilo puno kiše nekako nije sve bilo tako ludo bujno kao ove godine pa nisam to očekivala…. Poprskala sam sve dvaput čajem od neema da im pomognem u borbi protiv bolesti i sve pomalčirala, da imaju šanse izdržati do kiše..

Polovicom srpnja je još bilo i puževa, nakon 20.07. su se povukli radi vrućine, konačno predah od njih – a baš sam se osjećala dobro što sam ipak obranila vrt od njih ove godine, zahvaljujući pomoći mame koja ih je redovito skupljala ujutro i navečer. I zlatice su malo stale s širenjem, ali je krumpir lagano počeo “gorjeti” od plamenjače na vrućinama…. samo komarci su napadali i dalje. I korovu ne smetaju vrućine, rasao je kao lud ,pogotovo na biovrtu i donjem dijelu vrta br 2, te već polako išao u sjeme.

22.07. sam prvi put zalijala i papriku, inače se baš super držala, jedino tokom dana malo se povehnula na vrućini – ali to je normalno za takvih žega – biljke povlače vodu da smanje isparavanje i nepotreban gubitak vode. Ali kako je već dugo dosta vruće, da plodovi ne dobe vršnu trulež, zalijala sam ju i debelo pomalčirala. Na toj gredici mi je dugo potkopavaa voluharica i nadizala papriku, zato tako dugo nisam malčirala tu – malč ih privlači.

paprika za vrijeme vrućinapomalčirna paprika

Nakon 25.07 je počelo kišno razdoblje kod nas, baš u pravi čas. Tada su počele druge brige – vlaga pogoduje širenju gljivičnih bolesti, a u prvom redu to su bolesti rajčice. I puževi naravno feštaju nakon kiše – našla sam ih čak i na plodovima kupina nakon kiše, te sam ih opet skupljala u biovrtu (o ekološkim mjerama suzbijanja puževa više pročitajte OVDJE.). Kako je u nekoliko dana dosta napadalo sadila sam opet lisnati kelj čije sam sadnice dobila od sestre. Presadila sam još zelja i amaranthus tricolor, te zubobiljku – spilanthes oleracea, te porezala ukrasne grmove pred kućom.

30.07. je bilo hladno, oko 16 stupnja, nakon razdoblja kad su temperature bile preko 36 to je bila ogromna razlika. Čak sam razmišljala i o grijanju u kući. Padalo je sve do kraja mjeseca. Dobro da je bilo hladno pa unatoč tolikoj vlazi nisu bili dobri uvjeti za širenje plamenjače, koja se širi dok je vlažno – ali i toplo.

31.07.15. – OPET U SJETVI

Na samom kraju srpnja opet sam sijala – na pomalčiranjim gredicama posijala sam grašak i mahune za jesensku berbu, te tikvice, mrkvu i ciklu. Malč sam ostavila tako razmaknuti na mjestima gdje sam stavila sjeme, da se ne muče biljke pri nicanju.

sjetva graškasjetva mahuna

Tokom srpnja cvalo je još puno prekrasanog cvijeća, brala sam puno plodova, evo nešto od toga:

monarda i dnevni ljiljan te gaura

monarda i dnevni ljiljangaura

Prvi put je rodila jabuka bjelčnik, dozorile su prve smokve

jabuka bjelčniksmokve

bilo je svakakvih tikvica i dugih mahuna

tikviceduga vigna

na vrtu br 2 sve je bujalo i raslo, a suncokreti su me prilično prerasli

vrt br 2 210715suncokreti su me prerasli

Album Srpanj 2015

 

Cvjetače u boji – Brassica oleracea var. botrytis

Osim bijelog karfiola (cvjetače), postoji i zeleni, narančasti i ljubičasti karfiol, koji izgledaju po rastu jednako kao i klasični bijeli karfiol. Ovo su vrste koje su nastale prirodnim uzgojem: prirodni su mutanti bijelog karfiola, neki nastali sasvim slučajno, neki namjernim križanjem. Nemaju nikakve veze s genetskim inženjeringom. Drukčije boje ovim cvjetačama daju različitu boju su genetske mutacije i većinom je to veći udio biljnih pigmenata koji su i antioksidansi. Okus svih vrsti je prilično sličan.

bijeli karfiol 11102009

Cvjetače (karfioli) sadrže veće doze C vitamina, ali i vitamin A, bogate su vlaknima, kalcijem, kalijem, selenom te fitonutrijentima koji sprečavaju rak. To ih čini izuzetno vrijednim namirnicama i svakako ih vrijedi jesti čim više, pogotovo na jesen kad je organizmu potrebno jačanje imuniteta. Jedu se i sirove i pržene i kuhane. Moja je preporuka cvjetaču samo na kratko kuhati, tek par minuta u juhi (ili na pari), kako bi zadržala čim više vitamina. Sirove pupoljke možete natrgati u salatu. Cijela je biljka jestiva – dakle i listovi i stabljike, ne samo cvat biljke.

NARANČASTI KARFIOL

Narančasti karfiolje otkriveni 1970-tih u Kanadi, ali nakon toga uslijedile su godine uzgoja s križanjima da bi se dobila vrsta kakvu poznajemo danas. Genetska mutacija koja daje narančastoj cvjetači specifičnu boju omogućuje ovoj vrsti da pohranjuje oko 25% više vitamina A od bijelog karfiola, a što narančastom karfiolu daje specifičnu boju.

Ovu vrstu nažalost još nisam imala prilika uzgajati jer još nisam nabasala na sjeme te vrste.

ZELENI KARFIOL

Zeleni karfiol se pojavljuje u nekoliko varijacija – neki su genetske mutacije karfiola koje sadrže klorofil u samom cvijetu, koji mu daje zelenu boju, a neke su križanci između bijelog karfiola i brokule (srodnici su pa može doći do međusobnog križanja).

Najpoznatija zelena cvjetača u našim krajevima zasigurno je Romanesco brokula, popularno nazivana i šenon. To je križanac između bijelog karfiola i brokule izuzetno specifičnog izgleda.

Moje iskustvo s šenonom je da dozrijeva jako kasno, dakle formira glavice u listopadu i studenom pa sve do prosinca, većinom tek nakon prvih mrazeva. Sami pupovi izgledaju jako zanimljivo i vrlo su ukusni.

senon 01112011
LJUBIČASTI KARFIOL

Točno porijeklo ljubičastog karfiola nije poznato. Ljubičasta boja koja se nalazi u ljubičastom karfiolu je isti antioksidans antocijanin koji se nalazi i u crvenom zelju i crvenom vinu. Boju zadržava jedino ako se skuha na pari, kuhanjem u vodi gubi ljubičastu boju i postane smečkasti, a istovremeno i lagano oboji vodu u kojoj se kuha.

Vrsta ljubičastog karfiola kojeg ja uzgajam u svom vrtu je italijanska starinska slobodnooprašujuća vrsta – Di Sicilia Violetto. Ovo je isto kasna vrsta koja počinje dozrijevati tek na jesen.

ljubicasti karfiol 27102014

Cvjetače u svom biovrtu sijem i presađujem kao i sve ostale vrste kupusnjača – sijem ih krajem travnja/početkom svibnja direktno na otvoreno (VIŠE) i presađujem za kišnijih razdoblja u lipnju (VIŠE).

Naravno, u zatvorenom možete početi s sjetvom i prije.

 

Rasađivanje lukovica cvijeća

Lukovice cvijeća mnogi sade u svoje cvjetnjake i vrtove tokom jeseni i proljeća radi prekrasne cvatnje. Najčešće lukovičasto cvijeće koje sadimo su narcise, ljiljani, tulipani, šafrani, zumbuli, muscari… , a na jesen se mogu pronaći  u ponudi u robnim centrima. O jesenskoj kupovini lukovica cvijeća pročitajte više OVDJE.

Lukovice je zapravo u usporedbi s ostalim biljem najlakše uzgojiti – jednostavno ih utisnete u pripremljenu zemlju  i za neko vrijeme vas dočeka prekrasno cvijeće. Ako im mjesto i uvjeti odgovaraju, s vremenom će vam se posađene lukovičaste biljke početi razmnožavati – veće se lukovice podijele na više manjih.Tako ćete od posađenih nekoliko lukovica kroz više godina imati prekrasne obilne grmiće lukovičastoga cvijeća.

Neće to biti sa svim vrstama jednako, jer npr. voluharice često pojedu tulipane, ljiljane i zumbule ako nisu posađeni u zaštitne mreže, a vole ih i puževi. Međutim, neke su vrste izuzetno otporne i prilagodljive i brzo se razmnožavaju. To su u većini slučajeva lukovica narcisa, ali nema pravila. A kad se to dogodi i kad se previše razmnože na nekoj gredici, potrebno ih je rasaditi. Zapravo, postoji više razloga za rasađivanje lukovica:

1. Preveliki grmovi lukovica koji tokom godina zaraštaju sami sebe i ostalo bilje oko sebe
Ponekad se biljke jako razmnože u vrtovima, te tada počnu potiskivati i ostalo bilje posađeno oko sebe. Kako su lukovice veće od korijenja biljaka i zauzimaju dosta mjesta pod zemljom, dok se razmnože često fizički onemogućuju rast ostalih biljaka ili potiskuju iste. Stoga je kod biljaka koje se tako ponašaju u vašem vrtu preporučljivo svakih nekoliko godina prorijediti i pomladiti grmove. Višak uvijek možete presaditi na neko drugo mjesto ili pokloniti nekome.

2. Rasađivanje radi razmnožavanja na više mjesta u vašem cvjetnjaku ili poklon drugim vrtlarima/icama
S obzirom da lukovice nisu baš jeftine, a želje za cvijećem su često velike, najbolji način za nabavku i povećanje brojnosti cvijeća u cvjetnjaku je rasađivanje vlastitih biljaka. Rasađivanje radimo s trajnicama i s lukovičastim cvijećem. Sve se one u pravilu nakon nekoliko godina razmnože, pa ih tada podijelimo i sadimo na više mjesta. Ako nemamo kamo s njima, sigurno će ih htjeti susjed(a) ili neki prijatelji/ca vrtlar(ica).

3. Lukovice tokom godina “tonu” u zemlju, a kad previše potonu više ne cvatu
Većina lukovičastog cvijeća tokom godina “tone” u zemlju. Naime, korijenjem koje ima na dnu lukovice se čvrsto drži za zemlju i tako lagano povlači u nju. U laganim propusnim tlima to se događa jako brzo, pa je u takvim tlima preporučljivo sve lukovice posaditi u zaštitne mreže ili košarice koje su predviđene za zaštitu od glodavaca – one će zaustaviti i da lukovice ne potonu previše. U malo težim tlima ovo se također događa, ali kroz period od nekoliko godina, pa je preporučljivo rasađivati lukovičaste biljke otprilike svakih 3-5 godina. Dakle kad zapazite da vam lukovičaste biljke počinju sve manje cvasti, a imaju puno lišća što ukazuje na njihovu brojnost, vrijeme je za rasađivanje.
Primjer kupljene plastične košare za sadnju lukovica i mreže domaće izrade:

    

Evo kako su izgledale narcise ove jeseni kod moje mame: lukovice su potonule u dubinu od 1,5 visine lopate, dakle otprilike 40-tak cm, toliko su se razmnožile i nagužvale da su lukovice rasle u nekoliko redova jedne iznad druge. Ovo bi sve skupa slabo cvalo iduće godine jer jednostavno su preguste i preduboko u tlu:

    

Te sam grmove lukovica podijelila i posadila oko voćki. Naime, dobro je lukovice potisnu travu oko voćki jer crpe puno manje hranjiva od trave, a narcise navodno i tjeraju voluharice, pa tako štite korijenje voćaka od tih glodavaca (VIŠE). Kako su već one dosta potjerale radi tople kasne jeseni i već je zadnji čas za njihovo rasađivanje, nakon sadnje sam ih pomalčirala sijenom,  da sijeno zaštiti mlade izboje narcisa koje sam pliće posadila od naglih zahlađenja, a na što nisu naučene.

presadivanje lukovica 05122015    

KADA SE RASAĐUJE LUKOVIČASTO CVIJEĆE
1.  U vrijeme sadnje – za vrijeme mirovanja
Lukovice rasađujemo u isto vrijeme kada se određene vrste prvotno i sade. Za većinu je vrsti to jesen kad završava vegetacija, otprilike od polovice listopada pa sve dok tlo ne smrzne i na rano proljeće dok se tlo otopi i prosuši. Na jesen ćemo tako saditi narcise, šafrane, tulipane, ljiljane, muscare, ukrasni luk… dok na proljeće sadimo gladiole, sparaxis, frezije, … Lukovice koje sadimo na jesen je preporučljivo i rasaditi na jesen, jer one brzo u rano proljeće tjeraju i cvatu. Tako npr. narcise, tulipane i šafrane u pravilu nećemo niti saditi niti rasađivati na proljeće jer onda neće tako obilno cvasti, nego na jesen, dok recimo ljiljane koji su nešto kasnije vegetacije možemo saditi i rasađivati i na jesen i na proljeće.

2. Nakon cvatnje
Neke vrste se mogu rasaditi i nakon cvatnje, poput ljiljana, narcisa, tulipana… Međutim, nemojte žuriti i neka to nikako ne bude tik nakon cvatnje. Naime, cvatnja prilično iscrpljuje biljke, te joj je potrebno jedno vrijeme da se opet “nahrani” i stvori zalihe za cvatnju. To biljka čini preko svojih listova – pa nije nikako preporučljivo listove porezati skupa s ocvalim cvjetovima što mnogi rade. Radije samo porežite ocvale cvjetove da biljka ne bi trošila energiju stvaranjem sjemenja i pričekajte da biljke sama počnu odbacivati listove. Porežite listove tek dok počnu žutiti i polijegati se i nakon toga rasadite lukovice. Ovakav način tj. razdoblje presađivanja ima prednost da točno znate gdje iskopati lukovice prema njihovom lišću, pa ih nećete oštetiti. Dok rasađujete na jesen trebate stvarno znati gdje se one nalaze u tlu, a češće ih tada i možete nehotice prerezati prilikom iskopavanja jer teško je točno znati gdje se one nalaze.
I doista, uz samo malo truda, lukovičasto nam cvijeće svake godine iznova predstavlja pravu cvjetnu raskoš. Stoga svakako posadite lukovice cvijeća u vaš cvjetnjak.

Fotografije: ukrasni luk (Allium mars) i šafran

    

 

Uklonite travu oko voćaka

Jedan od radova u vrtu koji već duže vrijeme planiram je skidanje trave oko voćaka i bobičastog grmlja, te jesenska gnojidba voćnjaka organskim gnojivom. Za uklanjanje trave postoji više razloga, pa evo zašto to radim ove jeseni:

Trava je “žderač” hranjiva 
Ukoliko trava raste oko voćke, oduzima joj puno hranjiva i tako ju zaustavlja u rastu i razvoju. To je glavni razlog zašto maknuti travu oko samog stabla voćaka i bobičastog grmlja. Razlika u rastu je uistinu očigledna. Naime, pratila sam rast više sadnica ribiza, joste i ogrozda posađene na različita mjesta. Dio sam posadila na rub biovrta s jagodama i svake godine oko njih uklanjala travu, a drugi dio u voćnjak između većih voćki gdje su zagušene travom koja se oko njih samo kosi. Kroz nekoliko godina, sadnice koje su bile jednake veličine prilikom sadnje, vrlo su nejednako narasle – na rubu biovrta među jagodama su duplo više narasle od onih u voćnjaku, gdje ih “guši” trava. Njihov je rast puno sporiji i urod puno manji.  Zato sam odlučila maknuti za početak svu travu oko samih stabala i grmova, a dugoročno napraviti i gredicu uz sve voćke i bobičasto grmlje i tu posaditi jagode – kao na drugoj fotografiji ispod. Tako će mužu biti puno jednostavnija košnja, a ja imam dodatno mjesto za uzgoj jagoda.
    
Zaštita od mehaničkog oštećivanja prilikom košnje
Još jedan bitan razlog zašto maknuti oko samih voćaka je oštećivanje stabala prilikom košnje. Naime, moj suprug kosi flaksericom oko voćki i često zna nehotice okrznuti voćku, te tako napraviti veliku štetu. Koliko sam čula iskustvo drugih, to se mnogima često događa.  Čim je oštećena kora, to je mjesto napada raznih patogena i općenito šteti za rast i razvoj voćke. Dok je trava maknuta od same voćke nema  potrebe za košnjom uz samu voćku, pa tako neće doći do neželjenog oštećenja stabla.
Lišće i malč oko voćaka
Iako je preporučljivo maknuti travu, ne preporučam ostaviti tu površinu ogoljelom, jer to nije u skladu s prirodom. Ogoljelo tlo je izloženo i nabivanju i ispiranju kiše, vjetru, suncu i hladnoći. Ako ćete pratiti prirodne procese voćki, uvidjeti ćete da i one same na jesen svojim otpalim lišćem potiskuju rast trave ispod samih stabala, ali dakle taj malč od lišća ostaje ispod voćki sve do proljeća – gliste ga postupno uvlače pod tlo i tako gnoje. Manje voćke imaju premalo lišća i to ima slabog učinka, ali veće krošnje imaju puno lišća koje itekako odlično potiskuje rast trave uz svoje deblo. Stoga svakako nemojte micati lišće na jesen s voćnjaka (VIŠE).
U mladom voćnjaku u kojem nije bilo mnogo lišća voćki sam sve pomalčirala sijenom, koje će imati sve funkcije lišća – zaštita tla, stanište korisnim kukcima, hrana glistama koje postaje na kraju i hrana za samo stablo. Ukoliko bi ostavila samo ogoljelo tlo, brzo bi tu opet počela natrag rasti trava ili pionirski brzorastući jednogodišnji korovi koji su karakteristični za prekopano tlo.

Pognojite voćke
Kad maknete travu oko voćki, bilo na jesen ili proljeće, preproučam da obavite i gnojenje voćki. To će osigurati dobar i zdravi rast vašim voćkama. Svakako tu preporučam da to napravite s nekim od organskih gnojiva za voćke koja su danas dostupna u mnogim dućanima diljem RH i to po sasvim pristupačnim cijenama. Ja dok maknem travu, samo malo motičicom sve okolo napravim male jarke i posipam organsko gnojivo ukrug, pa sve lagano natrag zatrpam zemljom. Za gnojenje voćki na jesen i prilikom sadnje meni je odlično organsko gnojivo u obliku granula ili peleta. Izbjegavajte mineralna gnojiva jer ona uzrokuju povećane količine nitrata i nitrita u tlu i ispiranjem završavaju u vodotocima, a oni štete i okolišu i ljudskom zdravlju.

05122015 52    
Sadnja narcisa, ljekovitog bilja, nevena, kadifica i djeteline oko voćaka
Oko samih stabala voćaka posadila sam ove jeseni lukovice narcisa. One su navedene u mnogim vrtlarskim literaturama kao biljke koje svojim mirisom (i otrovnošću) tjeraju voluharice koje često izjedaju korijenje voćaka. Osobno sam primijetila da mi voluharice nisu do sada nikad taknule lukovice narcisa u cvjetnjacima, ali kako to funkcionira s voluharicama dok su posađene oko voćki tek isprobavam, pa neću tvrditi da to stvarno pomaže ili ne – znati ću kroz više godina promatranja. Proljetne lukovice su idealne za posaditi oko voćki jer potiskuju rast trave, a cvatu na proljeće dok još voćke nemaju gustu krošnju i tako ih krošnje ne zasjenjuju i ne omogućavaju u rastu.
Za ljekovito bilje isto tako mnoge literature tvrde da poboljšava okus voću i da ga je preporučljivo saditi oko samih stabala. Neke kombinacije čak bi mogle pomoći i kod prevencije bolesti. Tako navodno pomaže sadnja matičnjaka (Više) oko stabala breskvi i nektarina u prevencije gljivične bolesti kovrčavosti. Iduće ću godine isprobati razne kombinacije mente, matičnjaka, kadulje, origana, majčine dušice i sličnog ljekovitog bilja oko voćaka.
Oko voćaka je preporučljivo posijati i razne vrste djeteline kao trajni pokrivač tla. Djetelina ima gusti sklop i štiti tlo, a ne oduzima hranjiva nego gnoji tlo dušikom, što je odlično za voćke i bobičasto grmlje.
Neven i kadifice posađeni oko voćki svojim mirisom pomažu u čišćenju tla od štetnih nematoda (glistaca), pa nakon uklanjanja trave možete isprobati i ovu cvjetnu kombinaciju oko voćaka. Biti će i prekrasno i korisno.
Za sjetvu nevena, kadifice i djeteline čekamo proljeće, a presađivanje trajnica – začinskog bilja  i sadnja lukovica može se napraviti i na jesen i na proljeće.

 

 

Odobreni projekt “U potrazi za blagom”

Prema rezultatima natječaja za građanske akcije iz programa “Naš doprinos zajednici”  objavljenima dana 24. studenoga 2015. godine, na kojima je Upravni odbor Regionalne zaklade za lokalni razvoj “Zamah” na prijedlog Regionalne komisije za procjenu građanskih akcija donio odluku o dodijeli sredstava, jedna od udruga kojoj su dodijeljena sredstva je i udruga Biovrt – u skladu s prirodom. (VIŠE)

Naziv projekta: “U potrazi za blagom”
O projektu: Učenici, roditelji, mještani i učitelji Područne škole Novo Selo Rok i udruga Biovrt stvaraju školski biovrt i pokreću vrtlarsku grupu. Zajedničkim naporom koji povezuje više generacija provode aktivnosti za bolju i zdraviju lokalnu zajednicu. Djeci će se ponuditi interaktivne aktivnosti na otvorenom koje omogućavaju razvoj socijalnih vještina (soc. inteligencije), smanjenje nepoželjnih ponašanja i stvaranje timskog rada. Kroz uzgoj zdrave hrane i učenje o prirodi djeca će steći korisne vještine i znanja o mogućnostima unaprjeđenja zdravlja, okolišu i brizi za zajednicu.
Nositelj projekta: Udruga Biovrt – u skladu s prirodom, Čakovec (http://biovrt.com)
Voditelj/ica projekta: Silvija Kolar-Fodor
Početak projekta i odobreni iznos financiranja: 1. ožujka do 31. svibnja 2016., 12.990,00 kn
Ukupni proračun akcije je 15.490,00, ostatak osigurava:
2.000,00 – dobivena donacija poduzeća Eko Međimurje d.d. za projekt, za nabavku dijela alata za biovrtlarski grupu
500,00 – sjeme i sadnice za vrt – dio koji će osigurati/donirati udruga Biovrt, roditelji i mještani za sadnju vrta
Dana 01.12.2015. u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića  smo potpisali ugovor za financiranje projekta  s Zakladom ZAMAH (VIŠE)
Više o navedenom projektu moći ćete pratiti i na web stranici građanskih akcija na slijedećem linku:
Udruga biovrt u potrazi za blagom
zamah logozamah nas doprinos zajednici
 

Ponuda blagdanskih biovrtnih paketića sjemenja 2015

Približavaju nam se blagdani i vrijeme darivanja. Poklonite sebi i drugima najbolji poklon, viziju sretne, zdrave, blagoslovljene, šarene, samodostatne i site godine.
Pripremili smo vam 4 prigodna kompleta sjemenja zapakirane u ručno izrađene vrećice od čistog pamuka obojenog netoksičnim bojama, te zavezane ukrasnim trakama. Svaki blagdanski paketić sadrži 8 različitih vrsti sjemenja i sljedeću poklon karticu (veličina platnene vrećice je cca 13*23 cm, a kartice 9,5 * 9,5cm.):
biovrt poklon sjeme
U ponudi su sljedeći paketići (kompleti) sjemenja:
(klikom na svaki pojedinačni naziv u popisu možete pogledati svaku vrstu s popisa i saznati više o uzgoju)
1. “Moja najbolja vrtlarska sezona”
niski rani starinski žućkasti grah
bijeli starinski kukuruz (odličan kao potporanj za visoke vrste graha)
paprika mix (mješavina najmanje 5 različitih vrsti slatke paprike)
rajčica mix (mješavina najmanje 5 različitih vrsti rajčice)
starinska salata mix (mješavina najmanje 5 različitih vrsti starinske salate)
blitva srebrnolisna
patišon tikvica
starinski češnjak zračne lukovice
2. “Volim rajčice”
rajčica black cherry
rajčica black plum
rajčica žute kruškice
rajčica crveni jabučar
rajčica mali žuti jabučar
rajčica green zebra
putnička rajčica (reisetomato)
– rajčice za kuhanje umaka mix
3. “Čuvam pčelicu” – biljke koje posebno vole pčele
makovi mix (Papaver rhoeas)
gailardija (Gaillardia)
uresnica (Cosmos bipinnatus)
crnooka pupavica (Rudbeckia hirta)
lisičina (Echium plantigeum)
crni sljez (Malva sylvestris)
facelija (Phacelia tanacefolia)
globus čičak (Echinops ritro)
4. “Vrtni pomagači” – biljke koje imaju jako korisnu ulogu u vrtu
neven (Calendula officinalis) – privlači korisne kukce, tjera štetne nematode iz tla
kadifice niske (Tagetes) – privlači korisne kukce, tjera štetne nematode iz tla
suncokret visoki (Helianthus annuus) – čisti tlo, privlači pčele i ptice u vrt
češljugovina (Dipsacus fullonum) – privlači pčele i ptice u vrt
verbena (Verbena bonariensis) – prekrasna ukrasna biljka koja privlači leptire u vrt
konopljuša (Eupatorium cannabinum) – ljekovita biljka koja privlači leptire u vrt
ehinaceja (Echinacea purpurea) – privlači ptice i korisne kukce u vrt
vučika (Lupinus Polyphyllus) – privlači bubmbare u vrt i gnoji tlo dušikom
Navedene biovrtne blagdanske paketića sjemenja možete dobiti za donaciju udruzi od 50 kn/paketić (komplet) + 15 kn poštarina za slanje (HP preporučeno ili Tisak paket). Javite nam se na mail biovrt@biovrt.com s naznakom “Naručujem blagdanski paketić” i nazivima kompleta sjemenja koje naručujete, a mi ćemo vam se javiti s ostalim podacima.
Ova posebna ponuda sjemenja  traje od 02.12. – 24.12.2015. godine, a količina raspoloživih paketića sjemenja je ograničena.
biovrtni paketi 2