Uspješno završena Škola vrtlarenja 2015 udruge Biovrt

Na radionicama je prisustvovalo ukupno 27 različitih polaznika/ca iz Međimurja,Varaždinske, Koprivničke te Zagrebačke županije.

Predavanje 02.12.2015. u Čakovcu

Pozivamo sve zainteresirane na javno besplatno predavanje „Upoznajmo i očuvajmo životinjske saveznike u uzgoju zdrave hrane”

I najmlađi sade voće u sklopu kampanje Povoćkajmo vrtove

Dana 12.11.2015, u sklopu kampanje “Povoćkajmo vrtove” udruge Biovrt – u skladu s prirodom, izazov „voćkanja” su prihvatili i škole i vrtići. Sadilo se je u Područnoj Školi Novom Selu Rok i u Čakovcu u Dječjoj hižici ftiček, obrtu za čuvanje i odgoj djece.

Udruga Biovrt – u skladu s prirodom je objema donirala 30-tak sadnica šumskih jagoda, dok su škola i vrtić osigurali i pripremili prostor za sadnju. Kako je cilj kampanje “Povoćkajmo vrtove” vratiti voćke ljudima i ljude voćkama, izuzetno nam je drago što imamo prilike najmanje članove našeg društva podučiti o važnosti sadnje voćki i ostalog korisnog bilja. Predsjednica udruge Silvija Kolar-Fodor prezentirala je djeci važnost sadnje korisnog bilja poput jagode i korisnosti koju dugoročno imamo od sadnje istih, te prezentirala kako se one sade. Djeca iz dva razreda Područne škole i djeca iz vrtićke grupe posadili su svaki po nekoliko sadnica jagoda i tako naučili ovu vrijednu lekciju, a već iduće godine sladiti će se šumskim jagodama.

Foto: “voćkanje u Novom Selu Rok

Foto: voćkanje u Čakovcu u Dječjoj hižici ftiček

U kampanju udruge „Povoćkajmo vrtove” koja traje 01.11.-30.11.2015. priključuju se ljudi iz cijele Hrvatske, te fotografije posađenih voćki objavljuju i na našoj facebook stranici Udruga Biovrt – u skladu s prirodom.

Sve detalje o kampanji pročitajte na sljedećem linku: Jesen je povockajmo vrtove

Video naše kampanje pogledajte ovdje:

Vratimo voćke ljudima i vratimo ljude voćkama!

Povoćkajmo vrtove! (#povoćkajmovrtove)

Lopatu u ruke i krenimo!

Sadnice šumskih jagoda, jagoda kitnjača i vrtnih jagoda za razmnožavanje u vašim vrtovima možete potražiti u našoj ponudi OVDJE.

Ostavite lišće ispod grmlja i drveća

Jedan od čestih jesenskih poslova, mnogima jako mukotrpan, jeste grabljanje i uklanjanje lišća koje nakon prvih mrazeva popada s listopadnog grmlja i drveća. Osim što je mukotrpan, meni je ovaj posao i sasvim nepotreban.

Grabljanje i spremanje lišća je nešto što nisam nikad napravila u svom biovrtu, niti imam namjere to raditi. Naime, lišće ima jako bitnu funkciju u biosustavu i s razlogom pada upravo ispod grmlja i drveća. Priroda je čudesno usavršena i povezana, pa tako i ovo ima svoj razlog. Naime, lišće ispod drveća i grmlja je dobro stanište brojnim korisnim organizmima, te ih štiti od hladnoće i smrzavanja, a istovremeno mnogima, poput glisti, pruža i hranu. Grabljanjem lišća ispod drveća i grmlja ruše se staništa brojnim organizmima i onemogućuje im se uspješno prezimljavanje. S ovime se slažu i brojni znanstvenici: VIŠE.

Još bitniji razlog je taj što grabljanjem lišća drveću oduzimate hranu koje je ono stvaralo za sebe tokom cijele sezone. Tim je veća šteta ukoliko to lišće ne kompostirate i vratite iduće sezone biljkama, nego samo spalite. Naime, biljke tokom svog rasta u lišću pohranjuju hranjiva i vrijedne minerale koji su im potrebni. Na jesen to lišće padne na tlo, gdje ga gliste uvlače pod tlo i prerađuju u humus, te to lišće tako opet hrani svog domaćina. Upravo većinu lišća ispod drveća gliste su u stanju „potrošiti” preko zime, i to je jedan od razloga zašto ne grabljati lišće. Kad je drveće i grmlje mlado i nema tako puno lišća, sve to jako brzo gliste počiste i potroše. Evo kako to izgleda:

Svo otpalo lišće ispod drveća i grmlja zapravo je vrijedna sirovina kojim priroda sama sebi proizvodi tj reciklira hranu. Ono je način kako priroda sama malčira (više o malčiranju OVDJE). Zato i šume imaju najbogatije tlo humusom – radi stalne „proizvodnje” iz otpalog lišća na tlu. Stoga na najlakši način – ne-grabljanjem i ne-uklanjanjem lišće vi sami bez ikakve muke gnojite tlo oko grmlja i drveća.

LIŠĆE ISPOD DRVEĆA I TRAVA

Mnogu grabljaju lišće jer ispod njega počinje polako nestajati trava, a bitno im je imati lijepi travnjak. To je točno, jer ukoliko trava prekrivena lišćem izgubi kontakt s suncem i zrakom, počinje nestajati. Međutim, to i jeste cilj drveća koje odbacuje lišće. Naime, trava je veliki potrošač hranjiva koje krade drvetu ukoliko raste oko njega, te lišćem preko zime potiskuje trave i tako si osigurava više hranjiva.

Ako ipak želite održati i travnjak ispod drveća, ali i nahraniti drveće, ovo su neke od opcija:
– Usitnite lišće na način da prijeđete kosilicom preko njega, ili u posebnim sjeckalicama za lišće i granje – na ovaj način će lišće manje zasjeniti tlo, a ipak će nahraniti tlo
– Pokupite samo pola lišća – a drugu polovicu ili kompostirajte, ili vratite ispod drveta nakon par mjeseci, nakon što gliste prerade prvu polovicu – travi će ostati više svjetla i neće nestati, a tlo je nahranjeno

Ako ostavite svo lišće, na proljeće uvijek možete i dosijati travu. Mada, dugoročno razmišljajući na način da imamo čim manje posla u vrtu i da priroda sama obavlja veći dio posla sama, logično je ostaviti da ispod drveća ne raste trava. Tu možete zasaditi razne lukovičaste biljke koje cvatu na proljeće kad listopadno drveće još ne baca sjenu (koje većinom prirodno i rastu u listopadnim šumama), a tijekom ljeta npr. nezahtjevne ljetnice poput nevena, kadifica ili dragoljuba koji pomažu zdravlje drveća i štite od bolesti i štetnika, ali i šumske jagode ili neke druge biljke koje prirodno vole rasti u polusjeni, poput paprati, hosta i sl.

LIŠĆE ORAHA
Neke biljke su svoju borbu za opstanak podigle na višu razinu, pa putem svog korijenja i otpalog lišća onemogućuju ostalim biljkama rast. Primjer toga je orah, čiji korijen luči hidrojuglon koji onemogućava rast brojnim biljkama. Na ovaj način orah osigurava da ga nijedna druga konkurentska biljka neće zasjeniti i oduzeti mu stanište. Svi dijelovi oraha, pa tako i lišće, sadrže juglon koji kiše ispiru u tlo i tako čine tlo toksičnim za većinu drugih biljaka.
Ako uzgajate samo orah to vam zapravo i nije smetnja – jer on sam sebi ne smeta, pa tako niti njegovo lišće. Međutim, ako u blizini oraha imate povrtnjak, ili neke od biljaka posebno osjetljive na juglon, poželjno je lišće pograbljati i maknuti prije kiša jer juglon uvelike onemogućuje klijanje i rast brojnih biljaka. Možete ga kompostirati, ali na zasebnoj kompostnoj hrpi. Za 6 aktivnih mjeseci možete koristiti taj kompost bez problema, u njemu više neće biti juglona. Više o tome pročitajte OVDJE.

ZAKLJUČAK
Kako uvijek aktivno promatram prirodu i njene procese, te se trudim uskladiti se s njima, ostavljam i svo lišće oko drveća i grmlja. Štoviše, lišće grmlja na cvjetnim gredicama me posebno veseli, jer ne moram sama donositi malč na te gredice, nego priroda sama pomalčira tlo.

Stoga, umjesto pritiska i tlake oko skupljanja lišća, radije iskoristite to vrijeme za uživajte u šetnji i uživajte u hodanju po tepihu popadalog lišća. Uživajte u bojama i raznolikosti lišća, u mirisima i zvukovima jeseni. A neka Priroda sama napravi svoje, ona to ionako najbolje zna 🙂

Priprema vrta za zimu

Uobičajeni način pripreme tla za zimu kod većine ljudi bio je da se je na jesen preštihalo ili preoralo, pognojilo i tako ostavilo da promrzne tokom zime, pa se je krenulo na proljeće u sjetvu. Ovakav način nije jedini način pripreme tla za zimu. Ima doduše neke prednosti – lakše se obrađuje zemlja jer kad promrzne zemlja je mrvičaste strukture. Ali nažalost površinski sloj tla ostaje rahli i mrvičasti samo do prve jake proljetne kiše – dok ona često i jače nabije nezaštićeno tlo.

Iako ogoljeno tlo donekle pomaže u kontroli nametnika jer im se ruši dom pa oni promrznu tokom zime – ali to ima isti učinak i na korisne kukce. Smatram da je daleko bolji način kontrole nametnika održavanje ravnoteže u vrtu i podrška korisnim kukcima i ostalim životinjskim vrstama koje se hrane tim štetnicima. Ne zaboravimo, koliko su nam npr. gusjenice štetne – sjenicama su neophodna hrana da bi uspješno mogle nahraniti i podići novu generaciju ptića, a ako nema lisnih ušiju – niti korisne bubamare i zlatooke neće imati što jesti…. Dobrim biološkim metodama u vrtu možemo postići ravnotežu, gdje će korisni organizmi sami držali populaciju nametnika pod kontrolom

NEDOSTACI ORANJA I ŠTIHANJA:
S pogleda biovrtlarstva, oranje i štihanje ima brojne nedostatke:
– sloj humusa debeo je 10-30 cm, a oranjem se preokreće zemlja na dubini od 30-50 cm. Osim što oranje razorno djeluje na sloj humusa, zapravo u cijelom tlu izaziva pravu kataklizmu
– ruši se dom milijunima živih bića koji žive i grade humus, oni moraju početi tražiti i stvarati idealno stanište ispočetka
– u gornjem sloju tla prebivaju aerobne (zračne) bakterije, u donjem sloju anearobne – dok se tlo prevrne, to poremeti biokemijski sastav tla – aerobne bakterije zaore u zemlju, a aneaorobne završe gore, pa treba zemlji vremena da opet dođe u ravnotežu.
– ogoljeno tlo je izloženo eroziji. Golu zemlju ljeti isušuje sunce i gornji sloj odnosi vjetar, a kiše ju nabivaju i ispiru, razara se dragocjeni humus.
– prekida se podzemna mreža gljiva koje imaju ulogu izmjene hranjivih tvari između biljaka
– ruše se kanali glista koji prozračuju tlo i koji imaju sposobnost pohrane veće količine vode pa tako smanjuje sposobnost tla da duže odolijeva suši

JESENSKO MALČIRANJE VRTA

Naši su stari mnogo toga znali, a to ne znači da su sve radili savršeno, upravo štihanje vrtova je jedna od stvari koje su po meni sasvim nepotrebne. Malčiranje na jesen ima daleko bolje učinke na zdravlje tla. Radi se o prekrivanju tla organskom materijom poput sijena, slame i lišća, ostataka biljaka i sl. Nikakve jesenska obrada tla nije potrebna, eventualno treba počupati višegodišnje korove ako su se pojavili, poput trave. Više o malčiranju pročitajte OVDJE.

Na jesen i tijekom zime dobro je dodati i drveni pepeo na tlo, više o tome pročitajte OVDJE.

Kad se ne štiha nego samo pomalčira, ne ruši se stanište miljunima mikroorganizama, gliste i dalje ruju i obogaćuju taj dragocjeni gornji sloj humusom i prozračuju ga, a svojim tunelima doprinose povećanju sposobnosti tla da zadržava više vlage, a time dakle sve to povećava otpornost tla na sušu. Kako danas znamo da je tlo pravi živi organizam i da bez zdrave biologije tla ne možemo niti uzgajati zdravu hranu, ovakva jesenska priprema tla svakako pomaže da na proljeće imamo i puno manje posla i da imamo zdravije i bogatije tlo koje uzgaja zdrave biljke.

Kada stalno malčirate sijenom i ostalim organskim ostacima s vrta – vi zapravo stalno gnojite tlo jer sve to prerađuju gliste i ostali organizmi u tlu u humus. Uz dobru kombinaciju biljaka i plodored, potrebe za dodavanjem gnojiva postanu minimalne. Tlo ispod malča ostaje rahlo i mrvičaste strukture i puno ga je lakše obrađivati na proljeće.

Jesensko malčiranje posebno vole luk i češnjak, pa je preporučljivo pomalčirati ih odmah nakon sadnje. Bez problema niču ispod većih količina malča, a malč uz rahlo tlo ispod malča pridonosi tome da iduće godine nemate puno korova na tim gredicama, pa nema potrebe za okopavanjem – koje te kulture nikako ne vole. Malč održava tlo rahlim, dok nezaštićene gredice luka i češnjaka tokom zime nabivaju kiše.

MOJE ISKUSTVO:
Već preko 10 godina imam biovrt na nekih 400 kvadrata koji se ne ore i ne štiha. Mnogi odmah pomisle da je takvo tlo tvrdo i nabito i da ga je teško obrađivati, ali to nije tako, ono je super mrvičasto i bogato organskom materijom – unatoč tome što imam ilovasto tlo koje je po prirodi teško i zbijeno. Dobru strukturu tla postižem redovitim malčiranjem i dodavanjem drvenog pepela na jesen. Na jesen nakon berbi sve površine vrta prekrijem debljim slojem sijena. Počupam eventualne busene trave koju su se pojavili tokom sezone. Sve biljke koje su rasle na vrtu ne mičem s vrta, nego i njih ostavljam na vrtu. Naime, raspadanjem tih ostataka biljaka opet nastaje dragocjena materija koja iduće godine hrani biljke na vrtu – biljke same proizvode najbolju hranu za sebe. To je tzv. „kompostiranje na licu mjesta”. Naime, čemu se mučiti odnositi sve posušene biljke s vrta u komposter, imati brigu s zalijevanjem i preokretanjem komposta, pa onda opet sve nositi natrag na vrt – kad možete sve potrgati u pobacati na tlo, a gliste sve to prerade u dragocjeni humus. Također, neke od biljaka poput echinacee, rudbeckije i amaranta prepune su dragocjenih sjemenki koje ptice dolaze jesti tokom zime – a tada se na vrtu hrane i nametnicima, ali i svojim izmetom gnoje tlo fosforom (VIŠE).

Na proljeće kad je vrijeme za sjetvu maknem malč na staze da se tlo malo posuši i zagrije, a gornji sloj se samo lagano prekopa da se može lakše posijati – ili motičicom, ili vilama kopačicama (zaobljene vile kojima se super može pripremiti tlo). Nakon toga počinjem opet lagano malčirati, ovisno o vrsti koja je posijana. Tlo je tokom cijele zime aktivno i rahlo ispod malča, a na proljeće ako počnu jače suše, tlo ostaje idealno vlažno. Sve deblje ostatke biljaka na vrtu posložim po stazama – tako mi tokom sezone raste manje korova, a i ti ostaci se razgrađuju i obogaćuju tlo.

Osim biovrta imam i jednu veću površinu koju na proljeće obrađujem uz pomoć traktora – ali niti to na jesen niti ne orem niti štiham. Ostavljam baš sve na vrtu da se posuši i tokom jeseni i zime prekrije tlo, skupa s biljkama koje tokom zime čine živi malč (VIŠE). Organski ostaci i živi malč štite tlo zimi od vanjskih uvjeta. I tu tokom zime sve vrvi pticama, a berem svašta do ranog proljeća. Do proljeća se sve što strši od suhih biljaka po vrtu polegne na tlo i tako štiti tlo, a sjemenke suhih biljaka hrana su mnogim korisnim pticama. To doduše ne izgleda uredno – ali je puno korisnije i funkcionalnije od ogoljelih površina. Kako je to veća površina, na proljeće tokom travnja radi lakše sjetve samo parput potanjuramo – tanjuračama se usitnijuje samo gornji sloj zemlje bez preokretanja. Tako potanjurano tlo je super za obradu i nema znatne razlike s onima koja su na jesen bila preorana. Eventualni buseni trave koji se pojave se nakon tanjuranja prilikom sjetve pokupe i maknu s zemlje, pa nema problema s višegodišnjim korovima. Nakon sjetve i nicanja biljaka opet se polako dodaje malč, a najviše dok već biljke porastu – i taj malč opet tokom ljetne sezone štiti tlo od suše i hrani biljke.

ŠTO JE S PUŽEVIMA?

Već 2 godine imam pravu invaziju španjolskih puževa, ali moje iskustvo je da puževa ima neovisno o malču – neće ih biti više ako malčirate vrt. Jedina je razlika gdje će se oni zadržavati. Stoga ne malčiram na proljeće oko mladih biljaka jer se ispod malča radije zadržavaju puževi, nego tek dok biljke porastu i nisu više tako privlačne puževima. Kako se puževi vole zavlačiti pod malč – to možemo iskoristiti kao mamac za puževe gdje ćemo ih lakše skupiti s vrta.

ZAKLJUČAK

Promatrajući svoj vrt ne samo s aspekta kako ću lakše obrađivati tlo, nego s aspekta da je ono živi organizam i da je biološki aktivan tokom cijele sezone, vrtlarenje u skladu s prirodom jesenskim malčiranjem podržava život u tlu i ima višestruko korisne učinke na strukturu, plodnost i zdravlje tla, te ga svakako preporučujem kao najbolju opciju vrtlarenja u skladu s prirodom.

Divne starinske jabuke

Nekad davno, većina kuća na selu imala je mali voćnjak na svom dvorištu. Posaditi nekoliko voćaka za svoju obitelj bilo je nešto sasvim normalno. Postojali su prekrasni starinski voćnjaci prepuni velikih voćki, koje su obilno rodile, a kako se je radilo o mješovitim voćnjacima, u svako doba sezone bilo je nečeg za ubrati. Takav je bio voćnjak moje bake, prepun starinskih trešnji, marelica, višnji, šljiva… Kad sam bila dijete, upravo su ti voćnjaci nama djeci bili glavno igralište – tu smo se pentrali po drveću i igrali, te brali i jeli ukusne i zdrave plodove voćki.

Malo pomalo, ljudi su, pritisnuti trendovima, počeli rušiti te voćnjake i njihovo mjesto zauzele su „modernije“ voćke, ili u gorem slučaju ukrasno drveće i ostale ukrasne biljke. Da, trebamo i ukrasno bilje, i ja ga imam mnoštvo na svom imanju. Međutim, s njega ne možete brati nikakve plodove u vlastitom dvorištu, pa je velika šteta ne posaditi barem jednu voćku ili bobičasti grm u svoje dvorište.

Jedna od posljedica rušenja starinskih voćnjaka i sadnja novih nasada je gubitak prekrasne bioraznolikosti. Naime, nisu se opet sadile starinske sorte i one su polako počele nestajati.  Danas postoje standardne sorte –idared, jonagold, gloster, granny smith, zlatni delišes…. Sve su to mahom jabuke koje trebaju prskanje da bi dale dobar urod. One doduše jesu rodne sorte, ali često iziskuju dodatnu brigu i otrove.

Starinske sorte nisu trebale nikakvu posebnu brigu – samo ste ih trebali posaditi – i poslije brati. One su naime puno otpornije na nametnike i bolesti. Tako sam čula od više voćara koji su imali „standardne“ nasade da su se odlučili na povrat starinskih sorti upravo njihove otpornosti, ali i ostalih osobina.

Postoji pravo bogatstvo starinskih voćki, pa tako sam i ja u svom voćnjaku uspjela  sačuvati neke starinske višnje, kruške i jabuke.  Jedna od njih je prekrasna ljetna jabuka koja dozrijeva tokom srpnja i kolovoza. Posadila ju je bakina sestra pred nekih 40 godina na parceli gdje ja danas imam kuću i imanje. Radi se o voćki na srednjebujnoj podlozi – dakle jedno prekrasno manje drvce, koju sam tijekom godina „odviknula“ i od obrezivanja.  Svake sezone ta jabuka je toliko rodna da se sve grane savijaju pod težinom plodova. I svake godine imam toliko plodova tokom ljetnih mjeseci da je dovoljno i za mene, ali i za moje roditelje i susjede, kuham kompote, pekmeze….  Bez ikakve dodatne brige.

I uistinu sam zahvalna na ovoj prekrasnoj jabuci. Do danas ju nisam uspjela identificirati i ne znam koja je to sorta – ali zapravo, nije niti toliko bitno. Zadnjih nekoliko godine uz pomoć nekoliko prijatelja voćara sam ju uspjela i razmnožiti, tako da danas na voćnjacima imam još zasađene 3 takve mlade  jabuke, i još nekoliko starinskih sorti jabuka koje sam skupila u okolici.

Posadila sam ih za sebe, ali i za svog sina, u želji da i moji potomci imaju to veselje i obilje u voćnjaku kakvo sam i ja nekad imala u voćnjaku moje bake.

Pozivam i vas na isto. Sadite voće i čuvajte starinske sorte u svojim vrtovima.

Jesen je – povoćkajmo vrtove

Udruga” Biovrt – u skladu s prirodom” provodi jesensku kampanju „Povoćkajmo vrtove” kojom želimo potaknuti javnost da posadi voćke u svoje vrtove, te tako ostvari dio svoje neovisnosti berbom vlastitih zdravih plodova u vlastitom vrtu.

Nakon ovogodišnjeg proljetnog izazova voćkanja, izazivamo vas da u razdoblju od 01.11. – 30.11.2015.. posadite barem 1 voćku ili 1 bobičasti grm u svoje dvorište, na svoj vrt ili u veliku teglu na balkonu.

Sadnice voćaka nisu skupe i možete ih kupiti za nekih 30-tak kuna u gotovo svakom vrtnom centru. Sadnice golog korijena sade sve dok vegetacija miruje, dakle od jeseni pa sve do proljeća. Ne brinite ako nemate puno prostora za voćku, na izbor imate i voćke kalemljene na slabo bujnim podlogama koje nemaju veliku krošnju i stupaste voćke koje zauzimaju iznimno malo prostora. Bobičasto grmlje također ne zauzima puno prostora a često rodi već iduće godine nakon sadnje. Ispod voćki i grmlja možete posaditi jagode. Zauzvrat ćete dobiti ukusno zdravo voće koje ćete brati svake godine iznova.

Na sljedećem videu pogledajte kako posaditi voćku i sve detalje naše akcije:

Što prije posadite voćku, to ćete prije uživati u njenim plodovima. Posaditi voćku je dugoročna investicija u kojoj ćete imati koristi i vi, ali i vaša djeca i vaši unuci.

Potaknite svoju obitelj, susjede, poznanike i poznanike da naprave isto. Napravimo jednu pravu voćkastu revoluciju 🙂