Kako posijati salatu

Salatu sijemo za uzgoj u hladnije doba godine – na proljeće sijemo ljetne vrste salate, a krajem ljeta zimske vrste salate.

Održani Dan obilja u biovrtu 22.08.2015.

U subotu 22.08.2015. održana je proslava “Dana obilja” u biovrtu Silvije Kolar-Fodor, predsjedice Udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Proslavu su pripremili članovi/ce i volonteri/ke udruge i obilje podijelili sa dragim polaznicima Škole vrtlarenja, volonterima i članovima.

Mahunarke ne vole vrućine

Prošle godine previše kišno i hladnije ljeto bilo je jako dobro za uzgoj raznih mahunarki u mom biovrtu. Naime, tijekom cijelog ljeta imala sam super berbu i niskog i visokog graha, kao i mahuna. Doduše, radi previše kiše malo je bilo problematično kad su se zrele stabljike niskog graha polegle (jer je bio jako rodan) i mahune pomalo počele truliti, ali u globalu sam uspjela većinu na vrijeme spasiti i skoro sve na vrijeme pobrati.

Ove godine imali smo puno više temperature nego prošle godine. Bila su i razdoblja kad su temperature prelazile i preko 35 stupnja i tako je trajalo danima. To nikako nije dobro za nijednu vrstu mahunarki. Naime, kod njih ne dolazi do zametanja plodova ako se temperature popnu i drže preko 30 stupnja. Drugim riječima, grah i mahune u takvim uvjetima i dalje cvatu, ali nema zametanja plodova, nego cvjetovi nakon cvatnje opadaju.

Posebno je na vrućine osjetljivi mnogocvjetni grah, lat. Phaseolus coccineus (poznatiji i pod narodnim nazivima bajs ili žohar). Čak i za kišnijih i hladnijih ljeta tijekom ljetnih mjeseci ne daje veliki urod, nego tek krajem ljeta dok padnu temperature. Tijekom toplijeg dijela ljeta ljeta puno cvate, ali dakle nećete baš vidjeti plodove tj mahune na njemu.

Fotografije: cvijet mnogocvjetnog graha i mnoštvo mahuna tek na jesen 07.10.2014.

Amarilis zimzeleni – Hippeastrum aulicum var. Robustum

Amarilisi lat. Hippeastrum su lukovičaste trajnice iz obitelji Amaryllidaceae. Iako ih sve nazivamo amarilisima, vrste koje uglavnom uzgajamo kao lončanice nisu zapravo amarilisi, nego su samo srodnici roda Amaryllis u jednoj zajedničkoj velikoj obitelji Amaryllidaceae. Biljke iz roda Hippeastrum porijeklom su s područja Kariba, Mexika i najviše iz Južne Amerike, dok su biljke iz roda Amaryllis porijeklom iz Južne Afrike. Dakle ono što nazivamo amarilisima zapravo su Hippeastrum.

Postoji više različitih vrsti amarilisa koje cvatu u različito vrijeme. Uglavnom se uzgajaju kultivari koji se mogu pronaći u prodaji krajem godine kao lukovice ili već posađeni u teglama. Oni uglavnom cvatu tokom siječnja ili veljače i imaju period mirovanja krajem ljeta kad gube svo lišće.

Postoji i jedna posebna zimzelena vrsta amarilisa koja procvate ranije, već u prosincu – Hippeastrum aulicum. Vrstu koju ja imam i koja je na fotografijama je Hippeastrum aulicum var. Robustum. Ovo nije hibrid, već prava izvorna vrsta.

Hippeastrum aulicum var. robustum je kao naziv opisuje, robustna biljka s velikim lišćem, debelim peteljkama i velikim cvjetovima. Nazivaju ga još „Lily of the Palace” – „ljiljan palače. Porijeklom je s područja od juga Brazila do Paragvaja i ne podnosi smrzavanja. To je epifitska vrsta i raste u prašumama, na stijenama i velikom drveću. Ponekad se može naći na tlu. Kako ne podnose smrzavanje zimi, uglavnom ih uzgajamo kao lončanice. Mjesto gdje ga držite zimi ne bi smjelo biti hladnije od 7 stupnja. Ljeti ne voli prejako sunce i prejake vrućine, stoga ako ga tokom ljeta držite na otvorenom, nek to bude mjesto koje je većinu dana ipak zaklonjeno od sunca.

Ova vrsta je zimzelena, dakle zadržava svoje lišće i kroz kratke ljetne mirovanja, odnosno tokom ljeta se rješava starih i tjera nove listove u vrlo kratkom roku. Zalijeva se rijetko tijekom mirovanja (kasno proljeće) i počne opet redovito zalijevati u kolovozu (krajem ljeta). Biljka voli gnojenje tijekom aktivnog rasta i redovito zalijevanje. Zemlja može ostati vlažna – ali ne i premokra. I dok ne cvate izgleda dekorativno radi dugog zelenog lišća.

Obično počinje cvasti u jesen na zimu – kod mene cvatnja uobičajeno počinje u prosincu i traje do siječnja. Ima prekrasne jarko crvene neobične cvjetove. Cvatnja traje dulje ako nije u pretoploj prostoriji. Na jednoj stapki se pojavljuju 2 cvijeta (1 par) i okrenuti su suprotno jedno od drugoga.

Najbolje ga je posaditi u malo većoj tegli, u skupinama lukovica – tako cvatnja pojedinih lukovica sve zajedno može trajati i preko 2 mjeseca, jer ne cvatu sve u isto vrijeme. Lukovice ne treba posaditi preduboko, s obzirom da u prirodi rastu na drveću. U zemlju u koju ih sadite možete dodati i nešto supstrata za orhideje i perlita.

Razmnožava se na 2 načina: podjelom lukovica – mlade lukovice uredno se pojavljuju kraj velikih odraslih lukovica, i sjemenjem. Uzgoj iz sjemenja do lukovice koja cvijeta traje više godina, jer lukovica treba prilično narasti da bi počela cvasti.

Ovo je kod nas vrlo rijetka vrsta amarilisa i nikad ga nisam vidjela u prodaju. Dobila sam ga od svoje majke, koja ga je dobila od svoje sestre u Sloveniji… dakle „širi” se dijeljenjem među zaljubljenicima cvijeća. Rasađujem ga tek svakih nekoliko godina, i tada da imate posebnu priliku nabaviti lukovice ovog cvijeta kod mene. Za ovu su godinu nažalost već rasprodane.

 

Foto natječaj Vrtlarsko obilje udruge Biovrt

Primjena neema u biovrtlarstvu

Drvo Neem, Nim (lat. Azadirachta indica)  je poznato kao čudotvorno drvo Indije i koristi se kao ljekovita biljka preko 2000 godina. Porijeklom je iz Indije i raste u tropskim i sutropskim područjima indijskog podkontinenta.

Naziva se i “Neem Narajan” – biljka koja ima toliko kvaliteta kao i sam bog.

Neem je tradicionalno korišteni u ajurvedskim lijekovima kao antiseptik u borbi protiv virusa i bakterija, te kod urinarnih tegoba, proljeva, vrućice, kožnih bolesti, opeklina i upalnih oboljenja.

Suvremena istraživanja otkrila su da neem sadrži alkaloide i liminoide sa mnoštvom medicinskih svojstava – npr. liminoid azadirachitin se je pokazao uspješnim u 95% slučajeva korištenja kao pesticid ili insekticid. Alkaloidi nimbin i nimbidin imaju antivirusna i antigljivična svojstva.

Koriste se svi dijelovi drveta, a od posebnog značaja su kora, lišće i ulje ploda neema. Za unutarnju primjenu koristi se SAMO lišće neema.

KORA NEEMA

Kora se najčešće koristi za čišćenje zubi – otkine se grančica drveta i žvače. Trpka svojstva kore koristila su se kod krvarenja desni, karijesa i lošeg zadaha puno prije pronalaska zubne paste. Nim može svojim svojstvima obuzdati streptokoke na površini zubi, čime je odlično sredstvo za prevenciju karijesa.

PRAH NEEMA

Prah nima dobiva se iz lišća drveta. Ima odlična svojstva na kožu i vlasište, te ima široku primjenu u kozmetici. Također, radi protuupalnih, antigljivičnih i antiseptičkih svojstava, dodajte malo praha i u vašu pastu za zube – ukoliko si sami izrađujete prirodne zubne paste od gline u prahu.

Koristi se kao pasta za vanjsku primjenu, može se staviti u kupke, ili se svaki dan pije čaj od neema – 1-3 šalice, najbolje ujutro na prazan želudac. Maksimalna dnevna doza za pijenje je 1/4 čajne žličice.

S obzirom da je prah neema jako gorki, možete ga popiti i u kapsuli. Pomaže kod alergije, pospješuje probavu, jača vid, nokte i kosu… a za dobre rezultate treba ga piti barem mjesec dana.

Prah se može koristiti i umjesto sapuna za pranje, a navodno ništa drugo ne može tako dobro očistiti wc školjku kao 1 žlica praha neema.

Možete ga inače kupiti u trgovinama zdrave hrane i na raznim web shopovima.

Prah se koristi i u biovrtlarstvu, kao zaštita od nametnika i od gljivičnih bolesti. Postoji više načina za pripremu, stoga ovdje donosim nekoliko recepata:

1. RECEPT – ČAJ OD NEEMA

2 jušne žlice praha neema poparite s 1,5 litre kipuće vode, promiješajte i pustite da odstoji. Dok se ohladi, rijedite s 6 litre (1:4 dijela) vode i prskajte.

Dovoljno je prskati 1x tjedno, ne pretjerivati. Nakon kiše ponovite prskanje.

Ovo štiti biljke od gljivičnih bolesti, ali i djeluje kao sistemski insekticid, pa se dakle koristi kod onih nametnika koji sišu i jedu lišće i biljne sokove.

Talog koji ostane pomiješajte vodom i zalijte biljke, to će poslužiti kao odlična prihrana biljkama.

2. RECEPT – ODSTAJANI POTOPLJENI PRAH

2 jušne žlice neema potopite s 1,5 litre obične vodom, bez kuhanja, i pustite da odstoji preko noći.

Idući dan rijedite s 4 dijela vode i prskate. Na ostatak taloga možete dodati opet vodu i nakon stajanja opet prskati, te talog na kraju upotrijebiti kao prihranu.

3. RECEPT – IZ INDIJE

Ovaj recept donijela mi je prijateljica direktno s putovanja Indijom, gdje ovako veliki broj poljoprivrednika/ca njeguje biljke

U 2 litre vode stavite 3 jušne žlice neema i 25 g duhana. Neka to odstoji 10 dana, i 1/4 pripravka miješate s 1 litrom vode, te prskate biljke svaki dan. Prska se ili rano ujutro, ili kasno navečer, da bi izbjegli pčele i ostale korisne kukce, tj, da ih ne bi poprskali.

ULJE NEEMA

Ulje neema dobiva se hladnim prešanjem plodova drveta neema. Sadrži liminoide i zasićene masne kiseline koje djeluju blagotvorno na kožu. Koristi se kao koncentrat ili se miješa s drugim baznim uljima i to SAMO za vanjsku upotrebu

Plodovi neema koriste se i kao bio-pesticid, bilo kao ulje, bilo kao prah od plodova neema.

Ne očekujte čuda – ulje neema nije instant otrov, što znači da nećete nakon prskanja oko biljaka pronaći uginule nametnike. On djeluje kao sistemski insekticid na hormonalnoj razini i to kroz više dana: nametnici koji jedu ili sišu sokove poprskanih biljaka prestaju jesti, pariti se i polijegati jajašca, pa se tako djeluje na smanjenje populacije nametnika. Pravo djelovanje vidite tek za nekih tjedana dana, ne odmah.

Iako neem djeluje sistemski, dakle putem poprskanih biljaka, ipak pazite da ne poprskate korisne kukce poput pčela, jer bi se mogle ugušiti. Zato se prska samo u rano jutro ili navečer. Po mom iskustvu navečer je bolje jer je tada vani puno manje pčela nego ujutro.

Na našem tržištu postoje i gotovi pripravci s uljem neema kao bio-pesticidi, ali i sami vrlo lako možete napraviti sredstvo. Ulje neema možete kupiti u ljekarnama ili na internet shopovima. Priprema se kao 0,5-2%-tna otopina. Tu nema pravila – za neke nametnike djeluje slabije, dok za druge treba jača otopina.

Za izradu 1%-tne otopine treba vam:

1 litra topla vode

par kapi eko detergenta za pranje suđa

10 ml ulja neema

Sve skupa promiješate u prskalici i prskate napadnute biljke. Sredstvo potrošite istog dana, ne ostavljajte ga u prskalici. Dobro poprskajte i lišće i ispod listova, a može i tlo oko biljke.

Da pojednostavim, ja za 1,5 litra prskalice stavim 2 jušne žlice ulja neema, toplu vodu i malo eko detergenta. Topla voda je bitna da se bolje rastopi ulje, a detergent je bitan za bolje raspršivanje i prijanjanje na listove biljaka.

Ulje neema se preporuča kod napada nametnika koji sišu sokove biljaka, poput kupusnih stjenica. Može se koristiti i kod npr smrdljivih martina koji sišu plodove rajčice. Pomaže i kod nametnika koji proždiru lišće, poput gusjenica šimširovog moljca. Ako se na vrijeme poprska uljem neema, možete grmove šimšira zaštititi od tih proždrljivih gusjenica.

 

Svibanj 2015 – u sjetvi

Svibanj je započeo kišom. Kiša nam je zeznula volontersku radnu subotnju akciju 02.05. u biovrtu: radi jutarnjeg pljuska sam ju morala odgoditi, a kasnije je ispalo dobro vrijeme…Imali smo na kraju obiteljsko okupljanje u biovrtu – došla je sestra i njen dečko, on i moj suprug su skupa kuhali grah i palili kup drvenog otpada i narezali potpornje za grašak od grana drveća. Sestra i ja smo presadile graničice, posadila aronije i borovnice u šumski vrt, te jarebiku i dud, i dio raskrčile od busena trave i pirike. Kasnije smo oplijevile dio češnjaka od busena trave u nastanku i sve sa strane rasadile salatu. A prije toga smo raskrčile travu pred kućom i posijale ukrasnu travu dihondru.

Idućih dana raskrčila sam gredicu iza garaže sa susjedine strane i tu posadila nešto trajnica što sam imala u teglama. Baš čudno, tu mi jako puno biljki zna propasti… npr. 2 grma phloxa koja su pred 2 godine bila prekrasna, skoro su pa nestala, sad sam ih presadila na kraju jagoda, nadam se da ću ih spasiti. Nikako s phloxovima na zelenu granu, jer i ona 2 koja sam na jesen presadila sam sada dalje presadila, ispalo je da su preblizu graničici posađeni pa ih je mogla pogušiti.

07.05 sam presadila sve jaglace iz velikih tegli kraj kuće iza na brežuljkastu gredicu iza kuće, a u tegle sam posadila osteospermume i papučice, te alyssume. Ispred kuće sam posadila nešto biljčica koje sam kupila na sajmu cvijeća, na dio koji sam očistila i posijala dihondru. Uvijek je premalo mjesta za cvjetnjak pa ga ipak treba širiti 😀

U teglice sam posijala neke krastavce, divlji krastavac, cucamelon i tikvice i to stavila van uz kuću. Bitno mi je da je u teglama pa da to redovito imam pod kontrolom, te da presadnice budu naučene na vanjske uvjete. Ovo nisam sijala na otvoreno jer je malo prerano radi ledenih svetaca – ali i puževa.

Sredinom svibnja presadila sam glog u teglama tegli u zemlju (koji sam prošli mjesec donijela iz šume), te neke trajnice koje sam kupila na sajmovima, ukrasno grmlje, brezu na mjestu gdje je stara bila u šumskom vrtu, 2 samonikle breskve, malo mente… presadila nešto paprati s gredice u šumski vrt. To sam napravila nekoliko dana uoči kiše jer je to bila prilika da se sve dobro primi.

A u subotu, nakon 2 dana velike kiše, imala sam opet jezero u šumskom vrtu. Srećom, nekoliko dana poslije ekipa iz Međimurskih voda je ispumpala vodu pa nije bilo posljedica. To je dogovor koji imam s M.vodama – sve dok Hrvatske vode ne riješe kanal, oni će mi ići na ruku i ispumpati vodu (pisala sam već o ovome prošle godine).

UPOZNAVANJE VANDANA SHIVE

13.05.2015. sam bila u Sisku na Forumu za prehrambeni suverenitet u organizaciji ZMAG-a. Taj dan je bio sajmeni dan na kojem smo sudjelovale kao izlagačice sjemenja i predavanje dr Vandana Shive, izuzetne žene i aktivistice čiji rad mi je prava inspiracija i motivacija za ono što radim. Na moju veliku radost, imala sam priliku kratko porazgovarati s njom i pokloniti joj starinsko sjeme niskog graha, koje joj je kasnije na moj ponos bilo rekvizit na kasnijem predavanju 🙂

BIOVRT

Tijekom svibnja sam raskrčivala koliko sam stigla biovrt koji je polako zaraštavao korov. Jako sam bila zadovoljna s pomalčiranim dijelovima jer je zemlja prekrasna i rahla ispod. Bez puno muke sam tamo uklonila travu sličnu piriki jer je došla skoro na površinu radi malča. Puževa ionako ima s malčom ili bez, a dok je malč barem znam gdje ih tražiti. Dok nema malča se skrivaju u pukotinama u tlu, pa ovako s malčom patke i preko dana mogu do njih. Ali kako su mi puževi dosta napali vučike na biovrtu, nisam tamo još počela sa sjetvom dok je bilo kišno razdoblje, čekala sam suše razdoblje i sijala tek krajem svibnja. Posijala sam crni kukuruz i neke vrsta graha, te presadila peruanske jagode koje su prezimjele u teglama.

Evo kako je biovrt izgledao krajem svibnja – 27.05.2015. – tradicionalno s vučikama u cvatu i turskim karanfilima – jedino su ivančice izostale koje sam godinama imala previše, skoro su ih uništili puževi.

VRT BR 2

Početkom svibnja sam posijala sve kupusnjače. Sijala sam najviše luka, češnjaka, mrkvu i salatu uz to. Posadila sam i sve gomolje dalija. Kako ih ima jaaako puno, oko 50 kom, kombinirala sam po 4 gomolja na gredicama na vrtu br 2 među lukom i češnjakom najviše…. Zemlja je početkom svibnja bila prekrasna, taman dovoljno vlažna i topla, idealno za sjetvu.

Idućih sam dana oplijevila sam dio boba na vrtu br 2 i presadila kamilicu uz njega, da bude mamac za uši.

U prvoj polovici svibnja posijala sam mnogo visokog graha, 1 cijeli red uz krumpir, da bude neka fizička barijera od paradajza, pa 1 cijeli polured koji je ostao nakon tanjuranja između krumpira i tog visokog graha sve cvijeće; uzela sam kutiju sa sjemenjem cvijeća, 1 od 3 koje imam 😀 i trpala red po red cvijeća, sve što nikne dobro je došlo. I s druge strane kraj češnjaka posijala sam par vrsti niskog ranog graha, te luk za koji sam predvidjela veliki dio.

17.05. sam posadila sve presadnice na otvoreno – paradajz, paprika, tomatillo, peruanske jagode, i patlidžane .

Do kraja svibnja sijala sam više manje stalno na vrtu br 2 – išla sam preostalim gredicama na sredini dio po dio prema dolje, prema šumskom vrtu – i mahunarke, i tikvenjače, cvijeće, cikla, blitva, mrkva….. do kraja mjeseca sam skoro uspjela doći do kraja – još je samo malo praznog mjesta ostalo. Na kraju je bilo najviše puževa jer je ispod livada koju još nismo pokosili, i radi drveća nije toliko suho i duže je zasjenjeno, pa se skriva tamo više puževa. Za razliku od toga, gornji dio vrta br 2 je bio prilično čist od puževa – a tamo i puno prolaze patke – velika je i uočljiva razlika, znači valjda nešto pomažu i one.

Dio koji je bio prvi posijani – gredica luka, salata, rotkvice i mrkve na donjem dijelu kraj šumskog vrta, a time i prvi dio zarašteni korovom bio je krajem svibnja sve puno puževa. Salata koja je prije velike kiše tako lijepo napredovala je nestala, rotkvica prilično uništena. Mama mi je pomogla da smo to sve oplijevila, a po danu smo odmah puževe skupljale u kantu – to je doslovno bio puž na pužu. Svaku smo večer imale skupljanje + palenta, nadam se da sve to skupa dugoročno ima nekog efekta. Gredica graha pokraj – kako je nicao, tako su s njim u jamicama izlazili i puževi koji su ga tamanili. Tu donju gredicu graha je trebalo dosijati naknadno.

A kako su tu prošle godine rasli amaranti – amaranthus gagenticus ili crveni špinat (VIŠE), sve se je crvenilo od mladih biljčica. Puno sam počupala, puno podijelila, puno pojela i dio ostavila za ovu godinu. Jako se samozasijava, a i s jedne strane super što on raste, a ne neki korovi koje ne mogu tako dobro iskoristiti.

PATKE

Početkom svibnja trebale su se početi valiti prve patke, ali ništa od toga. Zeznuto je bilo što si je prva patka napravila gnijezdo kraj ograde obraštene ukrasnim bršljanom, a tik preko su moji psi – pa sam postavila veliku dasku kao zaštitu da patkice ne idu u smjeru Nere kroz ogradu. A kako se patkice nisu počele valiti, a prošao je termin i preko tjedan dana, išli smo u provjeru – sva jaja bila su neoplođena (vidjeli smo dok smo ih razbili, jedno po jedno). To je problem dok imaš previše mužjaka, i još k tome naknadno sam primijetila kako se ova patka uopće ne da gaziti. Baš mi je bilo žao patke što je mjesec dana sjedila, pa sam odlučila kupiti 3 male patke da ih vodi… dovezli smo ih doma sredinom svibnja. Ali, kako je mjesto ispod bršljana bilo jako nepristupačno, patka jako prestrašena, psi pokraj glasni – nismo joj uspjeli podvaliti pačiće u gnijezdo. Zato smo onda probali patku zatvoriti u kokošinjac s pačićima, ali nažalost ništa od toga – u šoku je tamo 2 dana stajala u kutu, pa smo ju pustili van… i nije se natrag pridružila jatu i bježi od mužjaka koji ju pokušavaju gaziti… čak je i s kokošima otišla spavati, ne k patkama. Pačići su super napredovali pod žaruljom.

I druga je patka počela sjediti na jajima krajem travnja. njoj je termin bio 25.05. – ali i tu sam imala probleme – treća patka konstantno je nesla pokraj jaja i dodavala joj, nismo to mogli spriječiti niti sa sandukom pokraj kao barijerom. Mama je dio jaja uzela i dala mi ih da to ispečem psima, mislila da su to friška, ispalo da su sve već imale prilične zametke, joj kako mi je bilo žao… i onda na kraju je patka odustala nekoliko dana prije kraja – a i kad sam pogledala naknadno to gnijezdo, tu je bilo jaja u više nivoa, sve pomiješano sa sijenom, mnoga hladna…. nije to mogla normalno grijati, radi ovih dodatnih jaja treće patke.

To nije bio kraj nevoljama s peradi. Krajem svibnja ne jedne večeri mama zaboravila zatvoriti dvorište (patke su kod mojih susjeda, bakinih sestri) i tijekom noći je nečiji pas potukao pijetla i 1 kokoš , samo 1 kokoš je preživjela 🙁 Prvi je bio kokošinjac od kokoši, u drugom su male patkice, u trećem patke – zato su nastradale kokoši. Moja retriverica Nera nije krivac jer je bila zatvorena.

A 3 male patkice trkačice su jako lijepo narasle i krajem svibnja sam ih počela privikavati na van – ugasili smo žarulju i otvarali im kokošinjac, stavila sam im veliku kutiju kod ulaza. I jedan dan sam maknula kutiju da izađu dok pobijede strah… nije mi niti na kraj pameti bilo da bi Nera tijekom dana išla u susjedno dvorište i u kokošinjac – i upravo se je to dogodilo – potukla je te 3 racike, našla sam ju na livadi kraj vrta kako ih jede… joj ne mogu vam opisati moju žalost, a tako su plahe bile 🙁 Moja greška što nisam Neru stavila na povodnik i odvela da joj ih pokažem…. s njom nikad dovoljno opreza… i tako su sirote male patkice skončale svoj život , strašno 🙁

Eto, mjesec svibanj je bio baš katastrofalan što se tiče patki. Ali mnoge sam lekcije naučila, pa barem to mogu iskoristiti i ne ponoviti idući put.

PUŽEVI

Nevolje s puževima počele su već u travnju, u svibnju su se nastavile. Oko 12.05 pobacala sam palentu za puževe po biovrtu i vrtu br 2… počele su nicati prve tikvice i krastavci – tikvice sam uspjela očuvati unatoč puževima, ali krastavce su sve pojeli puževi , pa sam zato sijala i krastavce u teglice uz kuću.

Sredinom svibnja kad je pala kiša iz svih pukotina izmigoljili su puževi…. joj koliko ih je bilo, to nije normalno. Pobacala sam tada i ekološki limacid Ferramol, on je otporan na kišu koja je još više bila u prognozi, pa sam očekivala još više puževa. Baš sam bila jadna od tolike količine puževa, a što bi bilo da do sad nisam već 2 puta pobacala Ferramol i desetak kg palente… Često sam si mislila koja su to vremena bila dok si samo posijao i sve je raslo, danas se baš treba boriti za opstanak vrsti koje sijem u vrtu.

U dane nakon kiša ujutro je sve bilo krcato puževima nakon kiše, nabrala bih 1 kantu na vrtu br 2 vrlo brzo, na sve strane bio je po gredicama puž na pužu … već sam se polako pitala da li taj Ferramol djeluje.

U međuvremenu sam krenula na novu strategiju s palentom – u hrpicama po vrtu. Naime, kako su mi pojeli krastavce na gredici koju sam posipala s palentom, shvatila sam da moram to drukčije napraviti od bacanja palente preko biljaka po gredicama i da će biti učinkovitije ako stavim palentu na hrpice podalje od biljaka koje vole. Palenta super funkcionira, postavila sam dakle hrpice po cijelom vrtu, većinom po stazama, i navečer sam obilazila “punktove” – sve oko njih bili su puževi, i to i oni malecki koje inače nigdje ne bih vidjela, i sve je bilo lako skupiti u kantu s vapnom. Iako se vidjelo idući dan da su poneki odmah pokrepali od prejedanja palentom, to ne znači da će svi, stoga sam ih redovito skupljala i odnosila s vrta, što je sigurno je sigurno. Super mi je ova tehnika bila iza kuće u gredicama cvijeća, jer sam mislila da ih nema tamo tako puno – ali nakon kontrole palente, vidjela sam da to nije tako, i super što sam ih tako uspjela “uloviti”.

A u šumskom vrtu ispod hrasta i bazge oni stalno feštaju, španjolci, ma i po danu su aktivni ako su pod hladovinom, točno se jasno vidi koliko su to agresivnija vrsta od naših domaćih puževa koje nema šanse da tako po danu vidite vani i aktivne.

Do kraja svibnja u borbi protiv puževa kombinirala sam svašta: hranilišta s palentom, mamce s počupanim biljkama koje vole, skupljanje u kantu s vapnom otopljenim u vodi, ferramol…. samo da im čim više probam smanjiti brojnost u vrtu, da se ne stignu razmnožiti…

A hrpe palente su jako privlačne pčelama, pretpostavljam radi žute boje, na svakom kupu ih je tijekom dana nekoliko njih, kao da pokušavaju nešto pobrati pa im ne ide…. nadam se da neće njima naštetiti, u tom slučaju palenta ne bi na takav način koristila.

Krajem svibnja je opet padala kiša, pa sam se spremala opet u lov na puževe, najviše ih ima vani nakon kiše. Radi puževa priželjkivala sam vrućine i sušu, kada ima se aktivnost znatno smanjuje.

Ovdje možete pročitati više o strategiji borbe protiv puževa:
Puževi u vrtu neiscrpna tema

 

VOLUHARICE

Tijekom svibnja sam se neugodno iznenadila na gredicama graška – sve su voluharice ispod prekopale i prorahlile tlo – grašak je tak lijepo izašao, a nakon toga je na ponekim gredicama i više od pola nestao radi voluharica kako su sve prekopale, pa su se tu i puževi pridružili… Dio gredica graška sam doslovno rukama prekopala kako je sve bilo nadignuto, i učvrstila grmove graška…dio dosijala…. ali jako bude malo graška ove godine čini se.

A nakon graška prekopavale su mi i gredicu s kupusnjačama, pa s paprikama… morala sam sve spašavati tako da sam gazila zemlju da se vrati dolje i zalijevala kupusnjače i paprike, jer nadignute u zraku bi se odmah posušile.

Na vrtu je i krajem svibnja polako nicalo i raslo. Obilazila sam sve i veselila se ovogodišnjoj sezoni, ponekad rastužila dok su nešto pojeli puževi ili nadigle voluharice… ali bude svega ove godine 🙂

Bob i kamilica, zimska salata i češnjak

U svibnju cvali su bazga i bagrem, i opojno mirisali

Gredice su se šarenile od svakojakog cvijeća: geum, bijele ljubičice, srebrenka, paprati…

Cvale su vajgele… i ostalo ukrasno grmlje

Mamuzica i geraniumi

Razni božuri

I još mnogo fotografija cvjetnoga šarenila i radova u vrtovima možete pogledati u sljedećem foto-albumu svibnja 2015:

https://www.biovrt.com/galerija/svibanj-2015/