Ekološke metode suzbijanja puževa

I ove godine je započela invazija puževa po vrtovima diljem Hrvatske.

Prošla godina mnogima je bila iznimno teška godina vrtlarenja radi najezde puževa. Naime, jako topla pretprošla zima pogodovala je širenju puževa: nije bilo dovoljno hladno da promrzne jajašca puževa i tako uništi barem dio njih. Prošlo kišno ljeto bez vrućina pogodovalo je stalnoj aktivnosti puževa i tako su oni cijelo ljeto bili aktivni i razmnožavali se. Iako sam se iskreno nadala da će ova zima koja je iza nas biti dovoljno hladna da barem promrzne dio mladih puževa i njihovih jajašaca, to se nažalost nije dogodilo. Naime, iako se se temperature u većini dijelova Hrvatske spustile ispod -15 na neko kraće vrijeme, u to je vrijeme bio prisutan i snijeg, a on je odličan izolator i ispod njega je malo što smrznulo. Neven koji mi je posvud po vrtu prezimio jasni je pokazatelj onoga što sam se nedavno i sama uvjerila na vrtu – ništa nije promrzlo i vrtovi su već sad puni puževa.

Od svih puževa, najveća je napast španjolski puž – Arion vulgaris. Ovo je strana invazivna vrsta koja je u invaziju krenula 1950-tih iz Francuske, Španjolske i Portugala, gdje je autohtona vrsta.  Na mjestima gdje se pojavi, tokom godina se može toliko razmnožiti da vam preko noći može doslovno uništiti cijeli vrt. Stoga ga treba redovito skupljati ili se pokušati obraniti od njih na razne načine. Neka to naravno za vaše zdravlje i zdravi okoliš budu neke od bioloških metoda.

AKO KORISTITE LIMACIDE PROTIV PUŽEVA – NEKA BUDU EKOLOŠKI
Otrovi protiv puževa prisutni na našem tržištu (tzv. pužomor) mogu otrovati i ježeve koji su neprijatelji puževa, mačke, pse i ostale kućne ljubimce. Otruju se i ptice ako pojedu otrovanog puža. Dugoročno tako samo radite veliku štetu i još veću neravnotežu u vrtu. Stoga radije potražite sredstva koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji i ne čine toliku štetu biosustavu – na bazi željeznog fosfata. Ima ih i na hrvatskom tržištu – često se nađu u brojnim poljoprivrednim centrima, ali i na web shopovima. Ima i u susjednoj Sloveniji i u ostalim zemljama EU, a možete ih nabaviti i preko interneta (npr. Amazon). Ako je u pitanju nabaviti puno manje štetnu alternativu naspram otrova – vrijedi se potruditi.

Dok su puževi manji, učinkovito je koristiti ekološke limacide. Kako puževi izlaze na večer, bolje ih je pobacati na večer prema uputama na pakiranju, da to tijekom dana ne pojedu ptice. Ekološki limacidi su i izuzetno otporni na kišu, pa je to još jedna prednost.

Dok puževi narastu, najučinkovitije ih je skupljati i odnijeti s vrta, a tada niti limacidi nisu baš učinkoviti. Nemojte ih rezati i ostavljati na vrtu, jer tako mogu ostati njihova jajašca na vrtu (ako su u pitanju odrasli puževi koji već polažu jajašca po vrtu). Radije ih skupite u kantu u koju ste prije stavili vapno i vodu, ili ih kasnije sve poparite s vrućom vodom – to je najbrže i najučinkovitije rješenje s skupljenim puževima. Tako i oni ne pate i ne muče se dugo kao recimo u vodi u kojoj možda nema dovoljno vapna, pa svi pokušavaju izaći… A “juha” od poparenih puževa se može koristiti za prskanje vrta i biljaka – to navodno odvraća puževe dalje od vrta.

Umjesto limacida, možete probati i s kukuruznom palentom – sirova suha palenta, mekinje, gris, šrot – i to postaviti u hrpicama po stazama malo dalje od ugroženih biljaka. Puževi to jako vole, a kad ju pojedu im se napuhne u želucu i više ne jedu nakon toga, kao što je slučaj i s ekološkim limacidima.

SOL UBIJA ŽIVOT U TLU
Ako je neko sredstvo prirodnog porijekla, to ne znači nužno da je ono neopasno za vaš vrt. 

Nemojte soliti puževe na svom vrtu, jer dugoročno činite strahovitu štetu životu i plodnosti vašeg tla – ona ubija život u tlu i uništava plodnost zemljišta. Probajte umjesto soli koristiti vapno ili pepeo koji isto tako imaju nagrizajuća svojstva na sluz puževa, a ne čine toliku štetu. Kod vapna i pepela imajte na umu samo da mogu kratkoročno povećati lužnatost tla, pa niti to nemojte koristiti u većim količinama. Radije skupljajte puževe u kante i odnesite s vrta, pa u kantama ih posipajte s vapnom ili pepelom, ili još bolje s vrućom vodom.

Više o tome kako sol nije sredstvo za biovrt pročitajte OVDJE.

NABAVITE PATKE
Jedno od najekološkijih i najdugoročnijih rješenja u borbi protiv puževa su njihovi prirodni neprijatelji. Starinski vrtovi s raznim vrstama peradi nikad nisu imali problema s puževima i ostalim nametnicima. Stoga sam  nabavila indijske patke trkačice koje mogu populaciju puževa držati pod kontrolom, a ne rade velike štete po vrtu. Patke indijske trjačice su iznimno vrijedne i cijele dane pročešljavaju moje imanje u potrazi za puževima. Stoga ako imate uvjete, svakako razmislite i o tome. Ne moraju to biti baš ovakve patke, ali svakako bolje da su manje ukrasne patke koje ne rade veću štetu u vrtu na samom povrću.

Sve što trebate o patkama u vrtu pročitajte OVDJE.

NAUČITE KAKO PREPOZNATI JAJAŠCA PUŽEVA
Jajašca puževa izgledaju kao mali sitni biseri. Ako na njih naiđete na vrtu, najpametnije ih je uništiti. Ja ih jednostavno zgnječim rukama. Boja im varira od bijele do prozirne, promjera nekoliko milimetara, a mogu biti u skupinama, ali i pojedinačno. Najčešće ćete ih naći u busenima trave, uz lukovice i korijenje biljaka koje vole puževi i u samoj zemlji prilikom prekopavanja. Stoga i dok se puževi izlegnu, oni izlaze iz zemlje i znaju se tako odmah naći na vrtu ili gredicama, pogotovo ako su prošle godine već bili tamo. (Više)

PUŽEVI SE SKRIVAJU (I) U TLU
Mnogi često odustaju od malčiranja radi toga što to kao privlači puževe. Međutim, prema mom prošlogodišnjem iskustvu, puževa je bilo jednako i kod malčiranjih površina i kod nepomalčiranih. Naime, ako imate malč na gredicama onda se puževi neće zavlačiti pod tlo gdje im je ugodno vlažno, nego će ostati pod malčem. A ukoliko na tlu neće imati povoljne uvjete za sklanjanje tokom dana – onda će potražiti pukotine u tlu i uz korijenje biljaka. Dakle, nije istina da malč posebno privlači puževe u vrt, nego jednostavno vidite više puževa jer oni ostaju pod malčom a ne zavlače se opet pod tlo. Navečer dok izađu se tek vidi pravo stanje. Meni je s malčom i mamcima poput crijepa čak i praktičnije,  jer tada ih mogu skupiti moje patke tokom dana, dok one pod tlom ne mogu skupljati tokom dana nego tek navečer. Jedino oko biljaka gdje ne želite da se puževi zadržavaju – nemojte malčirati.

PUŽEVI SU AKTIVNI POSLIJE KIŠE, ZA VRIJEME SUŠE NE
Dok je sušnije razdoblje, puževi se zavlače dublje pod tlo. Dok je vlažnije, oni ostaju na površini – bilo pod pogodnim mjestima, ali i čak pod biljkama gdje im je tokom dana hlad. Za vrijeme suše puževi baš i neće biti aktivni, ali nakon svake kiše očekujte izuzetnu aktivnost puževa.

ZAŠTITITE MLADE BILJKE
Najbitnije je zaštititi mlade biljke koje puževi posebno vole i koje ih jako privlače. A jako ih privlače i mlade i uvele biljke. Probajte pobacati posvud okolo mladih biljaka i neko potrgano, uvelo usitnjeno bilje – da ih odvrati od mladih biljaka. Nemojte malčirati previše gredice s posijanim biljem da se puževi ne zadržavaju uz njih, počnite malčirati tek dok biljke narastu. Najbitnije je dakle biti na oprezu na proljeće da vaše mlade biljke narastu, jer kasnije više neće biti toliko jako privlačne puževima.

MAMCI ZA PUŽEVE
Postoji više načina na koji možete puževe odvratiti od vaših biljaka:

– Hranilište za puževe daje od vrta – tamo bacajte svo uvelo bilje i otpatke – to će privući puževe pa će se tu zadržavati i neće vam toliko napadati biljke

– Mamci za skupljanje – postavite crijepove, malč, daske, veće biljne ostatke gdje je vlažnije pa će se oni ispod toga skloniti, a vi ćete kasnije puževe lako skupiti

– Zamke s pivom – izradite zamke s pivom koja ih jako privlači (VIŠE)

– Hranilišta s palentom ili kukuruznim šrotom – sirovu palentu ili šrot postavite u hrpicama po stazama ili na rubovima vrta – puževi ju jako vole i krenuti će se hraniti na to umjesto na vaše povrće, pa ih tako i na tim hrpicama sve pokupiti navečer.

Ove godine su kod mene na nekoliko mjesta potpuno pojeli neke biljke koje uopće nisu mogle niknuti – jer su ih “potkresali” kako su izlazile biljke iz tla. To mi se je dogodile s monardom i rudbeckijom hirtom na nekoliko mjesta u biovrtu. Da bi ih spasila, opljevila sam sve oko biljaka i napravila “čistinu” – da se puževi toliko ne zadržavaju uz biljke, a neke sam čak i presadila – radi toga jer su puževi bili u tlu oko biljaka.. Stoga dakle pratite vaše biljke i reagirajte na vrijeme, da ne bi bile nepovratno uništene od puževa. Postoje biljke koje će puževi posebno napadati i koje i neće dirati, ali i to je u svakom vrtu drukčije i ovisi što im je sve trenutno na raspolaganju od bilja. A u stanju su jesti praktički sve.

Još ekoloških metoda suzbijanja puževa na vrtu pročitajte ovdje.

Kako razlikovati medvjeđi luk, mrazovac i đurđice

Svako proljeće je jedna od aktualnih tema kako razlikovati medvjeđi luk od ostalih sličnih i potencijalno opasnih biljaka. Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je divlje samoniklo povrće iz obitelji lukova (Alliaceae), srodnik luka i češnjaka, mnogi ga beru u šumama i pripremaju u raznim jelima. Narodni nazivi za medvjeđi luk su crijemuš, sremuš, srijemuš, divlji luk, šumski luk….

Međutim, u vrijeme vegetacije medvjeđeg luka, a na istim staništima mogu se pronaći i đurđice, mrazovci, čemerika…a koji su opasni za zdravlje. Stoga je kod ove biljke od velike važnosti da ste 100% sigurni što berete, kako ne bi nehotice otrovali i sebe i svoju obitelj – posljedice krive identifikacije dakle mogu biti kobne – pa čak i smrt. Nažalost, često se dogodi da neiskusni ili nedovoljno pažljivi berači zamijene biljke i usljed konzumacije mrazovca dolazi do teških posljedica trovanja alkaloidom kolhicinom koji se nalazi u mrazovcu. Đurđice također sadrže potencijalno opasne srčane glikozide koji mogu u većim količinama zaustaviti rad srca.

U svom biovrtu uzgajam medvjeđi luk, mrazovac i đurđice, pa evo osnovnih smjernica kako točno prepoznati biljke.

Fotografiju ispod slobodno dijelite na društvenim mrežama, pomognite i drugima 🙂

Mrazovac lat. Colchicum autumnale – njegovi listovi tvore tamnozelenu lisnatu rozeta od trenutka dok niče, a to je krajem veljače/početkom ožujka. Rozeta se sastoji od listova povezanih ukrug – barem 3-4 lista povezano skupa. Na proljeće, krajem travnja i početkom svibnja u sredini se mogu vidjeti naznake sjemenih čahura. Mrazovac ne cvate na proljeće – nego na jesen. Radi toga je prilično neobična biljka, jer većina biljaka i cvate i ide u sjeme iste sezone. Međutim mrazovac cvate na jesen i tada se pojavljuju samo cvjetovi, dok se na proljeće pojavljuje lisnata rozeta i sjemene čahure na sredini.

Ako ga probate iskopati, naći ćete tamnu nepravilnu lukovicu.

Crtež izvor: Wikipedia

Medvjeđi luk- lat. Allium ursinum – niče krajem veljače/početkom ožujka, svaki list pojedinačno ali većinom u skupinama (na okupu više listova). Listovi su malo svjetlije nijansa zelene, mekani listovi, raste u skupini i okolo se vide i mali listići biljaka naknadno niknulih iz sjemenja. Svaki list raste zasebno – nisu povezani u lisnatu rozetu. Dok se otkine i izgnječi ima intenzivan miris sličan češnjaku. Lukovice su bijele boje, izdužene. U drugoj polovici travnja pojavljuju se okrugli pupoljci, i nakon toga bijeli cvjetovi karakterističnog izgleda za obitelj lukova. Miris biljke je jako sličan mirisu češnjaka, pogotovo se jako osjeti ako protrljate biljku.

Crtež izvor: Wikipedia

Đurđice lat. Convallaria majalis – svaki list raste zasebno, niče kasnije, tek krajem ožujka/početkom travnja. Već dok su slabo razvijeni listovi već se vide i pupoljci sastrane. Ne cvatu sve biljke. Prolista u drugoj polovici travnja, listovi su čvršći od listova medvjeđeg luka. Ne rastu toliko gusto u skupinama kao medvjeđi luk nego ravnomjerno udaljeni jedno od drugog. Širi se rizomatskim korijenjem – dok ju iskopate naići ćete na bijele duge rizome kojim se vodoravno širi. Dok prolista su listovi dosta slični listu medvjeđeg luka, ali dakle obratite pažnju i na miris, čvrstoću lista, način rasta i cvjetove – razlika je očigledna.

Crtež izvor: Wikipedia

Ovako je ovog proljeća izgledalo u mom biovrtu:

14.03.2015. 

1. Medvjeđi luk – pojedinačni “odmotani” listovi         2. Mrazovac – lisnata rozeta od 3-4 lista

12.04.2015.

1. Medvjeđi luk – jasne skupine listova i mladi oko njih 2. Mrazovac – lisnata tamnija rozeta od 3-4 lista

Za to vrijeme đurđice su se tek pojavile – dok niču su skupa “zamotane” i vidljivi je odmah i pupoljak. One se tek sredinom travnja počinji “odmatati” u listove, a oko sv. Jurjeva (đurđevdan, 23.04.) počinju polako i cvjetati.

List je sličan listu medvjeđeg luka, ali ako dobro pogledate, vidite i da osim početne “zamotanosti” lista, možete ih razlikovati i po tome što medvjeđi luk raste u skupinama, dok su đurđice više na šire ravnomjerno raspoređene, kako se šire rizomima na sve strane. Naravno, tu je i miris mevjeđeg luka, i korijenje đurđice koje nije lukovica već rizom.

1. đurđice 12.04.2015.                                                 2. đurđice 23.04.2015.

Medvjeđi luk također počinje cvjetati u drugoj polovici travnja – pojavljuju se pupoljci i kasnije bijeli cvjetovi.

Foto: pupoljci i cvijet medvjeđeg luka, druga polovica travnja

Mrazovac neće cvasti na proljeće. Na sredini lisnate rozete u drugoj polovici travnja vidljive su sjemene čahure, koje se kasnije suše i iz njih rasipa zrelo sjeme.

Foto: sjemene čahure mrazovca – nastaju i dozrijevaju tokom svibnja i lipnja

Za točnu identifikaciju preporučam pratiti izgled i razvoj biljke kroz jedno duže vrijeme. Dakle pratite i izgled lista, način rasta, izgled cvijeta, izgled lukovice… Tako ćete biti sigurniji da berete dobru biljku.

Mnogi navode da je najbolje ravnati se po njuhu jer medvjeđi luk jako miriši po češnjaku. Međutim, jednom dok protrljate ruke medvjeđim lukom – sve će vam mirisati po tome, pa tada više ne možete tako napraviti točnu identifikaciju. Prijašnjih godina su nažalost stradali i iskusni ljudi, dakle uvijek s ovime treba biti oprezan.

Moj  savjet je da nikada ne berete ono za što niste 100% sigurni o čemu se radi. Najbolje je da medvjeđi luk uzgojite sami, pa ćete tako biti sigurni u ono što berete (naravno, uz uvjet da nećete mrazovac i đurđice posaditi pokraj)

Od zrna sjemena do velikog bogatstva

Sjećam se svojim vrtlarskih početaka i svu silnu inspiraciju koju sam dobila nakon što sam tek pukim slučajem pročitala nekoliko knjiga o vrtlarenju. Što i kako me je tada pogodilo u „žicu“ ne znam, ali tada sam si zacrtala da ću imati svoj vlastiti biovrt u kojemu ću uzgajati svoju zdravu hranu. Kako su svi oko mene u to vrijeme radili i mislili na način da se bez primjene kemije ne može ništa uzgojiti, tim mi je motivacija da dokažem sebi i drugima da to nije istina bila velika.

Štreberski sam pristupila kreiranju svog prvog povrtnjaka, proučila nekoliko knjiga o organskom vrtlarenju, napravila raspored svih kultura prema tabelama dobrih i loših susjeda i krenula sa sjetvom. Iako je sve to lijepo objašnjeno u knjigama i iako su moja mama i baka imale vrt, kad je došlo do samog početka sjetve i sadnje u vrt – osjećala sam se izgubljeno i nesigurno. Jednostavno, jedno je teorija, a drugo praksa. Kako nisam nikad sijala s mamom i bakom već samo čupala korov, nisam bila sigurna kako bi bilo najbolje, otkud započeti, kako što posijati, na koju dubinu, na koji razmak…Toliko pitanja i nedoumica…

Zbog toga sam za svoju prvu sjetvu zamolila baku da mi pomogne, a kasnije i za presadnju sadnica rajčice, paprike i kupusnjača. Puno je lakše i brže sve naučiti ako imate nekog da vam to pokaže, a prijenos znanja s generacije na generaciju (ako imate tu sreću) vrlo je bitan.

Često se susrećem s klasičnim početničkim pitanjima – koliko zrna sjemenja staviti u rupu, koliku udaljenost između biljaka staviti…. Meni je to danas toliko jednostavno, ali nije to bilo tako na početku kad sam imala samo teoretsko znanje. Stvari koje iskusni vrtlari/ice smatraju samo po sebi normalnim, nerijetko su početnicima nerazumljivi i imaju velike nedoumice oko toga. Ponekad nećete pronaći tražene informacije u literaturi – upravo to na koju dubinu posaditi, kakve jamice napraviti, kako to prekriti zemljom, da li zalijati ili ne, kada i kako presađivati, što je kojoj biljci potrebno da bi uspješno narasla… Ako to i piše, nekom s malo iskustva će brojne stvari u literaturama jednostavno promaknuti.

Za prepoznavanje svih biljaka, načina sjetve, prepoznavanje nametnika i bolesti, te još bitnije kada se oni i u kakvim uvjetima pojavljuju – treba ipak nekoliko godina iskustva, nerijetko knjiga nije dovoljna. Danas dok iznova čitam određene knjige iz kojih sam učila na početku, vidim da mnogo toga nisam razumjela na način na koji danas razumijem, nakon godina promatranja u vrtu. Isto tako, poznajem brojne osobe koje vrtlare puno duže od mene, ali znaju samo osnove – kako što posaditi, održati i pobrati plodove – i stali su na tome. Prepoznaju samo najosnovnije nametnika i korove i to je to. Često upravo njima objašnjavam koja su svojstva „korova“ koje imaju na vrtu, kako zabunom uništavaju mnoge korisne kukce koji im mogu pomoći na vrtu, kako nema potrebe za panikom kod pojave određenih štetnika i bolesti, koji su uvjeti za njihovo širenje i kada oni nisu opasni, a kad je ipak potrebna preventiva… Doista, možete uvijek ostati samo na “osnovama”, a možete toliko toga naučiti… sve ovisi o vašim interesima.

Znanje o uzgoju vlastite hrane smatram izuzetno bitnim za svakog pojedinca. To je nešto što vam daje veliku moć i neovisnost. Imati znanje iz nekoliko sjemenki stvoriti obilje kojim možete nahraniti sebe i svoju obitelj uistinu nije mala stvar. A imati još i znanje kako s tih biljaka skupiti vlastito sjeme, pa tako u cijelom tom zaokruženom lancu uzgoja vlastite hrane ne ovisite više o nikome – meni je pravo malo bogatstvo. Jer neovisnost o izboru izvora prehrane i vlastita besplatna organska hrana danas i jeste pravo bogatstvo.

Znanje koje gradim već skoro jedno desetljeće u mom biovrtu volim dijeliti i prenositi drugima. Pridružite mi se na edukacijama – bilo na predavanjima i razmjenama sjemenja diljem RH, bilo na edukacijama koje radim na mom imanju ili online.

Više o tome pratite na www.biovrt.com i OVDJE.

Škola vrtlarenja 2015

Pozivamo vas na sudjelovanje u četvrtoj godini Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Škola vrtlarenja je program udruge Biovrt – u skladu s prirodom koji se sastoji od 5-10 radionica godišnje koje se održavaju od travnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Kroz radionice u Biovrtu sudionici/ce će naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je prvenstveno zamišljena za zaljubljenike/ice u prirodu, neovisno o predznanju.

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu.

Škola vrtlarenja 2015. objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama: Planiranje vrta; Dobri i loši susjedi u vrtu; Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka; Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja; Korovi u vrtu; Malčiranje; Bolesti biljaka; Štetnici i saveznici u vrtu; Cvijeće u vrtu; Berba i spremanje plodova; Nastajanje i sakupljanje sjemenja; Priprema vrta za zimu; Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka; Samoniklo jestivo i ljekovito bilje.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

Broj sudionika po radionicama je ograničen.

Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice). Za članove uže obitelji (roditelji, djeca, supružnici, braća) odobravamo popust od 50% za drugog člana iste obitelji, uz prethodni dogovor putem e-maila.

Najava za svaku radionicu biti će objavljena sedam (7) dana prije održavanja radionice na www.biovrt.com. Moguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.

Prijave na radionice primaju se na e-mail biovrt@biovrt.com s naznakom „Prijava na radionicu” (molimo poslati svoje ime i prezime, adresu, kontakt telefon, e-mail adresu i naznaku za koju radionicu se prijavljujete

Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica – ovisno o sezoni.

Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu (+ kapa/šešir), te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Voditeljica Škole vrtlarenja: Silvija Kolar – Fodor,predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com , autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, suradnica u magazinu za život u skladu s prirodom “100 posto prirodno”, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Detaljne najave radionica za slijedeće termine možete pogledati ovdje.

25.4.2015. subota, 9-14 sati „Kreiranje povrtnjaka i prva sjetva na vrtu”

2.5.2015. subota, 9-14 sati Biovrtna volonterska radna akcija

9.5.2015. subota, 9-14 sati, “Prepoznavanje sezonskog samoniklog bilja, te sjetva tikvenjača i mahunarki”

Zvjezdani (Asteri) – jesenski raj za oči i pčele

Jesen ne mora biti kraj šarenila u vrtu. Postoje vrste koje obilno cvatu i tijekom jeseni, kada većina cvijeća završava s cvatnjom. Ali da bi imali obilnu cvatnju na jesen, morate planirati cvjetne gredice i posaditi to cvijeće na proljeće. Jedno od njih su i jesenski zvjezdani.

Postoji uzrečica «Kad zvjezdani (lat Aster) procvatu, oni nagovještavaju kraj vrtlarske godine». Svake godine u rujnu zvjezdani započinju s svojom cvatnjom. I zaista, kad jesenski zvjezdani otvaraju svoje cvjetne glavice, vrijeme je završnih berbi u vrtu. Upravo tada, kad su u vrhuncu cvatnje, svjesna sam da je to jedan od posljednjih prekrasnih cvjetnih prizora kojima se mogu diviti u vrtu krajem vrtlarske godine. A za pčele je ovo jedna od zadnjih obilnijih jesenskih paša. Zvjezdani nevjerojatno privlače pčele. Sve dok je vrijeme lijepo i sunčano u ovo doba godine, zvjezdani su prepuni pčela. Često ih ima u tako velikom broju da sve oko astera doslovno zuji. Žalosnije su bile neke prošle jeseni kada su obilnije kiše upravo u vrhunac cvatnje astera onemogućile taj prekrasan prizor pčela na njima. Ukoliko je vrijeme na jesen lijepo i bez previše kiša, cvatnja jesenskih astera protegne se dugo kroz listopad. Zvjezdanima ne smetaju niti prvi slabiji jesenski mrazevi, pa i nakon toga i dalje obilno cvati.

Sam naziv zvjezdan (aster) potječe od grčke riječi koja u prijevodu znači zvijezda, a taj je naziv dobio radi izgleda njegovih cvjetova. Rod astera je bio nekad puno veći i brojao je oko 600 vrsti, ali nakon istraživanja njihovog genoma 90-tih godine prošlog stoljeća u rodu Aster ostalo je samo 180 vrsti – ostale su samo europske vrste i tek poneke sjevernoameričke vrste. Veliki dio astera koje uzgajamo u našim vrtovima sada se nalaze u rodu Symphyotrichum i Eurybia, ali većina (i ja) još uvijek koristi za njih stare nazive (Aster). Zajedničko im je da su taksionomski sve vrste astera svrstane u zajedničko pleme – Astereae.

Jesenskih zvjezdana ima jako puno vrsta, pa tako njima možete napraviti prekrasne cvjetne kombinacije u vašim cvjetnjacima: od puzajućih koji prekrivaju tlo, preko grmolikih niskih pogodnih za obrube gredica, pa sve do visokih vrsta koje narastu preko 1,5 metara. Također ih ima u svim mogućim raznim bojama, doduše najčešće u roza, plavičastim i ljubičastim nijansama, ali ima i bijelih, crvenih, pa čak i žutih. Svaki je od njih prekrasan na svoj način. Cvjetovi nekih vrsti su sitniji, malo veći od cvjetova tratinčica, dok su cvjetovi nekih vrsti prilično veliki. Također mogu biti jednostruki, ali i punog cvata.

Niski asteri (lat. Aster dumosus – jastučasti zvjezdan) narastu otprilike visine do 40 cm, a kako naginju kuglastom obliku dok cvatu, odlično izgledaju kao mala cvjetna živica. Zato sam ih ja posadila na granicu voćnjaka i biovrta. Brzo se šire oko sebe rizomatskim korijenjem.

Visoki asteri (Aster novi-belgii) nerjetko trebaju potpornje, jer se često znaju polegnuti, pogotovo u vrijeme cvatnje. Naime, radi težine mnoštva cvjetova, ukoliko se tada dogodi jača kiša ili vjetar, neminovno će se polegnuti. Da biste to spriječili, povežite ih prije same cvatnje i to čvrstim konopcem za čvrsti potporanj. Da bi oni bili čvršći i razgranatiji, možete im tokom ljeta, prije nego počnu formirati cvjetne pupove, potrgati 1/3 biljke – tada će potjerati nove vrhove, ostati niži i čak obilnije cvasti. Ja ih sadim u skupinama uz visoku žičanu ogradu bez skraćivanja – tako imam gustu živicu ispred kuće koja je zelena tokom ljeta, a rascvjetana i prepuna pčelica početkom jeseni. Ograda je visoke 1,5 metara i asteri ju redovito prerastu. Osim toga, izuzetno dobro podnose sušu tokom vrućih ljetnih mjeseci – nalaze se na južnoj strani ispred kuće. Zasad ih imam u 2 nijanse – više roza i više plavičasta. Brzo se šire oko sebe rizomatskim korijenjem.

Aster novae-angliae (oštrolisni zvjezdan) je još jedna visoka vrsta astera, ali s čvršćom stapkom i većim cvjetovima. Ova vrsta počinje cvasti malo prije i malo je jarkijih boja. Nije toliko invazivna kao prijašnje 2 vrste astera, ali se svake godine sve više širi u grmu i često se samozasijava iz sjemena. Ovoj vrsti ponekad nagrizu korijenje voluharice.

Postoje i poluvisoke vrste, poput Aster ericoides kojeg imam u bijeloj boji.

Zlatni aster (Aster linosyris syn Galatella linosyris) jedini je zvjezdan koji cvate u žutoj boji. Ova vrsta naraste u visinu do 80 cm, a cvate u skupini cvjetova na vrhu biljke. Kod mene počinje cvasti tek krajem rujna, malo kasnije od većine jesenskih astera. Nije toliko invazivan kao većina astera, nema rizomatsko korijenje i svake se godine te malo umnoži u grmu. Zaštićena je vrsta u Češkoj.

Svi jesenski zvjezdani su izuzetno otporni i podnose smrzavanja. Ne morate ih ničim štititi preko zime. Osim toga, većina ih je izuzetno invazivnog karaktera. Neki se jako šire rizomatskim korijenjem, tako da «putuju» ispod površine tla i svake godine zauzmu minimalno dupli prostor oko sebe. Probala sam ih ograničiti u rastu na način da sam sve oko njih ukopala crijepove, ali kroz nekoliko godina crijepovi su popucali i zvjezdani su našli prostora za širiti se dalje. Stoga imajte na umu da kod zvjezdana koji se šire rizomatskim korijenjem morate računati na rasađivanja svake kasne jeseni (ili rano proljeće) ako nemate puno prostora. Vrste koje se ne šire rizomatskim korijenjem svake se godine uvećavaju u samom grmu. A skoro sve vrste se jako uspješno razmnožavaju i samozasijavanjem. Ako to želite izbjeći, ne zaboravite na jesen porezati sve astere koji su ocvali, da se ne bi stiglo oformirati i rasipati sjeme. Sjeme raznosi vjetar i na veće udaljenosti.

Svi asteri na kraju godine potpuno propadaju, pa ih dakle treba porezati u kasnu jesen ili rano proljeće, a oni vrlo brzo iznova počinju s novim rastom.

Prekrasni su u jesenskoj kombinaciji s suncokretom trajnicom, koji cvate u isto vrijeme kao i aster, te je tek malo viši od visokih astera.

Astere možete i međusobno kombinirati na cvjetnim gredicama jer postoje u raznim bojama i oblicima, te time produžiti cvjetnu jesensku raskoš i pčelinju pašu. Stoga, iskoristite proljeće i za nabavku i sadnju ovih prekrasnih jesenskih cvjetnica.

Viškove astera iz biovrta potražite u našoj ponudi viškova tijekom jeseni i proljeća na linku OVDJE.

Zeleni sokovi za zdravlje

Nema boljeg načina nego započeti dan svježim zelenim sokom. Već godinama konzumiram svježe iscjeđene/izmiksane zelene (i manje zelene) sokove i njihova dobrobit za moje zdravlje je velika. Zeleni sokovi prepuni su vlakana, vitamina, minerala, brzo probavljivi. Odlično djeluju na probavu i na opće stanje organizma.

Samo za primjer, cijelu trudnoću sam prošla uz zelene sokove bez potrebe za ikakvim dodacima prehrani, ikakvim vitaminima i sl. Niti je došlo do anemije što je često kod trudnoće, a krvna slika u trudnoći uz zelene sokove mi je izgledala kao da pijem vitamine. Danas i moj jednogodišnji sin obožava zelene sokove. Doduše, malo sam izmijenila formulu koju inače radim za sebe da bi i njemu ti sokovi bili fini.

Zeleni sokovi ne moraju biti samo zeleni. Određene namirnice poput cikle, aronije i ostalog bobičastog voća unatoč prisustvu zelenih listova promijeniti će boju soka u crvenkaste nijanse.

Osim toga, zeleni sokovi mogu biti jako fini – sve ovisi o tome što ćete staviti u njih. A da bi oni bili zdravi, naravno, trebaju biti napravljeni od organskog voća i povrća. Naime, voće i povrće iz konvencionalnog uzgoja prepuno je ostataka pesticida koji se koriste i pri uzgoju, ali i pri skladištenju i transportu voća i povrća. Iako će pranje i četkanje posebnim četkicama ukloniti dio pesticida, nažalost nikad neće sve, pa ukoliko želite da to bude zdrav obrok, neka voće i povrće koje ćete koristiti dakle bude organsko. Naravno, najbolje je da sami uzgojite svoje namirnice za izradu ovih sokova. Dobrim planiranjem možete imati dovoljno „sirovine“ za izradu sokova tokom cijele godine, kombinacijom uzgojenog i samoniklog zelenja.

Za voće se je moguće snaći tokom cijele godine – dio voća se zamrzne dok ima obilja, dio poput jabuka i cikle dugo stoji u podrumima i frižderima… i naravno, dio se uvijek može nabaviti kod organskih proizvođača. Tako se i ja snalazim, te uvijek imam sezonske zdrave zelene sokove.

Tijekom zime i ranog proljeća uvijek imam puno kupusnjača na vrtu, pa evo jednog recepta za zimski zeleni kašasti sok:

– 2-3 lista kelja,
– 2-3 jabuke (domaće naravno, ne prskane iz dućana ),
– 1 mandarina ili naranča i 1 limun i malo kore limuna za aromu (agrumi naravno isto tako moraju biti iz organskog uzgoja, koru nipošto ne konzumirajte ako je limun iz dućana jer je većinom tretirana fungicidima)
– malo vode
-Priprema: sve staviti u blender, usitniti i poslužiti svježe.

Siječanj i veljača 2015 – na prisilnom odmoru

Prosinac 2014 – u velikim radovima

Mjesec prosinac je bio (pre)topli, nimalo sličan onome što bi prosinac trebao biti. Tako sam u prosincu obavila još jako puno radova u vrtu.

Kako je bilo toplo, čak sam još dio lončanica imala početkom prosinca vani pod nadstrešnicom, to nikad do sad nisam još imala tako dugo. Osteospermumi su još bili u cvatu, pa čak i kadifice u teglama. Ali bilo je i mokro i tmurno, točno kakva je i cijela godina bila. Unatoč kiši i blatu puno toga napravila početkom prosinca: posadila sam pakujce i digitalise koje mi ja mama donijela, presadila sam 5 velika grma pelina s vrta br 2 iza hotela za kukce, presadila sam vrbu – salix hakuro nishiki koju mi je malecku biljčicu prijateljica poslala pred par godina – sad već ima 1,5 metara i lijepo je razgranata ali preblizu drijenu. Dok sam sadila nije se to baš blizu činilo, nikad se ne čini, ali eto poslije problema :D. Bilo je ili presaditi ili nju ili drijen, a kako baš drijen lijepo raste i kako sam baš imala mjesto koje je bilo više poplavljeno i gdje će vrba bolje rasti odluka je pala da presadim vrbu. Usput sam i našla u zemlji lukovice šafrana i narcisa koje nisu propale iako su jako dugo bili u vodi, pa sam ih razmjestila oko vrbe. Presadila sam i phlox koji je bio ispod drijena, nije uopće tamo cvao ove godine… presadila sam ga na rub biovrta skupa sa echinaceama i pakujcima na gredici jagoda.

Još sam se bavila i lončanicama, presadila sam 3 tegle amarilisa, te roza i bijele nerine.

Kako kiša nije prestajala, početkom sam prosinca na vrtu pobrala mokru soju na vrtu – bilo je 10-tak stabljika. Čekala sam da se osuše ali ništa od toga, pa sam pobrala sve sa stabljikom i stavila pod nadstrešnicu. Neki puzavi sitni korov gušilica mi je na biovrtu počelo gušiti majčinu dušicu – napravio je gusti tepih i guta sve pod sobom pa sam morala oslobađati majčinu dušicu od te napasti. Vlažna je godina jako pogodovala tom, zasad neidentificiranom korovu.

Patke su mi zadavale opet brige – crni mužjak ih je uporno svaki dan vodio do drugog susjeda (otkud je došao), tamo k drugim patkama. Kako je drugi mužjak opet jače šepao, opet su završile u dvorišnom pritvoru. Šteta, jer su brze i dobro skupljaju puževe kojih je i u prosincu bilo puno kad je bilo toplo i mokro, ali eto – na susjedovom gruntu. …

Međutim, kako sam tijekom prosinca bila više na vrtu, tako su i patke bile više kraj mene – dakle kako sam ja radila na biovrtu, tako su one došle za mnom i one se držale biovrta. Dakle treba se malo više baviti tim patkama i boraviti s njima na vrtu, pa onda one borave tamo gdje im se  pokaže.

KUKURUZ I MIŠ

Radi velike vlage sam kukuruz unijela unutra i stavila oko peći da se posuši, jer radi toliko vlage to vani nije bilo moguće, a ionako nemam puno kukuruza pa se je lako našlo mjesto za njega. Malo sam i aranžirala nadstrešnicu.

Dan poslije sam otkrila kako nije bilo pametno što sam donijela kukuruz samo tako unutra. Naime, unutra se je skrivao miš. Ovako me iskreno ne bi bila panika, ali s malim djetetom u kući stvarno mi nije bilo svejedno. A miš je projurio kroz dnevnu i sakrio se ispod kuhinjskih ormarića, te navraćao u one ormariće gdje je na leđima rupa za kable. Mačke su bile bezuspješne, jer nisu mogle do njega. Postavila sam ljepilo koje nije otrovno i imala sam plan odmah ga polijati uljem ako se uhvati tako da ga zapravo pustim vani, ali nikako da se primi… nije ga uopće privukao sir koji sam stavila na kartone s ljepilom. Ali se je tijekom vremena i miš malo previše opustio. Kako sam dugo budna noću za kompjuterom, jer je to jedino vrijeme kad mogu našto bez ometanja napraviti, tijekom noći sam ga čula kako ulazi i izlazi iz kante za smeće ispod sudopera – čuo se je klik-klak poklopca kante za smeće. I tako dok sam čula da je ušao, zgrabila sam kantu i stisnula poklopac, te ga odnijela s kantom van na slobodu. Baš mi je drago što je tako dobro završilo (za miša).

KONAČNO PRESTALA KIŠA

09.12. je konačno stala kiša, ali već u noći je počeo puhati hladni vjetar pa sam većinu preostalih tegli unijela unutra. Izvadila sam i gomolj peruanskog noćurka iz tegle i pospremila na suho, te presadila morski luk. Bez njega sam skoro ostala pred nekoliko godina jer sam ga ostavila na vrtu – sad imam 3 lukovice koje uzgajam iz 3 maleckih koje su onda preživjele. Vani su ostale samo 3 tegle: 1 s peršinom, 1 s preostalim kadificama i ljubičastom mrkvom za sjeme, i u treći veliki sam posložila 3-2 tegle s skimmiom japonica i 1 kalmija – to je neki novi grm kojemu nisam mogla odoljeti u robnom centru. I nisam mogla odoljeti i ponekim lukovicama, iako sam se silno borila sama sa sobom da čim manje kupim ove jeseni. Na kraju sam ipak preko u Sloveniji, gdje su bile puno povoljnije i veći izbor, kupila bijeli ukrasni luk i bugarski luk, te 2 amarilisa.

Nakon kiše i hladnog vjetra konačno je od 10.12. počelo ljepše, toplije i sunčano vrijeme. Još sam dovršavala radove oko kuće: pobacala malo ferramola (ekološko sredstvo protiv puževa) u podrumu po dalijama za slučaj da sam unijela s gomoljima i nešto puževa, zalijala paprike i rajčice na zimovanju.

Dobila paket s 12 mladih sadnica borovica – razmjena sadnog materijala s jednom od fb prijateljica. To sam posadila na sjeverni dio voćnjaka, onog gdje već nekoliko godina pokušavam nešto uzgojiti na toj sjevernoj strani…bilo bi super da se to primi – em su pikaste, em vole lošije tlo, em narastu velike, em imaju zdrave bobice – idealna živica i zaštita od sjevera.

13.12. je bio prekrasan sunčani dan. “Uhvatila” sam se kako šećem nasmiješena po gruntu, zadovoljna i radi obavljenog posla, i radi prekrasnog dana – sve je lakše kad sunce sije 🙂

Konačno sam pofarbala voćke s biodinamičkim pripravkom od gline, kravlje balege, čaja od preslice, uskršnje vode… razrijeđenog sa sirutkom. Bila sam naime pozvana prije par tjedana na radionicu izrade tog premaza od jedne prijateljice iz biodinamičke udruge i bilo je jako zanimljivo:) Ne bojim voćke s vapnom, ovaj recept mi se čini puno boljim i prirodnijim. Pofarbala sam moju ljetnu jabuku, a ostalo je još za nekoliko voćki, trešnju koje je bila malo oštećena od jelena koji se je češao o nju, … a naišla sam i nažalost bolesnu voćku jabuke – na proljeće ju je isto ogulio jelen, i sve sam tada zamazala voćarskim voskom. Nažalost na jednom dijelu u dužini 20-tak cm stabljike, sve je iznutra istrulilo ispod kore, jedan sloj. A baš šteta, ove je godine prvi put rodila, stark earliest. Morala budem ju odrezati do zdravog – a šteta, jer je krošnja zdrava…ali ok, bude potjerala novo… ili budem možda na proljeće probala napraviti “premosnicu – grančicama se poveže donji i gornji dio voćke – kao da se na jedan način kalemi i onda one dalje provode hranjivo u krošnju kad ta sredina odumre – hm, baš bi mogla probati i to, uvijek ju naknadno mogu odrezati do zdravog ako ovo ne uspije..

I posadila sam lukovice bijelog ukrasnog luka, bugarskog luka i anemona, te presadila “stare” amarilise, i pripremila tegle za nova 2.

15.12. sam uspjela srediti dio ispred kuće – pobrala sjeme ukrasnog slaka i ostatke biljaka skinula s ograde, te time pomalčirala dio nove ograde kod mojih teta susjeda gdje sam sadila ruže krajem kolovoza, da se preostali dio tamo zasije i izraste uz ogradu. Jedna od ruža koje sam presađivala u kolovozu samo što nije procvala, baš lijepo iznenađenje.

Maknula sam i suhe suncokrete, porezala suhe visoke astere i anemone japonica i sve to odnijela na kup za lomaču. Sad se čak i s ceste vidi kuća kroz ogradu.

Dio anemona su počele papati voluharice, malo sam presadila iza na vrt, uz grmlje, da bude rezerva. I još je tu puno posla ispred kuće, svašta treba izvaditi i presaditi jer se sve međusobno guši, ako će vrijeme poslužiti to ću tijekom zime napraviti.

18.12. je opet zasjalo sunce, nakon kišnog dana. Na biovrtu sam primijetila da su se na jednom dijelu strašno razmnožile šumske jagode i zauzele preveliki dio, a slučajno su tamo bile zalutale. Stoga sam ih počela presađivati u šumski gdje je radi poplave sve ostalo bez vegetacije. Bilo bi super da se tamo prošire i da čim prije oslobodim mjesto u biovrtu…samo puno je to jagoda, time puno posla.

Na vrtu su bili manji mrazevi, još nije bilo ozbiljnije zahlađenje kakvo inače zna biti u prosincu. Da bi zaštitila zelje koje još nisam pobrala, poslužila sam se bakinim trikom. Naime, ako je moguće, bolje je ostaviti svo povrće čim duže na vrtu, jer će tako biti puno bolje nego u podrumu. Kako je zelje puno osjetljivije na mraz od kelja, glavice zelja treba zaštititi. Najlakše je otrgnuti veliki list zelja sa strane i staviti na samu glavicu – to će ju zaštititi od lakših mrazeva. Zelje fidelkraut nisam mogla zaštititi tako, pa sam ga prije pobrala, dolje na fotografiji se jasno vidi kako mraz ošteti glavicu – a dubinski tako može uništiti cijelu glavicu.

Zelje fidelkraut mi je stvarno pravo otkriće, odlično je za salate, a glavice izrastu ogromne i dugo stoje u podrumu. Evo jednog “kapitalca” od skoro 3 kile:

 Osim zelja i kelja, na vrtu sam još svašta brala: mladu samoniklu rukolu, radič, matovilec, brokulu…

U VELIKIM RADOVIMA…

20.12. nam se je vratilo proljeće. Bilo je stvarno pretoplo. Mislim lijepo je to, ali nije dobro za prirodu. Te sam lijepe dane iskoristila za posipavanje drvenim pepelom po vrtu: napunili smo kantu s pepelom iz kaminske peći i tijekom zime to posipavam po vrtu radi povećanja plodnosti i kvalitete zemljišta – tada ilovača nije tako zbijena. A još jedna velika prednost pepela je što šteti puževima – pa je sad to bilo idealno za posipati. Naime, radi pretoplog vremena, na vrtu je sve bilo prepuno mladih nedavno izleglih puževa i jajašca puževa.

Na vrtu br 2 sam pomalčirala dokraja dugu gredicu na koju ću sijati grašak i bob u rano proljeće. I tad mi je sinula ideja da dok budem malčirala da je dobro prije toga tlo ispod malča posipati tankim slojem pepela, pa onda malčirati – opet radi odvraćanja puževa. Samo treba paziti da pepeo ne promijeni pH zemljišta.

Više o primjeni pepela u vrtu pročitajte OVDJE.

Zadovoljna sam s velikim kupljenim balama sijena, od 1 bale sam pomalčirala 2 duuuge gredice češnjaka i dosta je bilo još za pola biovrta. A za malčiranje sam se odlučila jer je ova vlažna godina pogodovala travama i korovima „gušilicama” za širenje, pa da ih zasjenjivanje malčom malo zaustavi i da bude na proljeće puno manje posla. Naravno, i da ispod ostane rahlija zemlja. A puževa ima – bilo s malčom ili bez – skrivaju se u pukotinama, jajašca su ostavili u busenima trave… nadam se da ih je pepeo barem malo uništio.

Evo kako je izgledao dio biovrta – baš zarašteno – toliko kiše ove godine je napravilo svoje, i za to mi je sad na jesen jedino pametno rješenje bilo brzinski počupati koliko sam mogla – nisam se previše trudila biti temeljita jer je nemoguće koliko je mokro, i sve gore onda pomalčirati da malč to suzbije od daljnjeg bujanja. Da sam to ostavila da nepokriveno buja do proljeća, bilo bi to jako puno posla na proljeće.

Nakon toga posipavanje pepelom – dakle da se suzbiju mladi puževi, ali i jajašca koja su bila česta u tim busenima trave. Osim toga pepeo je super za rahljenje tla i gnojidbu, ali se ne smije staviti više od 100 grama na 1 m2 površine, da ne bi poremetio ravnotežu u tlu – on čini tlo alkalnijim. Od povrća odličan je pogotovo za luk i češnjak, te za kupusnjače.

i nakon toga raspoređivanje malča  po biovrtu, 2/3 su bile pomalčirane na kraju:

VOLUHARICE OPET NAGRIZAJU KORIJENJE VOĆKI

Prilikom malčiranja na biovrtu sam spazila da mi je voluharica načela još jednu jabuku, grrrr , na slabobujnoj podlozi, unatoč staklu s kojim sam ju posadila Kako se radi o slabobujnoj podlozi koja nema veliko korijenje, uzela sam jednu staru limenu kantu, muž je izbušio rupe na dnu i sa strane i ukopala sam kantu u tlo, pa u to posadila jabuku – kao prva linija obrane od voluharica. Stvarno već ne znam kako zaštititi jabuke .. a za slabobujne podloge bude dovoljno prostora u kanti koja će tijekom godina polako trunuti… ili treba nekakve mreže izmisliti.

Malo mi na kraju nije ispala na sredini, ali kako je to dakle jabuka s slabobujnim korijenjem, mislim da će biti dovoljno mjesta i tako…samo da voluharice ne mogu do nje. Mada, teoretski, mogu one doći i od gore si iskopati tunel ravno u korijenje…

Kao i svake godine posipala sam crnogoricu – pepelom i vapnom, protiv mogućih lopova (VIŠE)

26.12. sam pospremila krumpir u podrum. Bio je kod teta u garaži do podruma – doduše i ona je do pola u zemlji, ali kako najavljuju idući tjedan i -16, što je sigurno je sigurno – sve sam pospremila u podrum. Pritom neočekivani posao – puno je krumpira proklijalo jer je bilo jako toplo, pa sam sve morala optrgavati (micati klice). U podrum su spremljeni i oleandri koji su sve do tada bili vani, stare anđeoske trublje, ružmarin, te paprike i paradajz na zimovanju – također su bili u garaži. Čim malo zatopli, opet to ide u natrag u garažu 😀  I tegle s nadstrešnice sam pospremila – bilo ih je par što sam vratila van, sad je sve opet unutra.

Krajem godine sam pobrala i svo zelje u glavicama, neko je već promrzlo i kod -2 prije… dio je završio u frižideru, dio u podrumu – ali neće to tako dugo stajati, treba to jesti. Zato mi je drago kad može čim duže biti na vrtu biti, kako je ove godine bilo. Pobrala sam repe i crnu rotkvu pa to spremila u podrum, u dio podruma s pijeskom na tlu i ograđeno ciglama, te preostalu mrkvicu i ciklu koje sam pospremila u vrećice i u frižider za sokove. Daikon koji je izrastao ogroman i koji sam predvidjela za sjeme je nažalost napuknuo i napali ga puževi – pretrgao mi se je na pola dok sam ga čupala i tu ispod su ga tamanili mali španjolci…  stavila sam ga u teglu u podrum, ako prezimi ta polovica bude za sjeme.

Još sam jedan dio vrta raskrčila i pomalčirala do kraja godine. Naišla sam na kukurijek koji već pupa mlade listove i pupoljke… sitne narcise i jaglaci u pupoljcima…  jedino narcise sam potrgala u vazu jer nema smisla tako ostaviti ih vani. U vazi su se za samo 1 dan iz pupoljaka prekrasno rascvale i prekrasno i opojno zamirisale – to je posebna vrsta koja baš cvate krajem godine.

27.12.sam porezala srpom veliku ukrasnu travu i njome pomalčirala oko smokve da se zaštiti korijen od hladnoće, postavila malo hrane za ptice po drveću jer dok je snijeg i smrznuto nemaju gdje naći hranu – kupila sam 2 plastične boce sa suncokretovim sjemenkama baš napravljene za ptice da imaju kamo sletjeti, i nešto lojnatih kuglica.

Zabila sam kolce trima jabukama koje sam posadila za sina i povezala ih. A baš sam ljuta na proizvođače zaštitnih mreža – sve su skuplje, a sve nekvalitetnije – one starije su duže i bolje namotane i to drži skupa, ove nove su kraće – mislim na količinu koja je zarolana, i ne drže – otvaraju se i padaju – morala sam ih ispod posebno privezati da se mreža ne odmota i ispadne. Još sam malo porezala suhe biljke i pomalčirala po biovrtu…. sve je spremno za snijeg i hladnoće koje su počele samo dan poslije.

I tako nakon puno radova, završavala sam 2014 godinu radovima u vrtu i baš sam bila zadovoljna, jer sam napravila skoro sve s liste “za napraviti” . 28.12 je pao snijeg, pa je tad ostalo samo vrijeme za prisilni godišnji odmor od radova na vrtu i vrijeme za raditi nove planove vrta za 2015. godinu.

Sve ostale odabrane fotografije iz mjeseca prosinac 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/prosinac-2014/