travanj 2015 - Biovrt - u skladu s prirodom

Ekološke metode suzbijanja puževa

I ove godine je započela invazija puževa po vrtovima diljem Hrvatske.

Prošla godina mnogima je bila iznimno teška godina vrtlarenja radi najezde puževa. Naime, jako topla pretprošla zima pogodovala je širenju puževa: nije bilo dovoljno hladno da promrzne jajašca puževa i tako uništi barem dio njih. Prošlo kišno ljeto bez vrućina pogodovalo je stalnoj aktivnosti puževa i tako su oni cijelo ljeto bili aktivni i razmnožavali se. Iako sam se iskreno nadala da će ova zima koja je iza nas biti dovoljno hladna da barem promrzne dio mladih puževa i njihovih jajašaca, to se nažalost nije dogodilo. Naime, iako se se temperature u većini dijelova Hrvatske spustile ispod -15 na neko kraće vrijeme, u to je vrijeme bio prisutan i snijeg, a on je odličan izolator i ispod njega je malo što smrznulo. Neven koji mi je posvud po vrtu prezimio jasni je pokazatelj onoga što sam se nedavno i sama uvjerila na vrtu – ništa nije promrzlo i vrtovi su već sad puni puževa.

Od svih puževa, najveća je napast španjolski puž – Arion vulgaris. Ovo je strana invazivna vrsta koja je u invaziju krenula 1950-tih iz Španjolske i Portugala, gdje je autohtona vrsta.  Na mjestima gdje se pojavi, tokom godina se može toliko razmnožiti da vam preko noći može doslovno uništiti cijeli vrt. Stoga ga treba redovito skupljati ili se pokušati obraniti od njih na razne načine. Neka to naravno za vaše zdravlje i zdravi okoliš budu neke od bioloških metoda.

AKO KORISTITE LIMACIDE PROTIV PUŽEVA – NEKA BUDU EKOLOŠKI

Otrovi protiv puževa prisutni na našem tržištu (tzv. pužomor) mogu otrovati i ježeve koji su neprijatelji puževa, mačke, pse i ostale kućne ljubimce. Dugoročno tako samo radite veliku štetu i još veću neravnotežu u vrtu. Stoga radije potražite sredstva koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji i ne čine toliku štetu biosustavu – na bazi željeznog fosfata. Trenutno ih nema na hrvatskom tržištu, ali ima u susjednoj Sloveniji i u ostalim zemljama EU, a možete ih nabaviti i preko interneta Ako je u pitanju nabaviti puno manje štetnu alternativu naspram otrova – vrijedi se potruditi.

Dok su puževi manji, učinkovito je koristiti ekološke limacide. Kako puževi izlaze na večer, bolje ih je pobacati na večer prema uputama na pakiranju, da to tokom dana ne pojedu ptice. Ekološki limacidi su i izuzetno otporni na kišu, pa je to još jedna prednost.

Dok puževi narastu, najučinkovitije ih je skupljati i odnijeti s vrta, a tada niti limacidi nisu baš učinkoviti. Nemojte ih rezati i ostavljati na vrtu, jer tako mogu ostati njihova jajašca na vrtu (ako su u pitanju odrasli puževi koji već polažu jajašca po vrtu). Radije ih skupite u kantu u koju ste prije stavili vapno i vodu, ili ih kasnije sve poparite s vrućom vodom – to je najbrže i najučinkovitije rješenje s skupljenim puževima. Tako i oni ne pate i ne muče se dugo kao recimo u vodi u kojoj možda nema dovoljno vapna, pa svi pokušavaju izaći… A “juha” od poparenih puževa se može koristiti za prskanje vrta i biljaka – to navodno odvraća puževe dalje od vrta.

kanta 04072014

Umjesto limacida, možete probati i s kukuruznom palentom – sirova suha palenta se pobaca po gredicama. Navodno ju vole puževi, a kad ju pojedu im se napuhne u želucu i više ne jedu nakon toga, kao što je slučaj i s ekološkim limacidima. Ovo s palentom je nešto što sam nedavno čula i što tek i sama isprobavam u vrtu.

SOL UBIJA ŽIVOT U TLU

Ako je neko sredstvo prirodnog porijekla, to ne znači nužno da je ono neopasno za vaš vrt. 

Nemojte soliti puževe na svom vrtu, jer dugoročno činite strahovitu štetu životu i plodnosti vašeg tla – ona ubija život u tlu i uništava plodnost zemljišta. Probajte umjesto soli koristiti vapno ili pepeo koji isto tako imaju nagrizajuća svojstva na sluz puževa, a ne čine toliku štetu. Kod vapna i pepela imajte na umu samo da mogu kratkoročno povećati lužnatost tla, pa niti to nemojte koristiti u većim količinama. Radije skupljajte puževe u kante i odnesite s vrta, pa u kantama ih posipajte s vapnom ili pepelom, ili još bolje s vrućom vodom.

NABAVITE PATKE

Jedno od najekološkijih i najdugoročnijih rješenja u borbi protiv puževa su njihovi prirodni neprijatelji. Starinski vrtovi s raznim vrstama peradi nikad nisu imali problema s puževima i ostalim nametnicima. Stoga sam prošle godine nabavila indijske patke trkačice (VIŠE) koje mogu populaciju puževa držati pod kontrolom, a ne rade velike štete po vrtu. Prošle godine sam ih učila i privikavala, te su ove godine iznimno vrijedne i cijele dane pročešljavaju moje imanje u potrazi za puževima. Stoga ako imate uvjete, svakako razmislite i o tome. Ne moraju to biti baš ovakve patke, ali svakako bolje da su manje ukrasne patke koje ne rade veću štetu u vrtu na samom povrću. Međutim, kako imam tek 6 patki, i jako veliki vrt, za sada kombiniram više različitih ekoloških metoda u suzbijanju puževa.

patke u biovrtu

NAUČITE KAKO PREPOZNATI JAJAŠCA PUŽEVA

Jajašca puževa izgledaju kao mali sitni biseri. Ako na njih naiđete na vrtu, najpametnije ih je uništiti. Ja ih jednostavno zgnječim rukama. Boja im varira od bijele do prozirne, promjera nekoliko milimetara, a mogu biti u skupinama, ali i pojedinačno. Najčešće ćete ih naći u busenima trave, uz lukovice i korijenje biljaka koje vole puževi i u samoj zemlji prilikom prekopavanja. Stoga i dok se puževi izlegnu, oni izlaze iz zemlje i znaju se tako odmah naći na vrtu ili gredicama, pogotovo ako su prošle godine već bili tamo. (Više)

PUŽEVI SE SKRIVAJU (I) U TLU

Mnogi često odustaju od malčiranja radi toga što to kao privlači puževe. Međutim, prema mom prošlogodišnjem iskustvu, puževa je bilo jednako i kod malčiranjih površina i kod nepomalčiranih. Naime, ako imate malč na gredicama onda se puževi neće zavlačiti pod tlo gdje im je ugodno vlažno, nego će ostati pod malčem. A ukoliko na tlu neće imati povoljne uvjete za sklanjanje tokom dana – onda će potražiti pukotine u tlu i uz korijenje biljaka. Dakle, nije istina da malč posebno privlači puževe u vrt, nego jednostavno vidite više puževa jer oni ostaju pod malčom a ne zavlače se opet pod tlo. Navečer dok izađu se tek vidi pravo stanje. Meni je s malčom i mamcima poput crijepa čak i praktičnije,  jer tada ih mogu skupiti moje patke tokom dana, dok one pod tlom ne mogu skupljati tokom dana nego tek navečer. Jedino oko biljaka gdje ne želite da se puževi zadržavaju – nemojte malčirati.

PUŽEVI SU AKTIVNI POSLIJE KIŠE, ZA VRIJEME SUŠE NE

Dok je sušnije razdoblje, puževi se zavlače dublje pod tlo. Dok je vlažnije, oni ostaju na površini – bilo pod pogodnim mjestima, ali i čak pod biljkama gdje im je tokom dana hlad. Za vrijeme suše puževi baš i neće biti aktivni, ali nakon svake kiše očekujte izuzetnu aktivnost puževa.

ZAŠTITITE MLADE BILJKE

Najbitnije je zaštititi mlade biljke koje puževi posebno vole i koje ih jako privlače. A jako ih privlače i mlade i uvele biljke. Probajte pobacati posvud okolo mladih biljaka i neko potrgano, uvelo usitnjeno bilje – da ih odvrati od mladih biljaka. Nemojte malčirati previše gredice s posijanim biljem da se puževi ne zadržavaju uz njih, počnite malčirati tek dok biljke narastu. Najbitnije je dakle biti na oprezu na proljeće da vaše mlade biljke narastu, jer kasnije više neće biti toliko jako privlačne puževima.

MAMCI ZA PUŽEVE

Postoji više načina na koji možete puževe odvratiti od vaših biljaka:

– Hranilište za puževe daje od vrta – tamo bacajte svo uvelo bilje i otpatke – to će privući puževe pa će se tu zadržavati i neće vam toliko napadati biljke

– Mamci za skupljanje – postavite crijepove, malč, daske, veće biljne ostatke gdje je vlažnije pa će se oni ispod toga skloniti, a vi ćete kasnije puževe lako skupiti

– Zamke s pivom – izradite zamke s pivom koja ih jako privlači (VIŠE)

Hranilišta s palentom ili kukuruznim šrotom – sirovu palentu ili šrot postavite u hrpicama po stazama ili na rubovima vrta – puževi ju jako vole i krenuti će se hraniti na to umjesto na vaše povrće, pa ih tako i na tim hrpicama sve pokupiti navečer.

Ove godine su kod mene na nekoliko mjesta potpuno pojeli neke biljke koje uopće nisu mogle niknuti – jer su ih “potkresali” kako su izlazile biljke iz tla. To mi se je dogodile s monardom i rudbeckijom hirtom na nekoliko mjesta u biovrtu. Da bi ih spasila, opljevila sam sve oko biljaka i napravila “čistinu” – da se puževi toliko ne zadržavaju uz biljke, a neke sam čak i presadila – radi toga jer su puževi bili u tlu oko biljaka.. Stoga dakle pratite vaše biljke i reagirajte na vrijeme, da ne bi bile nepovratno uništene od puževa. Postoje biljke koje će puževi posebno napadati i koje i neće dirati, ali i to je u svakom vrtu drukčije i ovisi što im je sve trenutno na raspolaganju od bilja. A u stanju su jesti praktički sve.

08042015 puz pod tlom22042015 puz pod tlom

Još ekoloških metoda suzbijanja puževa na vrtu pročitajte ovdje.

 

Kako razlikovati medvjeđi luk, mrazovac i đurđice

Svako proljeće je jedna od aktualnih tema kako razlikovati medvjeđi luk od ostalih sličnih i potencijalno opasnih biljaka. Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je divlje samoniklo povrće iz obitelji lukova (Alliaceae), srodnik luka i češnjaka, mnogi ga beru u šumama i pripremaju u raznim jelima. Narodni nazivi za medvjeđi luk su crijemuš, sremuš, srijemuš, divlji luk, šumski luk….

Međutim, u vrijeme vegetacije medvjeđeg luka, a na istim staništima mogu se pronaći i đurđice, mrazovci, čemerika…a koji su opasni za zdravlje. Stoga je kod ove biljke od velike važnosti da ste 100% sigurni što berete, kako ne bi nehotice otrovali i sebe i svoju obitelj – posljedice krive identifikacije dakle mogu biti kobne – pa čak i smrt. Nažalost, često se dogodi da neiskusni ili nedovoljno pažljivi berači zamijene biljke i usljed konzumacije mrazovca dolazi do teških posljedica trovanja alkaloidom kolhicinom koji se nalazi u mrazovcu. Đurđice također sadrže potencijalno opasne srčane glikozide koji mogu u većim količinama zaustaviti rad srca.

U svom biovrtu uzgajam medvjeđi luk, mrazovac i đurđice, pa evo osnovnih smjernica kako točno prepoznati biljke.

Fotografiju ispod slobodno dijelite na društvenim mrežama, pomognite i drugima 🙂

Mrazovac lat. Colchicum autumnale – njegovi listovi tvore tamnozelenu lisnatu rozeta od trenutka dok niče, a to je krajem veljače/početkom ožujka. Rozeta se sastoji od listova povezanih ukrug – barem 3-4 lista povezano skupa. Na proljeće, krajem travnja i početkom svibnja u sredini se mogu vidjeti naznake sjemenih čahura. Mrazovac ne cvate na proljeće – nego na jesen. Radi toga je prilično neobična biljka, jer većina biljaka i cvate i ide u sjeme iste sezone. Međutim mrazovac cvate na jesen i tada se pojavljuju samo cvjetovi, dok se na proljeće pojavljuje lisnata rozeta i sjemene čahure na sredini.

Ako ga probate iskopati, naći ćete tamnu nepravilnu lukovicu.

Crtež izvor: Wikipedia

    

Medvjeđi luk- lat. Allium ursinum – niče krajem veljače/početkom ožujka, svaki list pojedinačno ali većinom u skupinama (na okupu više listova). Listovi su malo svjetlije nijansa zelene, mekani listovi, raste u skupini i okolo se vide i mali listići biljaka naknadno niknulih iz sjemenja. Svaki list raste zasebno – nisu povezani u lisnatu rozetu. Dok se otkine i izgnječi ima intenzivan miris sličan češnjaku. Lukovice su bijele boje, izdužene. U drugoj polovici travnja pojavljuju se okrugli pupoljci, i nakon toga bijeli cvjetovi karakterističnog izgleda za obitelj lukova. Miris biljke je jako sličan mirisu češnjaka, pogotovo se jako osjeti ako protrljate biljku.

Crtež izvor: Wikipedia

    

Đurđice lat. Convallaria majalis – svaki list raste zasebno, niče kasnije, tek krajem ožujka/početkom travnja. Već dok su slabo razvijeni listovi već se vide i pupoljci sastrane. Ne cvatu sve biljke. Prolista u drugoj polovici travnja, listovi su čvršći od listova medvjeđeg luka. Ne rastu toliko gusto u skupinama kao medvjeđi luk nego ravnomjerno udaljeni jedno od drugog. Širi se rizomatskim korijenjem – dok ju iskopate naići ćete na bijele duge rizome kojim se vodoravno širi. Dok prolista su listovi dosta slični listu medvjeđeg luka, ali dakle obratite pažnju i na miris, čvrstoću lista, način rasta i cvjetove – razlika je očigledna.

Crtež izvor: Wikipedia

    

Ovako je ovog proljeća izgledalo u mom biovrtu:

14.03.2015. 

1. Medvjeđi luk – pojedinačni “odmotani” listovi         2. Mrazovac – lisnata rozeta od 3-4 lista

    

12.04.2015.

1. Medvjeđi luk – jasne skupine listova i mladi oko njih 2. Mrazovac – lisnata tamnija rozeta od 3-4 lista

    

Za to vrijeme đurđice su se tek pojavile – dok niču su skupa “zamotane” i vidljivi je odmah i pupoljak. One se tek sredinom travnja počinji “odmatati” u listove, a oko sv. Jurjeva (đurđevdan, 23.04.) počinju polako i cvjetati.

List je sličan listu medvjeđeg luka, ali ako dobro pogledate, vidite i da osim početne “zamotanosti” lista, možete ih razlikovati i po tome što medvjeđi luk raste u skupinama, dok su đurđice više na šire ravnomjerno raspoređene, kako se šire rizomima na sve strane. Naravno, tu je i miris mevjeđeg luka, i korijenje đurđice koje nije lukovica već rizom.

1. đurđice 12.04.2015.                                                 2. đurđice 23.04.2015.

    

Medvjeđi luk također počinje cvjetati u drugoj polovici travnja – pojavljuju se pupoljci i kasnije bijeli cvjetovi.

Foto: pupoljci i cvijet medvjeđeg luka, druga polovica travnja

    

Mrazovac neće cvasti na proljeće. Na sredini lisnate rozete u drugoj polovici travnja vidljive su sjemene čahure, koje se kasnije suše i iz njih rasipa zrelo sjeme.

Foto: sjemene čahure mrazovca – nastaju i dozrijevaju tokom svibnja i lipnja

    

Za točnu identifikaciju preporučam pratiti izgled i razvoj biljke kroz jedno duže vrijeme. Dakle pratite i izgled lista, način rasta, izgled cvijeta, izgled lukovice… Tako ćete biti sigurniji da berete dobru biljku.

Mnogi navode da je najbolje ravnati se po njuhu jer medvjeđi luk jako miriši po češnjaku. Međutim, jednom dok protrljate ruke medvjeđim lukom – sve će vam mirisati po tome, pa tada više ne možete tako napraviti točnu identifikaciju. Prijašnjih godina su nažalost stradali i iskusni ljudi, dakle uvijek s ovime treba biti oprezan.

Moj  savjet je da nikada ne berete ono za što niste 100% sigurni o čemu se radi. Najbolje je da medvjeđi luk uzgojite sami, pa ćete tako biti sigurni u ono što berete (naravno, uz uvjet da nećete mrazovac i đurđice posaditi pokraj)

 

Škola vrtlarenja 2015

Pozivamo vas na sudjelovanje u četvrtoj godini Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Škola vrtlarenja je program udruge Biovrt – u skladu s prirodom koji se sastoji od 5-10 radionica godišnje koje se održavaju od travnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Kroz radionice u Biovrtu sudionici/ce će naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je prvenstveno zamišljena za zaljubljenike/ice u prirodu, neovisno o predznanju.

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu.

Škola vrtlarenja 2015. objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama: Planiranje vrta; Dobri i loši susjedi u vrtu; Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka; Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja; Korovi u vrtu; Malčiranje; Bolesti biljaka; Štetnici i saveznici u vrtu; Cvijeće u vrtu; Berba i spremanje plodova; Nastajanje i sakupljanje sjemenja; Priprema vrta za zimu; Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka; Samoniklo jestivo i ljekovito bilje.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

Broj sudionika po radionicama je ograničen.

Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice). Za članove uže obitelji (roditelji, djeca, supružnici, braća) odobravamo popust od 50% za drugog člana iste obitelji, uz prethodni dogovor putem e-maila.

skola vrtlarenja 2015

Najava za svaku radionicu biti će objavljena sedam (7) dana prije održavanja radionice na www.biovrt.comMoguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.

Prijave na radionice primaju se na e-mail biovrt@biovrt.com s naznakom „Prijava na radionicu” (molimo poslati svoje ime i prezime, adresu, kontakt telefon, e-mail adresu i naznaku za koju radionicu se prijavljujete

Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica – ovisno o sezoni.

Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu (+ kapa/šešir), te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Voditeljica Škole vrtlarenja: Silvija Kolar – Fodor,predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com , autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, suradnica u magazinu za život u skladu s prirodom “100 posto prirodno”, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Detaljne najave radionica za slijedeće termine možete pogledati ovdje.

25.4.2015. subota, 9-14 sati „Kreiranje povrtnjaka i prva sjetva na vrtu”

2.5.2015. subota, 9-14 sati Biovrtna volonterska radna akcija

9.5.2015. subota, 9-14 sati, “Prepoznavanje sezonskog samoniklog bilja, te sjetva tikvenjača i mahunarki”

 

Zvjezdani (Asteri) – jesenski raj za oči i pčele

Jesen ne mora biti kraj šarenila u vrtu. Postoje vrste koje obilno cvatu i tokom jeseni, kada većina cvijeća završava s cvatnjom. Ali da bi imali obilnu cvatnju na jesen, morate planirati cvjetne gredice i posaditi to cvijeće na proljeće. Jedno od njih su i jesenski zvjezdani.

Postoji uzrečica «Kad zvjezdani (lat Aster) procvatu, oni nagovještavaju kraj vrtlarske godine». Svake godine u rujnu zvjezdani započinju s svojom cvatnjom. I zaista, kad jesenski zvjezdani otvaraju svoje cvjetne glavice, vrijeme je završnih berbi u vrtu. Upravo tada, kad su u vrhuncu cvatnje, svjesna sam da je to jedan od posljednjih prekrasnih cvjetnih prizora kojima se mogu diviti u vrtu krajem vrtlarske godine. A za pčele je ovo jedna od zadnjih obilnijih jesenskih paša. Zvjezdani nevjerojatno privlače pčele. Sve dok je vrijeme lijepo i sunčano u ovo doba godine, zvjezdani su prepuni pčela. Često ih ima u tako velikom broju da sve oko astera doslovno zuji. Žalosnije su bile neke prošle jeseni kada su obilnije kiše upravo u vrhunac cvatnje astera onemogućile taj prekrasan prizor pčela na njima. Ukoliko je vrijeme na jesen lijepo i bez previše kiša, cvatnja jesenskih astera protegne se dugo kroz listopad. Zvjezdanima ne smetaju niti prvi slabiji jesenski mrazevi, pa i nakon toga i dalje obilno cvati.

25092014 aster i pcela 2pcela i aster

Sam naziv zvjezdan (aster) potječe od grčke riječi koja u prijevodu znači zvijezda, a taj je naziv dobio radi izgleda njegovih cvjetova. Rod astera je bio nekad puno veći i brojao je oko 600 vrsti, ali nakon istraživanja njihovog genoma 90-tih godine prošlog stoljeća u rodu Aster ostalo je samo 180 vrsti – ostale su samo europske vrste i tek poneke sjevernoameričke vrste. Veliki dio astera koje uzgajamo u našim vrtovima sada se nalaze u rodu Symphyotrichum i Eurybia, ali većina (i ja) još uvijek koristi za njih stare nazive (Aster). Zajedničko im je da su taksionomski sve vrste astera svrstane u zajedničko pleme – Astereae.

Jesenskih zvjezdana ima jako puno vrsta, pa tako njima možete napraviti prekrasne cvjetne kombinacije u vašim cvjetnjacima: od puzajućih koji prekrivaju tlo, preko grmolikih niskih pogodnih za obrube gredica, pa sve do visokih vrsta koje narastu preko 1,5 metara. Također ih ima u svim mogućim raznim bojama, doduše najčešće u roza, plavičastim i ljubičastim nijansama, ali ima i bijelih, crvenih, pa čak i žutih. Svaki je od njih prekrasan na svoj način. Cvjetovi nekih vrsti su sitniji, malo veći od cvjetova tratinčica, dok su cvjetovi nekih vrsti prilično veliki. Također mogu biti jednostruki, ali i punog cvata.

Niski asteri (lat. Aster dumosus – jastučasti zvjezdan) narastu otprilike visine do 40 cm, a kako naginju kuglastom obliku dok cvatu, odlično izgledaju kao mala cvjetna živica. Zato sam ih ja posadila na granicu voćnjaka i biovrta. Brzo se šire oko sebe rizomatskim korijenjem.

aster ogradica 2aster ogradica 1

Visoki asteri (Aster novi-belgii) nerjetko trebaju potpornje, jer se često znaju polegnuti, pogotovo u vrijeme cvatnje. Naime, radi težine mnoštva cvjetova, ukoliko se tada dogodi jača kiša ili vjetar, neminovno će se polegnuti. Da biste to spriječili, povežite ih prije same cvatnje i to čvrstim konopcem za čvrsti potporanj. Da bi oni bili čvršći i razgranatiji, možete im tokom ljeta, prije nego počnu formirati cvjetne pupove, potrgati 1/3 biljke – tada će potjerati nove vrhove, ostati niži i čak obilnije cvasti. Ja ih sadim u skupinama uz visoku žičanu ogradu bez skraćivanja – tako imam gustu živicu ispred kuće koja je zelena tokom ljeta, a rascvjetana i prepuna pčelica početkom jeseni. Ograda je visoke 1,5 metara i asteri ju redovito prerastu. Osim toga, izuzetno dobro podnose sušu tokom vrućih ljetnih mjeseci – nalaze se na južnoj strani ispred kuće. Zasad ih imam u 2 nijanse – više roza i više plavičasta. Brzo se šire oko sebe rizomatskim korijenjem.

02102014 ispred kuceaster novi belgi

Aster novae-angliae (oštrolisni zvjezdan) je još jedna visoka vrsta astera, ali s čvršćom stapkom i većim cvjetovima. Ova vrsta počinje cvasti malo prije i malo je jarkijih boja. Nije toliko invazivna kao prijašnje 2 vrste astera, ali se svake godine sve više širi u grmu i često se samozasijava iz sjemena. Ovoj vrsti ponekad nagrizu korijenje voluharice.

aster novae angliae1aster novae angliae alma potschke

Postoje i poluvisoke vrste, poput Aster ericoides kojeg imam u bijeloj boji.

Zlatni aster (Aster linosyris syn Galatella linosyris) jedini je zvjezdan koji cvate u žutoj boji. Ova vrsta naraste u visinu do 80 cm, a cvate u skupini cvjetova na vrhu biljke. Kod mene počinje cvasti tek krajem rujna, malo kasnije od većine jesenskih astera. Nije toliko invazivan kao većina astera, nema rizomatsko korijenje i svake se godine te malo umnoži u grmu. Zaštićena je vrsta u Češkoj.

bijeli aster 3zlatni aster aster linosyris syn galatella linosyris

Svi jesenski zvjezdani su izuzetno otporni i podnose smrzavanja. Ne morate ih ničim štititi preko zime. Osim toga, većina ih je izuzetno invazivnog karaktera. Neki se jako šire rizomatskim korijenjem, tako da «putuju» ispod površine tla i svake godine zauzmu minimalno dupli prostor oko sebe. Probala sam ih ograničiti u rastu na način da sam sve oko njih ukopala crijepove, ali kroz nekoliko godina crijepovi su popucali i zvjezdani su našli prostora za širiti se dalje. Stoga imajte na umu da kod zvjezdana koji se šire rizomatskim korijenjem morate računati na rasađivanja svake kasne jeseni (ili rano proljeće) ako nemate puno prostora. Vrste koje se ne šire rizomatskim korijenjem svake se godine uvećavaju u samom grmu. A skoro sve vrste se jako uspješno razmnožavaju i samozasijavanjem. Ako to želite izbjeći, ne zaboravite na jesen porezati sve astere koji su ocvali, da se ne bi stiglo oformirati i rasipati sjeme. Sjeme raznosi vjetar i na veće udaljenosti.

Svi asteri na kraju godine potpuno propadaju, pa ih dakle treba porezati u kasnu jesen ili rano proljeće, a oni vrlo brzo iznova počinju s novim rastom.

Prekrasni su u jesenskoj kombinaciji s suncokretom trajnicom, koji cvate u isto vrijeme kao i aster, te je tek malo viši od visokih astera.

23092014 suncokret trajnica1aster sjeme

Astere možete i međusobno kombinirati na cvjetnim gredicama jer postoje u raznim bojama i oblicima, te time produžiti cvjetnu jesensku raskoš i pčelinju pašu. Stoga, iskoristite proljeće i za nabavku i sadnju ovih prekrasnih jesenskih cvjetnica.

asteri mix

Viškove astera iz biovrta potražite u našoj ponudi viškova tijekom jeseni i proljeća na linku OVDJE.

Siječanj i veljača 2015 – na prisilnom odmoru

U siječnju i veljači 2015. bila sam na pauzi od posla na vrtu, jer vremenske prilike nisu dozvoljavale nikakve ozbiljnije poslove. Doduše, nije da sam baš bila na pauzi od svih poslova…
SIJEČANJ
Ptičice su bile jako vesele radi hrane koju sam ostavila po drveću oko kuće, 2 boce suncokreta su bile pojedene jako brzo, a i stalno su se častile lojnatim kuglicama s sjemenkama koje sam izrađivala i postavljala u više navrata tokom siječnja i veljače tako dugo dok su vremenske prilike bila jako nepovoljne za ptice. Dok zapadne snijeg i velike su hladnoće ptice ne mogu same do hrane pa im treba pomoći u preživljavanju (VIŠE). 
09012015 sjenice05022015 hrana za ptice 1
Početkom siječnja sam u zatvorenom sadila reznice anđeoske trublje. Naime, jako zanimljivo, već druge godine za redom mi propadaju u staklenkama s vodom reznice žute trublje. Pospremila sam na jesen 3 staklenke: bijele, roza i žute, s malo drvenog ugljena protiv truljenja, sve 3 na isti način. I eto, kao i prošle, i ove godine se je žutima zamutila voda i reznice su počele gnjiliti. Bijele i roza su bile sasvim ok, bistra voda, pustile su korijenje. Sve sam reznice žutih trublji isprala pod mlazom vode, nije ih bilo puno, obrezala trule dijelove i posadila u teglu – od četiri reznice dvije su se primile, barem nešto.
U sobi s balkonskim cvijećem sam ganjala i puževe. Fascinantno, ne znam kako su mi već druge godine promakli puževi na reznicama anđeoskih trublji – spazila sam ih naknadno, kako se drže iznutra na stjenki staklenke i proždiru preostalo lišće na rezicama. Tim me više to čudi jer sam kod spremanja reznica uklonila skoro svo lišće s reznica. I u tegli s alstromerijama sam ih našla nekoliko, kako na veliko izjedaju vrhove i mlado lišće. Lovila sam ih navečer, jer izlaze tek dok padne mrak – tada ih je vrlo lako skupiti po napadnutim biljkama..
Nakon hladnog perioda s snijegom, kad su se temperatura spustile i ispod -15, oko 10.01. je zatoplilo. Zapuhala je južina i istopila sav snijeg. Opet je bilo pretoplo i nisam baš bila sretna s takvim vremenom. Na vrtu su kupusnjače i dio radiča preživjeli hladnoće. Ali i puževi su preživjeli ispod snijega. Kelj i radič su mi okupirali su ih mladi španjolski puževi...Naime, minusi su bili za vrijeme snjega, a on djeluje kao izolator – pa je tako prezimilo i osjetljivije bilje poput nevena i kalifornijskog maka, ali i puževi. Da bi oni dobro promrzli, trebalo bi nam dobro smrzavanje bez snijega… i koliko sam god to priželjkivala, to se nije dogodilo tokom siječnja i veljače.
06012015 kelj13012015 puzevi na kupusnjacama
I voluharice su operirale po vrtu. Zimi jako vole radič, pa su ponekim biljkama pojele korijenje, ponekima su izvana grickale listove.
14012015 radic napale voluharice 114012015 radic napale voluharice 2
20.01. smo srušili veliki bor ispred kuće. Točnije, elektra ga je srušila, ja sam ih zvala nakon dugog pritiska mojih roditelja i mog muža. Naime, izrastao je ogroman, 1/3 je bio iznad ceste i autobusi i kamioni nisu mogli normalno proći, 1/3 je bila iznad susjedinog grunta, pa joj je mogao polomiti nadstrešnicu, susjedi preko su se bojali da ako bude neko nevrijeme pa im padne na kuću…susjeda dalje mi je najesen dok su pale iglice pomela ispred njene kuće i nasipala to nama pred ulaz u dvor… ah, ma ona me tu najmanje muči s ovakvim ponašanjem, samo spominjem…ali tako, sve je više rasao, a samo 1/3 nad našim gruntom – ovako nema šanse da bi ga dala, dugo sam se za njega borila… Ali nije sve izgubljeno – imam jedan mladi bor, potomak ovog mojeg, koji mi je niknuo u teglama s cvijećem, on ide iza u šumski vrt gdje neće nikome smetati. A usput, naradila sam se jako s roditeljima koji su mi pomogli, svo to granje je trebalo odvući iza kuće…
Bila sam jako tužna, danima zbog toga. Svaki put kad bih izašla, uvijek sam prvo taj bor spazila, sad ga nije bilo, kao da sam ostala bez bliskog prijatelja… Stoga pamtite – nikad nemojte saditi veliko drveće ispred ili iza kuće, jer ono prije ili kasnije jednostavno naraste preveliko i onda nažalost ne može tamo dalje rasti. Taj bor su posadile moje tete pred nekih 40-tak godina, i dugo on nije bio veliki i nije predstavljao smetnju, ali kad je jednom jako narasao, a posađeni samo 1,5 metara od ceste, postao je problem.
19012015 bor prije rusenja
24.01. je opet počela prava zima, zapuhao je sjever, padala je kiša s snijegom. Dobro vele kod nas – nema prave zime dok ne zapuše sjever. Stoga je to opet bilo vrijeme za novo hranjenje ptičica lojnatim kuglicama po drveću. Krajem siječnja dani su postali zamjetno drukčiji – već skoro do 17:30, i to me je jako razveselilo, jer to znači i da je proljeće blizu i da uskoro možemo početi s sjetvom u zatvoreno.
Vani s obzirom na nedavni snijeg, blato i bljuzgu nije bilo ništa moguće raditi. Jedino sam krajem siječnja posadila još jednu jabuku u teglu – nagnula se je na vrtu, odmah sam znala da su voluharice načele korijenje – na proljeće ću misliti kako da ih posadim, a da ih pritom zaštitim od njih.
VELJAČA
Početkom veljače nas je pošteno zameo sijeg. Zapravo, nije da je baš tako puno snijega napadalo koliko je vjetar radio zapuhe – jednog sam dana minimalno 10 put čistila nadstrešnicu kod ulaza, koliko je vjetar stalno donosio novi snijeg.
Naravno, jedino od radova je još uvijek hranjenje ptičica, napravila sam im novu dozu kuglica s masti, suncokretom, palentom, prosom, lanom… i dolaze opet na klopanje:) Dobro da i na vrtu imam puno biljaka koje mogu poslužiti kao hrana pticama zimi, što je i bilo vidljivo po njihovim tragovima na vrtu
02012015 divlja ruza sipak02012015 pticice po snijegu jele sjemenke cvijeca
Moja mama i baka već su počele s sjetvom paprike, pa su dio za mene posijale, a ja nisam žurila s sjetvom….nekako mi je osjećaj govorio da još nije vrijeme.
Sredinom veljače je malo zatoplilo i opet je bilo nekoliko stvarno prekrasnih sunčanih dana u kojima sam stvarno uživala. Ali već 23.02. opet je zahladilo. A taman sam namjeravala na vrtu posijati bob, ali me je kiša pretekla, pa nisam mogla.
24.02. je baš gadno i puno napadala kiša, a kako naravno sve one kanale za oborinske vode još nisu popravili, opet nam je lagano dotekla voda u šumski vrt – sezona kupanja je bila otvorena 😀 Dobro da se je već dan poslije voda ipak počela povlačiti, počeo je i puhati izuzetno jaki vjetar, pa je tome pomogao.
25022015 poplava u sumskom vrtu
Tako je sve do kraja veljače trajao traje prisilni odmor od vrta… jedino malo šetnje i dok se stigne nešto malo gricnuti na njemu 😀
Lisnati kelj nero di toscana i rukola pod snijegom: kelj nažalost nije u glavnini preživio veće minuse, ali rukola bez problema jeste
06012015 kelj nero di toscama06012015 rukola
Starinske ljetne vrste salate koje su preživjele zimu
18012015 salata starinska ljetna 118012015 salata starinska ljetna 5
Ukrasni kelj i matovilec
06012015 ukrasni kelj18022015 matovilec
U zatvorenom su procvali neki amarilisi
07012015 amarilis colibri01022015 amarilis
A proljeće je polako ali sigurno dolazilo – procvale su prve visibabe, pojavili su se i prvi pupoljci narcisa, provirili su zumbuli…
18022015 narcise18022015 zumbuli
Vrt je izgledao isto od jeseni, ali uskoro će se ovo bitno promijeniti.
14012015 biovrt 214012015 biovrt i vrt br 2
Više odabranih fotografija iz mjeseca siječnja 2015 pogledajte na slijedećem linku:
Album Sijecanj 2015
i iz mjeseca veljače na slijedećem linku:
Album Veljaca 2015
 

Prosinac 2014 – u velikim radovima

Mjesec prosinac je bio (pre)topli, nimalo sličan onome što bi prosinac trebao biti. Tako sam u prosincu obavila još jako puno radova u vrtu.

Kako je bilo toplo, čak sam još dio lončanica imala početkom prosinca vani pod nadstrešnicom, to nikad do sad nisam još imala tako dugo. Osteospermumi su još bili u cvatu, pa čak i kadifice u teglama. Ali bilo je i mokro i tmurno, točno kakva je i cijela godina bila. Unatoč kiši i blatu puno toga napravila početkom prosinca: posadila sam pakujce i digitalise koje mi ja mama donijela, presadila sam 5 velika grma pelina s vrta br 2 iza hotela za kukce, presadila sam vrbu – salix hakuro nishiki koju mi je malecku biljčicu prijateljica poslala pred par godina – sad već ima 1,5 metara i lijepo je razgranata ali preblizu drijenu. Dok sam sadila nije se to baš blizu činilo, nikad se ne čini, ali eto poslije problema :D. Bilo je ili presaditi ili nju ili drijen, a kako baš drijen lijepo raste i kako sam baš imala mjesto koje je bilo više poplavljeno i gdje će vrba bolje rasti odluka je pala da presadim vrbu. Usput sam i našla u zemlji lukovice šafrana i narcisa koje nisu propale iako su jako dugo bili u vodi, pa sam ih razmjestila oko vrbe. Presadila sam i phlox koji je bio ispod drijena, nije uopće tamo cvao ove godine… presadila sam ga na rub biovrta skupa s echinaceama i pakujcima na gredici jagoda.

Još sam se bavila i lončanicama, presadila sam 3 tegle amarilisa, te roza i bijele nerine.

Kako kiša nije prestajala, početkom sam prosinca na vrtu pobrala mokru soju na vrtu – bilo je 10-tak stabljika. Čekala sam da se osuše ali ništa od toga, pa sam pobrala sve s stabljikom i stavila pod nadstrešnicu. Neki puzavi sitni korov gušilica mi je na biovrtu počelo gušiti majčinu dušicu – napravio je gusti tepih i guta sve pod sobom pa sam morala oslobađati majčinu dušicu od te napasti. Vlažna je godina jako pogodovala tom, zasad neidentificiranom korovu.

Patke su mi zadavale opet brige – crni mužjak ih je uporno svaki dan vodio do drugog susjeda (otkud je došao), tamo k drugim patkama. Kako je drugi mužjak opet jače šepao, opet su završile u dvorišnom pritvoru. Šteta, jer su brze i dobro skupljaju puževe kojih je i u prosincu bilo puno kad je bilo toplo i mokro, ali eto – na susjedovom gruntu. …

Međutim, kako sam tokom prosinca bila više na vrtu, tako su i patke bile više kraj mene – dakle kako sam ja radila na biovrtu, tako su one došle za mnom i one se držale biovrta. Dakle treba se malo više baviti tim patkama i boraviti s njima na vrtu, pa onda one borave tamo gdje im se  pokaže.

KUKURUZ I MIŠ

Radi velike vlage sam kukuruz unijela nutra i stavila oko peći da se posuši, jer radi toliko vlage to vani nije bilo moguće, a ionako nemam puno kukuruza pa se je lako našlo mjesto za njega. Malo sam i aranžirala nadstrešnicu.

Dan poslije sam otkrila kako nije bilo pametno što sam donjela kukuruz samo tako nutra. Naime, nutra se je skrivao miš. Ovako me iskreno ne bi bila panika, ali s malim djetetom u kući stvarno mi nije bilo svejedno. A miš je projurio kroz dnevnu i sakrio se ispod kuhinjskih ormarića, te navraćao u one ormariće gdje je na leđima rupa za kable. Mačke su bile besuspješne, jer nisu mogle do njega. Postavila sam ljepilo koje nije otrovno i imala sam plan odmah ga polijati uljem ako se uhvati tak da ga zapravo pustim vani, ali nikako da se primi… nije ga uopće privukao sir koji sam stavila na kartone s ljepilom. Ali se je tokom vremena i miš malo previše opustio. Kako sam dugo budna noću za kompjuterom, jer je to jedino vrijeme kad mogu našto bez ometanja napraviti, tokom noći sam ga čula kako ulazi i izlazi iz kante za smeće ispod sudopera – čuo se je klik-klak poklopca kante za smeće. I tako dok sam čula da je ušao, zgrabila sam kantu i stisnula poklopac, te ga odnjela s kantom van na slobodu. Baš mi je drago što je tako dobro završilo (za miša).

 04 12 2014 kukuruz pod nadstresnicom04 12 2014 kukuruz kraj peci

KONAČNO PRESTALA KIŠA

09.12. je konačno stala kiša, ali već u noći je počeo puhati hladni vjetar pa sam većinu preostalih tegli unjela nutra. Izvadila sam i gomolj peruanskog noćurka iz tegle i pospremila na suho, te presadila morski luk. Bez njega sam skoro ostala pred nekoliko godina jer sam ga ostavila na vrtu – sad imam 3 lukovice koje uzgajam iz 3 maleckih koje su onda preživjele. Vani su ostale samo 3 tegle: 1 s peršinom, 1 s preostalim kadificama i ljubičastom mrkvom za sjeme, i u treći veliki sam posložila 3-2 tegle s skimmiom japonica i 1 kalmija – to je neki novi grm kojemu nisam mogla odoljeti u robnom centru. I nisam mogla odoljeti i ponekim lukovicama, iako sam se silno borila sama s sobom da čim manje kupim ove jeseni. Na kraju sam ipak preko u Sloveniji, gdje su bile puno povoljnije i veći izbor, kupila bijeli ukrasni luk i bugarski luk, te 2 amarilisa.

Nakon kiše i hladnog vjetra konačno je od 10.12. počelo ljepše, toplije i sunčano vrijeme. Još sam dovršavala radove oko kuće: pobacala malo ferramola (ekološko sredstvo protiv puževa) u podrumu po dalijama za slučaj da sam unijela s gomoljima i nešto puževa, zalijala paprike i rajčice na zimovanju.

Dobila paket s 12 mladih sadnica borovica – razmjena sadnog materijala s jednom od fb prijateljica. To sam posadila na sjeverni dio voćnjaka, onog gdje već nekoliko godina pokušavam nešto uzgojiti na toj sjevernoj strani…bilo bi super da se to primi – em su pikaste, em vole lošije tlo, em narastu velike, em imaju zdrave bobice – idealna živica i zaštita od sjevera .

13.12. je bio prekrasan sunčani dan. “Uhvatila” sam se kako šećem nasmiješena po gruntu, zadovoljna i radi obavljenog posla, i radi prekrasnog dana – sve je lakše kad sunce sije 🙂

Konačno sam pofarbala voćke s biodinamičkim pripravkom od gline, kravlje balege, čaja od preslice, uskršnje vode… razrijeđenog s sirutkom. Bila sam naime pozvana prije par tjedana na radionicu izrade tog premaza od jedne prijateljice iz biodinamičke udruge i bilo je jako zanimljivo:) Ne bojim voćke s vapnom, ovaj recept mi se čini puno boljim i prirodnijim. Pofarbala sam moju ljetnu jabuku, a ostalo je još za nekoliko voćki, trešnju koje je bila malo oštećena od jelena koji se je češao o nju, … a naišla sam i nažalost bolesnu voćku jabuke – na proljeće ju je isto ogulio jelen, i sve sam tada zamazala voćarskim voskom. Nažalost na jednom dijelu u dužini 20-tak cm stabljike, sve je iznutra istrulilo ispod kore, jedan sloj. A baš šteta, ove je godine prvi put rodila, stark earliest. Morala budem ju odrezati do zdravog – a šteta, jer je krošnja zdrava…ali ok, bude potjerala novo… ili budem možda na proljeće probala napraviti “premosnicu – grančicama se poveže donji i gornji dio voćke – kao da se na jedan način kalemi i onda one dalje provode hranjivo u krošnju kad ta sredina odumre – hm, baš bi mogla probati i to, uvijek ju naknadno mogu odrezati do zdravog ako ovo ne uspije..

I posadila sam lukovice bijelog ukrasnog luka, bugarskog luka i anemona, te presadila “stare” amarilise, i pripremila tegle za nova 2.

15.12. sam uspjela srediti dio ispred kuće – pobrala sjeme ukrasnog slaka i ostatke biljaka skinula s ograde, te time pomalčirala dio nove ograde kod mojih teta susjeda gdje sam sadila ruže krajem kolovoza, da se preostali dio tamo zasije i izraste uz ogradu. Jedna od ruža koje sam presađivala u kolovozu samo što nije procvala, baš lijepo iznenađenje.

Maknula sam i suhe suncokrete, porezala suhe visoke astere i anemone japonica i sve to odnjela na kup za lomaču. Sad se čak i s ceste vidi kuća kroz ogradu.

Dio anemona su počele papati voluharice, malo sam presadila iza na vrt, uz grmlje, da bude rezerva. I još je tu puno posla ispred kuće, svašta treba izvaditi i presaditi jer se sve međusobno guši, ako će vrijeme poslužiti to ću tokom zime napraviti.

18.12. je opet zasjalo sunce, nakon kišnog dana. Na biovrtu sam primjetila da su se na jednom dijelu strašno razmnožile šumske jagode i zauzele preveliki dio, a slučajno su tamo bile zalutale. Stoga sam ih počela presađivati u šumski gdje je radi poplave sve ostalo bez vegetacije. Bilo bi super da se tamo prošire i da čim prije oslobodim mjesto u biovrtu…samo puno je to jagoda, time puno posla.

Na vrtu su bili manji mrazevi, još nije bilo ozbiljnije zahlađenje kakvo inače zna biti u prosincu. Da bi zaštitila zelje koje još nisam pobrala, poslužila sam se bakinim trikom. Naime, ako je moguće, bolje je ostaviti svo povrće čim duže na vrtu, jer će tako biti puno bolje nego u podrumu. Kako je zelje puno osjetljivije na mraz od kelja, glavice zelja treba zaštititi. Najlakše je otrgnuti veliki list zelja sastrane i staviti na samu glavicu – to će ju zaštititi od lakših mrazeva. Zelje fidelkraut nisam mogla zaštititi na taj način, pa sam ga prije pobrala, dolje na fotografiji se jasno vidi kako mraz ošteti glavicu – a dubinski tako može uništiti cijelu glavicu.

 16 12 2014 zelje fidelkrauz nakon blagog mraza24 12 2014 zelje zastita od mraza list na glavici 2

Zelje fidelkraut mi je stvarno pravo otkriće, odlično je za salate, a glavice izrastu ogromne i dugo stoje u podrumu. Evo jednog “kapitalca” od skoro 3 kile:

18 12 2014 zelje fidelkraut kapitalac 118 12 2014 zelje fidelkraut kapitalac 2

 Osim zelja i kelja, na vrtu sam još svašta brala: mladu samoniklu rukolu, radič, matovilec, brokulu…

16 12 2014 radic24 12 2014 broluka

U VELIKIM RADOVIMA…

20.12. nam se je vratilo proljeće. Bilo je stvarno pretoplo. Mislim lijepo je to, ali nije dobro za prirodu. Te sam lijepe dane iskoristila za posipavanje drvenim pepelom po vrtu: napunili smo kantu s pepelom iz kaminske peći i tokom zime to posipavam po vrtu radi povećanja plodnosti i kvalitete zemljišta – tada ilovača nije tako zbijena. A još jedna velika prednost pepela je što šteti puževima – pa je sad to bilo idealno za posipati. Naime, radi pretoplog vremena, na vrtu je sve bilo prepuno mladih nedavno izleglih puževa i jajašca puževa.

Na vrtu br 2 sam pomalčirala dokraja dugu gredicu na koju ću sijati grašak i bob u rano proljeće. I tad mi je sinula ideja da dok budem malčirala da je dobro prije toga tlo ispod malča posipati tankim slojem pepela, pa onda malčirati – opet radi odvraćanja puževa. Samo treba paziti da pepeo ne promijeni pH zemljišta.

Više o primjeni pepela u vrtu pročitajte OVDJE.

Zadovoljna sam s velikim kupljenim balama sijena, od 1 bale sam pomalčirala 2 duuuge gredice češnjaka i dosta je bilo još za pola biovrta. A za malčiranje sam se odlučila jer je ova vlažna godina pogodovala travama i korovima „gušilicama” za širenje, pa da ih zasjenjivanje malčom malo zaustavi i da bude na proljeće puno manje posla. Naravno, i da ispod ostane rahlija zemlja. A puževa ima – bilo s malčom ili bez – skrivaju se u pukotinama, jajašca su ostavili u busenima trave… nadam se da ih je pepeo barem malo uništio.

24 12 2014 1224 12 2014 bale sijena

Evo kako je izgledao dio biovrta – baš zarašteno – toliko kiše ove godine je napravilo svoje, i za to mi je sad na jesen jedino pametno rješenje bilo brzinski počupati koliko sam mogla – nisam se previše trudila biti temeljita jer je nemoguće koliko je mokro, i sve gore onda pomalčirati da malč to suzbije od daljnjeg bujanja. Da sam to ostavila da nepokriveno buja do proljeća, bilo bi to jako puno posla na proljeće.

Nakon toga posipavanje pepelom – dakle da se suzbiju mladi puževi, ali i jajašca koja su bila česta u tim busenima trave. Osim toga pepeo je super za rahljenje tla i gnojidbu, ali se ne smije staviti više od 100 grama na 1 m2 površine, da ne bi poremetio ravnotežu u tlu – on čini tlo alkalnijim. Od povrća odličan je pogotovo za luk i češnjak, te za kupusnjače.

24 12 2014 biovrt zarasao travom24 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 1

i nakon toga raspoređivanje malča  po biovrtu, 2/3 su bile pomalčirane na kraju:

 24 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 224 12 2014 biovrt posipavanje i malciranje 3

VOLUHARICE OPET NAGRIZAJU KORIJENJE VOĆKI

Prilikom malčiranja na biovrtu sam spazila da mi je voluharica načela još jednu jabuku, grrrr , na slabobujnoj podlozi, unatoč staklu s kojim sam ju posadila Kako se radi o slabobujnoj podlozi koja nema veliko korijenje, uzela sam jednu staru limenu kantu, muž je izbušio rupe na dnu i sastrane i ukopala sam kantu u tlo, pa u to posadila jabuku – kao prva linija obrane od voluharica. Stvarno već ne znam kako zaštititi jabuke .. a za slabobujne podloge bude dovoljno prostora u kanti koja će tokom godina polako trunuti… ili treba nekakve mreže izmisliti.

Malo mi na kraju nije ispala na sredini, ali kako je to dakle jabuka s slabobujnim korijenjem, mislim da će biti dovoljno mjesta i tako…samo da voluharice ne mogu do nje. Mada, teoretski, mogu one doći i od gore si iskopati tunel ravno u korijenje…

27 12 2014 sadnja jabuke u ukopanu kantu 127 12 2014 sadnja jabuke u ukopanu kantu 4

Kao i svake godine posipala sam crnogoricu – pepelom i vapnom, protiv mogućih lopova (VIŠE)

26.12. sam pospremila krumpir u podrum. Bio je kod teta u garaži do podruma – doduše i ona je do pola u zemlji, ali kako najavljuju idući tjedan i -16, što je sigurno je sigurno – sve sam pospremila u podrum. Pritom neočekivani posao – puno je krumpira proklijalo jer je bilo jako toplo, pa sam sve morala optrgavati (micati klice). U podrum su spremljeni i oleandri koji su sve do tada bili vani, stare anđeoske trublje, ružmarin, te paprike i paradajz na zimovanju – također su bili u garaži. Čim malo zatopli, opet to ide u natrag u garažu 😀  I tegle s nadstrešnice sam pospremila – bilo ih je par što sam vratila van, sad je sve opet unutra.

Krajem godine sam pobrala i svo zelje u glavicama, neko je već promrzlo i kod -2 prije… dio je završio u frižderu, dio u podrumu – ali neće to tako dugo stajati, treba to jesti. Zato mi je drago kad može čim duže biti na vrtu biti, kako je ove godine bilo. Pobrala sam repe i crnu rotkvu pa to spremila u podrum, u dio podruma s pijeskom na tlu i ograđeno ciglama, te preostalu mrkvicu i ciklu koje sam pospremila u vrećice i u frižder za sokove. Daikon koji je izrastao ogroman i koji sam predvidjela za sjeme je nažalost napuknuo i napali ga puževi – pretrgao mi se je na pola dok sam ga čupala i tu ispod su ga tamanili mali španjolci…  stavila sam ga u teglu u podrum, ako prezimi ta polovica bude za sjeme.

Još sam jedan dio vrta raskrčila i pomalčirala do kraja godine. Naišla sam na kukurijek koji već pupa mlade listove i pupoljke… sitne narcise i jaglaci u pupoljcima…  jedino narcise sam potrgala u vazu jer nema smisla tako ostaviti ih vani. U vazi su se za samo 1 dan iz pupoljaka prekrasno rascvale i prekrasno i opojno zamirisale – to je posebna vrsta koja baš cvate krajem godine.

28 12 2014 narcise29 12 2014 mirisne narcise 2

27.12.sam porezala srpom veliku ukrasnu travu i njome pomalčirala oko smokve da se zaštiti korijen od hladnoće, postavila malo hrane za ptice po drveću jer dok je snijeg i smrznuto nemaju gdje naći hranu – kupila sam 2 plastične boce s suncokretovim sjemenkama baš napravljene za ptice da imaju kamo sletjeti, i nešto lojnatih kuglica.

Zabila sam kolce trima jabukama koje sam posadila za sina i povezala ih. A baš sam ljuta na proizvođače zaštitnih mreža – sve su skuplje, a sve nekvalitetnije – one starije su duže i bolje namotane i to drži skupa, ove nove su kraće – mislim na količinu koja je zarolana, i ne drže – otvaraju se i padaju – morala sam ih ispod posebno privezati da se mreža ne odmota i ispadne. Još sam malo porezala suhe biljke i pomalčirala po biovrtu…. sve je spremno za snijeg i hladnoće koje su počele samo dan poslije.

27 12 2014 privezivanje vocki28 12 2014 hrana za gadne ptice

I tako nakon puno radova, završavala sam 2014 godinu radovima u vrtu i baš sam bila zadovoljna, jer sam napravila skoro sve s liste “za napraviti” . 28.12 je pao snijeg, pa je tad ostalo samo vrijeme za prisilni godišnji odmor od radova na vrtu i vrijeme za raditi nove planove vrta za 2015. godinu.

28 12 2014 21

Sve ostale odabrane fotografije iz mjeseca prosinac 2014 pogledajte u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Prosinac 2014