Posadite voćku – pametno uložite u budućnost

Danas dok govorimo o pametnom ulaganju, većini padaju na pamet razni oblici štednje, kamate i tržište kapitala. Međutim, to nije jedini oblik pametnog ulaganja u budućnost.

Zamislite si oblik ulaganja koje je minimalno, a nosi svake godine sve veće i veće prinose i tako dugi niz godina. Da, to je posaditi voćku. Za jednu voćku potrebno je uložiti u prosjeku nekih 30-tak kuna – toliko u rasadnicima trenutno koštaju sadnice golog korijena, one kontejrirane ili nekih posebnih osobina, te neobične/rjeđe vrste malo su skuplje. To je doista izuzetno mali iznos ulaganja.

Sve što vam treba za posaditi tu voćku je malo zemlje, lopata i malo gnojiva, najbolje ekološkog – postoji ekološko briketirano gnoljivo u mnogim robnim centrima, a većinom i tamo gdje ćete kupiti voćku. Kod nabavke svakako se informirajte kod prodavača o karakteristikama sorte i tražite one otpornije vrste koje ne trebaju tretiranja.

Oni koji razmišljaju kako ili imaju malo prostora, ili ga nemaju, evo nekoliko sugestija:
– Za male površine pogodne su voćke kalemljene na slabo-bujnoj podlozi ili stupaste voćke koje zauzimaju izuzetno malo mjesta. Za bobičasti grm poput ribiza lako je naći mjesta jer ne naraste preveliki, a ispod njega možete posaditi i šumske jagode.
– Ako nemate zemlju čak i na balkonu možete uzgajati slabobujne ili stupaste voćke u malo većim teglama
– Danas je zemlja u RH jeftina i (nažalost) ima jako puno zapuštenih parcela, stoga ako si to možete priuštiti, kupite si svoj komadić raja i posadite voćke. Nećete imati veliki posao s njima, a svake godine iznova nagraditi će vas obiljem svojih plodova.
– Ako već imate komadić zemlje i ne znate što s njime, nemojte čekati, nabavite voćke i krenite saditi. Čim prije posadite voćke, to prije ćete ubirati njene plodove, jer za prvi urod treba čekati nekoliko godina od sadnje.

Dovoljno je posaditi samo nekoliko različitih voćki i tako dobrom kombinacijom možete imati obilje cijele godine.  Usporedite si samo cijene zdravog organskog voća kojeg bi izdvajali svake godine za kupovinu, a koje vam jednostavno može izrasti na vašim voćkama.  I to je obilje u kojemu mogu uživati i vaša djeca i vaši unuci, jer voćke mogu trajati dugi niz godina.

Da bi vas inspirirali i potaknuli  na ovakvo pametno ulaganje, Udruga” Biovrt – u skladu s prirodom” provodi kampanju „Povoćkajmo vrtove”. Izazivamo vas da do 15.04.2015. posadite barem 1 voćku ili 1 bobičasti grm u svoje dvorište, na svoj vrt ili u veliku teglu na balkonu. Za navedeni čin  možete čak biti i nagrađeni od nas, jer ćemo 15 fotografija objavljenih na našoj facebook stranici Udruga Biovrt – u skladu s prirodom nagraditi paketićem sjemenja koje privlači pčele.

Sve detalje naše akcije pogledajte u videu ispod.

Stoga lopatu u ruke i krenimo 🙂

Povoćkajmo vrtove – prihvati izazov i posadi voćku

Udruga” Biovrt – u skladu s prirodom” provodi kampanju „Povoćkajmo vrtove”. Izazivamo vas da do 15.04.2015. posadite barem 1 voćku ili 1 bobičasti grm u svoje dvorište, na svoj vrt ili u veliku teglu na balkonu.

Sadnice voćaka nisu skupe i možete ih kupiti za nekih 30-tak kuna u gotovo svakom vrtnom centru. Sade sve dok vegetacija miruje, dakle od jeseni pa sve do proljeća. Ne brinite ako nemate puno prostora za voćku, na izbor imate i voćke kalemljene na slabo bujnim podlogama i stupaste voćke koje zauzimaju iznimno malo prostora. Bobičasto grmlje također ne zauzima puno prostora. Zauzvrat ćete dobiti ukusno zdravo voće koje ćete brati svake godine iznova, i vi, i vaša djeca, pa čak i vaši unuci.

Na sljedećem videu pogledajte kako posaditi voćku i sve detalje naše akcije:

Potaknite svoju obitelj, susjede, poznanike i poznanike da naprave isto. Napravimo jednu pravu voćkastu revoluciju 🙂

Berba jagoda kitnjača

Kraj svibnja i lipanj vrijeme je kad dozrijevaju jagode. To je prekrasno vrijeme u godini kad nas priroda časti brojnim bobičastim, ali i ostalim voćem. Jagode zapravo nisu bobičasto voće nego zeljaste trajnice iz obitelji ruža, ali ih često radi jednostavnosti nazivamo (pogrešno) bobičastim voćem.

Vrijeme je za vlastiti vrt

Zadnjih 20 godina, od kako nam društvo sve više postaje potrošačko društvo, često sam slušala i gledala ljude oko sebe kako malo pomalo odustaju od uzgoja vlastite hrane. Voće i povrće je postalo izuzetno jeftino i stalno dostupno, pa čak i van sezone.

Paralelno s time, počeo se je govoriti kako je rad u vrtu je težak i naporan, bolje to vrijeme iskoristiti “pametnije” i prepustiti “velikima” da nam proizvode hranu uz manje troškove. Ali, da li je to stvarno tako, i što se krije iza tih manjih troškova? Zar se doista ne isplati imati vlastiti vrt?

Što nije u redu s konvencionalnom poljoprivredom?

Konvencionalna poljoprivreda jedan je od najvećih zagađivača današnjice. Ona je bazirana na monokulturama, u kojima se gubi biološka raznolikost i koje su idealno mjesto za prosperiranje nametnika i bolesti. Koriste se mineralna gnojiva koja izazivaju bujniji rast koji oslabi biljku, pa ju treba prskati protiv nametnika i bolesti. Prska se s otrovima. Pesticidi su zapravo prvotno bili bojni otrovi, a danas su malo izmijenjeni i preimenovani u sredstva za “zaštitu” bilja. Ali, oni uništavaju istodobno i “štetnike” i korisne životinje i biljke i time nepovratno uništavaju prirodnu ravnotežu u prirodi. U prirodi gdje se nije umiješao čovjek, nema problema s bolestima i nametnicima, priroda sve to drži pod kontrolom.

Danas imamo uzgoj hrane uz redovnu upotrebu toksičnih kemikalija. Nove generacije pesticida uzrokuju masovni pomor pčela. A bez pčela – nema plodova, nema sjemenja, pa i naš opstanak postaje upitan. Taj otrov ne ispiru kiše i ne odnose rijeke, serviramo ga skupa s voćem i povrćem u našim tanjurima.

Kada bi ljudi znali pravu istinu o hrani koju kupuju, većinu toga nikada ne bi jeli. Danas još uvijek ljudi vjeruju u sustav i vjeruju da je voće i povrće zdravo, nezamislivo im je kako bi bilo moguće da sadrže tolike otrove i da bi nam sva ta zaštitna sredstva mogla ozbiljno štetiti.

A ipak, svako malo izbija neka afera s toksinima u hrani.

Danas dok se govori o suvremenoj poljoprivredi, samo se ponavljaju pojmovi: profitabilnost, konkurentnost, isplativost… okrupniti površine, dati zemlju velikima…U Europi se zajedničkom poljoprivrednom politikom sustavno uništavaju mali poljoprivrednici i potiču samo veliki. To se je počelo i kod nas raditi, danas smo svjedoci zatvaranja brojnih poljoprivrednih gospodarstava u našoj zemlji, jer jednostavno mnogi u ovakvim uvjetima danas ne mogu opstati. Takvim sustavnom s jedne strane imate konkurentnost i profitabilnost, ali druga strana te medalje su velika polja monokultura i sve više otrova, ali i osiromašeni ljudi i zajednice I sami proizvođači svjesni su što rade zemlji i okolišu, te jedan veliki dio tih istih proizvođača za sebe uzgaja hranu posebno, u svojim malim organskim vrtovima. Zajednička agrarna politika EU ne bavi se rješavanjem problem okoliša i zdravlja ljudi, ne bavi se opstankom malih ljudi, nego profitom velikih.

Stoga je vrijeme da se ljudi sami počnu više brinuti za svoje zdravlje i budućnost.

Vrijeme je za uzgoj vlastite hrane!

Vrt nije težak rad niti muka, to su samo mitovi koji kruže da i ljudi odustali od uzgoja vlastite hrane i bili ovisni o ovom sustavu. Vrt je izvor stvaralaštva, besplatna psihoterapija, besplatna tjelovježba, boravak na svježem zraku, izvor radosti i inspiracije. I još više od toga: u samom predgovoru knjige Masanobu Fukuoke «Revolucija jedne slamke» navedeno je da:

Krajnji cilj poljodjeljstva nije proizvodnja ljetine, nego razvijanje ljudskih bića.

Vlastito sjeme i vlastiti biovrt donosi vam neovisnost, samodostatnost, slobodu izbora i zdravlje. Donosi vam uštedu u troškovima za hranu, ali i još bitnije od toga: donosi vam radost u životu.

Stoga je idealno vrijeme da i sami krenete u ovu avanturu,  jer još uvijek stignete napraviti plan sjetve, posijati sjeme u kući za presadnice i napraviti vlastit vrt u kojem ćete uzgajati vlastitu zdravu hranu. Pa makar započeli i na prozorskim daskama ili terasama, s nekoliko tegli, napravili ste veliki korak u ovu divnu avanturu.

Svaki put započinje prvim korakom. Savršeno je vrijeme da ga napravite.

Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se; 
ako želiš biti sretan godinu dana – oženi se; 
ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar. 
(kineska poslovica)

Započnite svoju vrtlarsku avanturu sa mnom 🙂
Za dobar početak vrtlarske sezone dostupna vam  je on-line edukacija “Planiranje vrta”. Više  o edukaciji i kako se prijaviti na nju možete pogledati OVDJE., a više o ostalim edukacijama pogledajte OVDJE. 

Pogledajte i moje predavanje na ovu temu održano 2013. godine u Varaždinu:

Nova facebook stranica udruge Biovrt – u skladu s prirodom

Od 01.03.2015. godine možete nas redovito pratiti i na našoj novoj facebook stranici Udruga Biovrt – u skladu s prirodom.

Kako zaštititi voćke od voluharica

Jučer sam prilikom šetnje svojim mladim voćnjakom bila jako neugodno iznenađena. Naime, zapazila sam jako nagnutu mladu jabuku. Poučena iskustvom, već znam da bi to najvjerojatnije mogla biti voluharica koja najčešće preko zime pojede korijenje mladih voćki. Tako se voćke na proljeće, nakon što im voluharice izjedu svo korijenje, jednostavno sruše. Odmah sam primila stablo u ruke i protresla ga. Da, bila sam u pravu, stablo se je jako njihalo i točno se je osjetilo da mu fali dio korijenja koje bi inače čvrsto držalo mlado stablo u zemlji. Pogled na površinu oko samog stabla me je dodatno uvjerilo – rupe na tlu, bez humaka, karakteristični su za voluharice – male glodavce koji mogu napraviti jako velike štete u vrtovima, voćnjacima i vinogradima.

Voluharice nemojte brkati s krticama koje rade krtičnjake i koje su mesožderi ( VIŠE). U opasnosti od voluharica ne moraju nužno biti samo mlade voćke, ponekad znaju potpuno uništiti i starije voćke. A osim korijenja, često zimi znaju i oglodati koru mladih voćki. Već od jeseni sam nekoliko mladih jabuka morala presaditi ili maknuti s vrta u teglu jer su joj voluharice počele jesti korijenje i voćke su se vidljivo nagnule. Dobra stvar je što sam ove sezone zapazila to na vrijeme, dok je ostalo još dio korijenja i dok voluharice nisu potpuno uništile voćku. Tako sam i jučer otkopavajući oko jabuke naišla na tunele voluharica oko korijenja, ali nisu još sve pojele, dio je korijenja ostao i voćka ima šanse za oporavak.

Već godinama se nadmudrujem s voluharicama i uvijek računam na to da će na povrtnjaku sigurno nastradati dio krumpira, mrkve, cikle, peršina, pastrnjaka…. pa uvijek sijem povrće u raznim kombinacijama i na više mjesta, tako da uvijek dovoljno ostane i za mene. Međutim s voćkama je to druga priča. Voćka koju sam našla nagnutu posadila sam pred 3 godine. Ove sam godine očekivala da ću konačno probati prvih par plodova s nje, a za prvi značajniji urod trebam čekati još nekoliko godina. Ako takva trogodišnja voćka bude uništena, opet se vraćam na početak – moram iznova zasaditi novu voćku i opet čekati godinama do prvog uroda. To mi je previše vremena.

U iskušavanju različitih ideja, nijedna mi se protiv voluharica nije pokazala kao 100% učinkovitom, nego se stalno nadmudrujemo. Lukovice sadim u zaštitne mreže, kao i neke trajnice, povrće u većem broju i na više mjesta. Neki ukopavaju ljudsku kosu, pasju dlaku, juhu od bazge – ali sve su to metode primjenjive za jednogodišnje usjeve, ali ne i za voćke koje trebaju malo dugoročniju zaštitu. Stoga kod sadnje voćki oko korijenja posipavan s usitnjenim staklom. Naime, voluharicama jako smetaju takve sitne oštre stvari, poput mljevenog stakla, trnja i sl. i nakon što se nabodu, odustaju od daljnjeg kopanja. Otrovi protiv voluharica su mi potpuno neprihvatljivi i to nikako ne želim koristiti u svom biovrtu. Staklo ne šteti i ne ubija voluharicu, nego joj stvara neugodu dok se nabode i na taj način ona odustaje od daljnjeg izjedanja korijenja. Spomenuta je jabuka bila prvotno posađena bez stakla, ili s nedovoljno usitnjenim staklom kako sam to prvotno radila, pa su ju svejedno voluharice napale.

Usitnjeno staklo radim sama u kućnoj radinosti. Imam jednu manju vreću posebno sašivenu za usitnjavanje stakla koju mogu zatvoriti. U nju stavljam staklene boce i batom tako dugo lupam dok jako ne usitnim staklo, gotovo u prašinu. Ovakva vreća, iako je od čvršćeg materijala, nema dugo vijek trajanja jer prilikom usitnjavanja stakla se ošteti i tkanina od koje je napravljena. A funkcija vreće je ta da vam staklo prilikom usitnjavanja ne leti na sve strane i u vas, vaše oči i sl.. Stoga to nikako nemojte pomišljati raditi bez ovakve vreće ili nečeg sličnog.

Da spasim svoju mladu voćku od daljnjih napada voluharica, sve sam dakle oko korijenja iskopala i doslovno sam opet posadila voćku. Stavila sam usitnjeno staklo ispod korijenja, te sam oko korijenja voćke stavljala sloj zemlje, pa sloj usitnjenog stakla, i tako u nekoliko slojeva – i to oko korijenja, gdje ne želim da se približe voluharice. Nadam se da će to odvratiti voluharice nekoliko godina dok voćka uspije dovoljno narasti i razviti puno jače korijenje i da ću ove godine i prvi put probati njene plodove.

A ako vam je problem samima napraviti ovakvo usitnjeno staklo, postoji i u dućanima u ponudi – ima i posebno mljeveno staklo koje se dodaje prilikom sadnje, ali ima i zemlja s mljevenim staklom koja se dodaje na povrtnjake i sl. za odbijanje voluharica. U tom gotovom supstratu za sadnju je toliko fino mljeveno staklo da vam baš ništa neće biti ako i radite bez rukavica.