ožujak 2015 - Biovrt - u skladu s prirodom

Povoćkajmo vrtove – prihvati izazov i posadi voćku

Udruga” Biovrt – u skladu s prirodom” provodi kampanju „Povoćkajmo vrtove”. Izazivamo vas da do 15.04.2015. posadite barem 1 voćku ili 1 bobičasti grm u svoje dvorište, na svoj vrt ili u veliku teglu na balkonu.

Sadnice voćaka nisu skupe i možete ih kupiti za nekih 30-tak kuna u gotovo svakom vrtnom centru. Sade sve dok vegetacija miruje, dakle od jeseni pa sve do proljeća. Ne brinite ako nemate puno prostora za voćku, na izbor imate i voćke kalemljene na slabo bujnim podlogama i stupaste voćke koje zauzimaju iznimno malo prostora. Bobičasto grmlje također ne zauzima puno prostora. Zauzvrat ćete dobiti ukusno zdravo voće koje ćete brati svake godine iznova, i vi, i vaša djeca, pa čak i vaši unuci.

Na sljedećem videu pogledajte kako posaditi voćku i sve detalje naše akcije:

Potaknite svoju obitelj, susjede, poznanike i poznanike da naprave isto. Napravimo jednu pravu voćkastu revoluciju 🙂

Fotografije upravo posađene voćke postavite javno na svoj facebook profil i izazovite svoje prijatelje da i oni naprave isto. Nakon toga tu istu fotografiju s vašeg zida podijelite na našu facebook stranicu Udruge Biovrt – u skladu s prirodom. 15 fotografija koje ćemo odabrati slučajnim odabirom nagraditi ćemo s paketićem sjemenja cvijeća iz biovrta, a koje privlači pčele u vrt. Navedeno sjeme možete odmah i posijati ispod posađene voćke. Bez pčela nema niti voća, stoga je bitno da čuvamo pčele i pomažemo im opstanak.

Vratimo voćke ljudima i vratimo ljude voćkama!

Povoćkajmo vrtove! (#povoćkajmovrtove)

Lopatu u ruke i krenimo!

 

Berba jagoda kitnjača

Kraj svibnja i lipanj vrijeme je kad dozrijevaju jagode. To je prekrasno vrijeme u godini kad nas priroda časti brojnim bobičastim, ali i ostalim voćem. Jagode zapravo nisu bobičasto voće nego zeljaste trajnice iz obitelji ruža, ali ih često radi jednostavnosti nazivamo (pogrešno) bobičastim voćem.

Postoji mnogo vrsti jagoda, najpoznatije su velike vrtne jagode i šumske jagode. Ali osim njih postoje i malo neobičnije vrste jagoda, a jedne od njih su jagode kitnjače (lat. Fragaria moschata). Jagode kitnjače su posebna vrsta jagoda koja ima drukčiji izgled ploda i drukčijeg je okusa od klasičnih jagoda.
Čula sam već od nekoliko ljudi kako se čude tim jagodama zašto nema berbe i zašto se ne zameću plodovi, pa sam ih ove godine posebno pratila. I meni su nekih prijašnjih godina jednostavno znali promaknuti plodovi, pa sam se i ja sama pitala u čemu je problem… ove sam godine otkrila o čemu se radi. Da, dogodilo se je da su neki plodovi ostali nezametnuti, ali zapravo nije problem u tome jer plodova ima, samo je razlika u berbi plodova između šumskih jagoda i jagoda kitnjača – plodovi nisu toliko očigledni kao u ostalih vrsti jagoda.
Jagode kitnjače su po izgledu listova i cvjetova jako slične šumskim jagodama i po listu ih je jako teško razlikovati. Ali već u vrijeme cvatnje jasno vidljiva razlika: Jagode kitnjače imaju duplo veće cvjetove od šumskih jagoda. Nakon cvatnje, zametnuti plodovi šumskih jagoda na stapkama stoje gore, dok se stapke s zametnutim plodovima jagoda kitnjača savijaju prema dolje.:
Foto 1: šumske jagode(i matičnjak u desnom kutu)      Foto 2: jagode kitnjače
sumske jagode 127042015 86
Jagode kitnjače dozrijevaju tek u drugoj polovici lipnja, za razliku od šumskih jagoda koje počinju dozrijevati već krajem svibnja u kontinentalnoj Hrvatskoj
Kod jagoda smo naučeni da ih vidimo dok dozrijevaju, jer je to normalno s vrtnim i šumskim jagodama – crveni plodovi im se vide iznad lišća i jasno je vidljivo kad su spremni za berbu.
Međutim ono po čemu su specifične jagode kitnjače je da ih nećete vidjeti prilikom berbe, nego ih morate potražiti ispod šume lišća. Naime, velika ja razlika pri pogledu na grmove šumskih jagoda  i na jagode kitnjača. Dok se šumske jagode u vrijeme berbe jasno crvene iznad listova, na gredici jagoda kitnjača možete vidjeti samo zeleno lišće.
Fotografije: lijevo šumske jagode, desno jagode kitnjače snimljene početkom lipnja 2015.
sumske jagode 2gredica 07062015
Dakle jagode kitnjače ćete vidjeti tek dok razmaknete gusto lišće, one su savijene prema dolje i  kasnije dozrijevaju – tek od druge polovice lipnja. Evo mojih jagoda kako polako dozrijevaju:
Fotografije: jagode kitnjače ispod lišća, snimljeno 07.06.2015. i 16.06.2015.
jagode 0706201516062015 2
Dakle, sada je pravo vrijeme za berbu jagoda kitnjača, i neka vas ne zavara zeleno lišće – izuzetno fini i aromatični plodovi skrivaju se u sjeni ispod lišća.
03062011 175
Kako mi je ipak još misterij zašto mi se baš sve jagode ne zameću u plodove nakon cvatnje, javite mi i vaša iskustva s ovim jagodama na e-mail biovrt@biovrt.com.

Viškovi sadnica ovih jagoda dostupne su od jeseni do proljeća, možete ih potražiti u našim viškovima sjemenja i sadnica iz biovrta OVDJE.

 

 

Vrijeme je za vlastiti vrt

 

Zadnjih 20 godina, od kako nam društvo sve više postaje potrošačko društvo, često sam slušala i gledala ljude oko sebe kako malo pomalo odustaju od uzgoja vlastite hrane. Voće i povrće je postalo izuzetno jeftino i stalno dostupno, pa čak i van sezone.

Paralelno s time, počeo se je govoriti kako je rad u vrtu je težak i naporan, bolje to vrijeme iskoristiti “pametnije” i prepustiti “velikima” da nam proizvode hranu uz manje troškove. Ali, da li je to stvarno tako, i što se krije iza tih manjih troškova? Zar se doista ne isplati imati vlastiti vrt?

Što nije u redu s konvencionalnom poljoprivredom?

Konvencionalna poljoprivreda jedan je od najvećih zagađivača današnjice. Ona je bazirana na monokulturama, u kojima se gubi biološka raznolikost i koje su idealno mjesto za prosperiranje nametnika i bolesti. Koriste se mineralna gnojiva koja izazivaju bujniji rast koji oslabi biljku, pa ju treba prskati protiv nametnika i bolesti. Prska se s otrovima. Pesticidi su zapravo prvotno bili bojni otrovi, a danas su malo izmijenjeni i preimenovani u sredstva za “zaštitu” bilja. Ali, oni uništavaju istodobno i “štetnike” i korisne životinje i biljke i time nepovratno uništavaju prirodnu ravnotežu u prirodi. U prirodi gdje se nije umiješao čovjek, nema problema s bolestima i nametnicima, priroda sve to drži pod kontrolom.

Danas imamo uzgoj hrane uz redovnu upotrebu toksičnih kemikalija. Nove generacije pesticida uzrokuju masovni pomor pčela. A bez pčela – nema plodova, nema sjemenja, pa i naš opstanak postaje upitan. Taj otrov ne ispiru kiše i ne odnose rijeke, serviramo ga skupa s voćem i povrćem u našim tanjurima.

Kada bi ljudi znali pravu istinu o hrani koju kupuju, većinu toga nikada ne bi jeli. Danas još uvijek ljudi vjeruju u sustav i vjeruju da je voće i povrće zdravo, nezamislivo im je kako bi bilo moguće da sadrže tolike otrove i da bi nam sva ta zaštitna sredstva mogla ozbiljno štetiti.

A ipak, svako malo izbija neka afera s toksinima u hrani.

Danas dok se govori o suvremenoj poljoprivredi, samo se ponavljaju pojmovi: profitabilnost, konkurentnost, isplativost… okrupniti površine, dati zemlju velikima…U Europi se zajedničkom poljoprivrednom politikom sustavno uništavaju mali poljoprivrednici i potiču samo veliki. To se je počelo i kod nas raditi, danas smo svjedoci zatvaranja brojnih poljoprivrednih gospodarstava u našoj zemlji, jer jednostavno mnogi u ovakvim uvjetima danas ne mogu opstati. Takvim sustavnom s jedne strane imate konkurentnost i profitabilnost, ali druga strana te medalje su velika polja monokultura i sve više otrova, ali i osiromašeni ljudi i zajednice I sami proizvođači svjesni su što rade zemlji i okolišu, te jedan veliki dio tih istih proizvođača za sebe uzgaja hranu posebno, u svojim malim organskim vrtovima. Zajednička agrarna politika EU ne bavi se rješavanjem problem okoliša i zdravlja ljudi, ne bavi se opstankom malih ljudi, nego profitom velikih.

Stoga je vrijeme da se ljudi sami počnu više brinuti za svoje zdravlje i budućnost.

 

 

Vrijeme je za uzgoj vlastite hrane!

Vrt nije težak rad niti muka, to su samo mitovi koji kruže da i ljudi odustali od uzgoja vlastite hrane i bili ovisni o ovom sustavu. Vrt je izvor stvaralaštva, besplatna psihoterapija, besplatna tjelovježba, boravak na svježem zraku, izvor radosti i inspiracije. I još više od toga: u samom predgovoru knjige Masanobu Fukuoke «Revolucija jedne slamke» navedeno je da:

Krajnji cilj poljodjeljstva nije proizvodnja ljetine, nego razvijanje ljudskih bića.

 

Vlastito sjeme i vlastiti biovrt donosi vam neovisnost, samodostatnost, slobodu izbora i zdravlje. Donosi vam uštedu u troškovima za hranu, ali i još bitnije od toga: donosi vam radost u životu.

Stoga je idealno vrijeme da i sami krenete u ovu avanturu,  jer još uvijek stignete napraviti plan sjetve, posijati sjeme u kući za presadnice i napraviti vlastit vrt u kojem ćete uzgajati vlastitu zdravu hranu. Pa makar započeli i na prozorskim daskama ili terasama, s nekoliko tegli, napravili ste veliki korak u ovu divnu avanturu.

Svaki put započinje prvim korakom. Savršeno je vrijeme da ga napravite.

Ako želiš biti sretan jedan dan – napij se; 
ako želiš biti sretan godinu dana – oženi se; 
ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar. 
(kineska poslovica)

 

Pogledajte i moje predavanje na ovu temu održano 2013. godine u Varaždinu:

 

Nova facebook stranica udruge Biovrt – u skladu s prirodom

Od 01.03.2015. godine možete nas redovito pratiti i na našoj novoj facebook stranici Udruga Biovrt – u skladu s prirodom.

To  je facebook stranica udruge Biovrt  na kojoj ćemo postavljati sve informacije o našim aktivnostima kao što su predavanja, radionice, Škola vrtlarenja, razmjene sjemenja…
Na novoj stranici moći ćete vidjeti što se dešava u našem Biovrtu na tjednoj bazi.
Već u samo1 dana od kreiranja imali smo čak preko 1000 fanova! Pridružite nam se i vi 🙂
Za savjetovanje i osobnu podršku vrtlara/ica i dalje ostaje Facebook GRUPA “Biovrt.com – u skladu s prirodom” koja trenutno broji preko 12.600 članova/ica.
Na našoj web stranici www.biovrt.com možete i dalje čitati tekstove i savjete o biovrtlarenju i vrtlarenju općenito, sijanju i sadnji povrća, voća, cvijeća i začinskog bilja te učiti o razvoju biljaka iz sjemenja, pa sve do faze skupljanja sjemenja. Učite uz nas i krenite u svoju vlastitu bio/vrtlarsku avanturu.
Ukoliko želite primati savjete, novosti, najave radionica i razmjena sjemena, pretplatite se na naš besplatni bilten (newsletter)  OVDJE.
Dobrodošli u naš svijet u skladu s prirodom 🙂
 

Kako zaštititi voćke od voluharica

Jučer sam prilikom šetnje svojim mladim voćnjakom bila jako neugodno iznenađena. Naime, zapazila sam jako nagnutu mladu jabuku. Poučena iskustvom, već znam da bi to najvjerojatnije mogla biti voluharica koja najčešće preko zime pojede korijenje mladih voćki. Tako se voćke na proljeće, nakon što im voluharice izjedu svo korijenje, jednostavno sruše. Odmah sam primila stablo u ruke i protresla ga. Da, bila sam u pravu, stablo se je jako njihalo i točno se je osjetilo da mu fali dio korijenja koje bi inače čvrsto držalo mlado stablo u zemlji. Pogled na površinu oko samog stabla me je dodatno uvjerilo – rupe na tlu, bez humaka, karakteristični su za voluharice – male glodavce koji mogu napraviti jako velike štete u vrtovima, voćnjacima i vinogradima.

08032015 30    

Voluharice nemojte brkati s krticama koje rade krtičnjake i koje su mesožderi ( VIŠE). U opasnosti od voluharica ne moraju nužno biti samo mlade voćke, ponekad znaju potpuno uništiti i starije voćke. A osim korijenja, često zimi znaju i oglodati koru mladih voćki. Već od jeseni sam nekoliko mladih jabuka morala presaditi ili maknuti s vrta u teglu jer su joj voluharice počele jesti korijenje i voćke su se vidljivo nagnule. Dobra stvar je što sam ove sezone zapazila to na vrijeme, dok je ostalo još dio korijenja i dok voluharice nisu potpuno uništile voćku. Tako sam i jučer otkopavajući oko jabuke naišla na tunele voluharica oko korijenja, ali nisu još sve pojele, dio je korijenja ostao i voćka ima šanse za oporavak.

Već godinama se nadmudrujem s voluharicama i uvijek računam na to da će na povrtnjaku sigurno nastradati dio krumpira, mrkve, cikle, peršina, pastrnjaka…. pa uvijek sijem povrće u raznim kombinacijama i na više mjesta, tako da uvijek dovoljno ostane i za mene. Međutim s voćkama je to druga priča. Voćka koju sam našla nagnutu posadila sam pred 3 godine. Ove sam godine očekivala da ću konačno probati prvih par plodova s nje, a za prvi značajniji urod trebam čekati još nekoliko godina. Ako takva trogodišnja voćka bude uništena, opet se vraćam na početak – moram iznova zasaditi novu voćku i opet čekati godinama do prvog uroda. To mi je previše vremena.

U iskušavanju različitih ideja, nijedna mi se protiv voluharica nije pokazala kao 100% učinkovitom, nego se stalno nadmudrujemo. Lukovice sadim u zaštitne mreže, kao i neke trajnice, povrće u većem broju i na više mjesta. Neki ukopavaju ljudsku kosu, pasju dlaku, juhu od bazge – ali sve su to metode primjenjive za jednogodišnje usjeve, ali ne i za voćke koje trebaju malo dugoročniju zaštitu. Stoga kod sadnje voćki oko korijenja posipavan s usitnjenim staklom. Naime, voluharicama jako smetaju takve sitne oštre stvari, poput mljevenog stakla, trnja i sl. i nakon što se nabodu, odustaju od daljnjeg kopanja. Otrovi protiv voluharica su mi potpuno neprihvatljivi i to nikako ne želim koristiti u svom biovrtu. Staklo ne šteti i ne ubija voluharicu, nego joj stvara neugodu dok se nabode i na taj način ona odustaje od daljnjeg izjedanja korijenja. Spomenuta je jabuka bila prvotno posađena bez stakla, ili s nedovoljno usitnjenim staklom kako sam to prvotno radila, pa su ju svejedno voluharice napale.

Usitnjeno staklo radim sama u kućnoj radinosti. Imam jednu manju vreću posebno sašivenu za usitnjavanje stakla koju mogu zatvoriti. U nju stavljam staklene boce i batom tako dugo lupam dok jako ne usitnim staklo, gotovo u prašinu. Ovakva vreća, iako je od čvršćeg materijala, nema dugo vijek trajanja jer prilikom usitnjavanja stakla se ošteti i tkanina od koje je napravljena. A funkcija vreće je ta da vam staklo prilikom usitnjavanja ne leti na sve strane i u vas, vaše oči i sl.. Stoga to nikako nemojte pomišljati raditi bez ovakve vreće ili nečeg sličnog.

    

Da spasim svoju mladu voćku od daljnjih napada voluharica, sve sam dakle oko korijenja iskopala i doslovno sam opet posadila voćku. Stavila sam usitnjeno staklo ispod korijenja, te sam oko korijenja voćke stavljala sloj zemlje, pa sloj usitnjenog stakla, i tako u nekoliko slojeva – i to oko korijenja, gdje ne želim da se približe voluharice. Nadam se da će to odvratiti voluharice nekoliko godina dok voćka uspije dovoljno narasti i razviti puno jače korijenje i da ću ove godine i prvi put probati njene plodove.

A ako vam je problem samima napraviti ovakvo usitnjeno staklo, postoji i u dućanima u ponudi – ima i posebno mljeveno staklo koje se dodaje prilikom sadnje, ali ima i zemlja s mljevenim staklom koja se dodaje na povrtnjake i sl. za odbijanje voluharica. U tom gotovom supstratu za sadnju je toliko fino mljeveno staklo da vam baš ništa neće biti ako i radite bez rukavica.