Biovrt – pregled aktivnosti 2014

Malč i pepeo protiv korova i puževa

Tokom zimskih mjeseci zadnjih nekoliko godina ložimo u kući na drva, pa tako tokom zime imamo dosta drvenog pepela. A pepeo je od davnina poznati kao gnojivo i poboljšivač tla i rasta biljaka. Naime, on sadrži veće količine mikroelemenata, a najviše kalija i fosfora. Osim vrijednih elemenata koje sadrži, pepeo popravlja strukturu teških glinastih tala jer razbija tlo i pomaže u prozračivanju. Također, koristan je u suzbijanju ili odbijanju raznih nametnika, poput lukove muhe i puževa.

    

    

    

Studeni 2014 – sadnja i presađivanja

Mjesec studeni baš i nije bio nešto studeni tj. hladan. Nakon 2 dana mraza krajem listopada, početkom studenog je opet zatoplilo i nije bilo mraza u prognozama. Baš šteta što je dio cvijeća i povrća bilo ofureno od mraza, ali tako to često biva – prvo mraz pa onda zatopljenje. Opet sam iznijela tegle s tropskim hibiskusima van na prozorske daske da budu na suncu. Skinula sam i agrofoliju s peruanskih jagoda. Neveni su cvali posvud po vrtu.

Većina dragoljuba se je super oporavila nakon blagih mrazeva i nastavila cvasti tijekom studenog, a salvia horminium je bila sva u cvatu.

Rudbeckije i gaillardije također su nastavile cvasti, i one su jedno od cvijeća koje cvate nakon prvih mrazeva.

Nastavila sam s vađenjem gomolja dalija, što sam već započela krajem listopada. Kako je to preko 50 gomolja dalija posvud po vrtu, nije to bio mali posao i trajao je nekoliko dana. Već sam prije označila koje su koje, pa sam sad samo dodavala naljepnice prilikom vađenja na svaku od njih. Sve su se jedno vrijeme sušile u garaži, a onda sam naknadno sve pregledavala i čistila jajašca od puževa, micala višak zemlje i po potrebi ih razdvajala. Nakon toga sve sam spremila u podrum na dio sa zemljanim tlom, tako neće dehidrirati tijekom zime. Osim dalija, izvadila sam i kane i gladiole u šumskom vrtu, te ih na isti način spremila.

Konačno sam si uzela vremena i za spremanje sjemenja: povadila sam sjeme iz zadnjih plodova paprika, a završila sam i s vađenjem sjemenja iz plodova krastavaca. Dugo sam plodove krastavca imala po terasi, unutra i na prozoru garaže na dozrijevanju, početkom studenog je svo sjeme izvađeno i posušilo se kraj peći. Sav grah koji je bio u ledenici protiv žiška sam posušila kraj peći.

Na vrtu je konačno počela zoriti i ljubičasta cvjetača, a ostala mi je jedna blitva s pink stabljikama – ostale su pojele voluharice.

Ukrasni kelj je dobio više boja nakon mrazeva i jedna od azijskih lisnatih vrsti je baš imala lijepu boju lišća:

Sredinom studenog zapazila sam na nekoliko kupusnjača – kovrčavom kelju i raštiki gusjenice kupusnog bjelca. Jedan dan je bilo sve ok, drugi su već naveliko i nemilice proždirale listove – točno se je moglo promatrati kako nestaju dijelovi lišća pod tim gusjenicama, tako brzo jedu. Sve su stale i pritajile se dok su mene spazile. Pokupila sam ih prije nego sve ne potamane. Sjetila sam se kako jedne godine nisam skupila gusjenice i kako su one nestale drugi dan – sad mi je palo na pamet zašto – pojele su ih ptice. Stvarno je bitno imati raznoliki vrt da i ptice dolaze u njega, jer su one glavni prirodni neprijatelji gusjenica – gdje to obave ptice, ne moramo mi skupljati.

Kako je bilo toplo, izlegla se je i nova generacija puževa – posvuda sam nailazila na male proždrljive španjolske puževe – na salati, na kupusnjačama..pa čak su i dragoljub jeli. Sada sam definitivno sigurna na dragoljub ne odbija puževe kako to stoji u mnogim vrtlarskim literaturama.

Unutra u negrijanoj prostoriji mi je proklijao čajot – meksički krastavac. Onaj bez bodlji sam nabavila na jednoj razmjeni sjemenja, a s bodljama sam dobila od drage prijateljice na poklon. Sade se cijeli plodovi na proljeće, a kako su svi osim jednog počeli klijati, posadila sam, odnosno utisnula u teglu zemlje i pospremila u garažu mojih teta na hladnije, da se zaustavi klijanje.

22.11. je konačno došla na red berba kukuruza i košnja te parcele i novog voćnjaka iza. Radi se o njivama koje su malo udaljenije od mog grunta. Kukuruza nije bilo puno, ali nisam niti sve pobrala, samo najljepše klipove, dio sam ostavila za ptice i divljač. Muž je nakon toga sve po malčirao, kao i livadu iza te parcele, na kojoj rastu bagremi i gdje sam prošle jeseni posadila voćke. Dio je tih voćki uništila divljač, a prilikom košnje sam našla i dio voćki koje su preživjele – divljač je po grickala vrhove grančica, ali je stablo ostalo. I tako dijelimo biljke plodove na toj zemlji, divljač i ja, i dovoljno je za sve 🙂

Krajem studenog je ipak malo jače zahladilo pa sam unijela sve tropske hibiskuse i dio lončanica unutra. Maleni puževi živičnjaci su mi se namnožili posvud po lončanicama kako je sve bilo mokro, pa sam morala temeljito prati podmetače i čistiti od tih malih puževa. Pospremila sam anđeoske trublje, obrezala ih i stavila reznice u staklenke s vodom, a same biljke u tetin podrum. Unijela sam i limun, a kad sam ga stavila na ormarić ispao je previsoki jer su se grane upirale u strop, pa sam ga prisilno malo obrezala.

Krajem mjeseca sam dobila od mame 12 joha koje su joj nikle u cvjetnjaku – preko puta kuće im je šuma johe pa su se tako zasijale kod nje. Posadila sam ih na livadi koju imamo kraj njiva i to u red uz cestu. Naime, pisala sam o tome već prošle godine: i dalje nam se netko vozi preko livade i čini mi se da opet tamo prazne septičke, kao i na drugim parcelama iza šume…Baš sam ljuta, a nikako uhvatiti krivca, prijavila bi ih inspekcijama s velikim guštom. Jedva sam iskopala rupe jer je još tamo stajala voda, nismo niti uspjeli pokositi drugi put ove godine radi previše kiše, a dio uz cestu je nekad bio zavožen i ispod ima puno cigli i sl. Nadam se da će johe izrasti velike i tako ću imati neku zaštitu odmah s puta – bar da nitko s traktorom neće moći s te strane na parcelu. Njive tamo moramo izorati, čim prije, jer će nam se opet voziti traktorima preko. Bolje da dalje ne komentiram 🙁

Dok sam već imala akciju na tim parcelama, presadila sam na voćnjak koji sam već spomenula i dio divljih voćki koje su mi niknule na proljetnoj gredici češnjaka. Na toj gredici je bilo po malčirano polu razgrađenim kompostom s puno raznih sjemenki, pa su niknule divlje jabuke, breskve, šljive…Posadila sam gdje je falilo na toj livadi i sve okolo zabola štapove radi divljač koja to rado gricka. Nije sigurno da će to sve opstati kao što nisu ni one prošlogodišnje, ali vrijedi probati. Dok narastu imam plan sve kalemiti.  Jedna se je kruška koju sam kalemila na proljeće tamo primila, baš sam sretna radi toga.

SADNJA ČEŠNJAKA I SALATE

Započela sam s pripremom gredica za sadnju češnjaka odmah početkom studenog. Na toj gredici je prije rastao krumpir i sve je bilo lijepo prekopano za sadnju češnjaka, ali previše je kiše napravilo svoje – sve je jako brzo prekrila trava. Stoga sam prvo skidala busene trave i zatim kopala da se tlo još malo posuši prije sadnje, jer je još uvijek bilo malo premokro. Kako je u najavi opet bila kiša, saditi mi je pomogla prijateljica, pa smo prvu gredicu svu pripremile i «napikale» češnjeve u jedan dan, 05.11.14.. Nisam mogla dozvoliti da sav trud oko kopanja i sušenja tla opet uništi kiša. A taj dan je bio tako krasan i sunčani dan da su se na radiju zezali kako nisu sigurni jel 05.11. ili 11.05.. klima se je drastično promijenila 🙁

Baš je lijepo imati na vrtu berbu onog što nisi (svjesno) sijala. Crna mi je rotkva sama otišla u sjeme, a dok sam vadila krumpir u kolovozu, idealno sam “poravnala” to sjeme na gredici, izrasle su prekrasne rotkve. Kako se kupusnjače jako križaju, i tu se na ovima vidi da je došlo do manjeg križanja, najvjerojatnije s bijelom rotkvicom. Na to sam sad nabasala prilikom sređivanja gredice i pobrala.

Ostalo mi je češnjaka za sadnju, te sam odlučila napraviti još jednu gredicu pored. Kako je drugi dan padala kiša, taj plan sam morala odgoditi. Ali sam zato mokro tlo iskoristila za presađivanje salate 4 godišnja doba: kako je bilo mokro, samo sam načupala i popikala salatu, te je opet pala kiša i to sve zalijala. I još sam tijekom studenog presadila salatu s vrta br 2 i s maminog vrta i tako iskoristila kišna razdoblja.

27.11. je konačno završena druga gredica češnjaka na vrtu. Sve je skupa ispalo red i pol, s time da nisam sve posadila, nije mi se više dalo, to sam podijelila. Sav češnjak je po malčirani, za početak sa sijenom – imam 2 bale koje sam kupila na proljeće, a nisam ih koristila prije radi puževa. Po malčirani je i taj drugi red do kraja, jer budem u rano proljeće tu sijala bob i grašak, pa je ovako sad tlo pripremljeno. Jako je inače bilo teško vaditi sijeno iz te velike bale, sve je zbijeno i dugo je trajalo – a nisam htjela odmah cijelu rastepsti jer mi sve ne treba, pa da odmah ne propadne sijeno.

Na drugoj fotografiji se vidi koliko smo se opremili drvima, ima tako u 3 reda, bez brige smo idućih 5 godina. Bilo ja za kupiti u šumarku kraj nas i to povoljnije, pa smo iskoristili priliku. Jedino se je toliko puta traktor vozio po travnjaku da se sad trava mora oporaviti.

PATKE

Patke sam stavila u kućni pritvor tj nisu smjele van iz dvorišta jedno vrijeme: jedan se je mužjak negdje valjda popiknuo ili sl – jako je šepao, a koliko god ga je boljelo, nije se htio odvojiti od svog jata pa je hodao za njima i polijegao se s vremena na vrijeme. Još k tome počele su mi hodati k drugom susjedu – otkud je crni mužjak došao. Sve su moje patke stajale su kraj žice i gledale te susjedove patke, jednostavno imaju valjda tu potrebu druženja s drugim patkama. Zato su tjedan dana bile zatvorene u dvorište bez izlazaka: da se mužjak oporavi bez dugog hodanja i da zaborave kamo hodaju, a ne bi smjele.

SADNJA I PRESADNJA CVIJEĆA

Dobila sam opet od prijateljice neke nove (stare) trajnice – anemone i niski solidago koji su mi se utopili u poplavi u šumskom vrtu, te plavkastu travu i češnjak, što sam odmah i posadila. Konačno sam posadila i sve lukovice, već su na veliko počele klijati… koliko god bilo teško, našla sam mjesta za sve oko kuće, a bilo je toga poprilično, jedna kutija. Dio je posađeni u zaštitne posude – tulipani i ljiljani, da ih voluharice ne potamane. Više nebum ludjela s kupovinom lukovica, časna pionirska 😀 (koju sam prekršila naravno dok sam spazila lijepe dvobojne šafrane par dana nakon sadnje).

Posijala sam bunarku i potočarku. Presadila sam i dio irisa koji su rasli oko nesuđenog jezera u šumskom vrtu na među s parcelom s Međ. Vodama – dio ih je pognojilo uz jezerce, pretpostavljam da te vrste ne podnose dobro vodu kao močvarni irisi. Presadila sam i nekoliko graničica u šumski vrt. Graničice su me iznenadile kako su dobro podnijele poplavu, pa imam ideju tamo gdje je nekad bio red dalija, napraviti red graničica – pa ako i poplavi, nebu brige više 🙂

Presadila sam (opet) 2 phloxa, krasan ljubičasti i upspeh, plavi s bijelim – bili su kraj kuće, nije im pasalo, stagnirali su i dok je bilo toplije morala sam ih zalijevati – dakle tu im je definitivno presuho. Sad su malo bolje iza, na gredici iza garaže, ali i tamo su 2 phloxa koji su ove godine bili katastrofa, a prijašnjih prekrasni… baš mi je žao što su počeli stagnirati, moram izmisliti nove pozicije za njih jer ih obožavam, a sad se zadnjih par godina mučim da mi bar opstanu.

S vrta br 2 presadila sam na biovrt male campanule medium, zijevalice, marulje, kalifornijski mak (male su šanse, ali možda prezimi)… Presadila sam opet i 2 ukrasna kelja, ovaj put na početak vrta, jedan je opasno načela voluharica (korijen). Od mame sam dobila nešto jaglaca i geuma što je njoj bilo viška, i to sam posvud posadila – iza kuće i u šumski vrt.

SADNJA U VOĆNJAKU

Zadnja radionica u biovrtu bila je održana 15.11.14., a tada je i došla ekipa s Nova TV i snimila prilog za IN magazin koji možete pogledati  OVDJE. Na toj radionici smo išli u posjet voćnjaku gdje su se mogle nabaviti starinske sorte voćki, naravno da nisam mogla odoljeti i donijela sam doma 4 nove jabuke.

Za voćnjak sam opet kupila i bobičasto voće: ribize, ogrozde, samostojeće kupine, 2 lonicere koje su navodno fine – koje imaju duguljasti plod i ispod ravan, i šisandru, penjačicu crvenih ljekovitih bobica. U nedjelju 16.11. sam posadila te jabuke, skoro svo bobičasto koje sam kupila, i naravno, opet je pala kiša dan poslije 🙁

19.11. sam presadila lješnjake u šumskom vrtu – bili su prijašnjih godina privremeno posađeni na jednom dijelu, do ove godine su se razmnožili. 2 sam posadila malo dalje u šumskom vrtu pod hrastom, 4 na rubu voćnjaka pored.

20.11. mi je stigao paket s 19 voćki, sve starinske vrste koje mi je kalemio facebook prijatelj, čuvar starinskih sorti. Ja sam njemu slala reznice pred 2 godine, on je sada meni poslao voćke, divne su. A kad sam krenula u sadnju – prvo sam skužila da nemam tačke (našima guma prazna, tetine je odvezao otac k njima), zatim da nemam usitnjenog stakla, a niti boce za usitniti… dobro da imam susjede tete, našlo se je kod njih u podrumu 8 kom :D, sve usitnila batom i ručno sam sve teglila do onog malo udaljenijeg voćnjaka od šumskog vrta. Prvo sam odmah iza biovrta u jagodama posadila kruške ljetna limunka i citronka, a 13 kom sam posadila dolje u voćnjaku. 7 rupa mi je bilo već iskopano i spremna pokraj friška zemlja umjesto šljunka koji je tamo, a u nekima je stajala i voda – to sam odmah iskoristila za zalijevanje prilikom sadnje.

Dan poslije je suprug s traktorom i sajlom izvadio jedan  muški dud na voćnjaku iza biovrta – kako muško stablo duda ne daje plodove, odlučila sam ga izvaditi i tu posaditi jabuku. U šumskom je vrtu izvadio jedan mladi hrast koji je propustio izvaditi dok smo formirali šumski vrt, te jedan bagrem u voćnjaku pored koji je smetao voćkama. Ovo ručno ne bih mogla tako lako napraviti.

27.11. sam posadila zadnje 3 voćke, one će biti jabuke mog sina Patrika. Mislila sam mu posvetiti jedno stablo posađeno u godini njegovog rođenja, ali kao su mi sve 3 sorte jako drage, na kraju su ispale 3 – moja prekrasna ljetna starinska, pa 2 iz dvora mojih teta: ljetna jabuka koja je mrvicu crvena iznutra, te jedna jesenska koju sam nazvala “ananas” jer aromom pomalo podsjeća na ananas.

29.11 je bila akcija voćnjak. Opremila sam se zaštitnim mrežama, užetom, kolcima, srpom i batom i posvud, a najviše u onom malo udaljenijem voćnjaku srpom porezala travu oko voćki, zabila kolac ako je falio i privezala voćku, stavila zaštitnu mrežu. Inače ljuti me kako se na tržištu mogu naći sve skuplje, a sve nekvalitetnije zaštitne mreže za voćke. Prije su bile čvršće, duže tj više je mreže bilo narolano – sad su toliko kraće i slabe da padaju s voćki ako nisu sasvim ravne – moram ih baš skupa zavezati ako želim da stoje skupa. Morati ću protestirati u dućani u kojemu ih kupujem. I sve vreće za krumpir su se strgale čim sam stavila krumpir u njih. To je čista krađa od strane proizvođača.

A nevjerojatno – netko mi je ukrao jednu malu krušku koju sam posadila u roku od tjedan dana nakon sadnje. Ma stvarno kako neki ljudi mogu biti bezobrazni. Voćka je bila posađena odmah ispod vrtova sumještana, pa sumnjam da je to bio neki od sumještana, jer nije da baš stranci tamo šeću, nema staze. To je bilajedna od voćki koje je cijepio prijatelj u Novoj Gradiški, slala sam reznice te starinske sorte… eto…toliko truda da se održi vrsta i netko ju odnese 🙁

Evo usporedbe kako je voćnjak izgledao prije i poslije završnih radova u njemu. Fotografirano je s granice šumskog vrta (dakle prilično mi je blizu kuće).

Unatoč pojedinim lošim stvarima koje su se dogodile, u globalu sam jako zadovoljna što sam u studenom napravila jako veliki posao – puno je toga posađeno i presađeno, pa sad sve može lijepo rasti i napredovati.

Evo još malo prizora iz studenog u vrtovima: biserak u bobicama i žuti clematis u sjemenju

učionica škole vrtlarenja i drvo ruj

gaillardia u cvatu, aster u sjemenju i divlja ruža – šipak u biovrtu

u teglama je još cvao osteospermum, na vrtu je još cvala i mirisala reseda

I još više odabranih fotografija iz studenog 2014. godine možete pogledati na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/studeni-2014/

Dragoljub ipak ne odbija puževe

Dragoljub slovi u brojnim literaturama kao biljka koja odbija puževe te se upravo radi toga preporuča posaditi ga posvud po vrtu. S obzirom da sam tu informaciju pročitala u više knjiga i u brojnim člancima na internetu, jednostavno sam to prihvatila kao istinu u svojim vrtlarskim počecima. Međutim, nekoliko prijateljica vrtlarica mi se je već tada žalilo da su im puževi potamanili mlade biljke dragoljuba, što me je ostavilo prilično zbunjenom.

    

    

    

Listopad 2014 – konačno ljeto

Početkom listopada vrijeme je bilo prekrasno: konačno nam je stiglo to ljeto i sunce 😀 i baš sam se veselila dugoj sezoni bez mraza. Prošle mi je godine u ovo doba godine već puno toga mraz uništio.

Još sam na veliko brala sjeme cvijeća i graha i mahuna, bilo je još dosta toga posvud…

Počela sam vaditi kolce rajčica i pospremati ih: jedino su još rodile one sitne rajčice, a ostale su se ili posušile ili su nešto malo tjerale, ali nažalost, prekasno je bilo da bi dozorile. Ne bojim se ostatka plamenjače na kolcima jer su preko zime vani pod nadstrešnicom, na suhom i na zimskim temperaturama koje uništavaju gljivice – prijenosnike zaraze.

Konačno se je i tlo malo posušilo, pa sam mogla i malo korova srediti po vrtu, gdje je još imalo smisla. Još se doduše nije dalo čupati, ali sam dio ručno sve potrgala, dio sa srpom – i na vrtu br 2 i na biovrtu. Očistila sam i posušila sjemenke tikvi golica i tako iskoristila to jesensko sunce – samo zadnja tura se je sušila kraj peći.

U vrtu sam imala puno berbi, što me je veselilo: prilikom raskrčivanja korova iznenadile su me 2 manje lubenice skrivene u korovu – baš prekrasno iznenađenje.

Konačno su počele dozrijevati smokve. Brala sam i prve jesenske niske mahune i dozrijevao je grašak šećerac sijani tijekom ljeta.

Mnogocvjetni grah je obilno rodio, a i brokula je konačno dočekala hladnije vrijeme da počne formirati sočne pupoljke.

Posljedice poplave u šumskom vrtu jako su se osjećale… sve što bih iskopala početkom mjeseca užasno je smrdjelo po truleži – točnije po gnjilom krumpiru. Bez problema sam izvadila samo s malom štihačom 2 sadnice bagrema koji su nikle među cvijećem i smetali mi… to nikad u normalnim uvjetima ne bih mogla napraviti. Trebat će vremena da sve dođe k sebi, baš je nastala katastrofa u tlu.

Polovicom listopada je ipak opet počela zezati kiša i poremetiti mi planove u skupljanju sjemenja. I s sjetvom/sadnjom češnjaka nikako nisam mogla početi radi pre mokrog tla.

Sredinom listopada najavljivali su mogućnost prvog jesenskog mraza, pa sam radila pripreme na vrtu za to: pobrala sam sve paprike i mahunarke, a peruanske jagode koje su još bile prepune zelenih plodova i cvjetova zaštitila agrofolijom.

Dobila sam i nešto trajnica od sestre i mame, to sam posadila, isto kao i dio lukovica koje sam pokupovala u dućanima (naravno, nije me zaobišla manija lukovica :D)

Nakon 20.10. presadila sam i posadila češnjak slon – dio sam prije izvadila, a dio sam propustila jer ga nisam vidjela prilikom vađenja – naknadno je niknuo pa sam ga presadila na novu gredicu. I posadila sam manji dio češnjaka… još je zemlja bile premokra pa nisam puno uspjela napraviti jer je puno posla s pripremom gredice za češnjak. Predvidjela sam ga posaditi na mjesto gdje je rasao krumpir, a sve je već od vađenja krumpira prilično zaraslo i zatravilo radi previše kiša i još je bilo k tome premokro.

U listopadu sam naletjela na žabu krastaču na vrtu. Nisam ju uspjela dobro snimiti jer mi je brzo pobjegla. Baš me veseli što sam zapazila dosta žabica oko kuće i na vrtu, jer su one jako korisne životinje i između ostalog tamane puževe.

TUŽNE VIJESTI

U subotu 18.10.2014. mi je auto na cesti usmrtio Lanu, našu macu mezimicu i članicu naše obitelji zadnjih 9 godina… trčala je preko ceste što je jako rijetko radila 🙁  Ne mogu opisati žalost koja je bila u našoj kući  http://www.biovrt.com/article/Macja-prica.html

OPET POTOP U ŠUMSKOM VRTU

22.10.2014. od 2 do pet u noći je treslo od kiše, pale su strašne količine. Bio je to najveći potop do sad. Skoro je cijela parcela šumskog vrta bila poplavljena, a tek se je sve počelo oporavljati od zadnji put.

Srećom mogu računati na jednog čovjeka u Međ.vodama kojemu sam se obratila za ispumpavanje parcele… mada se iskreno nadam da će dugoročno problem biti riješen s Hrvatskim vodama koje bi trebale produbiti kanal iza moje parcele da se mogu spojiti na kanal za odvodnju orobinskih voda, tako da do poplava više ne može doći. Voda je bila ispumpana nekoliko dana kasnije pa ovaj put nije bilo velike štete.

Nakon te kiše vrijeme je postalo katastrofalno hladno, vjetar je jako puhao – vani je zviždalo kao da imamo snježnu oluju. Micala sam tegle s terase i par tegli unutra pospremila.

Opet sam bila opet u berbama, pobrala sam sve paprike s vrta, kao i mlade mahune.

Krajem listopada pobrala sam i sav mnogocvjetni grah velikog zrna, puno ga je ostalo na stabljikama, da ne propadnu radi mraza. On voli hladnije vrijeme i baš je bio prekrasan i bujan na vrtu, dok ostalih vrsti više nema. Našla sam i 2 tikvice, malo paprike, grašak… Ove sam godine prvi put uzgojila i mali kukuruz malih klipova za kiseljenje…doduše nisam ga kiselila jer ga nije bilo puno, ali sam si spremila dio za sjeme.

Novitet u vrtu je i crna rotkva crvene boje. Prvo sam na vrtu mislila da je to cikla, jer i listovi liče na ciklu. Sjeme sam nabavila u Mađarskoj.

Ove sam godine imala i prvu berbu divljeg krastavca, ali i 2 mlade sadnice mušmule koje sam posadila prošle godine – baš lijepo iznenađenje.

Kupusnjače su baš bile prekrasne, posebno lisnati kelj nero di toscana i zelje fidelkraut.

Na vrtu sam iskopala ljubičasti bosiljak i posadila u tegle jer nije stigao cvasti na vrtu. Iskopala sam i rajčice koje su još bile žive na vrtu – 2 koktel i 2 neke nepoznate vrste koje su se stvarno borile za preživljavanje nakon plamenjače, te nešto par paprika i spremila sam ih u tegle na prezimljavanje. Sve sam odnijela u podrum k mojim tetama. Ovo mi je prvo pokusno spremanje na prezimljavanje i nadam se da će dobro proći.

PRVI MRAZ 29.10.2014

Iako nisam očekivala, bio je prvi mraz…. i to ne jaki, ali dovoljan da uništi najosjetljivije povrće i cvijeće: dalije su bile ofurene, preostali grah i mahune isto…. cosmos i dragoljub još ne jako, ali dan poslije nažalost je uništilo i njih. To je bio kraj veselom šarenilu u vrtu.

Kada mahune graha nakon mraza promijene boju u svjetliju i listovi mu budu ofureni, to je kraj za njega – zato treba sav grah koji je još u zelenim mahunama pobrati prije mraza. Najosjetljivije, vodenasto cvijeće poput balsamine impatiens (breskvice) također ne može podnijeti prvi mraz.

Mraz je prošao vrtom po mikrolokacijama – negdje je sve bilo ofureno, negdje ne, a negdje pol-pola – ovisno o ostaloj vegetaciji. I cinije i dragoljub su dosta osjetljivi, ali su ipak dijelom opstali.

Unijela sam dio tegli s terase unutra za svaki slučaj – iako je uz kuću malo toplije, ipak je bolje da najosjetljivije vrste budu unutra – a ostale koliko bude dugo moguće vani na više svjetlosti. Izvadila sam iz tegli lukovice ismene, ananas ljiljana i  peruanski noćurak – prijašnjih sam ih godina spremala unutra s teglama, ali ove godine sam odlučila samo lukovice jer ih treba sve presaditi u novu zemlju, a i manje prostora tako zauzimaju. Izvadila sam i spremila i gomolje jama i gloriose. Na vrtu sam izvadila većinu gomolja peruanskog noćurka i spremila ih u podrum.

Radi prvih mrazeva odvezla sam i ostatak krumpira k teti u garažu, a kako je u podrumu još pretoplo i mogao bi početi klijati, tamo ću ga preseliti dok počne vani smrzavati.

Peruanske jagode pod šatorom od agrofolije su dobro podnijele prve mrazeve, vrhovi su bili malo ofureni, koje su dodirivali agrofoliju, ali većina je ostala ok.

Krajem listopada sam posadila živicu na dijelu voćnjaka koji mi graniči sa susjedovim konvencionalnim voćnjakom – nekih 20 metara dužine. Tamo sam već prije posadila berberis, vatreni trn i kalinu, ali to jako sporo raste. Sad sam posadila još kaline, a između posvud ljetni jorgovan koji sam ukorijenila na jesen – on brže raste pa da bude veća zaštita. Plan mi je da to bude visoki debeli biljni zaštitni zid.

Uz tu ogradu naišla sam i na drvce kurike – Euonymus europaeus, koja je prekrasna u to doba godine radi šarenijih sjemenih čahura. Iako je otrovna za ljude, ova je biljka odlična za ptice koje vole njene sjemenke.

A već imam jedno vrijeme u glavi ideju o cvjetno-bobičastoj gustoj živici uz parcelu Međimurskih voda – da bude za ptice, leptire, i zaštita da ljudske štetočine ne mogu preko – za njih su tu predviđene jako trnovite i velike biljke kao pamuk čičak, sikavica i češljugovina. Posadila sam tamo dosta grmlja – budleje, vajgelu, cornuse, bambus, glog…. a između ću kasnije dopuniti s trnovitim biljkama. I malo je tu bilo zeznuto kopati jer ima dosta šljunka i pirika je sve gadno zarasla, ali kako sam to povadila tako sam dovozila frišku zemlju s krtičnjaka – krtice su posvud postale jako aktivne.. Još veliki dio treba posaditi, ali glavno da je započeto.

31.10. sam počela vaditi i dalije jer ih je mraz ofurio – nešto su gomolja pojele voluharice, sve je bilo puno jajašca puževa, još je zelja premokra…ali što se mora se mora – uz ovako nepredvidivo i nepovoljno ljeto, tko zna kako će dugo biti uopće moguće raditi po vrtu.

Tijekom listopada puno je biljaka tek došlo do izražaja, jer je konačno malo duže bilo lijepo vrijeme bez kiše. Cosmos je bio sav u cvatu:

i cinije

 slak i anemone japonica

dragoljub koji je uistinu prekrasan i bujan ove godine i krizanteme

i još odabranih fotografija iz listopada 2014. možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/listopad-2014/

Sezonsko i lokalno – zdravo i održivo

Što znači biti ekološki osviješten i zdravo se hraniti? Čula sam zanimljivu priču kako je neka žena tvrdila kako se ekološki i zdravo hrani organskom hranom koju nabavlja iz Francuske. Nažalost, to nije nipošto ekološki i zdravo za okolinu, jer koliko god hrana bila ekološki proizvedena, zagadila je Prirodu prilikom transporta u Hrvatsku. I to prilično.

Sama ideja zdrave hrane nije samo da je ona uzgojena u skladu s prirodom, bez pesticida i herbicida i ostalih -cida, nego da ima i najkraći lanac distribucije od proizvođača do krajnjeg potrošača. I da se radi o svježem voću i povrću, o hrani koja je prošla čim manje obrade.

Danas smo u situaciji da je hrana u supermarketima iz svih krajeva svijeta. Hrana je sve skuplja, a kako je postala jedna od roba masovne proizvodnje, postaje sve upitnije kvalitete i sadrži sve manje nutrijenata. Današnji sustavi prehrane svedeni na model industrijalizirane poljoprivrede koji kontrolira nekoliko prehrambenih korporacija udruženih s malom grupom velikih maloprodajnih lanaca. Taj model je osmišljen radi donošenja zarade, ovisan je o neobnovljivim izvorima energije i kemikalijama, jedan je od najvećih zagađivača današnjice, izrabljuje i ljude i Zemlju. U tom sustavu više se vodi brige o špekulacijama i profitima nego o stvarnim potrebama ljudi.

U želji da tržište bude pravednije ne trebamo čekati državu i zakone da poslože stvari kako bi trebale biti, puno toga možemo i sami učiniti. Revolucija počinje na vašem stolu, a ne u nekom ministarstvu. Ljudi često nisu svjesni koliko veliku moć imaju time što biraju što će kupiti, jer time dajete nekome novac i potičete njegov razvoj. Stoga, kome ćete dati novac, kome ćete dati moć da nastavi s svojim radom? Kad sam postala svjesna toga, puno sam stvari prestala kupovati. Pokušavam nabavku stvari iz trgovina svesti na minimum. A sve što mogu, nabaljam lokalno.

Sve je kod mene zapravo počelo uzgojem vlastitog biovrta, i to je ono što najviše preporučam svima: sve što možete, uzgojite i napravite sami. Ali, postoje stvari koje ja ne mogu uzgojiti. Kod mene u Međimurju ne rastu mandarine i naranče. U dućanima više niti ne gledam voće i povrće, pogotovo nakon prošlogodišnje spoznaje o fungicidima u agrumima. I tako je ta prošlogodišnja priča pokrenula jednu divnu priču razmjene domaćih proizvoda između članova facebook grupe Biovrt.com – u skladu s prirodom. Ta priča i danas traje, ljudi međusobno razmjenjuju/trguju svojim domaćim proizvodima.

Slično se zapravo događa na razini cijelog svijeta, ljudi se okupljaju u grupe solidarne razmjene, bilo neformalno putem interneta, raznih facebook grupa, foruma, ili putem formalnih Grupa solidarne razmjene.

Sve više ljudi okreće se Zemlji, shvaća međusobnu povezanost i odgovornost koju ima prema njoj. Polako dolazimo do spoznaje da je za zdravlje jako bitna zdrava hrana bez otrova, i pomalo mi je onda smiješno čuti kako se prodaju netretirane jabuke ili naranče – za lijek. Takva hrana ne bi trebala biti za lijek, trebala bi biti normalna hrana sama po sebi. Za čovjeka je najzdravija ona hrana koja je uzgojena lokalno i sezonski. Jer i mi ljudi smo povezani s prirodom i biljkama, a ona nam tokom cijele godine nudi hranu koja sadrži upravo one nutrijente koje treba naš organizam u skladu s godišnjim dobima. U prirodi rastu i biljke koje sadrže «lijekove» za sve tegobe koje nas mogu zadesiti. Priroda nas može savršeno nahraniti i izliječiti.

Zato nam priroda ne nudi rajčice u veljači – jer one su tropske biljke i dozrijevaju na suncu. Nekada su to ljudi znali i svoju prehranu uskladiti prema godišnjim dobima i prema onome što je raslo oko njih u to doba godine. Ako ćete malo istražiti o tome, uvidjeti ćete da doista su ljudi nekad živjeli, radili i jeli u ritmu prirode i da je to imalo smisla. Npr, zimi, kada počinju manjkati vitamini od svježeg voća i povrća, tu je kiselo zelje prepuno vitamina C i ostalih bitnih vitamina i minerala; tu su kupusnjače na vrtu, poput kelja, opet prepune vitamina i minerala, ali najbolje za jelo nakon prvih mrazeva; tu je češnjak i luk koji su prirodni antibiotici; tu su koprive i maslačak u rano proljeće, prepuni minerala i vitamina baš kad ljudskom organizmu toga nakon zimske prehrane počinje manjkati….

Iz tog razloga i radi spoznaje da onima kojima plaćamo time dajemo moć, mnogi ljudi više ne žele podržavati današnji sustav koji je tu radi zarade i koji svjesno truje ljude. Ljudi sve više shvaćaju da i oni imaju moć napraviti promjenu i to putem onoga što i kako kupuju. Svaka kupnja je podrška određenom sustavu da se razvija, da napreduje.

Stoga, koga ste vi odlučili podržati?

Članak je originalno bio objavljeni 20.12.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor  na Naturala.hr

Ukrasne kupusnjače – zimski ukras vrta

Kupusnjače su vrsta porijeklom s područja Mediterana, a uzgajamo ih uglavnom kao povrće.

One su radi vremena dozrijevanja i nutritivne vrijednosti uvijek zanimljivije i aktualne u jesenskim i zimskim mjesecima. Naime, mnoge kupusnjače poput kelja i kelja pupčara (prokulice) postaju ukusnije tek nakon prvih mrazeva. Upravo ti prvi mrazevi izazivaju povećavanje količine šećera u listovima pa su one manje gorke i ukusnije za jesti.

Osim toga, kupusnjače su bogate vitaminima i mineralima i pomažu ljudskom organizmu u jačanju imuniteta, što je bitno u jesensko i zimsko vrijeme kad haraju viroze i prehlade.

Ali osim u jestive svrhe, postoje kultivari kupusnjača koji se uzgajaju u ukrasne svrhe. Radi se o tzv. ukrasnom kelju i ukrasnom zelju. Oboje su bliski srodnici i pripadaju vrsti Brassica oleracea. U tu vrstu spadaju i kelj, zelje, brokula, cvjetača, prokulica…..  Ukrasno zelje i ukrasni kelj nastali su hibridizacijom (uzgojeni su križanjem da bi se dobila vrsta određenih svojstava). Siju se u lipnju, da bi glavice formirali na jesen.

Vrste ravnijih rubova listova možemo nazvati ukrasnim zeljem, dok su one više kovrčavih listova ukrasni kelj. Nije to zapravo niti toliko bitno, oboje su dosta otporni na hladnoću i najljepše izgledaju na jesen. Baš u vrijeme kada sve oko nas poprima sive nijanse, nakon prvih mrazeva, ukrasne kupusnjače dobivaju svoje intenzivne boje i izgledaju kao da cvatu. Naravno, ne radi se o cvatnji nego samo o listovima različitih boja. Uobičajeno su u raznim nijansama od potpuno bijele boje do jarko purpurne. Možete ih saditi na vrtu, ali i u cvjetnjacima.

Mnogi ne znaju da su i ove vrste kupusnjača jestive, iako se uglavnom uzgajaju u ukrasne svrhe. Nisu možda ukusne kao vrste koje se baš ciljano uzgajaju u jestive svrhe, ali vrlo se lako mogu iskoristiti u kulinarstvu. Različite boje listova ukazuju na različite vrste biljnih pigmenata koje su uglavnom antioksidansi poput antocijanina, stoga su i zdravi za konzumaciju. Najlakše ih je iskoristiti za šarene salate, ili u zelenim kašastim sokovima. Kako ne formiraju čvrste glavice, možete malo po malo otkidati vanjske listove po potrebi, a oni će i dalje nastaviti rasti tako sve do proljeća.

Iduće godine kao i sve druge kupusnjače idu u cvat nakon čega stvaraju sjeme. Ako želite skupiti njihovo sjeme, imajte na umu da se sve kupusnjače jako križaju, stoga je bitno da druge vrste ne cvatu u blizini – tada biljke zaštitite agrofolijom kako kukci ne bi prenosili pelud s biljke na biljku.

Nerine bowdenii – jesenske ljepotice

Nerine bowdenii su lukovičaste trajnice iz obitelji Amaryllidaceae (srodnice su amarilisa). Porijeklom su iz Južne Afrike.

Kako potječu iz toplijih krajeva, za dobar rast trebaju dobro drenirano tlo i toplinu. Samo u iznimno vrućim krajevima preporuča se da tokom najtoplijeg doba dana budu u polusjeni, a ostalo na suncu, dok u svim ostalim regijama rastu na direktnom suncu.

Nerine bowdenii su poluotporne lukovice – podnose temperaturu do -15, pa se u toplijim krajevima naše države mogu ostaviti preko zime vani na otvorenom uz malu zaštitu, dok se u hladnijim krajevima moraju vaditi na jesen i spremati u zatvoreno. Zato ih ja godinama uzgajam kao lončanice i odlično mi rastu u teglama. Postoje u različitim bojama: tamnije i svjetlo roza, crvenoj, bijeloj… jedino na crvene nisam zasad nabasala.

Nerine bowdenii su specifične po vremenu kada počnu cvasti, a to je jesen, kada većina ostalih cvjetnica završava s cvatnjom. Upravo u vrijeme kada jesensko sivilo počinje prevladavati, nerine svojim jarkim bojama razbijaju to sivilo.

Ovisno o godini, počnu cvasti krajem rujna ili tokom listopada, a cvatnja može trajati sve do prosinca. Na vrhu cvjetne stapke nalazi se mnoštvo pupoljaka koji se otvaraju jedan po jedan.

Nakon cvatnje preporučljivo je ne uklanjati ocvale cvjetove. Naime, ako je došlo do oprašnje, tu će nastati male okrugle zelene kuglice koje možete posaditi. Dok dozore se one poberu i odmah posade, jer to je način na koji se mogu nerine razmnožiti.

Ne dolazi uvijek do oprašivanja i ne nastaju uvijek ovakve kuglice, ali svakako vrijedi pričekati da li će se one početi formirati pa tek onda odrezati ocvale cvjetne stapke.

Nakon što ocvatu, nerinama se posuši i lišće, te tako miruju sve do idućeg proljeća, kada opet počnu pupati novu lisnatu rozetu. Čuvam ih u slabo grijanoj prostoriji, a na proljeće tegle iznosim na terasu.

U zimskom ih periodu uobičajeno i rasadim, mada to ne činim često jer najljepše cvatu kada rastu u skupinama. Međutim, kako se lukovice često umnažaju, svakih nekoliko godina ih radi toga presadim. Naravno, bitno je da im ponekad i promijenim zemlju tj dodam novu. U teglama je dobro staviti i neki drenažni sloj u donji dio tegle. Lukovice su dosta izdužene i mogu se ili cijele posaditi pod zemlju, ili ostaviti da im uži dio vrha viri van iz zemlje.

I nemojte se iznenaditi prilikom uklanjanja suhog vanjskog dijela lukovica, ako će se sve navlačiti kao neka paučina, to je specifično za lukovice nerina.

Uz malo truda, i kasna jesen može biti prepuna cvjetova, pa stoga u tu svrhu svakako proporučam sadnju nerina bowdenii. Lukovice možete na jesen ili na proljeće pronaći u cvjećarnama koje imaju malo širi izbor – tako sam i ja pred nekoliko godina imala sreće nabasati na njih.

  

Spremanje paprika i rajčica na zimovanje

Iako su mnoge biljke iz obitelji pomoćnica trajnice, poput rajčice, paprike, patlidžana, peruanske jagode i sl., radi klimatskih uvjeta uzgajamo ih kao jednogodišnje biljke. Tako ih svake godine iznova uzgajamo u rano proljeće iz sjemenki, a u kasnu jesen unište ih prvi mrazevi. Ali, postoji i način kako ih održati kroz duži niz godina, a to je spremanjem na zimovanje. Na ovaj način možemo dobiti iduće godine raniju i obilniju cvatnju i plodove s tih biljaka. To me je ponukalo da ove godine ovo pokušam i ja, s obzirom da sam imala jako puno raznih starinskih vrsti paprika, pa da se iduće godine ne zamaram ponovnim uzgojem iz sjemenja.

Rujan 2014 – potop i komarci

Rujan je počeo kišno, ništa čudno za ovu godinu. Toliko je kiše napadalo da je to već stvarno bilo dosta. Na sjevernoj terasi su mi se  brugmansije  “utapljale” u vodi, morala sam micati sve podmetače. Početkom rujna sam svo cvijeće premjestila sa sjeverne terase na jug, ispred kuće. Tropske hibiskuse koji ne vole prejako sunce i zato su bili iza kuće sam premjestila prve, jer kako ove godine nismo vidjeli to jako sunce, odnijela sam ih naprijed jer ove godine nije bilo opasnosti da bude prevruće. Upravo suprotno, bar se nisu smrzavali na hladnom vjetru. Nevjerojatno, to su mi već izgledale kao pripreme za prvi mraz.

Sjeme i mahunarke je iznimno teško bilo brati… rijetko kad nije bilo premokro. Sve sam na kraju brala po spisku koji sam si radila da nešto slučajno ne zaboravim. Puno niskih mahunarki je i propalo jer su bile stalno u doticaju s mokrim tlom. Visoke su mahunarke super rodile, ali sam isto dugo strepila hoće li uspjeti dozoriti za sjeme od te silne kiše. Ono što sam uspjela pobrati, sušilo se je kod moje mame kraj peći na drva. Sunca više nije bilo dovoljno da bi ga mogla posušiti vani. A i zahladilo je početkom rujna pa je i grijanje bilo potrebno u večernjim satima.

Komarci su poludjeli tijekom rujna. Kako je rujan bio iznimno kišan, a kasnije ipak malo topliji, upravo tada je bio pravi bum komaraca. Postao je neizdrživo biti vani u predvečerje, rojevi su me htjeli živu pojesti. Čak i jedno vrijeme sredinom dana bio je pravi izazov raditi na vrtu. Čak i kuća mi je bila puna komaraca, a podrum je brujao od njih.

Dogodilo mi se je prilično čudna stvar 11.09.14. Dan prije navečer je netko lupao po prozoru, par put smo muž i ja izašli van i nismo ništa vidjeli. Dan poslije sam vidjela krivca: vjeverica mi je pokušavala ući u kuću i lupala je po kuhinjskom prozoru. A pratilo ju je jato ptica – kamo vjeverica, za njom i sve ptičice, bilo ih je sigurno 20-tak. Nije mi jasno zašto bi se vjeverica tako čudno ponašala, i zašto bi ju ptice pratile.

Sredinom rujna sam konačno očistila luk od viška ljuski i zemlje koji sam izvadila još u srpnju, čekao je posušeni u sanducima. Nažalost, puno ga je istrulilo, dio je počelo i truliti ili tjerati – to sam sve  naknadno posadila, za mladi luk tijekom zime ili proljeća. Ovako bi sigurno propao u sanducima, u zemlji dio ima šanse opet izrasti.

Prilikom jedne šetnje tijekom rujna spazila da mi je vrh jedne crne maline završio u travi i pustio korijenje – to me je inspiriralo da tako razmnožim, i crne maline i tajberi (VIŠE)

Rujanski posao mi je bio i «katalogiziranje» dalija. Kako me je prošle godine mraz uhvatio nespremnu prije nego sam si ih označila, nisam znala na proljeće dok sam sadila koja je koja i sve sam posadila nasumce. Ove sam ih godine sve na vrijeme popisala – svih 58 komada. Sve sam označila kod korijenja s plastičnim oznakama s natpisima. Stvar je u rome da uvijek bude nešto duplih, a kako sam stvarno pretjerala s njima, duple sam onda odlučila staviti u oglase i prodati. Naravno, uvijek i nešto potamane voluharice, pa onda ispadne da dok jednih imam previše, za druge se borim. Ali svakako nije malo posla sve to na proljeće saditi, a na jesen vaditi, pa je i logično zbrinuti viškove.

A od silne vage, sjeme dalije je čak i proklijalo na samim biljkama – ovakve se stvari vide rijetko, baš kod izvanrednih uvjeta.

Paprike su tijekom rujna puno gnjilile na vrtu. Zato sam puno njih pobrala i dozorila unutra, da ih spasim i skupim sjeme. Pobrala sam prije kiše one koje su pokazivale znakove početka zreljenja i na pultu su sve dozorile.

POPLAVE

Šumski vrt mi je treći put bio poplavljen početkom rujna. Počela sam tada iskapati iz vode grmlje koje je već od prijašnje poplave počelo propadati, te neke trajnice: anemone, geum dupli crveni, coreopsis… i sve to presadila. Vađenjem iz vode i blata sve to ima veće šanse za preživljavanje – mada sam nažalost kod nekih vrsti vidjela da sam i malo zakasnila. Korijenje grmlja je već imalo onaj miris truljenja, a palo je jako puno kiše i sva zemlja je premokra. Nažalost anemone nisam uspjela spasiti, sve su se redom posušile, kao i pakujac, ivančice, ali i kasnije grmlje koje sam presadila – spirea, vajgele, vilburnim…. Dobro da sam barem prije uzela reznice i to pobockala, one se drže dobro. Jedino je ipak dobro ispalo što kao zadnje 2 godine nisam dolje sadila dalije radi puževa, jer bi mi sad i dalije bile uništene. A još jedna pozitivna stvar poplave je što sad sigurno tamo nema voluharica 😀

I sredinom rujna padale su jake kiše, opet su ispumpavali dvorišta i cestu i opet je sve teklo nama u šumski vrt. Naime, kako sam već objasnila: prilikom izvođenja radova kanala pred nekoliko godina, koji je iza naše parcele navozili su nasip previsoko: tako su od moje parcele napravili bazen, jer voda nema više kamo prirodno oteći – a da napravimo jarak prema kanalu, još bi nam i voda iz tog kanala dotekla (vidljivo na 2. fotografiji ispod). Počela sam strepiti za voćke u šumskom vrtu.

Nakon još jednog pljuska 21.09.14, i opet nove enormne količine vode, zvala sam Međimurske vode da li se može nešto napraviti…produbiti kanal da se može odvesti voda s parcele, ispumpati voda… par dana poslije ispumpali su vodu s parcele – da to nisu napravili, ne znam da li bi se uopće povukla voda s te parcele, koliko je sve bilo natopljeno. Bilo je nažalost već i prekasno za mnogo bilje, žao mi je što prije nisam reagirala. Japanske trešnje su se počele sušiti, kalikant, vrtni hibiskusi, spirea, kolkwitzia… na proljeće ću vidjeti što će se možda oporaviti, a što je zauvijek uništeno. Presadila sam naknadno 2 grma spireae, 1 krm kolkwitzie, pa nešto trajnica: protivak, monardu, penstemon, phlomis, solidago niski i visoki ukrasni,  teško je počelo biti i deutziama i cornusima… iskopala sam i roza dnevni ljiljan i crocossomiu – njih dvoje me je jedino iznenadilo kako dobro podnose toliko vode. Svo korijenje je užasno smrdjelo po truleži. Jabuke su nekim čudom dobro izgledale, mada su bile dugo u vodi…

Jedino su patke uživale u poplavama, jer su imale gdje plivati. Snimku kupanja patki u šumskom vrtu pogledajte OVDJE.

Do kraja rujna još se je uvijek sve sušilo u šumskom vrtu. A točno se vidi kakvu je pustoš voda ostavila za sobom.

PUŽEVI

Puževa sam jajašca pronalazila posvuda tijekom rujna na vrtu. Napali su čak i lukovice ljiljana u tlu, što sam na vrijeme spazila i sve presadila, jer je iznad, ali i ispod lukovica bilo puno jajašca. I jako mi se je smanjio broj lukovica ljiljana, pa sam ih presadila na suše i sunčanije mjesto, uz među sa susjedom, upravo radi puževa.

I prilikom vađenja krumpira, presađivanja, u busenima trave, posvud su bile hrpe jajašca puževa, koje sam gnječila, ili gazila. Puževa je još uvijek bilo jako puno, jer je još uvijek bilo jako vlažno, što im je odgovaralo.

fotografije: španjolski puž polaže jajašca, i jede mrkvu

SJETVE

Početkom rujna, u par dana bez kiše uspjela sam posijati luk majski srebrenac, luk junski srebrenac, matovilec holandski, matovilec žličar, salata, rotkvice. Posijano na mjestu gdje je bio prije češnjak, gdje sam nedavno raskrčila, a radi dodanog pepela prošle jeseni, zemlje je puno rahlija nego drugdje gdje je premokro. Stvarno je super to na moju ilovaču za dodati, kako promijeni i poboljša tlo. Međutim, kako je nakon sjetve palo puno kiše, nije baš nešto sve to niklo, niti nešto raslo, jednostavno nisu bili uvjeti dobri.

BERBE

19.09.14. smo konačno pobrali krumpir. Za razliku od prijašnjih godina, berba krumpira je bila pravi zahvat u blatu. Kako je bilo u najavi još kiše, više se nije moglo čekati da se zemlja bolje prosuši. Prvo smo brali kod mojih roditelja, tamo je bila katastrofa koliko je sve izgnjililo – ako je 10% ostalo od onoga što je raslo je puno bilo. I kod mene je dio propao radi kiše, ali bilo je ipak malo više… a blato, krumpir slijepljen sa zemljom, buseni,… nakon berbe sve se je to u jednom sloju sušilo u garaži, nakon toga probiranje i spremanje. Doista teška godina, veli moja baka ovo im se nikad nije dogodilo da bi im skoro sav urod propao na polju 🙁

Idućih par dana poslije toga sam ručno iskopala i krumpir na vrtu br 2, ostatak bijelih kiflica i plavog krumpira. I još sam danima poslije sve to probirala i sušila u garaži. Naime, probirala sam dva puta, jer je dio još naknadno počeo gnjiliti, da ne bi takvog spremila u podrum.

25.09. smo pobrali tikve, i to je dosta kasnilo, opet radi vremena.. Jedna je parcela bila sasvim ok, tikve velike, stvarno velike, požutile, zrele. S obzirom na sve, čak i nisu bile toliko trule, tek nekoliko. Na drugoj parceli, iako smo okopali jednom, a poslije nije bilo moguće radi stalne kiše, korov je divljački zarastao. Uopće se nisu vidjele tikve iz “trave”. Brale smo mama i ja tako da smo hodale po toj parceli ukrug i gazile sve po redu – a dok se popikneš na tikvu ju pobereš 😀 . Uopće se nisu vidjele i stvarno je to bio jedini način. Bogme sam se nahodala, hodale smo kao muhe bez glave na toj parceli, da nas je netko vidio svašta bi si mislio. I te tikve koje su bile u travi su još zelene izvana, iako su peteljke istrulile, a suhe peteljke su znak da je tikva zrela. Pobrane tikve smo istovarili na gruntu i počeli čistiti samo žute, zelene prvo moraju dozoriti na suncu, kojeg nema puno ove godine.

Tikve patišon i jedna slična vrsta su jako lijepo rodile ove godine, brala sam manje mlade tikvice cijele sezone, a u rujnu one koje su već i dozorile – takve mogu stajati preko cijele zime .

I tako je prošao rujan, u kratkim suhim razdobljima u kojima sam spašavala i povrće i sjeme na vrtu, bježala od komaraca, i lovila puževe i njihova jajašca.

Ali, ako pogledamo s druge strane, bilo je i puno lijepih trenutaka, i berbi i cvijeća u svoj svojoj raskoši.

Unatoč kišama i plamenjači, koktel rajčice su i dalje cvale i rodile:

žuta je mrkva ispala prekrasna, a prvi sam puta probala i divlji krastavac

cosmos i solidago

amaranthus gagenticus i krastavac koji se je penjao po njemu, te cvjetna idila cosmosa i cleome u biovrtu

a rujanska jesenska raskoš obavezno sadrži i astere

A više odabranih fotografija snimljenih u rujnu 2014. možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/rujan-2014/