prosinac 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Biovrt – pregled aktivnosti 2014

U 2014. godini je bilo manje predavanja na proljeće radi porodiljnog dopusta predsjednice udruge i predavačice Silvija Kolar Fodor, ali već na jesen 2014. godine smo nastavili s predavanjima i razmjenama sjemenja.
ODRŽANA PREDAVANJA I RAZMJENE SJEMENJA 2014
01.02.2014. Razmjena sjemenja GSR Rijeka, sjeme poslano poštom
08.02.2014. Razmjena sjemenja udruge Duga u Čakovcu
10.10.2014. Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini», Nedelišće
11.10.2014. Razmjena sjemenja, suradnja s udrugom Duga, Čakovec
17.10.2014. Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini»,i razmjena sjemenja, Lepoglava
25.10.2014. Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini»,i razmjena sjemenja, Varaždin
23.11.2014. Predavanje “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” i izložba sjemenja starih sorti sjemenja povrća i cvijeća te prigodna razmjena sjemenja, Čukovec kraj Ludbrega
25 10 2014 4
ODRŽANE RADIONICE
10.05.2014. – 15.11.2014 Škola vrtlarenja 2014 u biovrtu – održano 5 radionica
Više o Školi vrtlarenja 2014: Uspjesno zavrsena Skola vrtlarenja 2014 udruge Bio
1 radionica skole vrtlarenja biovrt 118 10 2014 4.radionica skola vrtlarenja 60
 
GOSTOVANJE U TV I RADIO EMISIJAMA
09.02.2014 Intervju Hrvatski radio Knin, snimano 05.02.2014.
22.02.2014 Snimanje priloga HRT : Prilog je bio prikazan 24.02.2013. u Regionalnom dnevniku na HTV-1, te 12.03.2014. u emisiji Eko zona
10.05.2014. Snimanje Srce tv, prilog prikazani u emisiji «Poljoprivredni savjetnik»
22.05.2014. HRT, emisija Svaki dan dobar dan – Domaće je domaće
07.10.2014. HRT Dobro jutro Hrvatska, povodom predavanja :Kako imati uspješan biovrt unatoč teškoj vrtlarskoj godini”
08.10.2014. Gostovanje u emisiji Vekerica, VTV – najava razmjene sjemenja i predavanja u Čakovcu i Varaždinu
14.10.2014. Intervju, radio Megaton, najava predavanja u VŽ
19.11.2014. Prilog o biovrtu u In magazinu Nova TV
DONACIJE I PODRŠKE DRUGIM ORGANIZACIJAMA
17.02.2014. Donacija sjemenja OŠ Davorin Trstenjak Čađavica za školski tradicijski vrt – obrazovanje za održivi razvoj
18.02.2014. Donacija sjemenja i kreiranje letka u 2013.g, u 2014. započela  edukativna akcija Posadi cvijet za pčelinji svijet Hedera
17.10.2014. Donacija sjemenja udruzi za zaštitu životinja “Šapa u srcu” za on-line aukcije
os davorin trstenjaksjeme biovrt
SURADNJA S DRUGIM ORGANIZACIJAMA
09.11.2014. Sudjelovanje na radionici Biodinamički premaz za voćke i sumporno-vapnena juha, Jagoda Turk, Udruga Duga
Udruga Duga i udruga Biovrt – u skladu s prirodom i ove godine nastavljaju suradnju i na razmjenama sjemenja – jednu godišnje organizira Duga i jednu Biovrt, a na kojima sudjeluju članovi/ce objih udruga.
Nastavlja se i suradnja s Gradskom knjižnicom Lepoglava, Centrom Smart Vision Nedelišće, GSR Pod Učkun i Udrugom Gredica iz Varaždina u suradnji s kojima organiziramo predavanja i razmjene sjemenja, a ove godine smo uspostavili i suradnju s udrugom Život iz Ludbrega.
SURADNJA S DRUGIM WEB STRANICAMA
U 2014. godini nastavlja se kolumna na Naturala.hr te na Blogosferi Večernjeg lista, blog U skladu s prirodom.
Veliku podršku imamo i od portala Radionice.info koji redovito objavljuju najavu naših predavanja i prate naš rad, kao i portal Drimtidam.
Velika hvala i svim ostalim web i tiskanim medijima koji redovito objavljuju naše najave događanja.

FACEBOOK GRUPA BIOVRT.COM – U SKLADU S PRIRODOM

Početkom 2014. godine facebook grupa Biovrt.com – u skladu s prirodom brojila je 4850 članova/ica, a do kraja godine taj je broj narastao na preko 12.800 članova/ica.

26.02.-01.03.14. nagradna igra – MOJ VRT U SKLADU S PRIRODOM 

01.11.-01.12.2014. nagradna igra: BIOVRTNA KOŠARICA POZITIVE.

OSTALE AKTIVNOSTI

Na stranici www.biovrt.com redovito se objavljuju članci vezani uz biovrtlarstvo, pa je tako bilo i tokom cijele 2014. godine.

Također, s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, redovito se skupljaju sve vrste sjemenja od biljaka koje se uzgajaju u biovrtu i svi zainteresirani mogu nabaviti sjeme za razmnožavanje tih biljaka u svojim vrtovima. Ponudu sjemenja možete pogledati na slijedećem linku:

Sjeme i Sadnice

Hvala svima  koji pratite i podržavate naš rad!

Također, velika hvala svim volonterima udruge koji su pomogli kod održavanja aktivnosti udruge i bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće!

Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge

biovrt grupa naslovna 4

  

Malč i pepeo protiv korova i puževa

Tokom zimskih mjeseci zadnjih nekoliko godina ložimo u kući na drva, pa tako tokom zime imamo dosta drvenog pepela. A pepeo je od davnina poznati kao gnojivo i poboljšivač tla i rasta biljaka. Naime, on sadrži veće količine mikroelemenata, a najviše kalija i fosfora. Osim vrijednih elemenata koje sadrži, pepeo popravlja strukturu teških glinastih tala jer razbija tlo i pomaže u prozračivanju. Također, koristan je u suzbijanju ili odbijanju raznih nametnika, poput lukove muhe i puževa.

Jako dobar opširni članak o svim mogućim upotrebama pepela pročitajte OVDJE.
U svom vrtu drveni pepeo koristim duži niz godina na više načina. Svake jeseni nakon sadnje češnjaka i svako proljeće nakon sadnje luka te gredice pomalčiram mješavinom odstajalog pepela na otvorenom i polurazgrađenog komposta. Kod mojih susjeda, bakinih sestri, tokom cijele godine na površinu (fotografija ispod) koju su nekad imale za skupljanje gnoja sada bacaju pepeo iz peći (od drva i drvenog ugljena), pokošenu travu, lišće, korov, otpatke iz kuhinje, a sve to još “pognoje” i 3 kokoši koje one imaju na dvorištu. To onda tovarim u tačke i vozim na gredice na vrtu za malčiranje.

Sve o osnovama malčiranja pročitajte OVDJE.

Ovakav malč ima više funkcija:
– sloj malča drži korov pod kontrolom – korov ne niče toliko dok je gredica pomalčirana time
– kalij u drvenom pepelu odličan je za lukovičasto povrće
– pepeo pomaže u odvraćanju lukove muhe
– sloj takvog malča štiti tlo od prevelikog isušivanja i održava ga vlažnim i rahlim. Kako imam ilovasto tlo, ono se ljeti za vrijeme vrućina i suša može jako isušiti, i to u tolikoj mjeri da upravo luk i češnjak postanu deformirani koliko se zemlja oko njih na površini stegne. Ali ispod par centimetara sloja malča to se ne događa, tlo ostaje mrvičasto. Nadalje, upravo pepeo poboljšava strukturu takvog tla i čini ga prozračnijim i to se vidi i još najmanje godinu dana poslije.

Fotografija: malčiranje netom zasađene gredice luka mješavinom odstajalog drvenog pepela i polurazgrađenog komposta

 

    
Doma tokom svake jeseni i zime skupljam drveni pepeo iz kaminske peći u kantu, pa  kako napunim kantu nosim pepeo na vrt tokom zime te posipavam površinski u tankom sloju. Jesen/zima je idealno vrijeme za gnojenje pepelom, on se ne bi trebao stavljati tokom vegetacijske sezone, jer može naglo kratkoročno povećati lužnatost i tako nasmetati u rastu nekim biljkama. Nadalje, općenito treba paziti da se ne pretjera s drvenim pepelom, jer on smanjuje kiselost tla, tj povećava lužnatost. Većina tala u mom kraju naginje blagoj kiselosti i općenito oko mene ljudi znaju svakih nekoliko godina dodavati vapno u tlo da smanje tu kiselost, ali bolje je svakako prije toga napraviti analizu tla.  Gdje se sadi krumpir bolje ne to napraviti jer to pogoduje širenju gljivične bolesti – prašne čađavosti na plodovima krumpira.
Općenito se ne bi smjelo dodavati više od 50-150 grama pepela na 1 m2 i treba ga posipati u tankom sloju. Također, poželjno ga je i ukopati odmah.
Ove sam jeseni došla na jednu novu ideju kao primjeniti pepeo uz malčiranje. Naime, prijašnjih sam godina samo površinski pobacala pepeo tokom zime po vrtu. Ove godine je bilo izrazito kišna sezona i korov je jako bujao, pa su mi dijelovi biovrta unatoč svim mojim naporima zatravili. Upravo dok stalno pada puno kiše, to pogoduje širenju klasične trave koja mi baš nije poželjna na vrtu.
Odlučila sam stoga sve pomalčirati kako bih suzbila napredovanje korova i trave na biovrtu, jer do proljeća to može još puno gore zarasti, pogotovo ako će biti toplija zima. Na proljeće bi to bio onda jako veliki posao dovesti sve u red, pogotovo dok još na proljeće sve počne ubrzano rasti. A i imala sam 2 velike bale sijena koje sam kupila još na proljeće, ali radi previše puževa i kiše nisam uopće tokom sezone stigla to iskoristiti. Slama mi ne dolazi u obzir jer je teško naći organsku, a ona iz konvencionalnog uzgoja je prepuna pesticida i time bi zatrovali tlo tim pesticidima kako bi se ona raspadala.

Stoga sam krenula u radove: nabrzak sam počupala većinu trave i korova s biovrta. Nisam bila temeljita jer je sve još bilo premokro i nema se smisla time zamarati – deblji sloj malča će pomoći da taj korov i trava više neće rasti.

    

Prije samog malčiranja sijenom sam te površine posipala tankim slojem pepela.  Naime, r
adi tople jeseni, izlegla se je još jedna mlada generacija puževa. Zapazila sam jako puno mladih puževa i jajašca puževa upravo u tim busenima trave na biovrtu. Pepeo bi trebao pomoći kod suzbijanja mladih puževa – on djeluje isto kao i vapno na puževe (vapno je sastavni dio pepela): sadrži tvari koje nagrizaju tijelo ili skidaju sluz i oduzimaju vlagu, zbog čega se tijelo isuši i puž ugine.

Znam da postoje mnogi koji nisu ove godine upravo radi puževa malčirali, jer se oni često zadržavaju ispod malča gdje je puževima ugodno i vlažno – ali dok jednom prije na tlo posipate pepeo i stavite gore malč – situacija se prilično mijenja, pogotovo na jesen. Ne samo da to više nije privlačno puževima, malč tokom zime štiti zemlju da se previše ne navlaži tokom jutarnjih mrazeva i magle, a to znači da će i tako pepeo duže djelovati nego da ga samo pobacate po tlu. Naime, to nagrizajuće svojstvo pepeo ima tako dugo dok se ne smoči. Također, nadam se da je djelovao i na mlade puževe koji su bili pri tlu dok sam ga stavljala. Dok su veliki puževi potrebna je velika količina pepela da bi im naštetila, ali kako su sad na jesen prisutni na vrtu tek izlegli malecki puževi, i manje količine pepela bi mogle biti djelotvorne.

Nakon što sam dio po dio posipala pepelom, sve sam prekrila malo debljim slojem malča – dakle i da potisne postojeće korove i da održi tu površinu malo duže suhom pri vlažnim jesenskim uvjetima.

Ne zaboravite – ovo se može napraviti samo na jesen, jer pepeo se ne preporuča stavljati na tlo nedugo prije i tokom samog razdobja vegetacije, nego na jesen i u ranu zimu.

 

    
Nadam se da će sve ovo pomoći i kod suzbijanja puževa i korova u biovrtu. Naravno, kod puževa postoji i još jedno rješenje, a to su moje patke indijske trkačice koje u zadnje vrijeme dosta idu sa mnom u vrt. Kako nije cijela površina biovrta pomalčirana niti posipana pepelom, moći ću usporediti rezultate u količini korova i puževa iduće proljeće, te ću svakako pisati o rezultatima.
 

Studeni 2014 – sadnja i presađivanja

Mjesec studeni baš i nije bio nešto studeni tj. hladan. Nakon 2 dana mraza krajem listopada, početkom studenog je opet zatoplilo i nije bilo mraza u prognozama. Baš šteta što je dio cvijeća i povrća bilo ofureno od mraza, ali tako to često biva – prvo mraz pa onda zatopljenje. Opet sam iznjela tegle s tropskim hibiskusima van na prozorske daske da budu na suncu. Skinula sam i agrofoliju s peruanskih jagoda. Neveni su cvali posvud po vrtu.

10 11 2014 peruanska jagova nakon prvih mrazeva10 11 2014 neven

Većina dragoljuba se je super oporavila nakon blagih mrazeva i nastavila cvasti tokom studenog, a salvia horminium je bila sva u cvatu.

18 11 2014 dragoljub18 12 014 salvia horminium

Rudbeckije i gaillardije također su nastavile cvasti, i one su jedno od cvijeća koje cvate nakon prvih mrazeva.

18 12 014 rudbeckia hirta 118 11 2014 rudbeckia hirta 2

Nastavila sam s vađenjem gomolja dalija, što sam već započela krajem listopada. Kako je to preko 50 gomolja dalija posvud po vrtu, nije to bio mali posao i trajao je nekoliko dana. Već sam prije označila koje su koje, pa sam sad samo dodavala naljepnice prilikom vađenja na svaku od njih. Sve su se jedno vrijeme sušile u garaži, a onda sam naknadno sve pregledavala i čistila jajašca od puževa, micala višak zemlje i po potrebi ih razdvajala. Nakon toga sve sam spremila u podrum na dio s zemljanim tlom, tako neće dehidrirati tokom zime. Osim dalija, izvadila sam i kane i gladiole u šumskom vrtu, te ih na isti način spremila.

Konačno sam si uzela vremena i za spremanje sjemenja: povadila sam sjeme iz zadnjih plodova paprika, a završila sam i s vađenjem sjemenja iz plodova krastavaca. Dugo sam plodove krastavca imala po terasi, nutra i na prozoru garaže na dozrijevanju, početkom studenog je svo sjeme izvađeno i posušilo se kraj peći. Sav grah koji je bio u ledenici protiv žiška sam posušila kraj peći.

Na vrtu je konačno počela zoriti i ljubičasta cvjetača, a ostala mi je jedna blitva s pink stabljikama – ostale su pojele voluharice.

10 11 2014 ljubicasti karfiol18 11 2014 sarenolisna blitva

Ukrasni kelj je dobio više boja nakon mrazeva i jedna od azijskih lisnatih vrsti je baš imala lijepu boju lišća:

10 11 2014 ukrasno zelje10 11 2014 azijski mix

Sredinom studenog zapazila sam na nekoliko kupusnjača – kovrčavom kelju i raštiki gusjenice kupusnog bjelca. Jedan dan je bilo sve ok, drugi su već naveliko i nemilice proždirale listove – točno se je moglo promatrati kako nestaju dijelovi lišća pod tim gusjenicama, tako brzo jedu. Sve su stale i pritajile se dok su mene spazile. Pokupila sam ih prije nego sve ne potamane. Sjetila sam se kako jedne godine nisam skupila gusjenice i kako su one nestale drugi dan – sad mi je palo na pamet zašto – pojele su ih ptice. Stvarno je bitno imati raznoliki vrt da i ptice dolaze u njega, jer su one glavni prirodni neprijatelji gusjenica – gdje to obave ptice, ne moramo mi skupljati.

 14 11 2014 kupusov bjelac u kovrcavom kelju 114 11 2014 kupusov bjelac u kovrcavom kelju 2

Kako je bilo toplo, izlegla se je i nova generacija puževa – posvuda sam nailazila na male proždrljive španjolske puževe – na salati, na kupusnjačama..pa čak su i dragoljub jeli. Sada sam definitivno sigurna na dragoljub ne odbija puževe kako to stoji u mnogim vrtlarskim literaturama.

14 11 2014 puz na kovrcavom kelju14 11 2014 puzevi pojeli dragojub 2

Unutra u negrijanoj prostoriji mi je proklijao čajot – meksički krastavac. Onaj bez bodlji sam nabavila na jednoj razmjeni sjemenja, a s bodljama sam dobila od drage prijateljice na poklon. Sade se cijeli plodovi na proljeće, a kako su svi osim jednog počeli klijati, posadila sam, odnosno utisnula u teglu zemlje i pospremila u garažu mojih teta na hladnije, da se zaustavi klijanje.

11 12 014 cajot 111 11 2014 cajot 2

22.11. je konačno došla na red berba kukuruza i košnja te parcele i novog voćnjaka iza. Radi se o njivama koje su malo udaljenije od mog grunta. Kukuruza nije bilo puno, ali nisam niti sve pobrala, samo najljepše klipove, dio sam ostavila za ptice i divljač. Muž je nakon toga sve pomalčirao, kao i livadu iza te parcele, na kojoj rastu bagremi i gdje sam prošle jeseni posadila voćke. Dio je tih voćki uništila divljač, a prilikom košnje sam našla i dio voćki koje su preživjele – divljač je pogrickala vrhove grančica, ali je stablo ostalo. I tako dijelimo biljke plodove na toj zemlji, divljač i ja, i dovoljno je za sve 🙂

Krajem studenog je ipak malo jače zahladilo pa sam unijela sve tropske hibiskuse i dio lončanica nutra. Maleni puževi živičnjaci su mi se namnožili posvud po lončanicama kako je sve bilo mokro, pa sam morala temeljito prati podmetače i čistiti od tih malih puževa. Pospremila sam anđeoske trublje, obrezala ih i stavila reznice u staklenke s vodom, a same biljke u tetin podrum. Unijela sam i limun, a kad sam ga stavila na ormarić ispao je previsoki jer su se grane upirale u strop, pa sam ga prisilno malo obrezala.

Krajem mjeseca sam dobila od mame 12 joha koje su joj nikle u cvjetnjaku – preko puta kuće im je šuma johe pa su se tako zasijale kod nje. Posadila sam ih na livadi koju imamo kraj njiva i to u red uz cestu. Naime, pisala sam o tome već prošle godine: i dalje nam se netko vozi preko livade i čini mi se da opet tamo prazne septičke, kao i na drugim parcelama iza šume…Baš sam ljuta, a nikako uhvatiti krivca, prijavila bi ih inspekcijama s velikim guštom. Jedva sam iskopala rupe jer je još tamo stajala voda, nismo niti uspjeli pokositi drugi put ove godine radi previše kiše, a dio uz cestu je nekad bio zavožen i ispod ima puno cigli i sl. Nadam se da će johe izrasti velike i tako ću imati neku zaštitu odmah s puta – bar da nitko s traktorom neće moći s te strane na parcelu. Njive tamo moramo izorati, čim prije, jer će nam se opet voziti traktorima preko. Bolje da dalje ne komentiram 🙁

Dok sam već imala akciju na tim parcelama, presadila sam na voćnjak koji sam već spomenula i dio divljih voćki koje su mi niknule na proljetoj gredici češnjaka. Na toj gredici je bilo pomalčirano polurazgrađenim kompostom s puno raznih sjemenki, pa su niknule divlje jabuke, breskve, šljive…Posadila sam gdje je falilo na toj livadi i sve okolo zabola štapove radi divljač koja to rado gricka. Nije sigurno da će to sve opstati kao što nisu ni one prošlogodišnje, ali vrijedi probati. Dok narastu imam plan sve kalemiti.  Jedna se je kruška koju sam kalemila na proljeće tamo primila, baš sam sretna radi toga.

SADNJA ČEŠNJAKA I SALATE

Započela sam s pripremom gredica za sadnju češnjaka odmah početkom studenog. Na toj gredici je prije rasao krumpir i sve je bilo lijepo prekopano za sadnju češnjaka, ali previše je kiše napravilo svoje – sve je jako brzo prekrila trava. Stoga sam prvo skidala busene trave i zatim kopala da se tlo još malo posuši prije sadnje, jer je još uvijek bilo malo premokro. Kako je u najavi opet bila kiša, saditi mi je pomogla prijateljica, pa smo prvu gredicu svu pripremile i «napikale» češnjeve u jedan dan, 05.11.14.. Nisam mogla dozvoliti da sav trud oko kopanja i sušenja tla opet uništi kiša. A taj dan je bio tako krasan i sunčani dan da su se na radiju zezali kako nisu sigurni jel 05.11. ili 11.05.. klima se je drastično promijenila 🙁

03 11 2014 priprema za sadnju cesnjaka 103 11 2014 priprema za sadnju cesnjaka 2

Baš je lijepo imati na vrtu berbu onog što nisi (svjesno) sijala. Crna mi je rotkva sama otišla u sjeme, a dok sam vadila krumpir u kolovozu, idealno sam “poravnala” to sjeme na gredici, izrasle su prekrasne rotkve. Kako se kupusnjače jako križaju, i tu se na ovima vidi da je došlo do manjeg križanja, najvjerojatnije s bijelom rotkvicom. Na to sam sad nabasala prilikom sređivanja gredice i pobrala.

03 11 2014 priprema za sadnju cesnjaka 303 11 2014 crna rotkva 2

Ostalo mi je češnjaka za sadnju, te sam odlučila napraviti još jednu gredicu pored. Kako je drugi dan padala kiša, taj plan sam morala odgoditi. Ali sam zato mokro tlo iskoristila za presađivanje salate 4 godišnja doba: kako je bilo mokro, samo sam načupala i popikala salatu, te je opet pala kiša i to sve zalijala. I još sam tokom studenog presadila salatu s vrta br 2 i s maminog vrta i tako iskoristila kišna razdoblja.

27.11. je konačno završena druga gredica češnjaka na vrtu. Sve je skupa ispalo red i pol, s time da nisam sve posadila, nije mi se više dalo, to sam podijelila. Sav češnjak je pomalčirani, za početak s sijenom – imam 2 bale koje sam kupila na proljeće, a nisam ih koristila prije radi puževa. Pomalčirani je i taj drugi red do kraja, jer budem u rano proljeće tu sijala bob i grašak, pa je ovako sad tlo pripremljeno. Jako je inače bilo teško vaditi sijeno iz te velike bale, sve je zbijeno i dugo je trajalo – a nisam htjela odmah cijelu rastepsti jer mi sve ne treba, pa da odmah ne propadne sijeno.

Na drugoj fotografiji se vidi koliko smo se opremili drvima, ima tako u 3 reda, bez brige smo idućih 5 godina. Bilo ja za kupiti u šumarku kraj nas i to povoljnije, pa smo iskoristili priliku. Jedino se je toliko puta traktor vozio po travnjaku da se sad trava mora oporaviti.

29 11 2014 vrt br 2 cesnjak posadeni 129 11 2014 vrt br 2 cesnjak posadeni 2

PATKE

Patke sam stavila u kućni pritvor tj nisu smjele van iz dvorišta jedno vrijeme: jedan se je mužjak negdje valjda popiknuo ili sl – jako je šepao, a koliko god ga je boljelo, nije se htio odvojiti od svog jata pa je hodao za njima i polijegao se s vremena na vrijeme. Još k tome počele su mi hodati k drugom susjedu – otkud je crni mužjak došao. Sve su moje patke stajale su kraj žice i gledale te susjedove patke, jednostavno imaju valjda tu potrebu druženja s drugim patkama. Zato su tjedan dana bile zatvorene u dvorište bez izlazaka: da se mužjak oporavi bez dugog hodanja i da zaborave kamo hodaju, a ne bi smjele.

SADNJA I PRESADNJA CVIJEĆA

Dobila sam opet od prijateljice neke nove (stare) trajnice – anemone i niski solidago koji su mi se utopili u poplavi u šumskom vrtu, te plavkastu travu i češnjak, što sam odmah i posadila. Konačno sam posadila i sve lukovice, već su na veliko počele klijati… koliko god bilo teško, našla sam mjesta za sve oko kuće, a bilo je toga poprilično, jedna kutija. Dio je posađeni u zaštitne posude – tulipani i ljiljani, da ih voluharice ne potamane. Više nebum ludjela s kupovinom lukovica, časna pionirska 😀 (koju sam prekršila naravno dok sam spazila lijepe dvobojne šafrane par dana nako sadnje).

11 11 2014 sadnja lukovica 211 11 2014 sadnja lukovica 1

Posijala sam bunarku i potočarku. Presadila sam i dio irisa koji su rasli oko nesuđenog jezera u šumskom vrtu na među s parcelom s Međ. Vodama – dio ih je pognjilio uz jezerce, pretpostavljam da te vrste ne podnose dobro vodu kao močvarni irisi. Presadila sam i nekoliko graničica u šumski vrt. Graničice su me iznenadile kako su dobro podnijele poplavu, pa imam ideju tamo gdje je nekad bio red dalija, napraviti red graničica – pa ako i poplavi, nebu brige više 🙂

Presadila sam (opet) 2 phloxa, krasan ljubičasti i upspeh, plavi s bijelim – bili su kraj kuće, nije im pasalo, stagnirali su i dok je bilo toplije morala sam ih zalijevati – dakle tu im je definitivno presuho. Sad su malo bolje iza, na gredici iza garaže, ali i tamo su 2 phloxa koji su ove godine bili katastrofa, a prijašnjih prekrasni… baš mi je žao što su počeli stagnirati, moram izmisliti nove pozicije za njih jer ih obožavam, a sad se zadnjih par godina mučim da mi bar opstanu.

S vrta br 2 presadila sam na biovrt male campanule medium, zijevalice, marulje, kalifornijski mak (male su šanse, ali možda prezimi)… Presadila sam opet i 2 ukrasna kelja, ovaj put na početak vrta, jedan je opasno načela voluharica (korijen). Od mame sam dobila nešto jaglaca i geuma što je njoj bilo viška, i to sam posvud posadila – iza kuće i u šumski vrt.

SADNJA U VOĆNJAKU

Zadnja radionica u biovrtu bila je održana 15.11.14., a tada je i došla ekipa s Nova TV i snimila prilog za IN magazin koji možete pogledati  OVDJE. Na toj radionici smo išli u posjet voćnjaku gdje su se mogle nabaviti starinske sorte voćki, naravno da nisam mogla odoljeti i donjela sam doma 4 nove jabuke.

Za voćnjak sam opet kupila i bobičasto voće: ribize, ogrozde, samostojeće kupine, 2 lonicere koje su navodno fine – koje imaju duguljasti plod i ispod ravan, i šisandru, penjačicu crvenih ljekovitih bobica. U nedjelju 16.11. sam posadila te jabuke, skoro svo bobičasto koje sam kupila, i naravno, opet je pala kiša dan poslje 🙁

19.11. sam presadila lješnjake u šumskom vrtu – bili su prijašnjih godina privremeno posađeni na jednom dijelu, do ove godine su se razmnožili. 2 sam posadila malo dalje u šumskom vrtu pod hrastom, 4 na rubu voćnjaka pored.

20.11. mi je stigao paket s 19 voćki, sve starinske vrste koje mi je kalemio facebook prijatelj, čuvar starinskih sorti. Ja sam njemu slala reznice pred 2 godine, on je sada meni poslao voćke, divne su. A kad sam krenula u sadnju – prvo sam skužila da nemam tačke (našima guma prazna, tetine je odvezao otac k njima), zatim da nemam usitnjenog stakla, a niti boce za usitniti… dobro da imam susjede tete, našlo se je kod njih u podrumu 8 kom :D, sve usitnila batom i ručno sam sve teglila do onog malo udaljenijeg voćnjaka od šumskog vrta. Prvo sam odmah iza biovrta u jagodama posadila kruške ljetna limunka i citronka, a 13 kom sam posadila dolje u voćnjaku. 7 rupa mi je bilo već iskopano i spremna pokraj friška zemlja umjesto šljunka koji je tamo, a u nekima je stajala i voda – to sam odmah iskoristila za zalijevanje prilikom sadnje.

Dan poslije je suprug s traktorom i sajlom izvadio jedan  muški dud na voćnjaku iza biovrta – kako muško stablo duda ne daje plodove, odlučila sam ga izvaditi i tu posaditi jabuku. U šumskom je vrtu izvadio jedan mladi hrast koji je propustio izvaditi dok smo formirali šumski vrt, te jedan bagrem u voćnjaku pored koji je smetao voćkama. Ovo ručno ne bih mogla tako lako napraviti.

27.11. sam posadila zadnje 3 voćke, one će biti jabuke mog sina Patrika. Mislila sam mu posvetiti jedno stablo posađeno u godini njegovog rođenja, ali kao su mi sve 3 sorte jako drage, na kraju su ispale 3 – moja prekrasna ljetna starinska, pa 2 iz dvora mojih teta: ljetna jabuka koja je je mrvicu crvena iznutra, te jedna jesenska koju sam nazvala “ananas” jer aromom pomalo podsjeća na ananas.

29.11 je bila akcija voćnjak. Opremila sam se zaštitnim mrežama, užetom, kolcima, srpom i batom i posvud, a najviše u onom malo udaljenijem voćnjaku srpom porezala travu oko voćki, zabila kolac ako je falio i privezala voćku, stavila zaštitnu mrežu. Inače ljuti me kako se na tržištu mogu naći sve skuplje, a sve nekvalitetnije zaštitne mreže za voćke. Prije su bile čvršće, duže tj više je mreže bilo narolano – sad su toliko kraće i slabe da padaju s voćki ako nisu sasvim ravne – moram ih baš skupa zavezati ako želim da stoje skupa. Morati ću protestirati u dućani u kojemu ih kupujem. I sve vreće za krumpir su se strgale čim sam stavila krumpir u njih. To je čista krađa od strane proizvođača.

29 11 2014 posadene patrikove jabuke27 12 2014 6

A nevjerojatno – netko mi je ukrao jednu malu krušku koju sam posadila u roku od tjedan dana nakon sadnje. Ma stvarno kako neki ljudi mogu biti bezobrazni. Voćka je bila posađena odmah ispod vrtova sumještana, pa sumnjam da je to bio neki od sumještana, jer nije da baš stranci tamo šeću, nema staze. To je bilajedna od voćki koje je cjepio prijatelj u Novoj Gradiški, slala sam reznice te starinske sorte… eto…toliko truda da se održi vrsta i netko ju odnese 🙁

Evo usporedbe kako je voćnjak izgledao prije i poslije završnih radova u njemu. Fotografirano je s granice šumskog vrta (dakle prilično mi je blizu kuće).

29 11 2014 vocnjak10 12 2014

Unatoč pojedinim lošim stvarima koje su se dogodile, u globalu sam jako zadovoljna što sam u studenom napravila jako veliki posao – puno je toga posađeno i presađeno, pa sad sve može lijepo rasti i napredovati.

Evo još malo prizora iz studenog u vrtovima: biserak u bobicama i žuti clematis u sjemenju

10 11 2014 biserak grm10 11 2014 clematis zuti sjeme

učionica škole vrtlarenja i drvo ruj

10 11 2014 ucionica sole vrtlarenja10 11 2014 drvo ruj

gaillardia u cvatu, aster u sjemenju i divlja ruža – šipak u biovrtu

29 11 2014 gaillardia i aster u sjemenu29 11 2014 sipak

u teglama je još cvao osteospermum, na vrtu je još cvala i mirisala reseda

29 11 2014 osteospermum 329 11 2014 reseda jos cvate 2

I još više odabranih fotografija iz studenog 2014. godine možete pogleati na slijedećem linku:

Album Studeni 2014

 

Dragoljub ipak ne odbija puževe

Dragoljub slovi u brojnim literaturama kao biljka koja odbija puževe te se upravo radi toga preporuča posaditi ga posvud po vrtu. S obzirom da sam tu informaciju pročitala u više knjiga i u brojnim člancima na internetu, jednostavno sam to prihvatila kao istinu u svojim vrtlarskim počecima. Međutim, nekoliko prijateljica vrtlarica mi se je već tada žalilo da su im puževi potamanili mlade biljke dragoljuba, što me je ostavilo prilično zbunjenom.

I kako to uglavnom biva, najbolje učimo na vlastitim primjerima i iskustvima. Već prije nekoliko godina tokom ljeta otkrila sam da se puževi upravo najradije skrivaju ispod dragoljuba, pogotovo onih grmolikih. Bilo je to sušnije ljeto kada kod mene još nije bila najezda španjolskih puževa.Nisam primjetila da bi puževi tada jeli dragoljub, ali definitivo nije izgledalo kao da bi im dragoljub smetao. Toliko o odvraćanju s vrta – prije je izgledalo kao da dragoljub privlači sve okolne puževe ispod sebe jer im je tamo bilo idealno za skrivati se tokom dana.

Ove godine tokom ljeta ispod grmolikih dragoljuba naišla sam na isti prizor. I drugi vrtlari/ice su podijelili isto iskustvo sa mnom.

    

Sredinom studenog ove godine, dragoljub su mi počeli jesti mladi španjolski puževi. Ova je godina bila jako kišna i hladnija, što  je pogodovalo ubrzanom razvoju i širenju puževa. A kako je bilo pretoplo za to doba godine, izlegla se je nova generacija mladih gladnih puževa. Na vrtu već nije bilo mladog povrća niti velikog izbora kao što to biva tokom proljeća i ljeta, pa izgleda da je u tom slučaju i dragoljub na meniju.

    
Nakon ovog sasvim sigurno mogu reći da tvrdnja da dragoljub odbija puževe nije točna – odnosno da nije apsolutna istina. Sve ovisi o vrsti biljaka koje sadite na svom vrtu i ostalim vanjskim uvjetima. Možda će u nekom vrtu puževi navaliti na neke druge biljke koje su im puno ukusnije i dragoljubi će ostati bez ijednog puža i neoštećeni – ali to znači ne mora značiti da ih dragoljub odbija, nego da su im druge biljke puno ukusnije. A kada nema velikog izbora, kao što vidite na fotografiji, tamaniti će i dragoljub.
Osim toga, ako ga i neće jesti, puževi će se često sklanjati od dnevnog sunca upravo ispod grmova grmolikih dragoljuba jer je tamo vlažno i sjenovito. Stoga ne možete računati da ćete sadeći dragoljub po vrtu imati manje puževa, ponekad je čak suprotno – osiguravate im idealno sklonište.
Također, pronašla sam i ponegdje navode da majčina dušica odbija svojim mirisom puževe – niti to se u mom vrtu nije pokazalo istinitim. Dapače, ove sam ih godine svake večeri čekala kod velikog grma majčine dušice gdje su se skrivali tokom dana i tamo sam ih puno ulovila. Ali, to ne znači da ih možda čaj od majčine dušice neće odbiti – to nisam probala. Naime, velika je razlika da li ćemo neku biljku primjeniti na način da ju posadimo ili da od nje napravimo neki pripravak – čaj, juhu i sl. Npr. pravi pelin slovi kao sredstvo protiv biljnih ušiju. Međutim, dok je posađeni, on čak i privlači uši na sebe pa su vidjevši to mnogi postali sumnjičavi na njegovu djelotvornost. Ali dok ga natrgamo, namočimo i time poprskamo uši – on djeluje.

Stoga, postoji mogućnost da je ono što imamo u većini literatura o vrtlarenju na ovu temu nije potpuni podatak i da ključne informacije nedostaju. Tako često za neke vrste piše da odbijaju neke štetnike, kad u stvarnosti zapravo privlače na sebe štetnike i na taj način štite ostatak vrta od tih nametnika. Ja ih nazivam biljkama mamcima, a za uši tako recimo često koristim kamilicu ili lobodu. Dragoljub ipak ne bih svrstala u tu kategoriju jer ne privlači jako puževe da bi ih odvraćao od drugih biljaka, kao neke druge biljke koje puževi posebno vole. Prije bih rekla da su možda dragoljub radi njegovog pikantnog okusa proglasili kao biljku koja bi mogla odbijati puževe.

    
Činjenica da kod mene dragoljub i majčina dušica nisu djelovali protiv puževa nije razlog da ih prestanete sijati po vrtu – jer puževi su dio biosustava i uvijek će naći neko pogodno sklonište. Vrt je jedan čudesan biosustav i neka vam fokus bude na uspostavi ravnoteže u vrtu – postoje i brojne životinje koje vam mogu pomoći u borbi protiv puževa: pauci, krtice, žabe, ptice….. Više o puževima i metodama odvraćanja možete pročitati OVDJE.
Tako dugo dok će vrt biti zdravi i raznoliki, bolje će se nositi s svim nametnicima i bolestima. Jer sav taj sustav djeluje sinergijski – ne moramo imati direktnu uzročno-posljedičnu vezu između pojedinih biljaka i životinja da bi nam to trebao biti razlog za uvođenje te vrste u naš vrt. Svaka biljka djeluje u više razina s više i biljaka i životinja u uspostavi prirodne ravnoteže. Mnoge stvari često niti sami ne zapazimo niti ne razumijemo.  I to je bila meni lekcija iz cijele ove priče – nije tako jednostavno kako piše u nekim literaturama, da “ovo” i “ovo” odvraća “ono” i “ono”.  I nikako ne valja bezrezervno vjerovati da je sve što piše u knjigama apsolutna istina. Stoga, uvijek ostavite prostora za promatranje i učenje, jer ako je nešto sigurno, to je da nas na vrtu uvijek dočeka neko iznenađenje 🙂
 

Listopad 2014 – konačno ljeto

Početkom listopada vrijeme je bilo prekrasno: konačno nam je stiglo to ljeto i sunce 😀 i baš sam se veselila dugoj sezoni bez mraza. Prošle mi je godine u ovo doba godine već puno toga mraz uništio.

Još sam na veliko brala sjeme cvijeća i graha i mahuna, bilo je još dosta toga posvud…

Počela sam vaditi kolce rajčica i pospremati ih: jedino su još rodile one sitne rajčice, a ostale su se ili posušile ili su nešto malo tjerale, ali nažalost, prekasno je bilo da bi dozorile. Ne bojim se ostatka plamenjače na kolcima jer su preko zime vani pod nadstrešnicom, na suhom i na zimskim temperaturama koje uništavaju gljivice – prijenosnike zaraze.

Konačno se je i tlo malo posušilo, pa sam mogla i malo korova srediti po vrtu, gdje je još imalo smisla. Još se doduše nije dalo čupati, ali sam dio ručno sve potrgala, dio s srpom – i na vrtu br 2 i na biovrtu. Očistila sam i posušila sjemenke tikvi golica i tako iskoristila to jesensko sunce – samo zadnja tura se je sušila kraj peći.

U vrtu sam imala puno berbi, što me je veselilo: prilikom raskrčavanja korova iznenadile su me 2 manje lubenice skrivene u korovu – baš prekrasno iznenađenje.

05 10 2014 tikve i lubenice     07102014 lubenica

Konačno su počele dozrijevati smokve. Brala sam i prve jesenske niske mahune i dozrijevao je grašak šećerac sijani tokom ljeta.

03102014 grasak secerac     04102014 smokve

Mnogocvjetni grah je obilno rodio, a i brokula je konačno dočekala hladnije vrijeme da počne formirati sočne pupoljke.

07 10 2014 brokula     07102014 grah mnogocvjetni

Posljedice poplave u šumskom vrtu jako su se osjećale… sve što bih iskopala početkom mjeseca užasno je smrdjelo po truleži – točnije po gnjilom krumpiru. Bez problema sam izvadila samo s malom štihačom 2 sadnice bagrema koji su nikle među cvijećem i smetali mi… to nikad u normalnim uvjetima ne bih mogla napraviti. Trebati će vremena da sve dođe k sebi, baš je nastala katastrofa u tlu.

Polovicom listopada je ipak opet počela zezati kiša i poremetiti mi planove u skupljanju sjemenja. I s sjetvom/sadnjom češnjaka nikako nisam mogla početi radi premokrog tla.

Sredinom listopada najavljivali su mogućnost prvog jesenskog mraza, pa sam radila pripreme na vrtu za to: pobrala sam sve paprike i mahunarke, a peruanske jagode koje su još bile prepune zelenih plodova i cvjetova zaštitila agrofolijom.

Dobila sam i nešto trajnica od sestre i mame, to sam posadila, isto kao i dio lukovica koje sam pokupovala u dućanima (naravno, nije me zaobišla manija lukovica :D)

Nakon 20.10. presadila sam i posadila češnjak slon – dio sam prije izvadila, a dio sam propustila jer ga nisam vidjela prilikom vađenja – naknadno je niknuo pa sam ga presadila na novu gredicu. I posadila sam manji dio češnjaka… još je zemlja bile premokra pa nisam puno uspjela napraviti jer je puno posla s pripremom gredice za češnjak. Predvidjela sam ga posaditi na mjesto gdje je rasao krumpir, a sve je već od vađenja krumpira prilično zaraslo i zatravilo radi previše kiša i još je bilo k tome premokro.

U listopadu sam naletjela na žabu krastaču na vrtu. Nisam ju uspjela dobro snimiti jer mi je brzo pobjegla. Baš me veseli što sam zapazila dosta žabica oko kuće i na vrtu, jer su one jako korisne životinje i između ostalog tamane puževe.

03102014 zaba krastaca

TUŽNE VIJESTI

U subotu 18.10.2014. mi je auto na cesti usmrtio Lanu, našu macu mezimicu i članicu naše obitelji zadnjih 9 godina… trčala je preko ceste što je jako rijetko radila 🙁  Ne mogu opisati žalost koja je bila u našoj kući  http://www.biovrt.com/article/Macja-prica.html

OPET POTOP U ŠUMSKOM VRTU

22.10.2014. od 2 do pet u noći je treslo od kiše, pale su strašne količine. Bio je to najveći potop do sad. Skoro je cijela parcela šumskog vrta bila poplavljena, a tek se je sve počelo oporavljati od zadnji put.

22102014 opet poplava 1     22102014 opet poplava 3

Srećom mogu računati na jednog čovjeka u Međ.vodama kojemu sam se obratila za ispumpavanje parcele… mada se iskreno nadam da će dugoročno problem biti riješen s Hrvatskim vodama koje bi trebale produbiti kanal iza moje parcele da se mogu spojiti na kanal za odvodnju orobinskih voda, tako da do poplava više ne može doći. Voda je bila ispumpana nekoliko dana kasnije pa ovaj put nije bilo velike štete.

Nakon te kiše vrijeme je postalo katastrofalno hladno, vjetar je jako puhao – vani je zviždalo kao da imamo snježnu oluju. Micala sam tegle s terase i par tegli nutra pospremila.

Opet sam bila opet u berbama, pobrala sam sve paprike s vrta, kao i mlade mahune.

16102014 mahune blitva i peruanske jagode     20102014 paprika berba 1

Krajem listopada pobrala sam i sav mnogocvjetni grah velikog zrna, puno ga je ostalo na stabljikama, da ne propadnu radi mraza. On voli hladnije vrijeme i baš je bio prekrasan i bujan na vrtu, dok ostalih vrsti više nema. Našla sam i 2 tikvice, malo paprike, grašak… Ove sam godine prvi put uzgojila i mali kukuruz malih klipova za kiseljenje…doduše nisam ga kiselila jer ga nije bilo puno, ali sam si spremila dio za sjeme.

27 10 2014 kukuruz mali klipovi      28 10 2014 grah mnogocvjetni

Novitet u vrtu je i crna rotkva crvene boje. Prvo sam na vrtu mislila da je to cikla, jer i listovi liče na ciklu. Sjeme sam nabavila u Mađarskoj.

27 10 2014 crvena crna rotkva 2     27 10 2014 crvena crna rotkva 4

Ove sam godine imala i prvu berbu divljeg krastavca, ali i 2 mlade sadnice mušmule koje sam posaila prošle godine – baš lijepo iznenađenje.

28 10 2014 divlji krastavac     31102014 musmula

Kupusnjače su baš bile prekrasne, posebno lisnati kelj nero di toscana i zelje fidelkraut.

28 10 2014 kelj nero di toscana brokula i kadifice     29 10 2014 zelje fidelkraut 2

Na vrtu sam iskopala ljubičasti bosiljak i posadila u tegle jer nije stigao cvasti na vrtu. Iskopala sam i rajčice koje su još bile žive na vrtu – 2 koktel i 2 neke nepoznate vrste koje su se stvarno borile za preživljavanje nakon plamenjače, te nešto par paprika i spremila sam ih u tegle na prezimljavanje. Sve sam odnjela u podrum k mojim tetama. Ovo mi je prvo pokusno spremanje na prezimljavanje i nadam se da će dobro proći.

PRVI MRAZ 29.10.2014

Iako nisam očekivala, bio je prvi mraz…. i to ne jaki, ali dovoljan da uništi najosjetljivije povrće i cvijeće: dalije su bile ofurene, preostali grah i mahune isto…. cosmos i dragoljub još ne jako, ali dan poslije nažalost je uništilo i njih. To je bio kraj veselom šarenilu u vrtu.

Kada mahune graha nakon mraza promijene boju u svjetliju i listovi mu budu ofureni, to je kraj za njega – zato treba sav grah koji je još u zelenim mahunama pobrati prije mraza. Najosjetljivije, vodenasto cvijeće poput balsamine impatiens (breskice) također ne može podnijeti prvi mraz.

28 10 2014 grah nakon mraza     29 10 2014 balsamina impatiens ofurena mrazom

Mraz je prošao vrtom po mikrolokacijama – negdje je sve bilo ofureno, negdje ne, a negdje pol-pola – ovisno o ostaloj vegetaciji. I cinije i dragoljub su dosta osjetljivi, ali su ipak dijelom opstali.

29 10 2014 cinija ofurena mrazom     29 10 2014 dragoljub i mraz

Unijela sam dio tegli s terase nutra za svaki slučaj – iako je uz kuću malo toplije, ipak je bolje da najosjetljivije vrste budu unutra – a ostale koliko bude dugo moguće vani na više svjetlosti. Izvadila sam iz tegli lukovice ismene, ananas ljiljana i  peruanski noćurak – prijašnjih sam ih godina spremala nutra s teglama, ali ove godine sam odlučila samo lukovice jer ih treba sve presaditi u novu zemlju, a i manje prostora tako zauzimaju. Izvadila sam i spremila i gomolje jama i gloriose. Na vrtu sam izvadila većinu gomolja peruanskog noćurka i spremila ih u podrum.

Radi prvih mrazeva odvezla sam i ostatak krumpira k teti u garažu, a kako je u podrumu još pretoplo i mogao bi početi klijati, tamo ću ga preseliti dok počne vani smrzavati.

Peruanske jagode pod šatorom od agrofolije su dobro podnijele prve mrazeve, vrhovi su bili malo ofureni, koje su dodirivali agrofoliju, ali većina je ostala ok.

Krajem listopada sam posadila živicu na dijelu voćnjaka koji mi graniči s susjedovim konvencionalnim voćnjakom – nekih 20 metara dužine. Tamo sam već prije posadila berberis, vatreni trn i kalinu, ali to jako sporo raste. Sad sam posadila još kaline, a između posvud ljetni jorgovan koji sam ukorijenila na jesen – on brže raste pa da bude veća zaštita. Plan mi je da to bude visoki debeli biljni zaštitni zid.

31102014 zivica kod vocnjaka 1     31 10 2014 zivica kod vocnjaka 2

Uz tu ogradu naišla sam i na drvce kurike – Euonymus europaeus, koja je prekrasna u to doba godine radi šarenjih sjemenih čahura. Iako je otrovna za ljude, ova je biljka odična za ptice koje vole njene sjemenke.

31 10 2014 kurika obicna euonymus europaeus1     31102014 kurika obicna euonymus europaeus2

A već imam jedno vrijeme u glavi ideju o cvjetno-bobičastoj gustoj živici uz parcelu Međimurskih voda – da bude za ptice, leptire, i zaštita da ljudske štetočine ne mogu preko – za njih su tu predviđene jako trnovite i velike biljke kao pamuk čičak, sikavica i češljugovina. Posadila sam tamo dosta grmlja – budleje, vajgelu, cornuse, bambus, glog…. a između ću kasnije dopuniti s trnovitim biljkama. I malo je tu bilo zeznuto kopati jer ima dosta šljunka i pirika je sve gadno zarasla, ali kak sam to povadila tako sam dovozila frišku zemlju s krtičnjaka – krtice su posvud postale jako aktivne.. Još veliki dio treba posaditi, ali glavno da je započeto.

31102014 zivica kod parcele mv 1     31102014 zivica kod parcele mv 2

31.10. sam počela vaditi i dalije jer ih je mraz ofurio – nešto su gomolja pojele voluharice, sve je bilo puno jajašca puževa, još je zelja premokra…ali što se mora se mora – uz ovako nepredvidivo i nepovoljno ljeto, tko zna kako će dugo biti uopće moguće raditi po vrtu.

27 10 2014 dalja 1     27 10 2014 dalja 2

Tokom listopada puno je biljaka tek došlo do izražaja, jer je konačno malo duže bilo lijepo vrijeme bez kiše. Cosmos je bio sav u cvatu:

16102014 cosmos 4     16102014 cosmos 2

i cinije

16102014 cosmos 3     07 10 2014 cinija

 slak i anemone japonica

02102014 anemone i slak     02102014 anemone japonica 2

dragoljub koji je uistinu prekrasan i bujan ove godine i krizanteme

16102014 dragoljub 3     16102014 krizantema

i još odabranih fotografija iz listopada 2014. možete pogledati u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Listopad 2014

 

Sezonsko i lokalno – zdravo i održivo

Što znači biti ekološki osviješten i zdravo se hraniti? Čula sam zanimljivu priču kako je neka žena tvrdila kako se ekološki i zdravo hrani organskom hranom koju nabavlja iz Francuske. Nažalost, to nije nipošto ekološki i zdravo za okolinu, jer koliko god hrana bila ekološki proizvedena, zagadila je Prirodu prilikom transporta u Hrvatsku. I to prilično.

Sama ideja zdrave hrane nije samo da je ona uzgojena u skladu s prirodom, bez pesticida i herbicida i ostalih -cida, nego da ima i najkraći lanac distribucije od proizvođača do krajnjeg potrošača. I da se radi o svježem voću i povrću, o hrani koja je prošla čim manje obrade.

Danas smo u situaciji da je hrana u supermarketima iz svih krajeva svijeta. Hrana je sve skuplja, a kako je postala jedna od roba masovne proizvodnje, postaje sve upitnije kvalitete i sadrži sve manje nutrijenata. Današnji sustavi prehrane svedeni na model industrijalizirane poljoprivrede koji kontrolira nekoliko prehrambenih korporacija udruženih s malom grupom velikih maloprodajnih lanaca. Taj model je osmišljen radi donošenja zarade, ovisan je o neobnovljivim izvorima energije i kemikalijama, jedan je od najvećih zagađivača današnjice, izrabljuje i ljude i Zemlju. U tom sustavu više se vodi brige o špekulacijama i profitima nego o stvarnim potrebama ljudi.

U želji da tržište bude pravednije ne trebamo čekati državu i zakone da poslože stvari kako bi trebale biti, puno toga možemo i sami učiniti. Revolucija počinje na vašem stolu, a ne u nekom ministarstvu. Ljudi često nisu svjesni koliko veliku moć imaju time što biraju što će kupiti, jer time dajete nekome novac i potičete njegov razvoj. Stoga, kome ćete dati novac, kome ćete dati moć da nastavi s svojim radom? Kad sam postala svjesna toga, puno sam stvari prestala kupovati. Pokušavam nabavku stvari iz trgovina svesti na minimum. A sve što mogu, nabaljam lokalno.

 

Sve je kod mene zapravo počelo uzgojem vlastitog biovrta, i to je ono što najviše preporučam svima: sve što možete, uzgojite i napravite sami. Ali, postoje stvari koje ja ne mogu uzgojiti. Kod mene u Međimurju ne rastu mandarine i naranče. U dućanima više niti ne gledam voće i povrće, pogotovo nakon prošlogodišnje spoznaje o fungicidima u agrumima. I tako je ta prošlogodišnja priča pokrenula jednu divnu priču razmjene domaćih proizvoda između članova facebook grupe Biovrt.com – u skladu s prirodom. Ta priča i danas traje, ljudi međusobno razmjenjuju/trguju svojim domaćim proizvodima.

Slično se zapravo događa na razini cijelog svijeta, ljudi se okupljaju u grupe solidarne razmjene, bilo neformalno putem interneta, raznih facebook grupa, foruma, ili putem formalnih Grupa solidarne razmjene.

Sve više ljudi okreće se Zemlji, shvaća međusobnu povezanost i odgovornost koju ima prema njoj. Polako dolazimo do spoznaje da je za zdravlje jako bitna zdrava hrana bez otrova, i pomalo mi je onda smiješno čuti kako se prodaju netretirane jabuke ili naranče – za lijek. Takva hrana ne bi trebala biti za lijek, trebala bi biti normalna hrana sama po sebi. Za čovjeka je najzdravija ona hrana koja je uzgojena lokalno i sezonski. Jer i mi ljudi smo povezani s prirodom i biljkama, a ona nam tokom cijele godine nudi hranu koja sadrži upravo one nutrijente koje treba naš organizam u skladu s godišnjim dobima. U prirodi rastu i biljke koje sadrže «lijekove» za sve tegobe koje nas mogu zadesiti. Priroda nas može savršeno nahraniti i izliječiti.

Zato nam priroda ne nudi rajčice u veljači – jer one su tropske biljke i dozrijevaju na suncu. Nekada su to ljudi znali i svoju prehranu uskladiti prema godišnjim dobima i prema onome što je raslo oko njih u to doba godine. Ako ćete malo istražiti o tome, uvidjeti ćete da doista su ljudi nekad živjeli, radili i jeli u ritmu prirode i da je to imalo smisla. Npr, zimi, kada počinju manjkati vitamini od svježeg voća i povrća, tu je kiselo zelje prepuno vitamina C i ostalih bitnih vitamina i minerala; tu su kupusnjače na vrtu, poput kelja, opet prepune vitamina i minerala, ali najbolje za jelo nakon prvih mrazeva; tu je češnjak i luk koji su prirodni antibiotici; tu su koprive i maslačak u rano proljeće, prepuni minerala i vitamina baš kad ljudskom organizmu toga nakon zimske prehrane počinje manjkati….

Iz tog razloga i radi spoznaje da onima kojima plaćamo time dajemo moć, mnogi ljudi više ne žele podržavati današnji sustav koji je tu radi zarade i koji svjesno truje ljude. Ljudi sve više shvaćaju da i oni imaju moć napraviti promjenu i to putem onoga što i kako kupuju. Svaka kupnja je podrška određenom sustavu da se razvija, da napreduje.

Stoga, koga ste vi odlučili podržati?

 

Članak je originalno bio objavljeni 20.12.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor  na Naturala.hr

Nerine bowdenii – jesenske ljepotice

Nerine bowdenii su lukovičaste trajnice iz obitelji Amaryllidaceae (srodnice su amarilisa). Porijeklom su iz Južne Afrike.

Kako potječu iz toplijih krajeva, za dobar rast trebaju dobro drenirano tlo i toplinu. Samo u iznimno vrućim krajevima preporuča se da tokom najtoplijeg doba dana budu u polusjeni, a ostalo na suncu, dok u svim ostalim regijama rastu na direktnom suncu.
Nerine bowdenii su poluotporne lukovice – podnose temperaturu do -15, pa se u toplijim krajevima naše države mogu ostaviti preko zime vani na otvorenom uz malu zaštitu, dok se u hladnijim krajevima moraju vaditi na jesen i spremati u zatvoreno. Zato ih ja godinama uzgajam kao lončanice i odlično mi rastu u teglama. Postoje u različitim bojama: tamnije i svjetlo roza, crvenoj, bijeloj… jedino na crvene nisam zasad nabasala.
nerine bowdenii 13nerine bowdenii 3
Nerine bowdenii su specifične po vremenu kada počnu cvasti, a to je jesen, kada većina ostalih cvjetnica završava s cvatnjom. Upravo u vrijeme kada jesensko sivilo počinje prevladavati, nerine svojim jarkim bojama razbijaju to sivilo.
Ovisno o godini, počnu cvasti krajem rujna ili tokom listopada, a cvatnja može trajati sve do prosinca. Na vrhu cvjetne stapke nalazi se mnoštvo pupoljaka koji se otvaraju jedan po jedan.
nerine bowdenii 4nerine bowdenii 2
Nakon cvatnje preporučljivo je ne uklanjati ocvale cvjetove. Naime, ako je došlo do oprašnje, tu će nastati male okrugle zelene kuglice koje možete posaditi. Dok dozore se one poberu i odmah posade, jer to je način na koji se mogu nerine razmnožiti.
Ne dolazi uvijek do oprašivanja i ne nastaju uvijek ovakve kuglice, ali svakako vrijedi pričekati da li će se one početi formirati pa tek onda odrezati ocvale cvjetne stapke.
nerine bowdenii 11nerine bowdenii 12
Nakon što ocvatu, nerinama se posuši i lišće, te tako miruju sve do idućeg proljeća, kada opet počnu pupati novu lisnatu rozetu. Čuvam ih u slabo grijanoj prostoriji, a na proljeće tegle iznosim na terasu.
U zimskom ih periodu uobičajeno i rasadim, mada to ne činim često jer najljepše cvatu kada rastu u skupinama. Međutim, kako se lukovice često umnažaju, svakih nekoliko godina ih radi toga presadim. Naravno, bitno je da im ponekad i promijenim zemlju tj dodam novu. U teglama je dobro staviti i neki drenažni sloj u donji dio tegle. Lukovice su dosta izdužene i mogu se ili cijele posaditi pod zemlju, ili ostaviti da im uži dio vrha viri van iz zemlje.
I nemojte se iznenaditi prilikom uklanjanja suhog vanjskog dijela lukovica, ako će se sve navlačiti kao neka paučina, to je specifično za lukovice nerina.
nerine bowdenii 9
Uz malo truda, i kasna jesen može biti prepuna cvjetova, pa stoga u tu svrhu svakako proporučam sadnju nerina bowdenii. Lukovice možete na jesen ili na proljeće pronaći u cvjećarnama koje imaju malo širi izbor – tako sam i ja pred nekoliko godina imala sreće nabasati na njih.
29092009 nerinenerine bowdenii roza 2
  

Spremanje paprika i rajčica na zimovanje

Iako su mnoge biljke iz obitelji pomoćnica trajnice, poput rajčice, paprike, patlidžana, peruanske jagode i sl., radi klimatskih uvjeta uzgajamo ih kao jednogodišnje biljke. Tako ih svake godine iznova uzgajamo u rano proljeće iz sjemenki, a u kasnu jesen unište ih prvi mrazevi. Ali, postoji i način kako ih održati kroz duži niz godina, a to je spremanjem na zimovanje. Na ovaj način možemo dobiti iduće godine raniju i obilniju cvatnju i plodove s tih biljaka. To me je ponukalo da ove godine ovo pokušam i ja, s obzirom da sam imala jako puno raznih starinskih vrsti paprika, pa da se iduće godine ne zamaram ponovnim uzgojem iz sjemenja.

Za početak, potrebno je biljke izvaditi iz zemlje. Naravno, prije nego ih jači mrazevi unište. Ja sam ove godine odlučila izvaditi dio paprika i rajčica, i to sam napravila krajem listopada, tek kada su bili u prognozi prvi mrazevi. Neke su od ovih biljaka u trenutku dok sam ih vadila još imale plodove i nove cvjetove i pupoljke.
Potrebno je pripremiti vrtne škare, tegle i već iskorištenu zemlju od lončanica. Naime, bitno je da zemlja u koju ćemo saditi naše paprike i rajčice ima čim manje hranjivih tvari, jer biljke želimo pospremiti u zimski san, a ne potaknuti ih na rast.
spremanje paprika 1 29102014
Sa korijenja je bitno maknuti većinu zemlje i svo korijenje malo prikratiti – na taj način biljkama usporavamo rast i biljka uzima manje hranjiva iz tla. Time potičemo i stvaranje novih korijenovih izboja dok biljka počne dalje rasti na proljeće. Nakon toga potrebno je prikratiti i stabljiku. Svo lišće, cvjetove i pupoljke treba ukloniti. Pravilo je da se ostavi toliko dugi nadzemni dio – stabljika koliko je dugačak i korijen. Ali i ako će biti stabiljka i malo duža nije velika greška.
spremanje paprika 4spremanje paprika 3
Nakon toga slijedi sadnja u tegle. Možete posaditi svaku vrstu/biljku u posebnu teglu, ali ja sam se odlučila za sadnju u duguljaste žardinjere, na koji ću način praktičnije zbrinuti više sadnica odjednom. Ako imate više različitih vrsti, možete si i označiti o kojoj se vrsti radi da ne bi čekali za identifikaciju sve do prvih plodova.
spremanje paprika 5spremanje paprika 6
Tako posađene paprike, rajčice i sl. spremaju se u slabo grijanu prostoriju preko zime. Nije bitno da bude puno svjetla. Zalijevajte ih u malim količinama, maksimalno 1-2 puta mjesečno. Kod mene su zasad u garaži koja je ispred podruma, dok jače zahladi selim ih u podrum.
Na ovaj sam način pospremila nešto paprika, rajčica, patlidžana, peruanskih jagoda te datura. Ovdje su rezultati ovog pokusa: (VIŠE)
Na sljedećem linku možete pogledati i video uradak Mare Pannonium Garden kako pospremiti paprike preko zime:
https://www.youtube.com/watch?v=RLNXJ2a7s8M
 

Rujan 2014 – potop i komarci

Rujan je počeo kišno, ništa čudno za ovu godinu. Toliko je kiše napadalo da je to već stvarno bilo dosta. Na sjevernoj terasi su mi se brugmansije  “utapljale” u vodi, morala sam micati sve podmetače. Početkom rujna sam svo cvijeće premjestila s sjeverne terase na jug, ispred kuće. Tropske hibiskuse koji ne vole prejako sunce i zato su bili iza kuće sam premjestila prve, jer kako ove godine nismo vidjeli to jako sunce, odnjela sam ih naprijed jer ove godine nije bilo opasnosti da bude prevruće. Upravo suprotno, bar se nisu smrzavali na hladnom vjetru. Nevjerojatno, to su mi već izgledale kao pripreme za prvi mraz.

Sjeme i mahunarke je iznimno teško bilo brati… rijetko kad nije bilo premokro. Sve sam na kraju brala po spisku koji sam si radila da nešto slučajno ne zaboravim. Puno niskih mahunarki je i propalo jer su bile stalno u doticaju s mokrim tlom. Visoke su mahunarke super rodile, ali sam isto dugo strepila hoće li uspjeti dozoriti za sjeme od te silne kiše. Ono što sam uspjela pobrati, sušilo se je kod moje mame kraj peći na drva. Sunca više nije bilo dovoljno da bi ga mogla posušiti vani. A i zahladilo je početkom rujna pa je i grijanje bilo potrebno u večernjim satima.

04092014 mahune jing jang visoke04092014 mahune kiflice

Komarci su poludjeli tokom rujna. Kako je rujan bio iznimno kišan, a kasnije ipak malo topliji, upravo tada je bio pravi bum komaraca. Postao je neizdrživo biti vani u predvečerje, rojevi su me htjeli živu pojesti. Čak i jedno vrijeme sredinom dana bio je pravi izazov raditi na vrtu. Čak i kuća mi je bila puna komaraca, a podrum je brujao od njih.

Dogodia mi se je prilično čudna stvar 11.09.14. Dan prije navečer je netko lupao po prozoru, parput smo muž i ja izašli van i nismo ništa vidjeli. Dan poslije sam vidjela krivca: vjeverica mi je pokušavala ući u kuću i lupala je po kuhinjskom prozoru. A pratilo ju je jato ptica – kamo vjeverica, za njom i sve ptičice, bilo ih je sigurno 20-tak. Nije mi jasno zašto bi se vjeverica tako čudno ponašala, i zašto bi ju ptice pratile.

11092014 vjeverica11092014 ptice prate vjevericu

Sredinom rujna sam konačno očistila luk od viška ljuski i zemlje koji sam izvadila još u srpnju, čekao je posušeni u sanducima. Nažalost, puno ga je istrulilo, dio je počelo i truliti ili tjerati – to sam sve naknadno posadila, za mladi luk tokom zime ili proljeća. Ovako bi sigurno propao u sanducima, u zemlji dio ima šanse opet izrasti.

Prilikom jedne šetnje tokom rujna spazila da mi je vrh jedne crne maline završio u travi i pustio korijenje – to me je inspiriralo da ih na taj način razmnožim, i crne maline i tajberi (VIŠE)

Rujanski posao mi je bio i «katalogiziranje» dalija. Kako me je prošle godine mraz uhvatio nespremnu prije nego sam si ih označila, nisam znala na proljeće dok sam sadila koja je koja i sve sam posadila nasumce. Ove sam ih godine sve na vrijeme popisala – svih 58 komada. Sve sam označila kod korijenja s plastičnim oznakama s natpisima. Stvar je u rome da uvijek bude nešto duplih, a kako sam stvarno pretjerala s njima, duple sam onda odlučila staviti u oglase i prodati. Naravno, uvijek i nešto potamane voluharice, pa onda ispadne da dok jednih imam previše, za druge se borim. Ali svakako nije malo posla sve to na proljeće saditi, a na jesen vaditi, pa je i logično zbrinuti viškove.

29092014 dalija 129092014 dalija 2

A od silne vage, sjeme dalije je čak i proklijalo na samim biljkama – ovakve se stvari vide rijetko, baš kod izvanrednih uvjeta.

17092014 daljie proklijalo sjeme 117092014 daljie proklijalo sjeme 2

Paprike su tokom rujna puno gnjilile na vrtu. Zato sam puno njih pobrala i dozorila unutra, da ih spasim i skupim sjeme. Pobrala sam prije kiše one koje su pokazivale znakove početka zreljenja i na pultu su sve dozorile.

09092014 paprika truli radi previse kise 16092014 paprika dozrijevanje

POPLAVE

Šumski vrt mi je treći put bio poplavljen početkom rujna. Počela sam tada iskapati iz vode grmlje koje je već od prijašnje poplave počelo propadati, te neke trajnice: anemone, geum dupli crveni, coreopsis… i sve to presadila. Vađenjem iz vode i blata sve to ima veće šanse za preživljavanje – mada sam nažalost kod nekih vrsti vidjela da sam i malo zakasnila. Korijenje grmlja je već imalo onaj miris truljenja, a palo je jako puno kiše i sva zemlja je premokra. Nažalost anemone nisam uspjela spasiti, sve su se redom posušile, kao i pakujac, ivančice, ali i kasnije grmlje koje sam presadila – spirea, vajgele, vilburnim…. Dobro da sam barem prije uzela reznice i to pobockala, one se drže dobro. Jedino je ipak dobro ispalo što kao zadnje 2 godine nisam dolje sadila dalije radi puževa, jer bi mi sad i dalije bile uništene. A još jedna pozitivna stvar poplave je što sad sigurno tamo nema voluharica 😀

I sredinom rujna padale su jake kiše, opet su ispumpavali dvorišta i cestu i opet je sve teklo nama u šumski vrt. Naime, kako sam već objasnila: prilikom izvodnje radova kanala pred nekoliko godina, koji je iza naše parcele navozili su nasip previsoko: tako su od moje parcele napravili bazen, jer voda nema više kamo prirodno oteći – a da napravimo jarak prema kanalu, još bi nam i voda iz tog kanala dotekla (vidljivo na 2. fotografiji ispod). Počela sam strepiti za voćke u šumskom vrtu.

13092014 opet poplava 113092014 opet poplava kanal je navozeni vise

Nakon još jednog pljuska 21.09.14, i opet nove enormne količine vode, zvala sam Međimurske vode da li se može nešto napraviti…produbiti kanal da se može odvesti voda s parcele, ispumpati voda… par dana poslije ispumpali su vodu s parcele – da to nisu napravili, ne znam da li bi se uopće povukla voda s te parcele, koliko je sve bilo natopljeno. Bilo je nažalost već i prekasno za mnogo bilje, žao mi je što prije nisam reagirala. Japanske trešnje su se počele sušiti, kalikant, vrtni hibiskusi, spirea, kolkwitzia… na proljeće ću vidjeti što će se možda oporaviti, a što je zauvijek uništeno. Presadila sam naknadno 2 grma spireae, 1 krm kolkwitzie, pa nešto trajnica: protivak, monardu, penstemon, phlomis, solidago niski i visoki ukrasni,  teško je počelo biti i deutziama i cornusima… iskopala sam i roza dnevni ljiljan i crocossomiu – njih dvoje me je jedino iznenadilo kako dobro podnose toliko vode. Svo korijenje je užasno smrdljelo po truleži. Jabuke su nekim čudom dobro izgleale, mada su bile dugo u vodi…

Jedino su patke uživale u poplavama, jer su imale gdje plivati. Snimku kupanja patki u šumskom vrtu pogledajte OVDJE.

Do kraja rujna još se je uvijek sve sušilo u šumskom vrtu. A točno se vidi kakvu je pustoš voda ostavila za sobom.

30092014 nakon poplava 130092014 nakon poplava 3

PUŽEVI

Puževa sam jajašca pronalazila posvuda tokom rujna na vrtu. Napali su čak i lukovice ljiljana u tlu, što sam na vrijeme spazila i sve presadila, jer je iznad, ali i ispod lukovica bilo puno jajašca. I jako mi se je smanjio broj lukovica ljiljana, pa sam ih presadila na suše i sunčanije mjesto, uz među s susjedom, upravo radi puževa.

I prilikom vađenja krumpira, presađivanja, u busenima trave, posvud su bile hrpe jajašca puževa, koje sam gnječila, ili gazila. Puževa je još uvijek bilo jako puno, jer je još uvijek bilo jako vlažno, što im je odgovaralo.

fotografije: španjolski puž polaže jajašca, i jede mrkvu

20092014 spanjolski puz ostavlja jajasca25092014 puz jede mrkvu

SJETVE

Početkom rujna, u par dana bez kiše uspjela sam posijati luk majski srebrenac, luk junski srebrenac, matovilec holandski, matovilec žličar, salata, rotkvice. Posijano na mjestu gdje je bio prije češnjak, gdje sam nedavno raskrčila, a radi dodanog pepela prošle jeseni, zemlje je puno rahlija nego drugdje gdje je premokro. Stvarno je super to na moju ilovaču za dodati, kako promijeni i poboljša tlo. Međutim, kako je nakon sjetve palo puno kiše, nije baš nešto sve to niklo, niti nešto raslo, jednostavno nisu bili uvjeti dobri.

BERBE

19.09.14. smo konačno pobrali krumpir. Za razliku od prijašnjih godina, berba krumpira je bila pravi zahvat u blatu. Kako je bilo u najavi još kiše, više se nije moglo čekati da se zemlja bolje prosuši. Prvo smo brali kod mojih roditelja, tamo je bila katastrofa koliko je sve izgnjililo – ako je 10% ostalo od onoga što je raslo je puno bilo. I kod mene je dio propao radi kiše, ali bilo je ipak malo više… a blato, krumpir sljepljen s zemljom, buseni,… nakon berbe sve se je to u jednom sloju sušilo u garaži, nakon toga probiranje i spremanje. Doista teška godina, veli moja baka ovo im se nikad nije dogodilo da bi im skoro sav urod propao na polju 🙁

19092014 berba krumpira 119092014 berba krumpira 2

Idućih par dana poslije toga sam ručno iskopala i krumpir na vrtu br 2, ostatak bijelih kiflica i plavog krumpira. I još sam danima poslije sve to probirala i sušila u garaži. Naime, probirala sam dva puta, jer je dio još naknadno počeo gnjiliti, da ne bi takvog spremila u podrum.

25.09. smo pobrali tikve, i to je dosta kasnilo, opet radi vremena.. Jedna je parcela bila sasvim ok, tikve velike, stvarno velike, požutile, zrele. S obzirom na sve, čak i nisu bile toliko trule, tek nekoliko. Na drugoj parceli, iako smo okopali jednom, a poslije nije bilo moguće radi stalne kiše, korov je divljački zarastao. Uopće se nisu vidjele tikve iz “trave”. Brale smo mama i ja na način da smo hodale po toj parceli ukrug i gazile sve po redu – a dok se popikneš na tikvu ju pobereš 😀 . Uopće se nisu vidjele i stvarno je to bio jedini način. Bogme sam se nahodala, hodale smo kao muhe bez glave na toj parceli, da nas je netko vidio svašta bi si mislio. I te tikve koje su bile u travi su još zelene izvana, iako su peteljke istrulile, a suhe peteljke su znak da je tikva zrela. Pobrane tikve smo istovarili na gruntu i počeli čistiti samo žute, zelene prvo moraju dozoriti na suncu, kojeg nema puno ove godine.

Tikve patišon i jedna slična vrsta su jako lijepo rodile ove godine, brala sam manje mlade tikvice cijele sezone, a u rujnu one koje su već i dozorile – takve mogu stajati preko cijele zime .

25092014 tikva golica25092014 tikve

I tako je prošao rujan, u kratkim suhim razdobiljima u kojima sam spašavala i povrće i sjeme na vrtu, bježala od komaraca, i lovila puževe i njihova jajašca.

Ali, ako pogledamo s druge strane, bilo je i puno lijepih trenutaka, i berbi i cvijeća u svoj svojoj raskoši.

Unatoč kišama i plamenjači, koktel rajčice su i dalje cvale i rodile:

09092014 rajcica25092014 rajcica i dalje cvate

žuta je mrkva ispala prekrasna, a prvi sam puta probala i divlji krastavac

09092014 zuta mrkva13092014 divlji krastavac

cosmos i solidago

04092014 cosmos bipinnatus05092014 solidago

amaranthus gagenticus i krastavac koji se je penjao po njemu, te cvjetna idila cosmosa i cleome u biovrtu

12092014 amaranthus gagenticus i krastavac25092014 cosmos i cleome 2

a rujanska jesenska raskoš obavezno sadrži i astere

30092014 aster 130092014 aster 2

A više odabranih fotografija snimljenih u rujnu 2014. možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:

Album Rujan 2014

 

Tomatillo – Physalis philadelphica

Tomatillo (lat. Physalis philadelphica, Physalis ixocarpa) je povrće koje se kod nas najčešće naziva meksička rajčica ili rajček. Iako je kod nas relativno nepoznata vrsta i mnogi nemaju ideje što s njom napraviti dok ju uzgoje, neizostavan je sastojak meksičkih umaka, marinada, juha i salsi – jedna je od temeljnih namirnica u latinoameričkoj kuhinji. Po okusu mene podsjeća na mješavinu okusa jabuke i rajčica, a najbolji je dok se pripremi u nekom od latinoameričkih recepata.

Tomatillo spada u obitelj pomoćnica, dakle srodnik je rajčice. Ipak, u bližem je sredstvu s ostalim vrstama mjehurica (rod Physalis), poput peruanske jagode (Physalis peruviana)  ili naše domaće mjehurice (Physalis alkekengi). Kako i plod tomatilla raste u lampionu, još se naziva i ljuskava rajčica.

Tomatillo se uzgaja na isti način kao i rajčica. Jednogodišnja je biljka koja najbolje raste na sunčanoj gredici, ali podnosi i laganu polusjenu. Sije se u zatvorenom u teglice u veljači ili ožujku. Ako ste sijali više sjemenki u jednu posudicu, nakon što dobe nekoliko listova presadite ih u posebne posudice, svaku sadnicu zasebno. Nemojte ih držati u pretamnom i pretoplom prostoru jer sadice tomatilla imaju tendenciju k izduživanju – najbolje ih je držati na prozorskoj dasci s dovoljno svjetlosti u slabo grijanoj prostoriji. Na otvoreno se presađuju kad prođe opasnost zadnjih mrazeva, u mom kraju (Međimurje) je to najsigurnije napraviti polovicom svibnja. Ako se prilikom rasta u zatvorenom previše izduži, što se često zna dogoditi, prilikom presadnje na otvoreno posadite ga dublje, sve do prvih listova, i to ukoso u zemlju. Tako će dio biljke pod zemljom pustiti dodatno korijenje i bolje se zakorijeniti, a iznad tla neće biti preduga slabašna biljčica.

tomatillo 4tomatillo cvijet 2

Za razliku od rajčice, tomatillo može rasti i bez potpornja. On ne raste toliko u visinu koliko voli rasti u širinu, pa računajte na to dok sadite sadnice na gredicu, da ih ne posadite preblizu. Ja ih sadim na razmak otprilike 80 cm jednu od druge. Kad mu jako narastu bočne grane i kad mnoštvo plodova postaje teško, nerijetko se počnu polijegati. Možete tada ili privezati te grane iz neki potporanj (kao i rajčicu na kolce), ili pustiti grane da polegnu na tlo. Tada često na mjestu gdje dodiruju tlo puštaju novo korijenje. Jedino, polijeganje plodova na tlo nje baš praktično jer ih vole i puževi, a i mogu biti blatni, pa tada svakako pomalčirajte gredicu prije.

Tomatillo cvate sitnim žutim cvjetovima okrenutima prema dolje. Cvate jako obilno i stalno iznova na vrhovima svake grane. Ako ćete imati samo jednu sadnicu tomatilla na vrtu nećete imati plodove – ne oprašuje se sama s sobom i stoga je potrebno imati barem 2 sadnice tomatilla blizu posađene kako bi imali plodove.

tomatillo cvijet 4tomatillo cvijet 1

Isprva se pojavljuju lampioni, koji su naravno u početku prazni i izgledaju «napuhnuto». Ovojnica je zaštita ploda od vanjskih utjecaja i od eventualnih nametnika. Plod u njima brzo raste i kad je već negdje na polovini rasta lampioni postanu premali i puknu, ali ostaju kao zaštita plodu. Zeleni i žućkasti tomatillo imaju okrugle zeleno-žućkaste lampione, dok ljubičasti tomatillo već ispočetka ima lampion malo drukčijeg, izduženijeg oblika. Sve vrste imaju i ljubičaste pruge po lampionima. Kada se lampion ljubičastog tomatilla otvori nazire se još tamnozeleni plod, treba još jedno vrijeme da do kraja naraste i poljubičasti.

tomatillo ljubicasti 2tomatillo ljubicasti 4

Kada su plodovi zreli vanjska ovojnica postane suha i smeđa. Trenutak za berbu je tek kada se na dodir plodovi jako lako odvajaju od stabljike. Dok su zreli počnu i sami padati na tlo. Prije toga nemojte na silu brati nezrele plodove s biljke. Plodovi koji mogu biti zeleni, žuti, crvenkasti ili ljubičasti su pomalo ljepljivi izvana na dodir, ali to se skine pranjem. Iznutra su prepuni sjemenki kao i ostale srodne biljke roda Physalis. Sjeme se uzima npr.  ispiranjem prerezanih plodova u cjedilo (VIŠE), ili jednostavno iz zrelog prerezanog ploda nožem izdvojite sjemene na papir gdje ga posušite.

tomatillo ljubicasti 3tomatillo 1

Za dobar rast tomatillo treba i dosta sunca, ali još bitnije dosta vlage. Za sušnih godina će jako stagnirati s rastom i imati jako malo plodova koji će sporo zoriti. Dakle vrlo ga je bitno zalijevati ukoliko je suša. Prijašnjih sušnih godine jedva da mi je dozrijelo nekoloko plodova, jer ga nisam zalijevala. Ove godine u uvjetima stalne kiše odlično je rodio i bio je stalno prepun plodova i cvjetova. Tek je na jesen padom temperatura prestao s razvojem novih plodova. Prvi mrazevi unište biljku.

Jesti se može i sirovi i kuhani, prženi ili pareni, s time da su za jelo najbolje tamne sorte, dok su žute i zelene bolje za umake. Nakon berbe plodovi mogu još jedno vrijeme stajati a da ne počnu propadati. Naravno, najbolje u hladnjaku.

Svi dijelovi biljke osim ploda su otrovni, stoga pažljivo skinite svu ovojnicu s ploda i nemojte nikako konzumirati ostale dijelove biljke.

tomatillo 3tomatillo 5

Tomatillo je jako otporna biljka i ne napadaju ga «klasične» bolesti i nametnici koji napadaju rajčicu. Od nametnika sam ga jedino morala braniti od proždrljivih španjolskih puževa koji su počeli jesti plodove koji su pali na tlo. Od bolesti ne napada ga plamenjača.Tako sam ove godine nakon što mi je plamenjača uništila dosta rajčica na vrtu imala obilje rajčeka. Doduše, mnoge sam pokušavala nagovoriti na degustaciju i nisu baš bili oduševljeni njegovim okusom. Kako sam spomenula, meni okus tomatilla liči na kombinaciju okusa rajčice i jabuke, a to je kombinacija okusa na koju mi u našoj zemlji baš nismo naučeni. Naravno, tu je i neobičan izgled. Ali svejedno, mislim da ovo povrće svakako zaslužuje šansu da bude na našim vrtovima i jelovnicima, samo ga treba pripremiti na odgovarajući način.Jedan od mojih recepata za tomatillo je salsa od rajčica.

Sjeme tomatilla možete pronaći u ponudi viškova iz biovrta OVDJE.