Aktivnosti udruge Biovrt u studenom 2014

Uspješno završena Škola vrtlarenja 2014 udruge Biovrt

Dana 15.11.2014. godine održana je peta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”. Time je završen ovogodišnji ciklus radionica koji se je održavao u Novom Selu Rok u biovrtu predsjednice udruge i voditeljice Škole vrtlarenja Silvije Kolar-Fodor. Na radionicama je prisustvovalo 23 polaznika iz Međimurja,Varaždinske te Zagrebačke županije.

Ove godine nažalost radi prekišnog ljeta i poplave u šumskom vrtu gdje se održavaju radionice nije bilo moguće održati sve planirane radionice. Škola vrtlarenja sastojala se je stoga od 5 radionica od svibnja do studenog ove godine, a objedinila je teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:

Samoniklo jestivo i ljekovito bilje, Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka, Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja, Korovi u vrtu, Malčiranje, Bolesti biljaka, Štetnici i saveznici u vrtu, Cvijeće u vrtu, Berba i spremanje plodova, Nastajanje i sakupljanje sjemenja, Priprema vrta za zimu i Kreiranje šumskog vrta i sadnja voćnjaka.

Radionice su bile kreirane u skladu s aktualnim radovima na vrtu i stvarnim potrebama, tako da su redoviti polaznici Škole vrtlarenja prošli jedan cijeli ciklus vrtlarenja odnosno naučili sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje.

Neovisno o predznanju, u Školi vrtlarenja sudjelovali su i početnici i iskusniji vrtlari.

Detaljne izvještaje svake pojedinačne radionice potražite na slijedećem linku:

Škola vrtlarenja

Iduće radionice vrtlarenja početi će se održavati od proljeća iduće godine, a biti će pravodobno najavljene na internet stranici www.biovrt.com. Prema prijedlogu polaznika/ca ovogodišnje Škole vrtlarenja, u planu je i radionica u sjetvi u rano proljeće u zatvorenom.

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova nawww.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.

Evo nekoliko dojmova s radionica:

Ove godine sam po prvi puta sudjelovala u Školi vrtlarenja i bila sam prisutna na svim radionicama. Isto tako sam i po prvi puta radila svoj biovrt. Silvija me oduševila svojim znanjem, predivnim biovrtom koji ima i načinom rada u radionicama. Dobila sam uistinu puno znanja i teoretskog i iskustvenog. Osim teorije, u radionicama smo imali i praktični dio gdje smo mogli vidjeti i probati na licu mjesta kako se što radi i kako što izgleda (puno toga smo i degustirali) i razmjenjivali iskustva. Obzirom da su radionice pripremljene u skladu s radovima u vrtu, sve naučeno sam odmah mogla i primijeniti u vrtu što mi je uistinu mnogo pomoglo. Atmosfera na radionicama je bila opuštena, pozitivna, poticajna i vrijeme bi nam svaki puta jednostavno preletjelo. Silvija je jedna stručna, entuzijastična, otvorena i nadasve pozitivna osoba koja nesebično dijeli svoje znanje i iskustvo. Ona živi svoj biovrt i osjeća se ta njena ljubav i briga za prirodu što onda prenosi na polaznike radionica. Za mene je Škola vrtlarenja bilo jedno prekrasno putovanje upoznavanja s prirodom koje namjeravam nastaviti i kroz nove radionice Škole vrtlarenja i kroz rad u svojem vrtu. p.s. Hvala Silvijinoj mami na prefinim klipićima i kolačima koji bi nas dočekali na svakoj radionici 🙂

Andreja B.

Pred godinu dana sam se preselila na selo i ostao mi je od majke vrt. Bilo je logično nešto posaditi i posijati na njemu.

Ali kako? Imala sam samo komad zemlje. Nisam ništa znala. I tako sam u potrazi za „obrazovanjem” naišla na Biovrt u skladu s prirodom. Prijavila sam se za školu vrtlarenja To je bilo upravo ono što mi je trebalo. Krenula sam na prvu radionicu. Otvorio mi se drugi, sasvim novi svijet. Priroda. O kojoj nisam puno znala. Izgubila sam je negdje u strci života. Svaka radionica mi je postupno otvarala uvid što znači biovrt. Bila sam jako sretna svaki puta. Na radionicu dolaze ljudi sličnih želja i namjera. Jako nam je brzo prolazilo vrijeme, svaka nam je radionica donijela nešto novo pod vještim i nadahnutim vodstvom naše voditeljice Silvije. Poštovati prirodu, živa bića u njoj, ona je čudo. Kako uzgojiti hranu koju možeš ubrati na vrtu – koja sreća. Zahvaljujući radionicama moj frižider se polako počeo puniti povrćem za zimske dane. Sve sam manje odlazila u trgovačke centre tražeći povrće. Imala sam ga na svom vrtu. Iako je bilo nepovoljno ljeto , puno kiše i sve se radionice nisu mogle održati puno sam naučila. Shvatila sam , što posijem to ću i ubrati kad tad. I samo mirno i strpljivo. Da, postoje nametnici, gadni puževi , uši, gusjenice (ranije nisam ni znala da postoje), ali priroda sama stvara ravnotežu. Osim naravno vrsta koje su invazivno prodrle u naš okoliš i nemaju za sada prirodne neprijatelje, tu treba naša pomoć. Bez kemijskih sredstava koja uništavaju i korisne kukce ne samo nametnike. Naučila sam da treba biti strpljiv i ne odmah bjesomučno čupati , uništavati , a pustiti, pustiti. Na zadnjoj smo radionici imali voćarstvo. Mislila sam ne mislim imati voćnjak, ali sam svejedno otišla. I jako mi je drago radi toga. Na južnoj strani svog „posjeda” posadila sam 4 jabuke, starinske sorte i jako sam ponosna, rekla sam sama sebi, sad kad sam posadila svoje prve jabuke u životu ja mogu sve. Imam namjeru učiti i dalje. To mi donosi zadovoljstvo i daje smisao.

Dragica A.

Hrana ili otrov

Jeste li primjetili da su se okusi hrane od pred 10 godina i danas jako promijenili? Pred nekoliko tjedana sam bila s sestrom u situaciji da smo obje ogladnile, te smo odlučile stati usput u pekari. Koliko god mi gladne bile, pecivo koje smo kupile jedva smo pojele…katastrofa.

Suho, žilavo, bez okusa, pa čak niti miris peciva više nije privlačan kao nekad. Sjećam se pekarnica pred desetak i više godina te mirisa i okusa onog peciva. Klipići su nekad imali okus po klipićima – a danas u većini pekarnica imam osjećaj kao da je sve od jednog vrsta tijesta i ako se ne pojede još dok je toplo, čim se ohladi ili postaje žilavo i neukusno, ili se posuši i doslovno izmrvi u ruci. Jesu li vam se ikada domaći klipići mrvili u ruci??. Sjećate se kako je nekad kruh više-manje imao težinu?

Danas ja štruca kruha sve lakša i lakša, a iste veličine. Pa čak i crni kruh, možeš pojesti cijeli kruh i kao da nisi ništa pojeo. Jedna prijateljica koja je radila u pekari mi je otkrila tajnu: sve je jedno te isto brašno, a da li će biti bijeli ili crni ovisi o aditivima. Ne velim da svi rade na taj način i još uvijek postoji i kvalitetno pecivo, ali sve je više ovih drugih, koji maksimalno žele zaraditi smanjujući udio kvalitetnih sirovina i povećavajući aditive.

I to je onaj paradoks hrane danas: ljudi sve više jedu, deblji su, a imaju manjak nutrijenata. Jer konvencionalna poljoprivreda je osigurala veći urod, ali manju nutritivnu vrijednost tog većeg uroda. Stoga ljudi moraju jesti više da bi zadovoljili potrebe za nutrijentima. Ako i to malo pokvarite aditivima i ostalima, naravno da se ljudi jednostavno ne mogu nahraniti od te hrane i organizam im traži više. Zato toliko masovno dolazi do pretilosti: radi posljedica loše hrane.

Jer, da se vratim na ono pecivo koje sam kupila, ja sam pojevši to osjetila kao da nisam ništa pojela, jer doista tu nije bilo ničeg što bi mi moglo kvalitetno nahraniti organizam.

I nije to samo na kruhu. Gazirana pića su sve slađa i slađa, pa ako popiješ jedno piće, radi tog silnog šećera u njima još si više žedam. Već su i bezalkoholna pića s»okusom» toliko slatka koliko su prije bila slatka «klasična» pića. A ako je bez šećera, u njemu je uglavnom aspartam , koji je kao štetan i otrovan za ljudski organizam dokazan još 80-tih godine prošlog stoljeća, ali nikako da ga povuku iz proizvodnje (VIŠE). Ja ga osobno odmah osjetim u piću i nikad nisam mogla piti «light» pića koja ga sadrže, jer osjećam da mi je poslije nije baš dobro. Da li je to posljedica što dugi niz godina pazim što jedem i trudim se izbjegavati peciva, prerađevine, gazirana pića, te imam detektor u organizmu koji mi veli nešto nije u redu, ili se je toliko srozala kvaliteta hrane…vjerojatno oboje.

Stoga ne kupujem više peciva u pekarnicama i ne pijem gazirana slatka pića. Najbolje piće za žeđ je voda iz slavine. I na kraju ispada da je ta iz slavine i prilično zdrava i ukusna. Često ispada da je voda iz boce ili nekvalitetnija, ili je to voda iz slavine u boci. Samo puuuno skuplja. Sve je jako dobro objašnjeno u ovom kratkom filmiću: http://www.storyofstuff.org/movies-all/story-of-bottled-water/

I tu nije kraj, hrana je sve lošije kvalitete…i rajčice koje imaju okus po kartonu i paprike koje suvelike i sjajne izvana, ali bez ukusa paprike, korijenasto povrće koje smrdi dok se skuha…to nema veze s okusima i mirisima prave domaće organske hrane. Pred 20-tak godina sva hrana koja se je mogla naći u dućanima bila je uglavnom više-manje lokalno proizvedena i prilično dobre kvalitete. Danas ćete teško naći lokalnu hranu u dućanima. U vrijeme sezone kestena u Kauflandu se je prodavao kesten iz – Kine. Jednostavno, dogodio se je veliki preokret na tržištu hrane. Hrana je postala još jedan od proizvoda masovne potrošnje i mora se proizvesti čim brže, s čim manje troškova. Što masovnije to bolje, da ukupni trošak po jedinici bude manji. Što masovnije – s čim više otrova, da gubici radi korova i nametnika budu čim manji. Stoga se je kvaliteta hrane srozala, samo zato da bi se u tom lancu sve više zaradilo, i potrošačima ponudila «jeftina» hrana. Jeftina hrana koja kasnije s sobom povlači skupe troškove liječenja dok obolite radi nje. Jeftina hrana koja jednostavno više nema okusa.

Nedavno je na TV-u bio dokumentarac o hrani koju jedemo – « Food Inc», ili u prijevodu Hrana d.o.o , i otkrio je još jednu žalosnu istinu o hrani u dućanima: hrana nije sigurna i često je izvor epidemija, zaraza, bolesti, a nažalost i smrti pojedinaca.

Stoga je vrijeme da uzmete stvari u vlastite ruke. Kao kupac i potrošač, zahtijevajte zdravu i sigurnu hranu. Imate puno veću moć nego što si mislite. Svaki put kada kupujete nešto, vi glasate za to što kupujete, vi dajete nekome novac i moć. Stoga kupujte lokalno i sezonsko, gledajte porijeklo robe koju kupujete, čitajte deklaracije na poleđini proizvoda, educirajte se. Kako i jedan od govornika na filmu veli: Tražite bolju hranu, i mi ćemo vam ju proizvesti, ali ju vi morate tražiti od nas poljoprivrednika.

Ili još bolje, upustite se u avanturu i naučite kako proizvesti samo svoju hranu, zasadite voćnjak, naučite spremati zimnicu, naučite peći domaći kruh…. To je garancija sigurne, domaće i ukusne hrane. I vašega zdravlja.

Članak je originalno bio objavljeni 23.12.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor  na Naturala.hr

Sadnja peršina u tegle

Održana peta radionica Škole vrtlarenja 2014

Dana 15.11.2014. održana je peta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su o planiranju, sadnji i održavanju voćnjaka.

Neke od tema koje su bile posebno obrađene na radionici:

– planiranje voćnjaka

– sadnja voćaka i bobičastog grmlja

– zaštita voćaka od nametnika i voluharica

– zaštita voćaka od divljači

– zaštita voćaka od mrazopuca

– kako sami uzgojiti i razmnožiti voćke

– osnovne tehnike kalemljenja voćaka – praktični prikaz

U praktičnom dijelu bilo je pokazano kako se sadi voćka, kako ju zaštititi od glodavaca i divljači. Osim toga, voditeljica radionice je pokazala kako 3 najčešća načina kalemljenja voćaka.

Tokom radionice svi su polaznici posjetili i jedan voćnjak u u kojem se održavaju starinske sorte jabuka. Tamo su se degustirale razne vrste jabuka koje su se tamo mogle i nabaviti, te domaći sok i pekmez od malina.

Više fotografija s održane radionice možete pogledati ovdje:

Facebook galerija fotografija

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje:

Škola vrtlarenja 2014

Predavanje i razmjena sjemenja 23.11.2014. u Ludbregu

Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga Život Ludbreg u suradnji s udrugom “Biovrt – u skladu s prirodom” dana 23. studenog (nedjelja) organizira predavanje “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” i izložbu sjemenja starih sorti sjemenja povrća i cvijeća te prigodnu razmjenu sjemenja.

Posadite proklijali luk

Ova godina je bila izuzetno kišna i nije pogodovala luku. Jedva sam uspjela pobrati i posušiti luk između kišnih razdoblja. Nažalost, to se je odrazilo i na zreli luk. Već od berbe, određeni su lukovi počeli polako propadati – vanjske ili nutarnje ljuske su počele gnjiliti. To se osjeća na sam dodir dok uzmete luk u ruke; luk je osjetno mekaniji, većinom u vanjskom sloju. Tako sam do sada već dvaput probirala sav luk i micala one koji su počeli truliti i klijati. Naime, još se je poklopilo i to da je izuzetno duga topla jesen, daleko pretopla za ovo doba godine, te je i to aktiviralo luk na klijanje.

Spremanje peruanskog noćurka preko zime

Peruanski noćurak (noćna frajla, lat. Mirabilis jalapa) se kod nas u kontinentalnom dijelu Hrvatske uglavnom uzgaja kao jednogodišnje cvijeće. Međutim, radi se o trajnici koja razvija gomolj i koji može prezimiti jednako kao što spremamo npr. dalije ili kane preko zime. Bitno je dakle da gomolj biljke nije izloženi jako niskim temperaturama. Naime, prema PFAF (VIŠE), on podnosi čak do -12 stupnja. Kod mene zime često imaju i hladnija razdoblja, a temperature znaju pasti i preko -20 stupnja. Stoga mi nikad peruanski noćurak nije prezimio na otvorenom.

Aktivnosti udruge Biovrt u listopadu 2014

U mjesecu listopad udruga Biovrt – u skladu s prirodom organizirala je i provela nekoliko aktivnosti za javnost.

Kolovoz 2014 – kiša i plamenjača

Kolovoz je bio karakterističan po previše kiše, munjevitom širenju plamenjače i korovu koji nije stajao rasti. Radi izuzetno nepovoljnog vremena, jako malo se je zapravo moglo i raditi, a mnoge su kulture na vrtu to sve teško podnosile (previše kiše, manjak sunca i korov koji ih je gušio). Smiješno, nakon kiša u srpnju, prva je polovica kolovoza ipak izgledala obećavajuće. Baš sam si ironično mislila krajem prvog tjedna u mjesecu, dok se je dosta posušilo, dobro bi nam došao neki pljusak da krene s rastom sve posijano.

11.08.2014. sam konačno dovezla doma i indijske patke trkačice, moje nove pužomore u vrtu. Sve o patkama u biovrtu pročitajte ovdje.

14.08. u noći je bio prolom oblaka, strašno kako je “tuklo” dok je padala kiša, kao da je netko lijevao. Drugi dan – ista priča – ljudi s druge strane ceste već puna dvorišta vode, samo su ovaj put prije došli vatrogasci i ispumpali vodu – ali sva ta voda je opet završila u mom šumskom vrtu koja je tamo danima stajala nakon toga. Nije moguće spojiti na kanal za odvodnju, jer je kanal napravljeni previsoko iza našeg zemljišta, što čini zemljište na kojem je šumski vrt svojevrsnim «bazenom» Nakon ponovnog stajanja vode počelo se je sušiti određeno cvijeće i grmlje. Prvi su stradali pakujci, ivančice i anemone japonica, a za njima ubrzo i ukrasno grmlje – vajgele i vilburnum. Potrgala sam reznice vajgele, bijelog cvijeta i jednu vajregiranu, i to sam pobockala oko kuće da probam razmnožiti rezicama.

Kako je mjesec kolovoz idealno vrijeme za razmnožavanje ukrasnog bilja iz reznica, to sam napravila i s dosta ukrasnog grmlja koje imam, jer nikad se ne zna…eto kako je ispalo s grmljem i trajnicama u šumskom vrtu.

Nakon kiša opet su se naveliko aktivirali puževi, bili su posvud, i to ogromni, kapitalci. Krajem kolovoza počeli su se i pariti, to je njihovo doba parenja.

Patke sam tek učila na puževe i svake sam im večeri skupljala i rezala na pola – da se ne bi pogušile, jer ove ogromne puževe nisu mogle pojesti. Ostatak skupljenih puževa sam utapljala u kanti, u vodi s vapnom. Imala sam još Ferramol (ekološki limacid) koji sam pobacala malo krajem kolovoza, ali ispalo je da on baš ne funkcionira kod puževa «kapitalaca», samo kod manjih puževa, pa sam morala nastaviti sa skupljanjem.

Tijekom kolovoza silno sam se trudila skupiti i sjeme cvijeća i povrća, ali radi kiša nije baš bilo lako, dosta sam toga nažalost jednostavno propustila skupiti. Radi kiša većina sjemenja salate je popadala i propala, dio sam prije kiše spasila tako da sam sve stabljike potrgala i stavila u kutije gdje se je naknadno posušilo.

I mahunarke su nakon glavnih berbi dozrijevale za sjeme, to sam cijelog mjeseca postupno brala, tek dok su se osušile na biljkama. Nosila sam sve to k teti (susjeda, bakina sestra) i ona je sve to čistila do zrnja, puno mi je ta pomoć značila.

A zadnji dan kolovoza, kad je konačno opet malo zasjalo su sunce, to sam iskoristila za sušenje graha. Grah prilikom berbi nije bio jako suhi i baš je trebalo da se nakon zamrzavanja protiv žiška dobro «prepeče» na suncu – samo ovog kolovoza takvog sunca baš i nije bilo.

BERBE

U prvoj polovici kolovoza pobrala sam većinu niskog graha. Izvadila sam i češnjak koji je kasnije dozorio, a onda radi kiša nikako da ga počnem vaditi. Zanimljivo su neke vrste ispale ove godine. Npr. češnjak slon (koji nije češnjak nego srodnik poriluka), nije uopće formirao češnjeve, nego je sve ostalo u jednom komadu – kao male jabuke. I još 2 starinske vrste su bile zanimljive – zračne lukovice gore na vrhovima stabljike su veće narasle od češnjeva u zemlji, ali dajem im još jednu priliku i to sadim na jesen, bilo je jako kišno, valjda je i zato tako ispalo. I moram iduće godine bar dijelu potrgati cvjetove – kod nekih vrsti češnjaka oni rezultiraju puno manjim češnjevima, nekima ne.

Iskopala sam i dio krumpira radi narudžbi, a kasnije i za sebe – koliko sam uspjela do pljuska 13.08. – a baš je tada bila zemlja idealno posušena za vaditi krumpir. Dio su pojele voluharice, a najviše plavog krumpira, koji je i inače dosta istrulio. Očigledno je najosjetljiviji na previše vlage. Krumpir kiflice su ipak dobro rodile ove godine i velike narasle.

Na mjestu vađenja krumpira na vrtu br 2 odmah sam si pripremala tu gredicu za češnjak – sve je super razrahljeno i malčirala sam korovom koji je gore rastao.

Iako sam imala u planu još sjetvu matovilca i luka te krčenje korova to baš nije bilo moguće jer je bilo premokro.

Paprika je prekrasno ove godine rodila, njoj očigledno paše jako puno vlage.

Tikvice su isto bile prekrasne i stalno iznova rodile.

Uz jednu prekrasnu starinsku sortu salatnog krastavca, prvi sam put uzgojila i divlji krastavac. Jako zanimljiva i otporna vrsta koja okusom vrlo podsjeća na krastavac.

A prvi put sam i uspješno uzgojila tomatillo, i zeleni i ljubičasti. Prijašnjih sušnih godina mi nije stigao dozreti, očigledno da i on voli dosta vlage.

RAJČICE I PLAMENJAČA

Nakon previše kiše u srpnju, rajčice nisu baš dobro izgledale. Ali koliko god loše izgledale, nisam počupala nijednu stabljiku rajčice unatoč plamenjači koja se je jako raširila, samo sam maknula zaraženo lišće i zaražene plodove – to znači skoro sve :D.

Slika: Rajčice 02.08.2014.

Ostavila sam ih čak i ako su stabljike posmeđile od bolesti – micala ih jedino ako se same presavinule. I takve se mogu oporaviti jer na vrhovima iznova tjeraju listove i mogu potjerati nove zaperke/grane. Jedna biljka koja mi je izgledala kao otpisana, s jednim listom i sva zaražena na stabljici – oporavila se je u sunčanom periodu i opet je bila prekrasna. Rekli su da će ljeto dugo trajati, pa sam zaključila da ništa ne košta probati ostaviti i tako rajčice na vrtu, ako počupate sigurno ničeg neće biti. Sve sam ostatke rajčica i povezala – da budu gore u zraku, čim dalje od mokrog tla, te poprskala mješavinom mlijeka i vode, unutra sam dodala malo soda bikarbone i žličicu megagreena (prirodno folijarno gnojivo koja pomaže da se biljka brže oporavi i bude otpornija). I doista, sredinom mjeseca sve su se rajčice jako lijepo oporavljale, tjerale nove izboje i cvale, rasli su novi plodovi.

A jedna rajčica koja je sama nikla, malo veći koktel paradajz – iako je samo pola metra od zaraženih – ostala je potpuno zdrava. Eto koliko znači što se je biljka morala sama izboriti za preživljavanje. Od posađenih, sve su bile zaražene, ali neke su se bolje nosile s plamenjačom. Jako su dugo odolijevale putničke rajčice, crni šljivar (black plum), male duguljaste šuplje i crvene kruškice, ali nažalost dosta sam zaraženih plodova morala baciti.

Isto tako, sitna koktel je pravi borac – ona se najbolje bori s plamenjačom i odličnog je okusa. Na fotografiji je u društvu s crvenim bosiljkom.

Ali, od polovice kolovoza nastavila su se kišna razdoblja. Krajem kolovoza sam sama sebi priznala da nema šanse da stignem imati još nešto rajčica za kuhati umak. Naime prvom polovicom kolovoza sve su se rajčice super oporavile, jako puno iznova narasle, puno cvale i formirale puno novih plodova. Ali nakon toliko kiše u kolovozu i s tako malo sunca, opet je plamenjača sve «pojela» uz toliko vlage. Za umak sam kupila 10-tak kg na ekološkoj tržnici. Naime, oni koji imaju plastenike i rajčice su im bile zaštićene od kiše nisu imali toliki problem s plamenjačom – vlaga je glavni krivac tolikog širenja bolesti. Jako mi je bitno da se i kod kupovine ipak držim tih nekih načela, pa radije platim više i dam novac našim lokalnim, ekološkim proizvođačima. Jedino mi je baš žao što i ekološki proizvođači nemaju neku veliku raznovrsnost rajčica – do 2-3 vrste. Mislim da je to radi kupaca – većinom svi traže te neke “standardne” rajčice, pa je teško prodati one nepravilne i svakakve starinske. Baš šteta.

KOROVI

Korovi su i dalje radi puno kiše jednostavno bujali, po tko zna koji put sam tijekom kolovoza oslobađala povrće da ih korov ne poguši. Čujem da je mnogima korov najbolje rodio ove godine i da su neki radi toga i odustali od vrta, neki čak i sve pokosili … ja sam se ipak junački borila iako je korov stalno bio u prednosti. Kako je korov opasno zarastao i gušio povrće – pribjegla sam krajem kolovoza krčenju korova sa srpom.

Tikve smo sredinom mjeseca pokosili između redova, ali korov je opasno sve gutao. Tako je i ono što smo okopali prije bilo prepuno korova.

Raskrčila sam i pola gredice jagoda koje se više niti nisu vidjele od korova. Ostatak nisam stigla radi kiše.

Na vrtu br 2 sam se puno borila s korovom, kad sam tu i nešto vadila i sijala, ali to je stvarno bila stalna borba da me korov ne zaraste.

SJETVA I PRESAĐIVANJA

Početkom kolovoza bila sam još jako aktivna u sjetvi i presađivanju. Radi previše kiše krajem srpnja, neke sam sjetve obavila početkom kolovoza na gredicama gdje je prije rastao češnjak: grašak, mahune, neke kupusnjače, azijski mix, mrkvu, ciklu, luk, crni korijen, cvijeće… Grašak mi je dijelom bio albino kod nicanja, ali ipak je pozelenio tijekom daljnjeg rasta.

Posijala sam još grašak šećerac, na mjestu gdje je već rastao – potpornji su mi tam ostali zabodeni u zemlju pa sam to iskoristila.

Iznenadilo me je i neko cvijeće koje je kasnije niknulo i bilo ugušeno u korovu, pa ga je trebalo rasaditi: zijevalice, šamanski duhan, kadifice i asteri i cinije… To sam sve po vrtu porazmjestila.

Presadila sam i 2 grma ljute paprike koja je slučajno došla na gredicu sa slatkom pa da sve ne «zarazi» ljutinom. Iako sam to napravila u toplijem i sunčanijem dijelu mjeseca, uspjelo je.

Presadila sam 2 rabarbare koje su se već jedno vrijeme «mučile» u teglama. Kako su mi prijašnje rabarbare pojele voluharice, ovaj sam put korijen posadila zaštićeni žičanim pletivom.

Krajem mjeseca postavljeno je 20-tak metara ograde na tetinom gruntu, koliko je falilo da taj dio imanja bude zatvoreno. To mi je trebalo da mogu bez brige pustiti patke ne vrt a bez da neki pas s ulice ne poleti na njih, ili one ne odu na susjednu parcelu i onda na cestu. A čim je postavljena nova ograda, odmah sam dobila neke ideje za presađivanje. Za početak, presadila sam 11 ruža. Naime, većina njih je rasla na zapadnom kraju vrta, u cvjetnoj ogradi. Međutim, godinama od njih nije bilo ništa, tek cvijetak, dva  i sušile su se. Em ih je gušila trava, pa pirika, ali i par njih cvijeće na jednoj cvjetnoj gredici. Silno sam se razveselila kad sam primijetila da je jedna za koju sam mislila da je suha ipak dolje počela opet tjerati – ali ako nastave biti u takvoj gužvi, ništa i dalje od njih. A dok smo postavljali ogradu sam zamijetila kako je tamo super zemlja i sad je čistina, pa sam ih odlučila presaditi na tetin grunt privremeno, dok ne dobim neku boju ideju kamo s njima. Planirala sam ih posaditi po cijeloj dužini (postavili smo 21 metar ograde), međutim, ispalo je da je super zemlja bila samo u dužini od 6 metara, a dalje izrazito teška ilovača, stoga sam na tih 6 metara 11 sadnica gušće posadila. Naspram onome gdje su do sad bile – preporod za njih, mada je to pregusto i trebalo bude nešto izmisliti idućih godina. Sve sam jako zalijala i debelo po malčirala, držim fige da budu se primile i konačno tamo pokazale svu svoju ljepotu.

Oplijevila sam i svo grmlje u spomenutoj cvjetnoj ogradi – radi puno kiše tu se grmlje dobro oporavlja i raste, jer je tu bilo prijašnjih godina izrazito sušno i sve je stagniralo. Eto, nekom bolje, a ono što na očigled ne ide – probati negdje drugdje. Presadila sam konačno tu i varjegirani caryopteris, 2 godine sam ga imala u tegli. Uzgojeni je iz reznice i stagnirao u tegli, ali radi prošlogodišnje suše nisam ga prije presadila.

Dan poslije sam opet dobila ideje za nova presađivanja. Zapravo, nešto mi je sinulo tijekom noći – to je jedna od onih faza dok umjesto spavanja planiraš radove na vrtu 😀 .

Dakle, ispred ceste jedan je dio bio jako zarašteni ukrasim bršljanom i trebalo je to maknuti jer je opasno već zauzeo 1-3 pločnika. A nova postavljena ograda je baš super mjesto za njega, jer mi i treba nešto da zaraste ogradu i zakloni pogled od ulice. Tako sam sve te bršljane presadila – imam nekih 3-4 vrste, i malo lonicere, one bijele brzorastuće.

Iza ruža nisam prvotno posadila ništa, u planu sam za iduće godine imala ukrasni slak. Ali idući dan tijekom novog pljuska sinula mi je nova ideja. Ispred kuće među tlakovcima niknulo je nekoliko biljki slaka i gušile su lončanice. Tijekom pljuska obukla sam još jednu jaknicu i gumene čizme i otišla presaditi taj slak – da se čim prije primi 😀 . Usput sam počupala i nešto sljeza, rasijao se i niknuo i problem bude tam gdje je rastao, pa sam ga presadila između tj ispred bršljana, možda se primi. Kako god si zamislim da neću previše toga na jedno mjesto posaditi, uvijek me nešto po putu zavede. Tak je već i sada po 2 vrste skupa posađeno, sve duž ograde, a nisam to mislila napraviti.

A evo i biovrta tijekom kolovoza, tu je sve bilo jako gusto pa korov tu nije jako rastao.

I evo nekoliko ljepših cvjetnih prizora iz kolovoza:

kalifornijski mak i cinije

crveni močvarni hibiskus i Rudbeckia fulgida

 Cosmos bipinnatus daydream i sljez – Alcea rosea

leptiri na konopljuši i na ciniji

I sve ostale fotografije iz kolovoza 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku

https://www.biovrt.com/galerija/kolovoz-2014/