rujan 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Predavanja i razmjene sjemenja u listopadu 2014

Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenjaudruga Biovrt – u skladu s prirodom” u suradnji s drugim udrugama i institucijama organizira nekoliko događaja tokom listopada ove godine.

10.10.2014. (petak) u 18:00 sati Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini»
Mjesto održavanja: Centar SMART VISION u Nedelišću, Karlović Vinka 14a (mjesto između Varaždina i Čakovca).

11.10.2014. (subota) 10-14 sati – Razmjena sjemenja u suradnji s ekološkom udrugom Duga
Mjesto održavanja: Čakovec, centar grada – u poslovnoj zgradi Millenium (kraj MTČ parkinga), na prvom katu

17.10.2014. (petak) u 18:00 satiPredavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» i razmjena sjemenja nakon predavanja
Mjesto održavanja: Gradska knjižnica u Lepoglavi, Hrvatskih pavlina 7 (u zgradi Turističko kulturno informativnog centra, u centru Lepoglave).

25.10.2014. (subota) u 10:00 sati – Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» i razmjena sjemenja (10:00 – 14:00) –  u suradnji s udrugom Gredica
Mjesto održavanja: Varaždin, prostorije I. mjesnog odbora, Ulica Alojzija Stepinca 1 (Ulaz u dvorište iz Pavlinske, preko puta kafića Gaudeamus)

Ovim događanjima pridružujemo se međunarodnoj Akciji za sjeme, hranu i demokraciju u svijetu, pokrenutom od strane koalicije «Seed freedom» (Sloboda sjemenju), a koja se provodi ove godine od 20.09.-20.10.2014. Akcije koje se provode diljem svijeta žele ukazati na alternative dominantnom ekonomskom i poljoprivrednom modelu. U ovo vrijeme globalne krize suočavamo se s socijalnim, ekonomskim i ekološkim kolapsom u svakom kutku naše Planete: industrijska poljopriveda degradira i uništava tlo, bioraznolikost i ugrožava opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava te kulturnu baštinu ljudi povezanu s takvim načinom života; sjeme se privatizira i patentira od strane korporacija i time se oduzima ljudima njihovo nasljeđe, ali i pravo na hranu. Stoga ovakvim akcijama pridonosimo globajnoj akciji za vraćanje narodu prava na sjeme i hranu kao i zaštitu suvereniteta nad našom prehranom, zemljom, sjemenom i ostalim resursima neophodnim za preživljavanje.

Na razmjene sjemenja se pozivaju svi pojedinci i udruge koji čuvaju ili žele čuvati domaće sjeme u svojim vrtovima i na taj način doprinesu očuvanju naše biološke raznolikosti.
Ukoliko nemate sjeme za razmjenu, do sjemenja na spomenutoj razmjeni možete doći i donacijom za sjeme.

Na predavanju Silvije Kolar-Fodor “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» biti će prezentirano mnoštvo savjeta kako se na svom vrtu prilagoditi sve češćim klimatskim promjenama. Naime, zadnjih nekoliko godina svjedočili smo velikim sušama, dok je ova godina bila iznimno kišna. Takve godine izuzetno otežavaju uzgoj hrane na vlastitim vrtovima. Međutim, postoje i praktična rješenja i znanja koja će vam pomoći kako da se nosite s vremenskim (ne)prilikama, bolestima, nametnicima i ostalim nedaćama, te i u takvim godinama imate zadovoljavajući urod na svom vrtu.

Predavačica: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom”je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanju i edukaciji o životu uskladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.

 

Kad šumske jagode krenu u invaziju

Dogodila mi se je invazija šumskih jagoda. Znam, zvuči šašavo i smiješno. Ali doista, doživjela sam nevjerojatnu invaziju šumskih jagoda..

Zaposjele su svaki mogući slobodni komadić te gredice, a kad niti tu nije bilo dosta mjesta, počele su se zakorijenjivati pokraj na asfaltu.

19092014 1
Zanimljivo je kako se sve mijenja tokom godina i gredice nikad ne ostanu onakve kakvima smo ih prvotno zamislili. Nekim biljkama neko mjesto više odgovara, nekima manje, neke vrste tu dolutaju, ponekad nam nametnici promrse planove….
Evo kako je to nekad izgledalo na toj gredici kod mene. Baš mi je drago što sam svake godine na proljeće fotografirala “brežuljak” iza kuće u travnju, pa sam s odmakom mogu pogledati kako se je sve mijenjalo kroz godine.
21.04.2011.
Na vrhu “brežljka” raste dicentra, praznine sam popunjavala maćuhicama, a dno su krasili tulipani i jaglaci. U gornjem dijelu rasla je potentilla (koja ima slično lišće jagodama) i pakujci. Lijevo se vide 3 mala grmića geraniuma te hortenzija, a desno su niski asteri.
21042011 23
22.04.2012.
Sve je tu osim maćuhica i sve se je znatno razraslo. Najviše su se invazivnima pokazali geraniumi i asteri.
22042012
26.04.2013.
Uz manje zahvate sve je prilično isto. Astere sam morala rasaditi, a geraniumi nastavljaju invaziju. I pakujci su se u gornjem dijelu lijepo razrasli.
26042013
I onda se je tokom 2013. nekako pojavilo par grmića šumskih jagoda na toj gredici. Vjerojatno su bijčice niknule iz sjemenja. Invaziju su započele na desnoj strani. Istovremeno, voluharice su te jeseni potamanile skoro sve tulipane, potentillu i skoro sve pakujce 🙁 Geraniume sam morala rasađivati.
Imali smo radove na dvorištu i nakon njih je gredica ostala produžena, tu sam još svašta od cvijeća posadila.
Slika je na proljeće 2014. godine odjednom bila znato drukčija: Tulipani i pakujci gotovo su nestali, a cijela desna strana bila je prekrivena šumskim jagodama.
20.04.2014.
20042014 51
A ove je godine toliko kiše pogodovalo širenju jagoda. Do kolovoza potpuno su zauzele svaki komadić mjesta na gredici i počele gušiti sve ostale biljke.
07.08.2014.
07082014
Ali niti to im nije bilo dovoljno. Početkom rujna krenule su i dalje, i nevjerojatno, počele se zakorijenivati u asfaltu. Da je ovako ostalo, uskoro bi se tu zadržalo i nešto suhog lišća i prašine i ubrzo bi nastao i humus na asfaltu, te bi one krenule dalje….
04.09.2014.
04092014
Ali istovremeno, na vrtu mi je upravo šumske jagode potisnula trava i bijela djetelina i jedva da su rasle. Situacija je s istim biljkama sasvim drukčija na različitim gredicama. Određeno stanište bolje pogodije jednim biljkama, pa je upravo ovo, na sjevernoj strani kuće, i s ovim biljnim zajednicama koje su tamo rasle, postalo idealno za širenje šumskih jagoda. Jedino se geranium može oduprijeti jagodama, a sve ostalo vrlo lako mogu “progutati”. Stoga, iako jako volim šumske jagode, tu ne mogu ostati, jer očigledno onda ostale biljke neće preživjeti, a i nemaju više mjesta za širenje. Dakle slijedi presađivanje, na dio šumskog vrta ispod voćaka. Tamo su sasvim drukčiji uvjeti i tko zna koja će biljka na onom staništu biti najinvazivnija.
Jagode odlično rastu i ispod ukrasnog grmlja, tamo redovito narastu najljepši plodovi i najdulje rode.
A sve ovo presaditi, uh… Mnogima ovo možda zapravo i ne bi bio problem, isčupali bi i bacili višak jagoda, ali ja jednostavno ne mogu korisnu biljku samo baciti. Doista mi je žao. Zato ove jeseni imam rasprodaju šumskih jagoda 🙂
A tek dok počnem pisati što su mi napravile jagode kitnjače na biovrtu 😀
 

Razmnožite kupine i maline

Još kao dijete borila sam se s najezdom kupina u nasadu bagrema u obiteljskom vrtu. Tada sam zapazila jedno zanimljivo svojstvo kupina: ako vrh biljke ostane u dodiru s tlom i travom, gdje se zadržava vlaga, ubrzo će potjerati korijenje i tako će iz vrha nastati nova biljka. Na taj način one se brzo šire na sunčanim rubovima šuma i često su u stanju napraviti pravu invaziju. Kultivirane kupine imaju istu sposobnost – kad tokom ljeta jako narastu i vrhovi su u dodiru s tlom, nerijetko se ukorijene.
 
Ove sam jeseni zapazila to isto i s malinama. Naime, kupila sam pretprošle jeseni nekoliko sadnica crne maline (uvodna fotografija) – tek toliko za probu, jer nisam znala kakvog će okusa biti i da li će mi se dopasti. Ove su godine prvi put rodile i oduševile su me. Stoga mi je svakako zanimljiva ideja kako ih čim više razmnožiti.
Nakon berbi na rodnim granama koje iste sezone odumiru, maline i kupine potjeraju iz korijena nove mlade biljke koje će roditi iduće godine. One mogu prilično narasti, te se stoga obrezuju u rano proljeće. Ja ih prilikom proljetne rezidbe ostavljam na visini od 1 metar. Te biljke koje su narasle tokom ljeta počele su se sada na jesen povijati prema tlu, a vrh najveće biljke koji se je povinuo i ostao u travi pustio korijenje.
To mi je dalo ideju da jednostavno to napravim s svim ostalim vrhovima i tako potaknem zakorijenjivanje.
Stoga sam jednostavno pripremila tlo oko postojećih sadnica crne maline.
16092014 1216092014 13
Nakon toga sve vrhove biljaka koje su narasle tokom ove godine sam jednostavno lagano ukopala u tlo. Kako je dovoljno vlažno vrijeme, to će dodatno pogodovati ukorijenjivanju vrhova ove crne maline.
16092014 20
Uz malo sreće, većina će ovih vrhova pustiti korijenje i na proljeće ću imati nekoliko novih biljaka. Tada ću prilikom obrezivanja maline skratiti na 1 metar, a zakorijenjene vrhove na nekih 50 cm. “Stare” maline će roditi iduće godine, dok će kraj zakorijenjene biljke tj iz istog korijena narasti mlada biljka koja će roditi godinu dana poslije.
Stoga, ako imate maline i kupine u vrtu i želite ih razmnožiti, početkom jeseni ukopajte njihove vrhove u tlo.  Naravno, postoje određene vrste maline koje se tako brzo šire rizomatskim korijenjem da nema potrebe za ovakvim razmnožavanjem, ali eto, kod crne maline se ovo pokazalo korisnim jer se ne širi sama tako brzo. To isto sam napravila ove jeseni s sadnicom tajberrija, kojeg imam zasad samo jednu sadnicu.
Za razliku od toga, s “klasičnim” malinama mučim muku kako ih obuzdati na vrtu i svake ih godine moram rasađivati.
Izuzetak od ovog su i maline mjesečarke (dvorodne maline) koje nakon proljetne berbe isto tako tjeraju nove biljke – ali te nove već rode ne jesen. Istodobno pokraj opet tjeraju nove mlade biljke koje će biti rodne na proljeće. Dakle imaju 2 ciklusa u godini. Kako na jesen imate opet berbu plodova, nisu pogodne za takvo zakorijenjivanje. Ako se savinu prema dolje, zreli plodovi nerijetko privlače puževe. Stoga je za ovu vrstu malina preporučljivo napraviti konstrukciju (kod mene štapovi i uže) koji će spriječiti polijeganje rodnih grana prema dolje.
Slika: malina mjesečarka (dvorodna malina)  – i na jesen je prepuna plodova
malina mjesecarka polana 2malina mjesecarka polana 4
I ne zaboravite na još jednu stvar – dobro promislite gdje ćete posaditi maline i kupine, jer ako se dobro ukorijene, više ih nikada nećete moći do kraja iskopati s tog mjesta. Više o tome pročitajte OVDJE.
 

Zemlja je bogatstvo

Nekad, dok sam bila dijete, bilo je sasvim normalno u mom selu da većina kućanstava ima doma svoje kokoši, par svinja, pa čak i kravu. Svaka je obitelj imala nešto zemlje i tu se je uzgajala hrana za stoku, te mali vrt i voćnjak, gdje se je uzgajala hrana za obitelj. Iako su već onda svi članovi kućanstva bili zaposleni, paralelno su vodili i svoju malu farmu doma.

Bilo je to dosta posla, ali to im je pružilo veliku neovisnost: imali su svoju hranu, odnosno nisu morali kupovati hranu. Danas se stvari mijenjaju, malo pomalo kontinuiranom agrarnom politikom, i utjecajima sa svih strana na javno mišljenje, biti seljak postala je sramota. Čak i dok sam bila mala, uvijek su mi govorili da moram učiti kako ne bi bila prisiljena teško raditi na zemlji… – kao da je to najgora moguća solucija koja se može nekome dogoditi u životu. Ne bih se nikako složila s time, jer povratak na zemlju za mene je bila najljepša stvar u mom životu.

Hrana stalno poskupljuje i vjerujem da niti nikada više neće biti toliko jeftina kako je bila zadnja 2 desetljeća, prije početka zadnje recesije. A rezultat nekoliko desetljeća jeftine hrane rezultiralo je time da ljudi sve manje rade svoje vrtove, zapuštaju voćnjake, ne uzgajaju više domaće životinje. Sve je bilo u dućanima, stalno dostupno i jeftino, čak su i dućani počeli raditi non-stop. Sjećate se nekad kako u 80-tima su dućani radili u subotu do 13 sati i bili zatvoreni sve do ponedjeljka? I ljudi su i tada mogli normalno živjeti, samo su malo bolje planirali što im treba za vikend.

Danas bi vjerojatno prije pokrenuli bunu ako im zatvorite dućane preko vikenda jer misle da više bez toga ne mogu preživjeti. Ali, ono što mnogi vide u prelasku u potrošačko društvo kao olakšanje života, ja vidim kao gubitak mnogo toga. Ljudi su u mnogo pogleda izgubili svoju neovisnost i izgubili su zdravu hranu. Hrana koja se nudi u dućanima uzgajana je masovno, postala je samo još jedna od robe masovne potrošnje. A u ovom kapitalističkom sustavu nije bitna održivost, sigurnost, zdravlje, boljitak, najbitnije je zaraditi čim više novca. A to se postiže minimiziranjem troškova, dakle korištenjem sve jeftinijih i često time nekvalitetnijih sirovina, raznih nadomjestaka…poljoprivredna zemljišta se okrupnjavaju i preuzimaju ih veliki, jer su mali kao «neisplativi», male površine imaju prevelike troškove obrade.

Stoga posvuda u svijetu postoji politika okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta, i nagovaranje malih poljoprivrednika da napuste svoja zemljišta i prepuste velikima koji će to sve skupa «bolje i pametnije» iskoristiti. Ide se toliko daleko da je u EU predviđena i novčana nagrada onima koji odluče napustiti svoja mala gospodarstva. I u našoj državi provodi se takva agrarna politika koja uništava male poljoprivrednike, i pogoduje se samo velikima. A kada veliki preuzmu ta zemljišta, i počnu ih pretvarati u ogromne bezlične mase polja monokultura, počinje se događati prava strava za okoliš oko nas. Velika polja monokultutra znače potrošnju mnogo više pesticida, herbicida, dakle jednom riječju otrova, uništavanje divljih biljnih i životinjskih zajednica, uništavanje okoliša, povećanje erozije tla. Čim preorete i obrađujete veliku količinu zemlje, plodnost se u konvencionalnoj poljoprivredi nadomještava upotrebom umjetnih, mineralnih gnojiva, korovi se rješavaju samo herbicidima, a nametnici se, kojih ima puno s obzirom da se uzgajaju monokulre u kojima samo nametnici prosperiraju, rješavaju raznim insekticidima, ali naravno, njima se uništava sve živo što biva poprskano, ne samo «nametnici».

Uglavnom, sve veće površine, sve veća mehanizacija, sve više otrova – na HRANU koju ljudi jedu. Konvencionalna poljoprivreda jedna je od najvećih zagađivača okoliša danas. Čula sam iz više izvora da mnogo tih velikih proizvođača ne želi jesti tu masovno proizvedenu hranu koju sami proizvode s toliko otrova, jer su svjesni što je to, i da za svoje potrebe imaju male vrtove gdje uzgajaju hranu bez otrova za sebe. A za mase: jeftina hrana u dućanima, toliko otrovana svime i svačime da ne bi to jeli u ludilu ako bi vidjeli što se je sve koristilo u procesu proizvodnje.I doista, je li to stvarno onda toliko jeftina hrana? Kolika je cijena zdravlja, koja će uslijed konzumacije takve hrane prije ili poslije doći na naplatu?

Jako me žalosti činjenica što sve više ljudi prodaje svoje komadiće zemlje«velikima», jer se im više to ne isplati obrađivati. Nekako su uspjeli uvjeriti ljude da je previše rada na polju besmisleno i da im zemlja ne treba. U Međimurju, u selu pokraj jednog ogromnog voćnjaka u kojem se svako malo obavljaju neka «zaštitna» prskanja, mještani su jako zabrinuti što se događa, jer sve više i više ljudi obolijeva u ulici koja je najbliže tom voćnjaku. To nije slučajno, a veliki preuzimaju zemljišta posvuda oko nas, i trovati će nas sve više posvuda oko nas ako ćemo im to dopustiti.

U Hrvatskoj je još uvijek 75% zemljišta u vlasništvu malih poljoprivrednika, malih obiteljskih gospodarstava i još uvijek ima nade da veliki ne preuzmu sve oko nas. Jedino što svi mi moramo postati svjesni koliko bogatstvo predstavlja imati svoj mali komadić zemlje, imati svojih nekoliko voćkica, svoj mali organski vrt, pa čak i mali drvored drva za ogrijev. U prosječnoj potrošačkoj košarici u RH za hranu trebate izdvojiti oko 40% mjesečno, a ako će se dogoditi i val poskupljenja kako najavljuju, biti će još više. Hrana će postati luksuz, a organska, zdrava hrana je već odavno postala pravi luksuz. Nekad su svi to imali, jer su imali svoj mali komadić zemlje.

Nažalost, pod pritiskom današnjih trendova i agrarne politike ljudi sve više napuštaju zemlju koja im daje sigurnost, i postaju sve više robovi potrošačkog društva. A na kraju, dok sagledate sve, osnovne ljudske potrebe su fiziološke potrebe, a to su hrana, voda, stan i toplina. Sve to daje vam vaš mali komadić zemlje, sve to postaje sve nesigurnije ako nemate svoju zemlju u današnje doba. Samopotvrđivanje i potreba za štovanjem vam možda više neće biti toliko bitna ako nećete imati što jesti, zar ne?

Stoga, vjerujem da je zemlja veliko bogatstvo i da se je nipošto samo tako ne bismo trebali odricati. Osjećam se jako dobro i slobodno kad znam da imam svoju, zdravu hranu, kad znam da imam znanja i mjesta gdje uzgojiti hranu i ne moram uopće brinuti što za mene znače najavljena poskupljenja hrane. Mirna sam i kad uslijed konstantnog povećanja cijena energije, pogotovo plina, ali i špekulacija zadnjih nekoliko godina za redukciju plina tijekom najvećih hladnoća – ja imam na svom komadiću zemlje drvored bagrema, dakle uzgajam i svoje drvo za ogrijev, te tijekom i najvećih zima ne moram razmišljati koliko će koštati grijanje. U mnogo pogleda, imam svoj komadić zemlje, i ja sam radi toga neovisna.

 

Članak je originalno bio objavljeni 23.09.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor  na Naturala.hr

 

Srpanj 2014 – previše kiše

Srpanj sam započela u skupljanju sjemenja i uglavnom presađivanju: preostale kupusnjače i cvijeće koje je pregusto niklo, cinije, pijetlove krijeste, kadifice… Raskrčila sam od korova većinu od 2 gredice gdje je rasao češnjak ove godine. Većinom je to bio osjak je opet sve narasao, bar se zato iskoristi premokro tlo. Naime, od previše kiša krajem lipnja, ostali korov je bilo jako teško čupati.

PUŽEVI

Skupljanje španjolskih puževa nastavilo se  je i u srpnju. Imam osjećaj da nije baš pomogao Ferramol koji sam pobacala krajem lipnja jer su puževi bili preveliki – više funkcionira dok su puževi manji. Počeli su se i dalje razmnožavati, naišla sam na ostavljena jajašca uz biljke na tlu, grrr… Trebalo ih je čim više skupiti i maknuti s vrta. U šumskom vrtu je bila katastrofa, tamo nisam ništa poduzimala od proljeća, nisam stigla jer sam spašavala vrtove od njih. Nakon košnje početkom srpnja bili su jako privučeni pokošenom travom (imaju ulogu «čistača» u prirodi pa ćete ih uvijek naći u velikom broju na biljkama koje venu). Dva dana za redom bila sam u skupljanju, i dva dana zaredom nabrana je puna kanta. Bilo ih je i više, ali jednostavo nije bilo više vremena niti mjesta za skupljanje. Zamislite si da svaki od tih ima još na stotine potomaka (otprilike 400). Domaći su balavci bili pošteđeni u tom skupljanju jer njihova populacija nije zabrinjavajuća, skupljala sam samo invazivne španjolske puževe. Tokom srpnja, i po vrtu, i oko kuće bilo ih je strahovito puno. Radi kiša i povoljnih uvjeta bili su stalno aktivni i počeli su uništavati dosta povrća na vrtu, tako da sam ih stalno morala skupljati. Aktivnije sam bila u potrazi za patkama indijskim trkačicama kao prirodnim rješenjem za puževe, do kraja srpnja nisam realizirala tu ideju – ali početkom kolovoza jesam.

Evo kako je izgledalo skupljanje puževa u šumskom vrtu, te kako je izgledalo iz kuće nakon svakog jačeg pljuska.

04072014 spanjolski puzevi14072014 invazija nakon kise

A ne samo da su bili problem na tlu – počeli su se i penjati na voćke, pa su tako počeli jesti i breskve na stablu, a penjali su se i na kupine.

27072014 puz papao breskve na drvetu28072014 puz napada kupine

 BOLESTI BILJAKA

Bilo je i bolesti biljaka početkom mjeseca na vrtu, ali po meni ništa strašno. Na grašku pepelnica, ali to je normalno dok je grašak pri kraju, na krupiru pjegavnost i to me nije brinulo, ionak je on razvio plod, na luku nešto plamenjače, ali i tu je berba uskoro. Na rajčici je bilo malo pjegavosti i malo plamenjače, sve normalno u skladu s previše vlage, ali još uvijek ne zabrinjavajuće. Ali, kako tokom srpnja kiša nije prestajala, nažalost to je bilo idealno za širenje plamenjače. Počela se je širiti po rajčici, na svakoj biljci na ponekom listu što i nije bilo čudno s obzirom na toliko kiše. Počela sam tada micati zaraženo lišće. Parput sam tokom mjeseca, dok su bile pauze od kiša, poprskala otopinom mlijeka u koju sam dodala i žličicu megagreena. To je ekološko prirodno gnojivo za folijarnu prihranu koje jača imunitet biljke. Kupila sam to davno, pred 2 godine, ali do sad nisam imala potrebe za tim nisam niti koristila – to mi je samo za ovakve ekstremne slučajeve dok vrijeme poludi pa su i biljke u šoku.

Čak sam i ove godine posebno za rajčice kupila 50-tak novih bambusovih kolaca jer nisam imala dovoljno. Bili su samo visoki kolci u ponudi, pa te mogu koristiti idućih godina i za grah, ne samo za rajčicu.

Tokom srpnja bilo je nekoliko kišnih razdoblja, nakon kojih su usljedili topli i sparni dani – tada se ne plamenjača munjevito širila. Ipak, bilo je razlike među vrstama – neke su bile jako pogođene, neke jedva da su bile zaražene – a sitna koktel (cherry) i jedna malo krupnija koktel koja je sama niknula – uopće nisu bile zaražene.

U jednom trenutku kako je divljala plamenjača sam odustala od trganja zaraženih listova jer su onda bili iznova zdravi zaraženi, kad je val prošao sam onda na kraju opet sve pokupila u vreću i spalila. Ali nisu rajčice odustale – za svakog malog poboljšanja vremena opet bi potjerale na vrhovima novo zdravo lišće i opet cvale… Stoga, bilo je velike nade za oporavak rajčice – samo da prestane kiša jer je ona bila glavni krivac za širenje plamenjače – to stvarno nije bilo normalno da svakih par dana pada kiša.

16072014 rajcice i plamenjaca16072014 osisane rajcice

KOROVI

Početkom srpnja smo okopali dio tikvi da suzbijemo ambroziju koje je rasla na jednoj parceli. Između tikvi mogli smo samo kositi – radi previše kiše tanjuranje nije bilo moguće.

Vrt koji sam očistila od korova pred krajem lipnja se je opet sav zazelenio, a većina korova se je primila i sve je počelo zaraštavati…sve je bujalo – mahunarke, tikvice, sve ogromno, ali premokro.

Stoga sam radi silne kiše ove sam godine radila ono što nisam nikad radila na vrtu – nosila dolje korov nakon okopavanja, jer bi se u suprotnom primio i nastavio rasti. Uvijek sam ga dosad koristila kao malč, ali dok je stalo mokro to nije moguće jer se ne posuši korov. To je moguće za ljetnih vrućina, kakve su i bile do sada u ovo doba godine.. Malč sam iznosila u malo debljem sloju i stavljala sastrane vrta. Tamo bude se raspalo za gnojivo, ipak je još praktički na vrtu, ali na rubu nije šteta ako se primi. Može poslužiti i kao mamac za puževe na rub vrta, njih jako privlači uvelo bilje.

19072014 korov napada 119072014 vrt br 2 2

I na biovrtu sam se borila s korovom, i sve je nakon toga super napredovalo – mahune, kupusnjače, tikvice…

30072014 biovrt 1

BERBE

Od 08.07. svako malo je padala kiša. Povrće sam si brala u dane kad je bilo zatišje i spremala u frižder za nekoliko dana unaprijed da ne moram u berbe po kiši.

A na mrkvu sam jako ponosna, jako me je iznenadila svojim lijepim rastom, evo bar jedna dobra strana previše kiše.

21.07. je počela i berba niskih mahuna. Urod im je bio odličan, a puno sam vrsta ove godine posijala u vrtu. Već krajem mjeseca je bila druga berba na tim istim mahunama, kako su odlično rasle.

Tikvice i krastavci su isto odličo napredovali.

Za razliku od prošle godine, sve mi puno bolje rodi, jako sam vesela što nakon 2 godine katastrofe konačno imam i visoki grah i mahune, sijala sam zlatne rezerve sjemenja.

09072014 mrkva21072014 mahune 1

S lukom nije bilo tako bajno… previše je kiše napravilo svoje. Jednostavno nije onako lijepo dozorio kako to zna za lijepog sunčanog vremena. Dio sam prekasno izvadila, pa je istrulilo na gredici – opet radi kiša. Na gredici luka kozjaka nisam na vrijeme počupala “korov” – delphinium i cosmos, kasnije nisam imala srca to čupati, pa sam na kraju luk tražila u “podnožju” gredice 😀

19072014 cosmos 119072014 luk kozjak ispod cosmosa i delphiniuma

I s niskim grahom je krajem srpnja nastao problem – bio je jako rodan i sav se je polegnuo pod težinom mahuna. One su bile u dodiru s tlom, a radi previše kiše počele su truliti. Gredice graha smo ubrzano mama i ja čistile od korova, preokretale biljke na drugu stranu i stavljale korov ispod mahuna da ne budu direktno u doticaju s tlom.

Najranije vrste graha počeli smo suhog brati krajem srpnja.

U srpnju je dozorilo sjeme graška, rukole, kelja, počelo je dozrijevati sjeme salate. Tu mi je puno pomogla moja susjeda – teta, tj bakina sestra stara 86 godina. Ona ima puno vremena i osjeća se korisno, a meni puno znači što mi je pomogla na način da je počistila svo sjeme kupusnjača i graška. Štoviše, i sav češnjak je porezala od stabljika dok se je posušio. Kad se ovako stalno boriš s korovom, kišom i spašavanjem povrća na vrtu, svaka pomoć puno znači.

Sjeme salate je dosta zeznula kiša – ako baš napada dok se najljepše počne dozrijevati, puno toga je jedostavno nemoguće skupiti – popada ili ispere kiša.

SJETVE I PRESAĐIVANJA

Krajem srpnja sam raskrčila jedan kutak vrta od korova i tamo posijala grašak, odmah mu granje postavila za penjanje, mahune, nešto mrkve, peršina, cikle, repe, rotkve… imala sam još u planu sve pomalčirati da mi skorašnji pljuskovi ne nabiju tu krasnu rahlu zemlju, a muž kositi, ali nas je pljusak preduhitrio – i dobro nabio zemlju. Ipak je sve dosta lijepo niknulo.

Ugodno sam se iznenadila prilikom čupanja korova na vrtu kako je dosta toga prije posijanoga naknadno nicalo, a što sam mislila da neće niknuti – šamanski duhan, piskavica… to sam onda naknadno rasadila, kao i biljke koje su pregusto niknule – amarant, pijetlovu krijestu… Zanimljivo – presađivanje krajem srpnja na vrtu – radi previše kiše to nije bilo uopće problem. Za normalnih ljeta – ne baš lako.

POPLAVA

Dana 30.07.2014. nas je poplavilo kao nikad do sada. Počelo je s tučom, ali dobro da nije bila jako krupna i nije dugo padala. Ali nakon toga je počeo jako puhati vjetar, a kiša je padala kao da je netko kantom polijevao. Kad sam za 5 min otvorila ulazna vrata – šok – sve oko mene voda. Nikada nisam vidjela cestu ispred svoje kuće tako poplavljenu – a vatrogascima je trebalo par sati da naprave cestu prohodnom.

30072014 poplava nakon nevremena 430072014 poplava nakon nevremena 2

Preko našeg dvorišta tekla je bujica te vode, a šumski vrt iza potpuno je poplavljen. Susjedi su još gore prošli, vatrogasci su im ispumpavali vodu s dvorišta i kuća, nama je falilo par cm da nam poplavi kuću. Na vrtu je većina suncokreta i visokog graha na bambusovim štapovima – srušena.

Sve ovo posljedica je nove kanalizacije i odvodnje od prije nekoliko godina. Siroti susjedi nikad nisu bili prije kanalizacije toliko poplavljeni, a sad već dugi put ove godine. Naime, na polju iznad njihovih imanja su zatrpali mreže odvodnih kanala, pa prilikom svake jače kiše sva voda šiba direktno u dvorišta, pa na cestu. Odvodnja na cesti nema kapaciteta za toliko vode. Šlampav posao izvoditelja radova, ništa drugo. Imali smo 2 ekstremno sušne godine kako je napravljena kanalizacija, pa tek sad dolazi na vidjelo kako radovi nisu dobro napravljeni. Naravno, to je ona ista firma koja mi je bez moje dozvole željela prokopati kanal uzduž cijele parcele i postaviti tako glavni vod kanalizacije i oborinskih voda, za što sam se morala žestoko boriti da to i ne naprave (i uspjela sam). S njima sam imala i problema radi prepumpne stanice i izljevanja vode na parcelu šumskog vrta, o čemu sam pisala pred nekoliko godina.

30072014 poplava nakon nevremena 330072014 poplava nakon nevremena 1

Dan poslije zbrajali smo štete. Šteta od tuče ipak nije bila tako velika – poneki listovi jesu oštećeni, ali nije sve skupa jako. Ali puno toga je na vrtu bilo polegnuto. Skoro sve je u vrtu na kolcima bilo “porušeno” – bile su to većinom mahunarke, ali i  kukuruz i suncokreti. Nažalost za neke je suncokrete bilo kobno, jer su pukli pri tlu. Njih sam samo micala s gredica jer su potiskivali veliki dio biljaka na gredicama.

31072014 posljedica nevremena 131072014 posljedica nevremena 2

Većina je biljaka bila polegnuta: dalije, salate u cvatu, cinije, cosmosi … Dobro su mi došli potpornji – grane koje sam imala za grašak, s njima sam podupirala većinu polegnutih biljaka, jer ih drukčije nije bilo moguće izravnati. Niski grah sam ugazila da stoji – ali kako je tlo mokro, i ako nastavi kiša, biti će truljenja mahuna.

Ovako je izgledao šumski vrt krajem mjeseca – veliki je dio poplavljen. Stol i stolci u učionici Škole vrtlarenja – panjevi – sve je otplivalo, dok se voda povuče na redu je “pospremanje” natrag u krug. Nema škole do daljnjega, čini se. Tu je završila sva ona silna voda koju su ispumpavali s ulice. Na kraju mog šumskog vrta postoji kanal kao dio sve te nove izvedbe odvodnje oborinskih voda, ali su ga navozili više od razine mog zemljišta, pa tako voda ne može otjecati s te parcele. Ako bi se pokušali spojiti na to – još bi nam dotjecala voda iz tog kanala na naše zemljište. Doista materijal za tužbu za nemar i namjerno uništvanje imovine firmi koja je to tako napravila0 .A zapravo, veli moja baka, nevremena su nekad bila češća, baš poput ovog – ali su ljudi održavali mrežu kanala pa nikad nije došlo do poplave na uilici ili zadržavanja vode na nečijim parcelama.

U šumskom vrtu svi su puževi pobjegli na grmlje i drveće da se spase.

31072014 posljedica poplave 331072014 posljedica poplave puz bjezi od vode

Tokom srpnja puno je toga prekrasnog cvalo u vrtu, evo tek mali dio za malo svjetliji kraj članka o srpnju.

Globus čičak pun pčelica i rudbeckia hirta

19072014 globus cicak 219072014 rudbeckia hirta 1

konopljuša i potentilla

30072014 konopljusa 130072014 potentilla 1

mak i žuti noćurak

30072014 mak30072014 budleja i zuti nocurak

i još više fotografija pogledajte u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Srpanj 2014

 

Dozorite papriku za sjeme

Paprika (lat. Capsicum) je povrće koje većina od nas uzgaja na svojim vrtovima. Puno se koristi u prehrani, i kao sirovo povrće, ali i kuhana i prerađena. Paprika je osnovni sastojak ajvara. Sve o uzgoju paprike pročitajte OVDJE.

Plodovi paprike uobičajeno su tokom rasta žute, svjetlo zelene i tamno zelene boje, a postoje i ljubičasti kultivari. Takvi plodovi nisu zreli, nego nezreli plodovi paprike, ali oni se uobičajeno koriste takvi. Možete ih bez problema jesti u bilo kojoj fazi rasta – od sasvim majušne dok tek počne rasti plod, do sasvim zrele dok promijeni boju..

Za uzimanje sjemenja i za određene recepte, poput ajvara, paprika ipak mora prije dozoriti. Znači da plod mora promijeniti boju. Zrela paprika uobičajeno je crvene boje, ali može biti i žute i narančaste boje. Kada plod dozori, on mijenja i okus, pa postaje više slađi. Papriku je najbolje ostaviti da dozori na samoj biljci i pobrati ju tek kad dozori.

    
Kako je ove godine bilo jako kišno, to je prilično usporilo dozrijevanje plodova. Nažalost, neki su plodovi čak počeli truliti na samim biljkama. Stoga, da ipak dio paprika spasim za sjeme od truljenja, pobrala sam plodove i stavila nutra da dozore. Naime, plodovi paprike mogu i naknadno dozoriti ako su već i ubrani. Bitno je da su već dosta zreli, jer one najsitnije mlade paprike sigurno neće uspjeti dozoriti. Ali oni plodovi koji su već pomalo pokazivali znakove dozrijevanja – znači promjenu boje, imaju velike šanse dozoriti ubrane. Bitno je da plodovi nisu oštećeni i da ih stavite na suho, kako ne bi prije došlo do propadanja plodova. Da bi ubrzali dozrijevanje možete pokraj staviti i zreli plod npr. jabuke ili banane. Naime, zreli plodovi ispuštaju etilen i on ubrzava dozrijevanje i nezrelih plodova u blizini.
Evo kako je to izgledalo:

12.09.2014. – većina je paprika bilo nezrelo, s tek malo promjene boje

16.09.2014. – za samo 4 dana većina je paprika promijenila boju na dijelu ploda

18.09.2014. za još dva dana poslije veliki je dio potpuno zreli i spreman za vađenje sjemenja

 

Ovo je korisno znati i dok na jesen poberete paprike prije prvih mrazeva. Naime, paprika ne podnosi mraz i prvi mrazevi uništavaju i biljke i plodove. Stoga poberite sve plodove prije prvih mrazeva, a one plodove koji su blizu zreljenja možete tako dozoriti. Ovo naravno važi i za feferone i za sve chilli papričice.
Tek iz zrelih plodova paprike se uzima kvalitetno sjeme. Može vam se dogoditi da i iz zelenog ploda, koji je bio blizu dozrijevanja dobijete sjeme koje ima klijavost, ali je uvijek najbolje pričekati da plod sasvim dozori.

Sjeme se uzima na način da razrežete zrelu papriku i sastružete sjemenke na papir ili sl, dobro posušite i spremite u papirnate vrećice. Sjeme ako se pravilno uskladišti može zadržati klijavost i do 5 godina.

 

Naravno, ostatak ploda nakon vađenja sjemenje nemojte baciti – možete ga pojesti u salatama, iskoristiti za neko jelo, narezati na komadiće i zamrznuti te koristiti po potrebi, napraviti ajvar…. mogućnosti su velike.

Svi koji želite kreirati svoj vrt sa domaćim sjemenjem starinskih vrsti povrća i voća te korisnim biljkama za sadnju u mješovitim kulturama, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.
 

Anđeoske trublje – Brugmansia suaveolens

Brugmansia suaveolens ili anđeoska trublja je najčešća vrsta brugmansije koja se uzgaja kod nas. To je trajnica porijeklom je iz kišnih šuma Brazila gdje endemski raste na rubovima kišnih šuma i uz obale rijeka, u vlažnim i toplim uvjetima. Može narasti u visinu do 5 metara u toplim krajevima. Brugmansije ne mogu prezimiti u našim krajevima, stoga ih preko zime unosimo unutra, bilo u podrume ili u negrijane prostore.

Uzgajala sam ih i kao lončanice i posađene na otvoreno tokom ljeta, ovisno kako sam koje godine predvidjela mjesto za njih. I u teglama i na otvorenom nikad mi nisu narasle više od 2 metra. Kod nas se svake jeseni obrezuje radi zimovanja, pa je i to jedan od razloga zašto kod nas nikad ne narastu jako velike.

Biljka ima velike ovalne tamnozelene listove dužine oko 25 cm, koji narastu i veći u polusjeni, dok su na suncu nešto manji. Cvjetovi su velike trublje okrenute prema dolje. Uobičajeno cvatu u bijeloj boji, a može biti i u žutoj i pink boji. Danas postoje tisuće kultivara brugmansije i većini porijeklo vuče od Brugmansie suaveolens. Tako postoje izuzetno lijepe vrste s duplim, dvostrukim i čak i trostrukim cvjetovima.

Mirišu opojno, ali miris se osjeća tek predvečer. Cvjetovi su tokom dana polu-otvoreni, a predvečer se potpuno otvaraju. Miris im je izuzetno ugodan i opojan i osjeća se na veće udaljenosti – tako privlače noćne leptire (moljce) koji ih oprašuju. Ja ih ove godine uzgajam na terasi iza kuće, a miris im se osjeća sve oko kuće dok navečer zamirišu.

brugmansiabrugmansija zuta

Brugmansija ima 2 faze rasta, bilo da se radi o rastu iz obrezane biljke ili od reznice. Prvo naraste u visinu između 80-150 cm i tek tada počne formirati pupoljke na vrhovima novih grana koje narastu iznad tog inicijalnog rasta. Ovo nije pravilo ako su uzgojene iz reznice uzete s vrhova grana koje su cvjetale (na jesen) – jedino tada će procvasti i prije nego narastu toliko u visinu. Navodno se može vidjeti i po listu kada će procvasti: dok god je list simetričan ne treba se nadati cvijetu, nego tek dok počnu rasti asimetrični listovi na biljci.

Kako autohtono rastu u vlažnim uvjetima, ima velike potrebe za vlagom. Za sunčanih i toplih dana potrebno ju je zalijevati svakodnevno i to obilno. Često ćete sami primjetiti tokom takvih dana dok joj ponestane vode – cijela biljka povehne, ali nakon obilnog zalijevanja brzo se oporavi. Ne voli jake vrućine i za izuzetno vrućih razdoblja često neće cvjetati. Pupoljci se pojavljuju tek dok se temperature malo spuste. Može se uzgajati i na suncu i u polusjeni, a najbolje joj odgovara pozicija gdje je dio dana malo na suncu, a ostalak u polusjeni – tako je kod mene na terasi – ujutro i navečer malo sunca, ostatak dana u polusjeni. Podnevno sunce im nikako ne odgovara radi brzog isušivanja zemlje, pa se preporučuje da su u vrijeme najjačeg sunca u polusjeni.

brugmansia pupoljakbrugmansia tegle

Razmnožavaju se pomoću sjemenja i reznice, s time da je razmnožavanje reznicama jako jednostavan način. Tokom ljeta možete jednostavno otkinuti vrh grane i posaditi u teglicu, ostaviti samo najviše 2-3 vršnih listova te održavati supstrat mokrim – brzo će pustiti korijenje. Na jesen se orezuje cijela biljka i ostavlja se do 30 cm nadzemnog dijela kako bi čim bolje podnjela period zimovanja. Jedino manje biljke ne treba obrezivati. Sve reznice možete jednostavno do proljeća sačuvati u staklenki ili vazi s vodom. Staklenku držite na svjetlom i slabo grijanom mjestu. Bitno je da stavite u vodu komadić ugljena koji je dezicifijens i sprečava pojavu truleži. Bez ugljena ponekad može sve propasti u vodi. Ako je sve u redu, morate samo dodavati vodu za kojom i reznice imaju velike potrebe i ubrzo će one pustiti mnoštvo korijenčića. Na proljeće se takve reznice posade u tegle i one brzo dalje rastu. Ako se radi o vršnim reznicama odrasle biljke, vrlo brzo će cvasti.

23112013 brugmansije spremanje reznicabrugmansia roza

Svi dijelovi brugmansije su otrovni, a naročito lišće i sjeme. Koristila se je u raznim šamanskim ritualima, ali i kao analgetik jer smanjuje ili čak i otupljuje bol. Može izazvati i smrt ako se kozumiraju dijelovi biljke. Stoga morate biti jako oprezni s ovom biljkom ako imate malu djecu. Također i sok potrganih stabljika može smetati ljudima s određenim alergijama u dodiru s kožom, ali to je rijetki slučaj. Unatoč otrovnosti, puževi ju vole, pogotovo španjolski puževi – za jako kišnih dana dolazili su mi na terasu i hranili se listovima brugmansije.

Jako su osjetljive na mraz i na proljeće se isto tako iznose na otvoreno tek dok prestane opasnost od mrazeva. Najesen ih morate na vrijeme skloniti u zaštićeni prostor, iako često u to doba godine još cvatu. To je razlog zašto ih ja više ne uzgajam na otvorenom nego radije kao lončanice cijele sezone. Često se dogodi da na jesen samo dan dva budu jako hladni i onda još jedno vrijeme toplije, pa mi ih je tada lako skloniti i natrag vratiti van. Ako su na otvorenom i ako ih na vrijeme ne presadite u tegle i ne sklonite, hladnoće će uništiti sve listove i cvjetove. Malo veća hladnoća uništava lišće, sve grane i može uništiti i cijelu biljku.

brugmansija zuta 2brugmansia bijela 5

Anđeoskim trubljama nazivamo 2 vrste biljaka koje imaju jako slične mirisne cvjetove – to su brugmansije i dature. Oboje spadaju u obitelj pomoćnica (Solanaceae) i bliske su srodnice, te su obje izuzetno otrovne Osnovna je razlika u tome što su brugmansije polu-drvenasto grmlje ili čak i manje drveće, cvjetovi im vise prema dolje i sjemene čahure nemaju trnje. Dature su zeljaste trajnice, narastu do 1,5 metara u visinu, sjemene čahure im imaju bodlje izvana i cvjetovi stoje prema gore. Dature se uz naziv anđeoske trublje često nazivaju i vražjom travom i vražjom trubljom. Trajnice su, ali ne podnose sve vrste jednako hladnoće kod nas – neke svake godine iznova potjeraju iz zemlje nakon što im zima uništi nadzemni dio, neke potpuno propadaju. Razmnožavaju se sjemenjem. Uz dosadni i omraženi korov – Datura inoxia – kužnjak, postoje i prekrasni ukrasni kultivari Dature metel.

datura meteldatura bijela