0
Mala čuda prirode – biljke su majstori preživljavanja
Priroda je uistinu čudesna. Čudesna je borba za život svakog živog stvora na ovoj Planeti. Biljke su često pravi majstori preživljavanja i nerijetko počinju rasti na najvjerojatnijim mjestima. Čudesno je što sjeme, mrvicu zemlje i vode može značiti za život.
Ponekad zapravo i manje od toga… pred nekoliko godina vozila sam grm vrtnog hibiskusa u prtljažniku auta. S tog grma popadale su zrele sjemenke na tepih u prtljažniku. Kako je tepih bio vlažan, nekoliko tjedana poslije iznenadile su me mlade proklijale sjemenke u prtljažniku automobila. Kasnije sam ih jednostavno povadila s tepiha i presadila u tegle, ali uz mnogo smijeha. Doista, ne niče baš svakodnevno cvijeće u prtljažniku automobila.
I još jedno neobično mjesto za početak života: rajčica mi je prošle godine počela rasti iz sudopera. Jednostavno, nakon čišćenja sjemenki rajčice, nekoliko je njih ostalo u otvoru sudopera i tamo su proklijale, u otvoru za preljev viška vode u sudoperu.
A ako se malo osvrnete oko sebe, sigurno ćete naići na čudo života na svakom koraku. Evo samo nekoliko što sam ih ja našla ove godine:
Nakon polaganja asfalta, jako je malo trebalo ovom maslačku da se probije između betona i asfalta:
A uz maslačak koji je jako uspješno narastao posvud između asfalta i rubnika pločnika, tu se je našla i sjemenka duda (murva, lat Morus), pa eto i mladog stabla kako se bori za svoj komadić sunca u izuzetno nepovoljnim uvjetima za rast.
Prkos (lat. Porturlaca grandiflora) ne zove se bez razloga u mom kraju «pod silom živ» Doista, ova biljka niknuti će u najnepovoljnijim uvjetima, među betonskim pločama i preživjeti bez vode, a pritom stalno i neprekidno cvasti…
Šumske jagode su mi ove godine «pobjegle» s gredice i počele raditi invaziju na asfalt. Doslovno su se počele zakorijenjivati u asfaltu…da je ovo tako duže ostalo, uskoro bi se tu zadržalo i nešto prašine i lišća što raznosi vjetar, pa nešto odumrlog lišća jagoda…. i eto nove gredice nastale na samom asfaltu – biljke i tamo imaju sposobnost promijeniti uvjete i napraviti ih pogodnim sebi za život.
Na svakom koraku iznova malo čudo prirode. Biljke koje prkose svemu i jednostavno opstaju.
Koliko god mala prilika za život postojala, one je pronađu i iskoriste.
Predavanja i razmjene sjemenja u listopadu 2014
Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” u suradnji s drugim udrugama i institucijama organizira nekoliko događaja tokom listopada ove godine.
10.10.2014. (petak) u 18:00 sati – Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini»
Mjesto održavanja: Centar SMART VISION u Nedelišću, Karlović Vinka 14a (mjesto između Varaždina i Čakovca).
11.10.2014. (subota) 10-14 sati – Razmjena sjemenja u suradnji s ekološkom udrugom Duga
Mjesto održavanja: Čakovec, centar grada – u poslovnoj zgradi Millenium (kraj MTČ parkinga), na prvom katu
17.10.2014. (petak) u 18:00 sati – Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» i razmjena sjemenja nakon predavanja
Mjesto održavanja: Gradska knjižnica u Lepoglavi, Hrvatskih pavlina 7 (u zgradi Turističko kulturno informativnog centra, u centru Lepoglave).
25.10.2014. (subota) u 10:00 sati – Predavanje “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» i razmjena sjemenja (10:00 – 14:00) – u suradnji s udrugom Gredica
Mjesto održavanja: Varaždin, prostorije I. mjesnog odbora, Ulica Alojzija Stepinca 1 (Ulaz u dvorište iz Pavlinske, preko puta kafića Gaudeamus)
Ovim događanjima pridružujemo se međunarodnoj Akciji za sjeme, hranu i demokraciju u svijetu, pokrenutom od strane koalicije «Seed freedom» (Sloboda sjemenju), a koja se provodi ove godine od 20.09.-20.10.2014. Akcije koje se provode diljem svijeta žele ukazati na alternative dominantnom ekonomskom i poljoprivrednom modelu. U ovo vrijeme globalne krize suočavamo se s socijalnim, ekonomskim i ekološkim kolapsom u svakom kutku naše Planete: industrijska poljopriveda degradira i uništava tlo, bioraznolikost i ugrožava opstanak malih poljoprivrednih gospodarstava te kulturnu baštinu ljudi povezanu s takvim načinom života; sjeme se privatizira i patentira od strane korporacija i time se oduzima ljudima njihovo nasljeđe, ali i pravo na hranu. Stoga ovakvim akcijama pridonosimo globajnoj akciji za vraćanje narodu prava na sjeme i hranu kao i zaštitu suvereniteta nad našom prehranom, zemljom, sjemenom i ostalim resursima neophodnim za preživljavanje.
Na razmjene sjemenja se pozivaju svi pojedinci i udruge koji čuvaju ili žele čuvati domaće sjeme u svojim vrtovima i na taj način doprinesu očuvanju naše biološke raznolikosti.
Ukoliko nemate sjeme za razmjenu, do sjemenja na spomenutoj razmjeni možete doći i donacijom za sjeme.
Na predavanju Silvije Kolar-Fodor “Uspješan biovrt unatoč teškoj klimatskoj godini» biti će prezentirano mnoštvo savjeta kako se na svom vrtu prilagoditi sve češćim klimatskim promjenama. Naime, zadnjih nekoliko godina svjedočili smo velikim sušama, dok je ova godina bila iznimno kišna. Takve godine izuzetno otežavaju uzgoj hrane na vlastitim vrtovima. Međutim, postoje i praktična rješenja i znanja koja će vam pomoći kako da se nosite s vremenskim (ne)prilikama, bolestima, nametnicima i ostalim nedaćama, te i u takvim godinama imate zadovoljavajući urod na svom vrtu.
Predavačica: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom”je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanju i edukaciji o životu uskladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Kad šumske jagode krenu u invaziju
Dogodila mi se je invazija šumskih jagoda. Znam, zvuči šašavo i smiješno. Ali doista, doživjela sam nevjerojatnu invaziju šumskih jagoda..
Zaposjele su svaki mogući slobodni komadić te gredice, a kad niti tu nije bilo dosta mjesta, počele su se zakorijenjivati pokraj na asfaltu.
Razmnožite kupine i maline
Zemlja je bogatstvo
Nekad, dok sam bila dijete, bilo je sasvim normalno u mom selu da većina kućanstava ima doma svoje kokoši, par svinja, pa čak i kravu. Svaka je obitelj imala nešto zemlje i tu se je uzgajala hrana za stoku, te mali vrt i voćnjak, gdje se je uzgajala hrana za obitelj. Iako su već onda svi članovi kućanstva bili zaposleni, paralelno su vodili i svoju malu farmu doma.
Bilo je to dosta posla, ali to im je pružilo veliku neovisnost: imali su svoju hranu, odnosno nisu morali kupovati hranu. Danas se stvari mijenjaju, malo pomalo kontinuiranom agrarnom politikom, i utjecajima sa svih strana na javno mišljenje, biti seljak postala je sramota. Čak i dok sam bila mala, uvijek su mi govorili da moram učiti kako ne bi bila prisiljena teško raditi na zemlji… – kao da je to najgora moguća solucija koja se može nekome dogoditi u životu. Ne bih se nikako složila s time, jer povratak na zemlju za mene je bila najljepša stvar u mom životu.
Hrana stalno poskupljuje i vjerujem da niti nikada više neće biti toliko jeftina kako je bila zadnja 2 desetljeća, prije početka zadnje recesije. A rezultat nekoliko desetljeća jeftine hrane rezultiralo je time da ljudi sve manje rade svoje vrtove, zapuštaju voćnjake, ne uzgajaju više domaće životinje. Sve je bilo u dućanima, stalno dostupno i jeftino, čak su i dućani počeli raditi non-stop. Sjećate se nekad kako u 80-tima su dućani radili u subotu do 13 sati i bili zatvoreni sve do ponedjeljka? I ljudi su i tada mogli normalno živjeti, samo su malo bolje planirali što im treba za vikend.
Danas bi vjerojatno prije pokrenuli bunu ako im zatvorite dućane preko vikenda jer misle da više bez toga ne mogu preživjeti. Ali, ono što mnogi vide u prelasku u potrošačko društvo kao olakšanje života, ja vidim kao gubitak mnogo toga. Ljudi su u mnogo pogleda izgubili svoju neovisnost i izgubili su zdravu hranu. Hrana koja se nudi u dućanima uzgajana je masovno, postala je samo još jedna od robe masovne potrošnje. A u ovom kapitalističkom sustavu nije bitna održivost, sigurnost, zdravlje, boljitak, najbitnije je zaraditi čim više novca. A to se postiže minimiziranjem troškova, dakle korištenjem sve jeftinijih i često time nekvalitetnijih sirovina, raznih nadomjestaka…poljoprivredna zemljišta se okrupnjavaju i preuzimaju ih veliki, jer su mali kao «neisplativi», male površine imaju prevelike troškove obrade.
Stoga posvuda u svijetu postoji politika okrupnjavanja poljoprivrednih zemljišta, i nagovaranje malih poljoprivrednika da napuste svoja zemljišta i prepuste velikima koji će to sve skupa «bolje i pametnije» iskoristiti. Ide se toliko daleko da je u EU predviđena i novčana nagrada onima koji odluče napustiti svoja mala gospodarstva. I u našoj državi provodi se takva agrarna politika koja uništava male poljoprivrednike, i pogoduje se samo velikima. A kada veliki preuzmu ta zemljišta, i počnu ih pretvarati u ogromne bezlične mase polja monokultura, počinje se događati prava strava za okoliš oko nas. Velika polja monokultutra znače potrošnju mnogo više pesticida, herbicida, dakle jednom riječju otrova, uništavanje divljih biljnih i životinjskih zajednica, uništavanje okoliša, povećanje erozije tla. Čim preorete i obrađujete veliku količinu zemlje, plodnost se u konvencionalnoj poljoprivredi nadomještava upotrebom umjetnih, mineralnih gnojiva, korovi se rješavaju samo herbicidima, a nametnici se, kojih ima puno s obzirom da se uzgajaju monokulre u kojima samo nametnici prosperiraju, rješavaju raznim insekticidima, ali naravno, njima se uništava sve živo što biva poprskano, ne samo «nametnici».
Uglavnom, sve veće površine, sve veća mehanizacija, sve više otrova – na HRANU koju ljudi jedu. Konvencionalna poljoprivreda jedna je od najvećih zagađivača okoliša danas. Čula sam iz više izvora da mnogo tih velikih proizvođača ne želi jesti tu masovno proizvedenu hranu koju sami proizvode s toliko otrova, jer su svjesni što je to, i da za svoje potrebe imaju male vrtove gdje uzgajaju hranu bez otrova za sebe. A za mase: jeftina hrana u dućanima, toliko otrovana svime i svačime da ne bi to jeli u ludilu ako bi vidjeli što se je sve koristilo u procesu proizvodnje.I doista, je li to stvarno onda toliko jeftina hrana? Kolika je cijena zdravlja, koja će uslijed konzumacije takve hrane prije ili poslije doći na naplatu?
Jako me žalosti činjenica što sve više ljudi prodaje svoje komadiće zemlje«velikima», jer se im više to ne isplati obrađivati. Nekako su uspjeli uvjeriti ljude da je previše rada na polju besmisleno i da im zemlja ne treba. U Međimurju, u selu pokraj jednog ogromnog voćnjaka u kojem se svako malo obavljaju neka «zaštitna» prskanja, mještani su jako zabrinuti što se događa, jer sve više i više ljudi obolijeva u ulici koja je najbliže tom voćnjaku. To nije slučajno, a veliki preuzimaju zemljišta posvuda oko nas, i trovati će nas sve više posvuda oko nas ako ćemo im to dopustiti.
U Hrvatskoj je još uvijek 75% zemljišta u vlasništvu malih poljoprivrednika, malih obiteljskih gospodarstava i još uvijek ima nade da veliki ne preuzmu sve oko nas. Jedino što svi mi moramo postati svjesni koliko bogatstvo predstavlja imati svoj mali komadić zemlje, imati svojih nekoliko voćkica, svoj mali organski vrt, pa čak i mali drvored drva za ogrijev. U prosječnoj potrošačkoj košarici u RH za hranu trebate izdvojiti oko 40% mjesečno, a ako će se dogoditi i val poskupljenja kako najavljuju, biti će još više. Hrana će postati luksuz, a organska, zdrava hrana je već odavno postala pravi luksuz. Nekad su svi to imali, jer su imali svoj mali komadić zemlje.
Nažalost, pod pritiskom današnjih trendova i agrarne politike ljudi sve više napuštaju zemlju koja im daje sigurnost, i postaju sve više robovi potrošačkog društva. A na kraju, dok sagledate sve, osnovne ljudske potrebe su fiziološke potrebe, a to su hrana, voda, stan i toplina. Sve to daje vam vaš mali komadić zemlje, sve to postaje sve nesigurnije ako nemate svoju zemlju u današnje doba. Samopotvrđivanje i potreba za štovanjem vam možda više neće biti toliko bitna ako nećete imati što jesti, zar ne?
Stoga, vjerujem da je zemlja veliko bogatstvo i da se je nipošto samo tako ne bismo trebali odricati. Osjećam se jako dobro i slobodno kad znam da imam svoju, zdravu hranu, kad znam da imam znanja i mjesta gdje uzgojiti hranu i ne moram uopće brinuti što za mene znače najavljena poskupljenja hrane. Mirna sam i kad uslijed konstantnog povećanja cijena energije, pogotovo plina, ali i špekulacija zadnjih nekoliko godina za redukciju plina tijekom najvećih hladnoća – ja imam na svom komadiću zemlje drvored bagrema, dakle uzgajam i svoje drvo za ogrijev, te tijekom i najvećih zima ne moram razmišljati koliko će koštati grijanje. U mnogo pogleda, imam svoj komadić zemlje, i ja sam radi toga neovisna.
Članak je originalno bio objavljeni 23.09.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor na Naturala.hr
Srpanj 2014 – previše kiše
Srpanj sam započela u skupljanju sjemenja i uglavnom presađivanju: preostale kupusnjače i cvijeće koje je pregusto niklo, cinije, pijetlove krijeste, kadifice… Raskrčila sam od korova većinu od 2 gredice gdje je rastao češnjak ove godine. Većinom je to bio osjak je opet sve narastao, bar se zato iskoristi premokro tlo. Naime, od previše kiša krajem lipnja, ostali korov je bilo jako teško čupati.
PUŽEVI
Skupljanje španjolskih puževa nastavilo se je i u srpnju. Imam osjećaj da nije baš pomogao Ferramol koji sam pobacala krajem lipnja jer su puževi bili preveliki – više funkcionira dok su puževi manji. Počeli su se i dalje razmnožavati, naišla sam na ostavljena jajašca uz biljke na tlu, grrr… Trebalo ih je čim više skupiti i maknuti s vrta. U šumskom vrtu je bila katastrofa, tamo nisam ništa poduzimala od proljeća, nisam stigla jer sam spašavala vrtove od njih. Nakon košnje početkom srpnja bili su jako privučeni pokošenom travom (imaju ulogu «čistača» u prirodi pa ćete ih uvijek naći u velikom broju na biljkama koje venu). Dva dana za redom bila sam u skupljanju, i dva dana zaredom nabrana je puna kanta. Bilo ih je i više, ali jednostavno nije bilo više vremena niti mjesta za skupljanje. Zamislite si da svaki od tih ima još na stotine potomaka (otprilike 400). Domaći su balavci bili pošteđeni u tom skupljanju jer njihova populacija nije zabrinjavajuća, skupljala sam samo invazivne španjolske puževe. Tijekom srpnja, i po vrtu, i oko kuće bilo ih je strahovito puno. Radi kiša i povoljnih uvjeta bili su stalno aktivni i počeli su uništavati dosta povrća na vrtu, tako da sam ih stalno morala skupljati. Aktivnije sam bila u potrazi za patkama indijskim trkačicama kao prirodnim rješenjem za puževe, do kraja srpnja nisam realizirala tu ideju – ali početkom kolovoza jesam.
Evo kako je izgledalo skupljanje puževa u šumskom vrtu, te kako je izgledalo iz kuće nakon svakog jačeg pljuska.
A ne samo da su bili problem na tlu – počeli su se i penjati na voćke, pa su tako počeli jesti i breskve na stablu, a penjali su se i na kupine.
BOLESTI BILJAKA
Bilo je i bolesti biljaka početkom mjeseca na vrtu, ali po meni ništa strašno. Na grašku pepelnica, ali to je normalno dok je grašak pri kraju, na krumpiru pjegavost i to me nije brinulo, ionako je on razvio plod, na luku nešto plamenjače, ali i tu je berba uskoro. Na rajčici je bilo malo pjegavosti i malo plamenjače, sve normalno u skladu s previše vlage, ali još uvijek ne zabrinjavajuće. Ali, kako tijekom srpnja kiša nije prestajala, nažalost to je bilo idealno za širenje plamenjače. Počela se je širiti po rajčici, na svakoj biljci na ponekom listu što i nije bilo čudno s obzirom na toliko kiše. Počela sam tada micati zaraženo lišće. Par put sam tijekom mjeseca, dok su bile pauze od kiša, poprskala otopinom mlijeka u koju sam dodala i žličicu megagreena. To je ekološko prirodno gnojivo za folijarnu prihranu koje jača imunitet biljke. Kupila sam to davno, pred 2 godine, ali do sad nisam imala potrebe za tim nisam niti koristila – to mi je samo za ovakve ekstremne slučajeve dok vrijeme poludi pa su i biljke u šoku.
Čak sam i ove godine posebno za rajčice kupila 50-tak novih bambusovih kolaca jer nisam imala dovoljno. Bili su samo visoki kolci u ponudi, pa te mogu koristiti idućih godina i za grah, ne samo za rajčicu.
Tijekom srpnja bilo je nekoliko kišnih razdoblja, nakon kojih su uslijedili topli i sparni dani – tada se ne plamenjača munjevito širila. Ipak, bilo je razlike među vrstama – neke su bile jako pogođene, neke jedva da su bile zaražene – a sitna koktel (cherry) i jedna malo krupnija koktel koja je sama niknula – uopće nisu bile zaražene.
U jednom trenutku kako je divljala plamenjača sam odustala od trganja zaraženih listova jer su onda bili iznova zdravi zaraženi, kad je val prošao sam onda na kraju opet sve pokupila u vreću i spalila. Ali nisu rajčice odustale – za svakog malog poboljšanja vremena opet bi potjerale na vrhovima novo zdravo lišće i opet cvale… Stoga, bilo je velike nade za oporavak rajčice – samo da prestane kiša jer je ona bila glavni krivac za širenje plamenjače – to stvarno nije bilo normalno da svakih par dana pada kiša.
KOROVI
Početkom srpnja smo okopali dio tikvi da suzbijemo ambroziju koje je rasla na jednoj parceli. Između tikvi mogli smo samo kositi – radi previše kiše tanjuranje nije bilo moguće.
Vrt koji sam očistila od korova pred krajem lipnja se je opet sav zazelenio, a većina korova se je primila i sve je počelo zaraštavati…sve je bujalo – mahunarke, tikvice, sve ogromno, ali premokro.
Stoga sam radi silne kiše ove sam godine radila ono što nisam nikad radila na vrtu – nosila dolje korov nakon okopavanja, jer bi se u suprotnom primio i nastavio rasti. Uvijek sam ga dosad koristila kao malč, ali dok je stalo mokro to nije moguće jer se ne posuši korov. To je moguće za ljetnih vrućina, kakve su i bile do sada u ovo doba godine.. Malč sam iznosila u malo debljem sloju i stavljala sa strane vrta. Tamo bude se raspalo za gnojivo, ipak je još praktički na vrtu, ali na rubu nije šteta ako se primi. Može poslužiti i kao mamac za puževe na rub vrta, njih jako privlači uvelo bilje.
I na biovrtu sam se borila s korovom, i sve je nakon toga super napredovalo – mahune, kupusnjače, tikvice…
BERBE
Od 08.07. svako malo je padala kiša. Povrće sam si brala u dane kad je bilo zatišje i spremala u frižider za nekoliko dana unaprijed da ne moram u berbe po kiši.
A na mrkvu sam jako ponosna, jako me je iznenadila svojim lijepim rastom, evo bar jedna dobra strana previše kiše.
21.07. je počela i berba niskih mahuna. Urod im je bio odličan, a puno sam vrsta ove godine posijala u vrtu. Već krajem mjeseca je bila druga berba na tim istim mahunama, kako su odlično rasle.
Tikvice i krastavci su isto odlično napredovali.
Za razliku od prošle godine, sve mi puno bolje rodi, jako sam vesela što nakon 2 godine katastrofe konačno imam i visoki grah i mahune, sijala sam zlatne rezerve sjemenja.
S lukom nije bilo tako bajno… previše je kiše napravilo svoje. Jednostavno nije onako lijepo dozorio kako to zna za lijepog sunčanog vremena. Dio sam prekasno izvadila, pa je istrulilo na gredici – opet radi kiša. Na gredici luka kozjaka nisam na vrijeme počupala “korov” – delphinium i cosmos, kasnije nisam imala srca to čupati, pa sam na kraju luk tražila u “podnožju” gredice 😀
I s niskim grahom je krajem srpnja nastao problem – bio je jako rodan i sav se je polegnuo pod težinom mahuna. One su bile u dodiru s tlom, a radi previše kiše počele su truliti. Gredice graha smo ubrzano mama i ja čistile od korova, preokretale biljke na drugu stranu i stavljale korov ispod mahuna da ne budu direktno u doticaju s tlom.
Najranije vrste graha počeli smo suhog brati krajem srpnja.
U srpnju je dozorilo sjeme graška, rukole, kelja, počelo je dozrijevati sjeme salate. Tu mi je puno pomogla moja susjeda – teta, tj bakina sestra stara 86 godina. Ona ima puno vremena i osjeća se korisno, a meni puno znači što mi je pomogla tako da je počistila svo sjeme kupusnjača i graška. Štoviše, i sav češnjak je porezala od stabljika dok se je posušio. Kad se ovako stalno boriš s korovom, kišom i spašavanjem povrća na vrtu, svaka pomoć puno znači.
Sjeme salate je dosta zeznula kiša – ako baš napada dok se najljepše počne dozrijevati, puno toga je jednostavno nemoguće skupiti – popada ili ispere kiša.
SJETVE I PRESAĐIVANJA
Krajem srpnja sam raskrčila jedan kutak vrta od korova i tamo posijala grašak, odmah mu granje postavila za penjanje, mahune, nešto mrkve, peršina, cikle, repe, rotkve… imala sam još u planu sve po malčirati da mi skorašnji pljuskovi ne nabiju tu krasnu rahlu zemlju, a muž kositi, ali nas je pljusak preduhitrio – i dobro nabio zemlju. Ipak je sve dosta lijepo niknulo.
Ugodno sam se iznenadila prilikom čupanja korova na vrtu kako je dosta toga prije posijanoga naknadno nicalo, a što sam mislila da neće niknuti – šamanski duhan, piskavica… to sam onda naknadno rasadila, kao i biljke koje su pregusto niknule – amarant, pijetlovu krijestu… Zanimljivo – presađivanje krajem srpnja na vrtu – radi previše kiše to nije bilo uopće problem. Za normalnih ljeta – ne baš lako.
POPLAVA
Dana 30.07.2014. nas je poplavilo kao nikad do sada. Počelo je s tučom, ali dobro da nije bila jako krupna i nije dugo padala. Ali nakon toga je počeo jako puhati vjetar, a kiša je padala kao da je netko kantom polijevao. Kad sam za 5 min otvorila ulazna vrata – šok – sve oko mene voda. Nikada nisam vidjela cestu ispred svoje kuće tako poplavljenu – a vatrogascima je trebalo par sati da naprave cestu prohodnom.
Preko našeg dvorišta tekla je bujica te vode, a šumski vrt iza potpuno je poplavljen. Susjedi su još gore prošli, vatrogasci su im ispumpavali vodu s dvorišta i kuća, nama je falilo par cm da nam poplavi kuću. Na vrtu je većina suncokreta i visokog graha na bambusovim štapovima – srušena.
Sve ovo posljedica je nove kanalizacije i odvodnje od prije nekoliko godina. Siroti susjedi nikad nisu bili prije kanalizacije toliko poplavljeni, a sad već dugi put ove godine. Naime, na polju iznad njihovih imanja su zatrpali mreže odvodnih kanala, pa prilikom svake jače kiše sva voda šiba direktno u dvorišta, pa na cestu. Odvodnja na cesti nema kapaciteta za toliko vode. Šlampav posao izvoditelja radova, ništa drugo. Imali smo 2 ekstremno sušne godine kako je napravljena kanalizacija, pa tek sad dolazi na vidjelo kako radovi nisu dobro napravljeni. Naravno, to je ona ista firma koja mi je bez moje dozvole željela prokopati kanal uzduž cijele parcele i postaviti tako glavni vod kanalizacije i oborinskih voda, za što sam se morala žestoko boriti da to i ne naprave (i uspjela sam). S njima sam imala i problema radi prepumpne stanice i izlijevanja vode na parcelu šumskog vrta, o čemu sam pisala pred nekoliko godina.
Dan poslije zbrajali smo štete. Šteta od tuče ipak nije bila tako velika – poneki listovi jesu oštećeni, ali nije sve skupa jako. Ali puno toga je na vrtu bilo polegnuto. Skoro sve je u vrtu na kolcima bilo “porušeno” – bile su to većinom mahunarke, ali i kukuruz i suncokreti. Nažalost za neke je suncokrete bilo kobno, jer su pukli pri tlu. Njih sam samo micala s gredica jer su potiskivali veliki dio biljaka na gredicama.
Većina je biljaka bila polegnuta: dalije, salate u cvatu, cinije, cosmosi … Dobro su mi došli potpornji – grane koje sam imala za grašak, s njima sam podupirala većinu polegnutih biljaka, jer ih drukčije nije bilo moguće izravnati. Niski grah sam ugazila da stoji – ali kako je tlo mokro, i ako nastavi kiša, bit će truljenja mahuna.
Ovako je izgledao šumski vrt krajem mjeseca – veliki je dio poplavljen. Stol i stolci u učionici Škole vrtlarenja – panjevi – sve je otplivalo, dok se voda povuče na redu je “pospremanje” natrag u krug. Nema škole do daljnjega, čini se. Tu je završila sva ona silna voda koju su ispumpavali s ulice. Na kraju mog šumskog vrta postoji kanal kao dio sve te nove izvedbe odvodnje oborinskih voda, ali su ga navozili više od razine mog zemljišta, pa tako voda ne može otjecati s te parcele. Ako bi se pokušali spojiti na to – još bi nam dotjecala voda iz tog kanala na naše zemljište. Doista materijal za tužbu za nemar i namjerno uništavanje imovine firmi koja je to tako napravila .A zapravo, veli moja baka, nevremena su nekad bila češća, baš poput ovog – ali su ljudi održavali mrežu kanala pa nikad nije došlo do poplave na ulici ili zadržavanja vode na nečijim parcelama.
U šumskom vrtu svi su puževi pobjegli na grmlje i drveće da se spase.
Tijekom srpnja puno je toga prekrasnog cvalo u vrtu, evo tek mali dio za malo svjetliji kraj članka o srpnju.
Globus čičak pun pčelica i rudbekia hirta
konopljuša i potentilla
mak i žuti noćurak
i još više fotografija iz srpnja 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/srpanj-2014/
Dozorite papriku za sjeme
Paprika (lat. Capsicum) je povrće koje većina od nas uzgaja na svojim vrtovima. Puno se koristi u prehrani, i kao sirovo povrće, ali i kuhana i prerađena. Paprika je osnovni sastojak ajvara. Sve o uzgoju paprike pročitajte OVDJE.
Plodovi paprike uobičajeno su tokom rasta žute, svjetlo zelene i tamno zelene boje, a postoje i ljubičasti kultivari. Takvi plodovi nisu zreli, nego nezreli plodovi paprike, ali oni se uobičajeno koriste takvi. Možete ih bez problema jesti u bilo kojoj fazi rasta – od sasvim majušne dok tek počne rasti plod, do sasvim zrele dok promijeni boju..
Za uzimanje sjemenja i za određene recepte, poput ajvara, paprika ipak mora prije dozoriti. Znači da plod mora promijeniti boju. Zrela paprika uobičajeno je crvene boje, ali može biti i žute i narančaste boje. Kada plod dozori, on mijenja i okus, pa postaje više slađi. Papriku je najbolje ostaviti da dozori na samoj biljci i pobrati ju tek kad dozori.
12.09.2014. – većina je paprika bilo nezrelo, s tek malo promjene boje
16.09.2014. – za samo 4 dana većina je paprika promijenila boju na dijelu ploda
18.09.2014. za još dva dana poslije veliki je dio potpuno zreli i spreman za vađenje sjemenja
Sjeme se uzima na način da razrežete zrelu papriku i sastružete sjemenke na papir ili sl, dobro posušite i spremite u papirnate vrećice. Sjeme ako se pravilno uskladišti može zadržati klijavost i do 5 godina.
Naravno, ostatak ploda nakon vađenja sjemenje nemojte baciti – možete ga pojesti u salatama, iskoristiti za neko jelo, narezati na komadiće i zamrznuti te koristiti po potrebi, napraviti ajvar…. mogućnosti su velike.
Anđeoske trublje – Brugmansia suaveolens
Brugmansia suaveolens ili anđeoska trublja je najčešća vrsta brugmansije koja se uzgaja kod nas. To je trajnica porijeklom je iz kišnih šuma Brazila gdje endemski raste na rubovima kišnih šuma i uz obale rijeka, u vlažnim i toplim uvjetima. Može narasti u visinu do 5 metara u toplim krajevima. Brugmansije ne mogu prezimiti u našim krajevima, stoga ih preko zime unosimo unutra, bilo u podrume ili u negrijane prostore.
Uzgajala sam ih i kao lončanice i posađene na otvoreno tokom ljeta, ovisno kako sam koje godine predvidjela mjesto za njih. I u teglama i na otvorenom nikad mi nisu narasle više od 2 metra. Kod nas se svake jeseni obrezuje radi zimovanja, pa je i to jedan od razloga zašto kod nas nikad ne narastu jako velike.
Biljka ima velike ovalne tamnozelene listove dužine oko 25 cm, koji narastu i veći u polusjeni, dok su na suncu nešto manji. Cvjetovi su velike trublje okrenute prema dolje. Uobičajeno cvatu u bijeloj boji, a može biti i u žutoj i pink boji. Danas postoje tisuće kultivara brugmansije i većini porijeklo vuče od Brugmansie suaveolens. Tako postoje izuzetno lijepe vrste s duplim, dvostrukim i čak i trostrukim cvjetovima.
Mirišu opojno, ali miris se osjeća tek predvečer. Cvjetovi su tokom dana polu-otvoreni, a predvečer se potpuno otvaraju. Miris im je izuzetno ugodan i opojan i osjeća se na veće udaljenosti – tako privlače noćne leptire (moljce) koji ih oprašuju. Ja ih ove godine uzgajam na terasi iza kuće, a miris im se osjeća sve oko kuće dok navečer zamirišu.
Brugmansija ima 2 faze rasta, bilo da se radi o rastu iz obrezane biljke ili od reznice. Prvo naraste u visinu između 80-150 cm i tek tada počne formirati pupoljke na vrhovima novih grana koje narastu iznad tog inicijalnog rasta. Ovo nije pravilo ako su uzgojene iz reznice uzete s vrhova grana koje su cvjetale (na jesen) – jedino tada će procvasti i prije nego narastu toliko u visinu. Navodno se može vidjeti i po listu kada će procvasti: dok god je list simetričan ne treba se nadati cvijetu, nego tek dok počnu rasti asimetrični listovi na biljci.
Kako autohtono rastu u vlažnim uvjetima, ima velike potrebe za vlagom. Za sunčanih i toplih dana potrebno ju je zalijevati svakodnevno i to obilno. Često ćete sami primjetiti tokom takvih dana dok joj ponestane vode – cijela biljka povehne, ali nakon obilnog zalijevanja brzo se oporavi. Ne voli jake vrućine i za izuzetno vrućih razdoblja često neće cvjetati. Pupoljci se pojavljuju tek dok se temperature malo spuste. Može se uzgajati i na suncu i u polusjeni, a najbolje joj odgovara pozicija gdje je dio dana malo na suncu, a ostalak u polusjeni – tako je kod mene na terasi – ujutro i navečer malo sunca, ostatak dana u polusjeni. Podnevno sunce im nikako ne odgovara radi brzog isušivanja zemlje, pa se preporučuje da su u vrijeme najjačeg sunca u polusjeni.
Razmnožavaju se pomoću sjemenja i reznice, s time da je razmnožavanje reznicama jako jednostavan način. Tokom ljeta možete jednostavno otkinuti vrh grane i posaditi u teglicu, ostaviti samo najviše 2-3 vršnih listova te održavati supstrat mokrim – brzo će pustiti korijenje. Na jesen se orezuje cijela biljka i ostavlja se do 30 cm nadzemnog dijela kako bi čim bolje podnjela period zimovanja. Jedino manje biljke ne treba obrezivati. Sve reznice možete jednostavno do proljeća sačuvati u staklenki ili vazi s vodom. Staklenku držite na svjetlom i slabo grijanom mjestu. Bitno je da stavite u vodu komadić ugljena koji je dezicifijens i sprečava pojavu truleži. Bez ugljena ponekad može sve propasti u vodi. Ako je sve u redu, morate samo dodavati vodu za kojom i reznice imaju velike potrebe i ubrzo će one pustiti mnoštvo korijenčića. Na proljeće se takve reznice posade u tegle i one brzo dalje rastu. Ako se radi o vršnim reznicama odrasle biljke, vrlo brzo će cvasti.
Svi dijelovi brugmansije su otrovni, a naročito lišće i sjeme. Koristila se je u raznim šamanskim ritualima, ali i kao analgetik jer smanjuje ili čak i otupljuje bol. Može izazvati i smrt ako se kozumiraju dijelovi biljke. Stoga morate biti jako oprezni s ovom biljkom ako imate malu djecu. Također i sok potrganih stabljika može smetati ljudima s određenim alergijama u dodiru s kožom, ali to je rijetki slučaj. Unatoč otrovnosti, puževi ju vole, pogotovo španjolski puževi – za jako kišnih dana dolazili su mi na terasu i hranili se listovima brugmansije.
Jako su osjetljive na mraz i na proljeće se isto tako iznose na otvoreno tek dok prestane opasnost od mrazeva. Najesen ih morate na vrijeme skloniti u zaštićeni prostor, iako često u to doba godine još cvatu. To je razlog zašto ih ja više ne uzgajam na otvorenom nego radije kao lončanice cijele sezone. Često se dogodi da na jesen samo dan dva budu jako hladni i onda još jedno vrijeme toplije, pa mi ih je tada lako skloniti i natrag vratiti van. Ako su na otvorenom i ako ih na vrijeme ne presadite u tegle i ne sklonite, hladnoće će uništiti sve listove i cvjetove. Malo veća hladnoća uništava lišće, sve grane i može uništiti i cijelu biljku.
Anđeoskim trubljama nazivamo 2 vrste biljaka koje imaju jako slične mirisne cvjetove – to su brugmansije i dature. Oboje spadaju u obitelj pomoćnica (Solanaceae) i bliske su srodnice, te su obje izuzetno otrovne Osnovna je razlika u tome što su brugmansije polu-drvenasto grmlje ili čak i manje drveće, cvjetovi im vise prema dolje i sjemene čahure nemaju trnje. Dature su zeljaste trajnice, narastu do 1,5 metara u visinu, sjemene čahure im imaju bodlje izvana i cvjetovi stoje prema gore. Dature se uz naziv anđeoske trublje često nazivaju i vražjom travom i vražjom trubljom. Trajnice su, ali ne podnose sve vrste jednako hladnoće kod nas – neke svake godine iznova potjeraju iz zemlje nakon što im zima uništi nadzemni dio, neke potpuno propadaju. Razmnožavaju se sjemenjem. Uz dosadni i omraženi korov – Datura inoxia – kužnjak, postoje i prekrasni ukrasni kultivari Dature metel.
