kolovoz 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Srp – koristan alat u vrtu

Srp je nekad bio obavezno oruđe u svakom kućanstvu. Njime se je rezao korov na mjestima gdje nije bilo dostupno kosom. Ostala mi je u sjećanju slika iz djetinjstva kako su majka i baka rezale srpom kukuruzovinu i vezale u snopove. Snopovi su se onda slagali skupa u obliku šatora i tako su bili spremni za zimu za nastiranje stoki. U međuvremenu, mi djeca smo se igrali u ovakvim “kućicama” od snopova kukuruzovine.

Danas se ovo više ne radi, a i kose i srpove su na mnogo mjesta zamijenile kosilice. I nekako, iako već dugo imam svoj vrt, nikad mi nije palo na pamet koristiti srp. Uvijek sam za rješavanje korova čekala povoljno vrijeme – ili da padne kiša, ili da se zemlja dovoljno posuši nakon kiše i tada bih ručno sve bez problema počupala. Sve osim ove godine. Nakon samo kratke pauze u dijelu lipnja, kiša pada i pada, cijelo ljeto. Nikad nisam toliku bitku vodila s korovom. Točnije rečeno, nikad nisam toliko puta iznova i iznova čupala i micala korov s vrta da mi ne poguši biljke. I svejedno, opet kiša, i opet korov. Ovih dana sam čekala i čekala da se zemlja malo posuši da mogu osloboditi dio kupusnjača na vrtu, ali do danas se to nije dogodilo. Zemlja je toliko mokra da mi je jednostavno nemoguće čupati korov – na korijenju se drži velika količina blata, pa ne samo što je to fizički teško, ništa neću time postići – korov će nastaviti dalje rasti. I onda sam se sjetila srpa. Dobila sam ga prošle godine od bakine sestre i imala u svojoj zbirki vrtnih alata, ali nikad mi nije palo na pamet upotrijebiti ga. A sad, kad se neda čupati korov, a treba ga čim lakše i brže maknuti sav korov koji mi guši biljke, srp mi je pao na pamet kao idealno rješenje. Inspirirala me je majka koja je to isto radila nedavno ove godine dok je oslobađala grah iz korova.

Srpom doduše nećete iščupati korov i tako ga suzbiti, ali može se vrlo brzo i jako nisko sve porezati, pa će korovu ipak trebati vremena da opet naraste. Ako pomalčirate tim porezanim korovom, zasjeniti ćete tlo i tako još odgoditi ponovni rast korova. U izuzetno kišnim i mokrim uvjetima kada stalno padaju kiše i onemogućavaju radove na vrtu, a biljke se guše u korovu – to je najdjelotnovnije i najbrže rješenje – barem za mene. Bitno je da je srp dobro nabrušeni i sve se reže bez problema i jako brzo. Samo pazite na prste – nerijetko su se ljudi “zaboravili” i porezali prste srpom prilikom rada s njim.

I evo kako je izgledala gredica kupusnjača prije i poslije – prije su se doslovno kupusnjače izgubile u korovu. Već sam par puta tu ove godine čupala korov, ali ove je godine to doista pravi sizifov posao. Stoga sam zadovoljna što sam barem opet za jedno vrijeme oslobodila kupusnjače da mogu rasti, dok opet ne budem morala intervenirati radi korova.

    

  

Dan otvorenih vrata 2014 – otkazani

Iako sam na upite o Dana otvorenih vrata najavila da će biti održani i ove godine, s žaljenjem ga moram otkazati za 2014. godinu.

Naime, s obzirom na rođenje djeteta kraljem veljače, nisam mogla na proljeće raditi na planiranju i izvedbi Dana otvorenih vrata, pa samo odlučili sve odgoditi za kraj ljeta ili početak jeseni.
Ove godine nas je pogodilo mnogo toga, od previše kiše i hladnoće, do navale puževa, a na kraju i konačni razlog odgode – 2 nedavne poplave u šumskom vrtu i to upravo mjestu gdje se održava navedena manifestacija. Naime, uslijed 2 izuzetno jaka nevremena, prvo 30.07.2014., te drugo 14.08.2014., a radi loše izvedbe odvodnje oborinskih voda, navedeno je područje bilo poplavljeno ogromnom količinom oborinske vode koja nije imala kamo oteći. Trenutno zbrajamo štete i pokušavamo spasiti bar nešto od grmlja i biljaka na toj parceli koje nisu podnijele toliko vode.
31072014 331072014 4
Stoga je na kraju ipak pala odluka da Dan otvorenih vrata neće biti održani ove godine, nego 2015. godine, najvjerojatnije krajem svibnja ili početkom lipnja.
Do tada, pogledajte kako je to izgledalo prijašnjih godina, na navedenim linkovima mogu se naći i video materijali s navedenih manifestacija.
Dan otvorenih vrata u biovrtu 2012
Dan otvorenih vrata u biovrtu 2013
Ove godine održati će se u biovrtu još najmanje 2 radionice Škole vrtlarenja, a na jesen pripremamo i neka predavanja i razmjene sjemenja, koje će biti najavljene na ovim stranicama.
Radove u biovrtu možete pratiti ovdje.
Vidimo se na proljeće iduće godine:)
 

Kako skupiti sjeme krastavaca

Tijekom svake vrtlarske sezone, prilikom berbi, mislimo i na iduće godine. To najviše činimo na način da skupljamo sjeme za iduće godine.

Kod skupljanja sjemenja vrlo je bitno njegovo porijeklo. Ako ste kupili sjeme krastavaca koje na pakiranju stoji oznaka F1 ispod naziva, nemojte skupljati sjeme s njih, radi se o hibridima koji su jako česti kod krastavaca. Nasuprot tome, domaće slobodnooprašujuće sorte, sorte koje se uzgajaju u vrtovima godinama zadržavaju osobine roditelja.

Krastavci imaju odvojene muške i ženske cvjetove i oprašuju ih pčele i ostali kukci, te ih vrlo lako mogu iskrižati s ostalim vrstama krastavaca ako rastu u blizini. Stoga ako želite očuvati čistu, izvornu vrstu, nemojte blizu sijati više vrsti krastavaca, nego ih prostorno odvojite. Osim prostorne izolacije, cvjetove možete i sami oprašiti i tako biti sigurni da nije došlo do križanja.

Fotografija: starinski salatni krastavci

krastavci starinski

Da bi skupili dobro sjeme , bitno je da su plodovi koje ste odabrali za skupljanje sjemenja reprezentativni, dakle birajte plodove s zdravijih, bujnijih biljaka. Ovo je metoda prirodnog odabira po kojem biramo sjeme ljepših, jačih, otpornijih i ljepših biljaka, a takvi moraju biti i plodovi. Nemojte nikako skupiti sjeme s biljke koja kržlja ili ima neke poteškoće u rastu, jer to su osobine koje se sjemenjem mogu prenijeti i na slijedeću generaciju biljaka. Plodovi ne smiju biti zaraženi nikakvom bolesti, jer se uzročnici bolesti mogu tako prenijeti idućih godina preko sjemenja.

Također, plodovi moraju čim bolje sazrijeti – sjeme se uzima samo s potpuno zrelih plodova – a kod krastavaca je to vrlo bitno. Naime, npr. kod krastavca kornišon beremo male zelene krastavce za kiseljenje, dok ih za sjeme moramo ostaviti na biljci da narastu koliko mogu. Nakon što narastu, moraju još i dozoriti na biljci, a to se jasno može uočiti kad plod promijeni boju u žuto – narančastu.Pobrati ih ipak treba na vrijeme, jer ako ostanu predugo – počnu truliti, pogotovo za kišnijih ljeta. Ipak, da bi bili sigurni da je sjeme dozorilo, berite samo one krastavce koji su potpuno promijenili boju, i još ih prije vađenja sjemenja ostavite na suhom i sunčanom mjestu par dana.

Fotografija: zreli krastavac kornišon.

krastavac sjeme 2

Postoje 2 metode uzimanja sjemenja krastavaca  i obje su jednako dobre. Prva je metoda uz pomoć fermentacije: sjeme se skupa s sokom uzme u posudu, doda se malo vode. Mješavina se ostavi na toplom mjestu da fermentira, a nakon nekog vremena na vrhu se pojavi pljesniva korica, a zdrave sjemenke potonu na dno. Sjeme se opere pod vodom, posuši i spremi. Fermentacijom se uništavaju bakterije i gljivice koje bi mogle uzrokovati razne bolesti na sjemenju. Osim fermentacijom, neželjeni uzročnici bolesti mogu se i kasnije uništiti na sjemenju, namakanjem sjemenja 25 minuta u vodi koja ima konstantnu temperaturu 50 stupnja – ovo je dobro znati i za ono sjeme za koje ne treba postupak fermentacije kod prikupljanja sjemenja.

Ja sjeme uzimam na drukčiji način, koji me je naučila moja baka, a to je bez fermentacije. Uvijek jako pazim da su svi plodovi s kojih skupljam sjeme zdravi i zreli i nikada nisam imala nikakvih problema niti s klijavosti, niti s bolestima na sjemenju. Jednostavno narežem plodove na kriške te isperem sjeme pod laganim mlazom tekuće vode u cjedilo za čaj. Nakon što je sve u cjedilu, lagano prstima sve miješam uz stalno ispiranje da čim bolje isperem sjemenke, te sve nakon dobrog otresanja viška vode stavim sušiti na papir. Za sušenje je najbolji klasični novinski papir, ali poslužiti će i obični bijeli papir. Sjajni papir nije baš praktičan radi slabog upijanja vlage. I tanka tkanina nije loši izbor, bitno je da dobro upija vlagu. Jako je bitno ne zaboraviti napisati na papir koja je to točno vrsta, jer ako ih uzimate više, prije ili poslije nešto ćete pobrkati ili zaboraviti ako si to odmah ne obilježite. Dok se sjeme istrese na papir, još ga malo prstima poravnam – da bude u samo 1 sloju. To je bitno zato da se može čim prije osušiti, da ne dođe do truljenja ili razvoja plijesni u međuvremenu. Sjeme se suši na prozračnom, suhom mjestu, u hladovini – ja osobno ga sušim u kuhinji na visećim ormarićima, ili toplom tavanu.

krastavac sjeme 3krastavac sjeme 4

Nakon što je sve potpuno osušeno, ostruže se s papira (malo je nezgodno s noktima, ali pomaže vrh noža, najbolje onog zaobljenog). Suho sjeme sprema se u papirnate vrećice. Takve vrećice vrlo lako možete napraviti i sami, a ne zaboravite na njih napisati i naziv vrste.

Vrlo je bitno da su plodovi s kojih se uzima sjeme bili potpuno zreli – jer u suprotnom vam se može dogoditi da skupite “prazno”, nepopunjeno sjeme. To se uoči čim se sjeme posuši: “prazno” sjeme je prazno na sredini sjemenke i lako se može presavinuti, dok je ono “puno” tj dobri čvrsto i neda se samo tako presavinuti. Prazno sjeme naravno neće niknuti, stoga nemojte prerano vaditi sjeme iz krastavaca. Zato je preporučljivo ih je i nakon berbe ostaviti u sanduku, na suncu da još malo odstoje i dozore (ne baš stalno na direktnom suncu ako su paklene vrućine). Ponekad  se čak može dogoditi da plodovi izgledaju zrelo, a u njima je još nezrelo sjeme, stoga nemojte žuriti s vađenjem sjemenja iz ploda.

Nasuprot tome, ponekad se može dogoditi da već unutar ploda nikne sjeme.

Fotografije: lijevo: prazno sjeme, desno: sjeme proklijalo u plodu

krastavac sjeme 5krastavci proklijalo sjeme

Domaće sjeme krastavaca zadržava klijavost sigurno barem 3 godine (i više – čak i preko 5), naravno, pod uvjetima da se drži u odgovarajućim uvjetima. Sjeme je najbolje čuvati na suhom i ne pretoplom mjestu, preporučljivo hladnom. Ako sjeme navuče vlagu na sebe, vrlo lako može istrunuti i izgubiti klijavost. Podrum nije nikako dobro mjesto za čuvanje sjemenja, jer osim vlage, sjeme vam mogu pojesti i npr. miševi. Ja sjeme čuvam u ormariću za cipele u hodniku – tamo je suho, nikad nije pretoplo i nema neželjenih gladnih gostiju.

Svi koji želite kreirati svoj vrt sa domaćim sjemenjem starinskih vrsti povrća i voća te korisnim biljkama za sadnju u mješovitim kulturama, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.

 

Livada prekrivena bijelom djetelinom

Od nekoliko parcela koje imamo, jedna je prilično specifičnog oblika – 2/3 je oblik “normalnog” kvadrata, dok je 1/3 gore na tom kvadratu završava u trokut. Dok smo tu godinu dana prije sijali tikve, bilo je vidljivo kako je taj dio bio izrazito suhi, a i teško ga je obrađivati jer je s jedne strane te parcele mala provalija, te je zapravo pomalo i opasno za obradu traktorom.

2012

Na proljeće prošle godine (2013) odlučili smo dio parcele koji ide u trokut “prenamijeniti” u nešto drugo jer nije baš praktično da bude oranica. Stoga sam nabavila sadnice bagrema za sadnju na najuži, sjeverni dio te parcele, a za donji dio sam pripremila voćke. Na tom sjevernom, najužem dijelu posađena su 3 reda bagrema, koji će tu imati i funkciju zaštite od sjevernog vjetra, ali i uzgoj drva za ogrijev za iduće godine. A “ispod” je voćnjak gdje sam posadila samonikle voćke tj. one koje sam uzgojila iz koštica. Na njih ću postupno godinama kalemiti granu po granu razne vrste (više jabuka na divlju jabuku i sl) – jer je ispalo da na postojećim voćnjacima više nemam mjesta, a želim sačuvati čim više starinskih vrsti. Kako je sve bilo prije izorano, tog proljeća moj suprug je gredom (priključak na traktoru) izravnao taj dio parcele. Ja sam prije toga izmiješala sjeme alfa alfe, bijele djeteline, gorušice, facelije i amaranta. Nije bilo puno sjemenja, ali pobacala sam posvud malo sjemenja prije nego je muž prošao traktorom. Pomislila si kako bi bilo super da sve to nikne i zaraste taj dio parcele – koji je do tada bio pretežno prekriven osjakom (lat cirisum arvense), a njega se je teško riješiti radi dubokog korijenja.

13042013 113042013 2

Prve je godine svašta tu raslo, a najviše korova. Bilo je i nešto malo amaranta, nešto facelije, ali korov je donimirao. Pokosili smo dvaput, da oslobodimo svo to mlado drveće trave da može rasti. A polako ali sigurno, krajem se je godine počela širiti bijela djetelina.

28112013 posadene vocke

Do ove godine (2014) ta se je djetelina toliko uspješno proširila da je napravila gusti tepih. Kako u blizini moji prijatelji imaju nekoliko košnica pčela, a bijela djetelina privlači pčele, sve zuji i prepuno je pčelica.

19062014 livada bijela djetelina 219062014 livada bijela djetelina 3
I tako je nastala jedna prekrasna livada koja je idealna paša za pčelice. Bijela djetelina također obogaćuje tlo dušikom, pa je to odlično za voćke. Nadalje, jedino je potrebno samo dvaput godišnje pokositi i održavati ovu livadu kako ju ne bi zaraslo drugo bilje koje se širi dok se ne kosi, poput solidaga.
Ispalo je da je jako jednostavno stvoriti livadu pomoću bijele djeteline koja se jako brzo širi. Redovitom košnjom od 2 put godišnje jednostavno ju održavate takvom.
19062014 livada bijela djetelina 1
 

Buddleja daviddi – ljetni jorgovan

Buddleja daviddi – Budleja ili Ljetni jorgovan je brzorastući grm iz obitelji Scrophulariaceae. Porijeklom je iz centralne Kine i Japana, a u Europu je uveden tek u 19. stoljeću – nazvan je prema francuskom misionaru jezuitskog reda Pereu Armandu Davidu, koji ju je doveo u London u 19. stoljeću iz Kine. Iako se često naziv piše Buddleia (prema botaničaru i rektoru Essexa iz 17. st.), točan je naziv Buddleja.

Budleja je udomaćena je u Australiji, južnoj i središnjoj Europi. U nekim je državama, poput Velike Britanije i Novog Zelanda proglašena čak i invazivnom vrstom.
Naziva se ljetni jorgovan radi cvata u dugim grozdovima, ali i intenzivnog mirisa, što pomalo podsjeća na karakteristike cvijeta jorgovana (lat. Syringa). I pojedinačni cvjetovi su slični cvjetovima pravog jorgovana, a za razliku od jorgovana koji cvate na proljeće – budleja cvate ljeti. Osim naziva ljetni jorgovan, često ga se naziva i Leptirov grm te Narančasto oko. Naziv Leptirov grm proizlazi iz činjenice da jako privlači leptire koji se hrane njegovim cjevastim cvjetovima s 4 latica, dok naziv Narančasto oko proizlazi iz toga da kod svih cvjetova, bez obzira na boju, unutrašnjost cijevastog dijela cvijeta je narančasta.
19072011 nanho blue29062014 budleja bijela
Diljem svijeta uzgaja se kao ukrasna biljka radi ljepote njegovih cvjetova i činjenice da ima jako dugu cvatnju. Naime, cvate cijelo ljeto – od lipnja pa sve do mrazeva. Sami možete potaknuti bujniju cvatnju redovitim uklanjanjem ocvalih cvjetova.
Listovi su sivozeleni, kod većine vrsta su zašiljeni (kopljasti), na naličju obično valoviti i rastu u suprotnim parovima.Cvjetovi su veliki, u dugim grozdovima koji mogu biti dugi 20-45 cm. U pravilu su cvjetovi veći kod prve cvatnje, a zatim manji.
Cvate u raznim bojama – od bijele, preko raznih nijansi plave, ljubičaste i roza boje, a čak postoji i kultivar žute boje . Danas postoji veliki broj sorti koji se međusobno uglavnom razlikuju po boji cvijeta, listu i rastu – a vrste davidii postoji 180 raznih kultivara. Neke od najpoznatijih su: Black Knight, Blue Horizon, Camberwell Beauty, Darent Valley, Nanho Purple, Nanho blue, Nanho White, Royal Red, White Profusion…
Cvjetovi su izuzeto mirisni – miris je jako opojan i ugodan, te se osjeća i na veću udaljenost.
Stoga budleju svakako preporučam posaditi blizu kuće, da možete uživati kako u mirisu, tako i u pogledu na mnoštvo leptira koji su privučeni njegonim cvjetovima. Osim što privlači leptire, jako je privlačna i ostalim kukcima, tako da će oko njega često zujati pčele i ostali kukci u potrazi za nektarom.
27062014 pcelicabudleja leptir
Budleja je grm koji može narasti u visinu čak i do 3 metra, i dosta u širinu. Neki su kultivari više bujniji, neke malo manje. Stoga svakako dobro razmislite prije nego ćete ga posaditi da li će imati dovoljno mjesta za rast na poziciji koju ste odabrali.
Jako je nezahtjevna biljka, za dobar rast treba sunčanu poziciju, podnosi i polusjenu, a vrlo dobro uspijeva na svim vrstama tala. Preporučljivo je da raste u dobro dreniranom tlu jer ne podnosi duže zadržavanje vode. Naime, iako odlično podnosi sušu i vrućine, previše vlage izaziva truljenje korijenja i radi toga može propasti cijela biljka. Budleja može izdržati zimi temperature od -15 do -20, ovisno o kultivaru. Poluzimzelena je samo u područjima s toplijom klimom, kod nas je listopadni grm.
Raste jako brzo, a da bi obilnije cvala, potrebno ju je obrezivati svako proljeće (ili kasnu jesen). Naime, cvate na vrhovima novih grana (rijeđe stabljikama, ovisno o vrsti), pa čak i ako najesen obrežete grm skoro do tla – tokom ljeta već će to biti prekrasan veliki grm. Cvatnja je obilnija na novim izdancima nego na starim granama. Stoga, nemojte se bojati radikalnije ju obrezati – što je više obrežete, to će ljepše opet narasti i obilnije cvasti. Ja budjelu obrezujem tek na proljeće, jer postoje razlike između pojedinih vrsti. Nekim vrstama često tokom zima u kontinentalnom dijelu smrzne većina nadzemnog dijela, dok neki, kao npr pink roza kod mene prezimi cijeli bez smrzavanja grana. Kako koja vrsta smrzne, tako onda obrezujem i formiram grm – neke do tla, neke ostavljam na visini od oko 1 metar. Dakle ne morate rezati do tla, ali uvijek ga skratite minimalno na pola da bi izrastao u lijepi grm i obilno cvao.
budlejabuddleja royal red
Sadnice budleje možete naći u mnogim vrtlarijama i nije skupa. Razmnožava se zrelim reznicama u rano proljeće (može i kasnu jesen) ili poluzrelim reznicama ljeti – najbolje u kolovozu. Vrlo se lako ukorijenjuje, pa često svaka reznica koju jednostavno otkinete s grma i «zapiknete» u tlo se primi. I ne samo to, uzgojena iz reznice često procvate već iste godine, te može prilično narasti. Osim reznicama, stvara i jako puno sjemenja i sama se uspješno zasijava – to je razlog zašto je u nekim državama proglašena invazivnom vrstom. Čahure nastaju nakon svakog pojedinačnog cvijeta ako su oprašene, i velike su oko 1 cm – u njima se razvija sjeme. Da bi spriječili samozasijavanje, ali dakle i potaknuli redovitu cvatnju, stalno uklanjajte ocvale cvjetove. Pritom budite oprezni, jer često već samo malo ispod glavnog cvijeta tjera po 2 nasuprotna nova pupoljka.
budleja leptirov grm pink09082011 budleja sjeme
A još jedan razlog zašto budleju ostavljam preko zime neobrezanu i s posljednjim ocvalim cvjetovima je i taj što nakon prvih mrazeva ili dok padne snijeg izgleda i jako čarobno ukrašena kristalićima leda.
budleja mraz 1budleja mraz 2

 

Lipanj 2014 – pretežno vruće

Početkom lipnja završila sam s svim sjetvama na vrtu i bila sam jako zadovoljna radi toga, jer nisam s ničim puno kasnila. Posijala sam još tikve i grah, i svo cvijeće što sam imala u planu.

Radi puno kiše u svibnju, najljepše od svega napredovao je korov, vrt br 2 se je počeo baš lijepo zeleniti. Odlučila sam da unatoč puževima ipak idem stavljati malč, ali u jako tankom sloju. Naime, na gredicama gdje sam prije presađivala i zalijevala, zemlja je bila strahovito nabita oko biljaka.

Sve gredice jagoda koje su bile sređene u travnju su strašno zatravile. Početkom lipnja mi je u pomoć došla prijateljica iz udruge, te smo skupa sredile jagode, te raskrčile dobar dio biovrta za sjetvu i sadnju. Sve smo pomalčirale, unatoč puževima. U biovrt sam presadila nekoliko vrsti kupusnjača, ricinuse, komorač, dature, amaranthus tricolor, acmellu oleracea, cleome, klinčiće, limunsku travu, gauru, te posijala mahune, soju, tikvice… Presadila sam i sadnice tikvi i krastavaca što sam uzgojila u teglama. 

18062014 biovrt17062014 presadnice tikvica i krastavaca

Jedan dio biovrta na kojem rastu trajnice se je rascvao i zamijenio lupinuse. Dio uz ogradu je super izgledao, ono što je bilo presađeno ovo proljeće. Naravno, rudbeckije su još uvijek gospodarile velikim dijelom biovrta.

27062014 biovrt27062014 rudbeckia hirta

Dani su postajali sve topliji, čak je i suša pomalo počela. U takvim je uvjetima puževa bilo sve manje – ne odgovara im suša i vrućina. U tjednu oko 10.06. bilo je stvarno pakleno vruće, tako da je danju bilo gotovo nemoguće raditi po vrtu, a navečer su me rojevi komarica htjele pojesti. Pa sad ti radi po vrtu 😀

Primijetila sam da se je i jedna vrsta češnjaka počela polijegati, što je bio znak da je zreli i da je vrijeme za vađenje češnjaka. Naučena prošlogodišnjim iskustvom kad smo zakasnili i sav nadzemni dio je istrunuo, pa smo morali sve prekopavati u potrazi za češnjakom, ove godine smo ga brzinski izvadili u samo par sati u par dana, pomogle su mi mama i sestra.

Korov je nastavljao divljati po vrtu, počela sam pljeviti najugroženije gredice. U očekivanju kiše, od Antunova (13.06.) na dalje počela sam s presađivanjem kupusnjača. Već drugi dan je palo malo kišice kao naručeno i to je bilo idealno da se sve presadnice dobro prime. Ali kiša je i izmamila sve puževe van, koji su bili neaktivni u vrijeme vrućina – bilo je to strašno. Kad sam pogledala zid iza terase – gore je bilo 30-tak španjolskih puževa. Sve oko kuće gdje sam pomalčirala gredice cvijeća pred par dana, bilo ih je strašno puno jer malč tj uvenula trava ih posebno privlači. Te sam večeri nakon kiše imala veliku berbu puževa, dan poslije isto. Ali unatoč to malo kišice, bila je baš suša i priželjkivala sam poštenu kišu, jer vrućine su sve jako isušile. Dok sam pljevila gredice s korovom, prvo sam morala sve pošteno zalijati, inače je tlo bilo pretvrdo i nemoguće je čupati korov. A svašta je zaraslo – rajčice, paprike, peruanske jagode, luk, mrkva… kako sam čupala korov, tako sam malčirala tim počupanim korovom. Rasađene kupusnjače sam počela opet zlijevati radi vrućina da se bolje prime. Doista – nakon toliko kiše u svibnju, polovicom lipnja je bila velika suša. 

Tokom lipnja bila je berba jagoda i bobičastog voća – ribiza, malina i ogrozda. Konačno ima dosta bobičastog voća za ozbiljnije berbe, ne samo zobanje oko grma… a prvi sam put probala crnu malinu i oduševljena sam.

19062014 crna malina23062014 bobicasto

I prve kruške su dozorile, a evo i jedne vrste pobranog češnjaka:

29062014 kruska ljipanjska30062014 cesnjak

Bila je i berba boba i graška, a to nije moglo proći bez pasa – oni stražare sastrane i laju da im se bace mahune graška jer ih jako vole. Nera (retriverica) je čak toliko bezobrazna bila da je sama počela na vrtu brati grašak i bobičasto voće. Zato sam ju naučila da radije čeka da joj ja natrgam, da ne napravi štetu na biljkama. 

Salate su bile jako lijepe, zimske vrste su već išle u sjeme, a salata vučji jezik je bila za berbu – ovo mi je najomiljenija salata po okusu, jer za razliku od bezukusnih salata kakve možete naći u dućanima – ovo doista ima svoj okus, i možete ju čak jesti i bez dodanih začina.

16062014 salata10062014 salata vucji jezik

Urodom krumpira sam jako zadovoljna ove godine, dobro je narasao. Imam svoje “sjeme” već godinama – uvijek posadim manje gomolje, veličine jajeta, i nisam primijetila pad uroda kao plaše ljude da se dogodi ako ne kupiš “prvo” sjeme tj. hibride. Koliko sam primijetila, najviše mi količina uroda ovisi o tlu i vremenskim prilikama. Kako je ove godine bilo puno kiše, više su gomolji narasli. Doduše, na vrtu br 2 uvijek bolje naraste, ali ni na njivi ove godine nije loše. Ne trebam niti neke extra velike prinose, meni je najbitnije da je sve potpuno organski – od sjemenja do berbe. 

02062014 povrce19062014 krumpir 2

Sve od polovice lipnja do 23.06. glavnina radova mi je bila okopavanje i čupanje korova, malo presađivanja i zalijevanje. Na vrtu br 2 je bilo puno posla s korovom, s obzirom da nisam prije malčirala radi puževa. Sada sam naknadno malčirala počupanim korovom i s malo otkosa trave.

Evo ovako je izgledalo prije i u toku:

16062014 vrt br 2 116062014 vrt br 2 2

A onda, od 24.06. – kiša, i to obilna. Dan poslije, drugi dan obilne kiše, na ulaznim vratima ujutro španjolski puž. Pa onda pogled na terasi – grrrrr – dopuzali su preko zida jer im je tamo bilo premokro i napravili invaziju na biljke u teglama na terasi. Već su počeli tamaniti brugmansije, zavukli su se posvud u tegle, ispod rubova. Kružila sam oko kuće i skupljala ih, nekoliko dana, i kasnije po vrtu. Hladnije vrijeme i kiša su ih opet aktivirali, pa sam po logici zaključila da će sigurno opet sad krenuti u razmnožavanje i ostavljanje jajašaca, pa sam zato pobacala opet Ferramol, da smanjim najezdu. A bilo ih je i ostalo jako puno, i to pravih «kapitalaca»… Stoga sam odlučila nabaviti patke indijske trkačice koje jedu puževe ali ne diraju povrće na vrtu i krenula u potragu za njima. Nemam uvjete – kokošinjac i ograđeno zemljište – ali imaju moje susjede, bakine sestre. S njima sam dogovorila da će biti kod njih a ja ću se brinuti o njima, jer i njima puževi sve uništavaju.To je jedino dugoročno pametno rješenje – ja jednostavno nemam tog vremena za skupljanje, a niti novaca za eko granule – a oboje je u ovakvoj najezdi tek polovično rješenje.

U subotu 29.06. smo okopavali tikve 2*2 reda, prva, na kojima su tikve najbolje izgledale. Stvarno je dosta korova niknulo i bilo je dosta naporno. Također smo ih i pognojili organskim briketiranim gojivom. Slijedeća 2-3 reda su jako slabo nikle (2 put smo sijali!!) a korov je strašno narasao. Tu je i prošle godine bila takva katastrofa. Nije mi bilo jasno što ne valja s tim dijelom zemlje, da bi se naknadno sjetila da se je prošle godine tu bezobrazni susjed vozio traktorom preko zemlje i tako nabio zemlju, sve dok ga nisam upozorila. Gledajući te malecke tikve u korovu pala mi je na pamet ideja da sve to s tih 2-3 reda presadimo na prva 2, tamo gdje fali, a ovo gdje sve slabo raste potanjuramo. Pa tko bude se mučio s tim okopavanjem ako skoro ništa tikvi nema. Kako je za ponedjeljak bilo u prognozi puno kiše, nedjelja navečer je bila idealna za presađivanje. Tako smo i napravile, mama mi je pomogla i brzinski smo sve to presadile. U ponedjeljak je stvarno jako pala kiša – i to je pomoglo da se sve to primi, jer tikve baš ne vole presađivanje.

A evo još jedne zanimljive stvar koju sam zamijetila. Na drugoj fotografiji je prva parcela njiva, ona s kukuruzom i krumpirom, i korovom koji je divljao između (u planu za tanjuranje). Lijeva dva reda su bili okopani, desni samo pomalčirani – nakon što je palo jako puno kiše i jako nabilo zemlju. Razlika u rastu kukuruza je ogromna, a sjeme je isto i u isto vrijeme je posijani. Naime, okopavanje je pomoglo da kisik dospije u tlo, dok malč ipak nije mogao toliko pomoći dok je zemlja tako ekstremno bila nabivena prije malčiranja. Zato vele da je motika iz raja. Kisik je za biljke jednako bitan kao i voda, a stara uzrečica veli da jedno okopavanje vrijedi kao i dvaput zalijevanje. Stoga nadalje znam i ovu lekciju – kod jako nabivenog tla treba prvo okopati, tek onda pomalčirati.

01072014 tikve01072014 kukuruz

A nakon kiša krajem lipnja mi se je i vrt br 2 opet zazelenio, grrr… tako sam sve lijepo sredila tjedan prije, opet sve buja. Ali ok, dobro da je nicalo i cvijeće koje sam posijala I svo povrće je jako lijepo napredovalo.

I evo još par fotografija cvjetne raskoši iz lipnja:

gaillardia i ljiljani

27062014 gaillardia27062014 ljiljan

muškatna kadulja i echium vulgare

16062014 muskatna kadulja 218062014 echium vulgare

jari grah i crepis aurea 

18062014 jari grah27062014 crepis aurea

divizma i monarda s rudbeckijama

 27062014 divizma verbascum27062014 monarda i rudbeckia

i još malo životinjskog svijeta: bebe bubamare, i Rhagonycha fulva na cvijetu pastrnjaka

18062014 mlade bubamare19062014 pastrnjak 3

A više odabranih fotografije iz mjeseca lipnja pogledajte u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Lipanj 2014

 

Povratak prirodi

Pred nekih 10-tak godina, pa čak i pred 5, kad sam već na veliko radila vrt, nije mi padalo na pamet kuhati pekmeze i zimnicu….ha, ha, kaj god. Moja prekrasna jabuka (ona koju uvijek spominjem kako je svake godine jako rodna) i kruška davale su plodove svake godine, a ja bi tek pojela par plodova, i samo promatrala tu masu plodova što su popadali s njih i slegnula ramenima te pomislila: “šteta”. Došli bi mama, baka, rodbina i pokupili bi si nešto,ali većina je ipak propala…oboje ljetne vrste koje ne stoje dugo i nisam imala pojma što bi s tolikom količinom plodova odjednom.

U ovom potrošačkom društvu, kada je sve dostupno u dućanima, ako ne razmišljaš o porijeklu hrane koja se nudi u dućanima, sasvim ti je OK da to kupuješ i jedeš. Stoga, čak sam i iz nacrta kuće koju smo gradili pred 8 godina izbacila i smočnicu…mislila sam da mi ne treba jer sve što trebam imaju u dućanima pa “nebum sad ja doma nakuhavala sve i svašta i to skladištila doma i trošila dragocjeno vrijeme i prostor”. U to vrijeme imala sam stav da nisam išla toliko u školu i fakultet, bila najbolja po ocjenama i napredovala u karijeri, da bih kuhala zimnicu, pih. Da, od malena su mi svi ponavljali “Dobro uči, da nebuš morala fizički raditi kao mi…nego nešto postigla u životu”. I bila sam, ne radi toga što su mi to govorili, ali da, uvijek jedna od najboljih. I nekako te društvo, barem mene ta okolina u kojoj sam živjela, uvjerava da uspjeti znači nešto postići na «društvenoj ljestvici», završiti čim više škole i to s čim boljim ocjenama, imati dobro plaćeni posao i još napredovati u njemu…i sve sam to ostvarila, čak dobila i ponudu za vodeću poziciju u maloj firmi u kojoj sam radila. I mislila sam, zašto bi se bavila onda i zimnicom, mogu si priuštiti kupiti si što god poželim, mislim, pa nisam ja «neka domaćica», imam pametnijeg posla od toga.

Ali…tko bi rekao, ljudi se mijenjaju…. ispalo je da to ipak ne želim, koliko god su me uvjeravali u to da je to ispravan put. Od kako sam počela raditi vrt, počela sam se mijenjati kao osoba. I tako, ovih dana sam sva u kuhanju pekmeza i kompota od viškova s mog vrta.

Prvi veliki korak u promjeni koji sam započela i prije nego sam napravila svoj biovrt bilo je prelazak na vegetarijanstvo. Iako odrasla u obitelji gdje su se oduvijek imali i klali pilići, kokoši i svinje, nekako to nisam mogla smatrati prihvatljivim…a uzevši u obzir kako masovna mesna industrija uništava prašume, truje vodu, zemlju i zrak, i kako uzrokuje patnju i boli milijardama životinjama strpanima u male prostore i manipulirane bešćutno samo u svrhu da ih se ubije i pojede, a te sve životinje isto tako imaju i svijest, i emocije, osjećaju i strah, i patnju, i bol…to nije njihova svrha postojanja na ovom divnom Planetu….ne, svjesna toga ne mogu više biti dio toga, jer svaka potražnja i kupovina mesa uzrokuje da to postoji…odbijam biti dio toga.

Nakon toga brzo sam se “zarazila” i idejom uzgoja vlastite hrane. Ispočetka je to bila ideja da ne želim jesti zatrovanu hranu koja se uzgaja uz pomoć fungicida, herbicida i ostalih “–cida”, nego vlastitu, zdravu hranu. Nakon toga ostala sam oduševljena svim mogućim vrstama cvijeća i ostalih biljaka, i sve sam ih željela uzgojiti na svom vrtu. A polako, tokom godina sve je više počela rasti ideja samodostatnosti, samoodrživosti. Od osobe koja se savršeno funkcionirala u «sustavu» , polako samo počela sve više uviđati njegove nedostatke. Hrana koju nam nude u dućanima nije zdrava nego zatrovana svim i svačim, često počiva na patnji mnogih, i ljudi i životinja. Način na koji se ona dobiva uništava prirodu oko nas…hm, ne želim biti dio toga. Najgore od svega mi je neko masovno mišljenje da drukčije nije moguće. Dobar izgovor za lijene ljude koji se ne žele potruditi. Svijet se nikada neće promijeniti nekom masovnom, velikom revolucijom na svim dijelovima svijeta, nećemo odjednom svi stati i početi biti drukčiji, bolji…svijet se mijenja koliko se mi sami mijenjamo. Jedina stvar koja može donijeti promjenu u svijetu je osobna promjena pojedinca…ili kako bi to Gandhi rekao: “Budi promjena koju želiš vidjeti”. Dobro je to rekao i Michael Jackson u svojoj pjesmi Man in the mirror: «Ako želiš svijet učiniti boljim mjestom, pogledaj sebe i započni promjenu»
Na sve drugo osim nas samih ionako i ne možemo utjecati, a vlastita promjena ima itekako velike učinke na ostatak svijeta.

Rekli bi neki, hm, odbacivanje dobre karijere, lagodnijeg života, i početi raditi fizički na vrtu – koja bedastoća! Doista, zar je buljiti u kompjutor, nekad i po cijele dane, zaista toliko bolje od rada u Prirodi? Danas bi mnogi ljudi rekli: “Pa nećemo se sad vraćati na ono staro dok su nekad ljudi radili cijele dane samo da si osiguraju hranu i prežive, napredovali smo puno više tokom povijesti da se danas možemo baviti i puno pametnijim stvarima, neka nekolicina velikih poljoprivrednika obavi taj dio za sve ostale”. Da, pitam se, koje su danas te «velike stvari» kojima se ljudi bave: moda i celebritiji, ratovanje s zemljama koje imaju dobar izvor prirodnih resursa, igranje s novima smart-telefonima koji vas “razumiju”, igranje kompjuterskih igrica, gledanje sapunica…da, doista «napredak» ljudske vrste. A u međuvremenu dok smo tako «napredovali», mnogi su izgubili osnovna znanja preživljavanja – što je neka država razvijenija to manje ljudi zna kuhati, ljudi više ne znaju kako uzgojiti vlastitu hranu, ne znaju prepoznati u prirodi što je jestivo a što otrovno…da se dogodi jedna poštena katastrofa, koliko bi ljudi doista znalo preživjeti? Danas se ljudi ovog potrošačkog društva u kojem živimo uglavnom”snalaze” u trgovačkim centrima, i s uputama za rukovanje stvari koje zapravo niti ne trebaju.

Što sve više svijet «napreduje» i što više znanja ukupno čovječanstvo ima, to pojedinci imaju sve manje znanja…kako žalosno. I kako sve više «napredujemo», to su ljudi sve otuđeniji od Prirode. A ipak, dio smo nje.

Sve do tog vremena dok nisam napravila svoj biovrt i počela sam raditi u njemu, uvijek mi je nešto nedostajalo u životu, postojala je neka praznina… tu nije bilo inspiracije koju danas osjećam. Vratila sam se Prirodi kojoj pripadam. Citirati ću Dr. Antuna Vilturi u predgovoru knjige «Revolucija jedne slamke» Masanobu Fukuoke, čiji me je život nadahnuo : Krajnji cilj poljodjeljstva nije proizvodnja ljetine, nego razvijanje ljudskih bića. Za Fukuoku poljodjeljstvo je put: Biti ovdje, brinuti se za maleno polje, raspolagati slobodom i obiljem svakoga dana – to je morao biti izvorni put agrikulture. To je proces koji hrani čitavu osobu kako tijelo, tako i dušu.

Da, tu sam, sretna na svom vrtu, svaki dan s puno inspiracije, u obilju plodova koje mi vrt nudi. Zar doista trebam nešto više od toga?

Članak je originalno bio objavljeni 06.08.2012. u sklopu kolumne “U skladu s prirodom” Silvije Kolar-Fodor  na Naturala.hr

Čokoladni cosmos – Cosmos atrosanguineus

Cosmos atrosanguineusje posebna vrsta cosmosa koji se naziva i čokoladni cosmos. Naime,osim boje, miris pomalo podsjeća na miris čokolade. Kao i ostale vrste cosmosa koje se uzgajaju kod nas (Cosmos bipinnatus, Cosmos sulphureus), i ova vrsta pripada obitelji glavočika (Asteraceae). Porijeklom je iz Meksika, ali je u divljini izumrla. Preostao je jedan klon ove vrste koji se ne razmnožava sjemenjem. To znači da su biljke ovog cosmosa sterilne i  ne stvaraju sjeme. Razmnožiti se može samo podjelom biljke ili iz reznica.

Cvjetovi su tamni, crvenkasto smeđi i boje su jarke – tako da je često teško izoštriti fotografiju cvijeta s fotoaparatom, jer kao i kod dosta drugih vrsti cosmosa – boje cvjetova naprosto “blješte”.

19082011 cosmos atrosanguineus

Ovo je relativno niska vrsta cosmosa.  Naraste u visinu 40-60 cm (prema nekim izvorima do 90 cm) i ima mesnati gomoljasti korijen. Za rast treba sunčanu gredicu, a podnosi i polusjenu. Tlo mora biti dobro drenirano jer usljed previše zadržavanja vlage gomolj može istrunuti.  Iako je trajnica, osjetljivi je na smrzavanje, pa ne može prezimjeti na otvorenom u hladnijim krajevima. Stoga ga treba presaditi u tegle najesen i spremiti u zatvoreno.

Ja sam ga pred nekoliko godina nabavila u jednom trgovačkom centru i posadila na vrt. Nažalost, nisam znala da ne može prezimiti hladnu kontinentalnu zimu i tako sam ostala bez ove prekrasne vrste. Sjeme kako sam i prije objasnila, nije imao.

Neki izvori na internetu spominju i (ipak) moguće sjeme, ali nažalost nisam još nabasala na to. Kupila sam ju i godinu dana poslije kod jedne prodavačice na sajmu kod nas, i ako mi je dobro ostalo u sjećanju – ona je upravo kupila sjeme preko interneta. Nažalost, koliko god sam se potrudila te zima biljku očuvati unutra, nisu joj odgovarali uvjeti u kući zimi i propala je. A sada sve što pronalazim na internetu je samo ponuda biljaka.

U svakom slučaju, ovo je prekrasna neobična trajnica koja vrijedi probati uzgojiti – naravno, ako imate sreće da naiđete na nju.

19082011 26