0
Svibanj 2014 – borba s puževima
Mjesec svibanj obilježen je spašavanjem vrta od španjolskih puževa. Počelo je već u travnju, a tijekom svibnja uslijed stalnih kiša bivalo je sve gore. Mamci za puževe s pivom nisu na kraju baš bili nešto učinkoviti, navodno ne vole sve vrste pive jednako – a baš sam pogodila onu koju ne vole, očigledno. A na tu količinu puževa, ali i veličinu svih vrtova, nisam imala dovoljno mamaca. Svaku večer sam ih skupljala, početkom svibnja je to bila katastrofa. I to ne samo u zaraštenom biovrtu, već i na cijelom vrtu br 2, koji je cijeli bio na proljeće potanjurani – dakle čistina. Jer kao ispočetka sam mislila da možda ima veze s time što je velika gužva na biovrtu pa tamo imaju puno prostora za skrivanje među svim tim biljkama, ali na kraju je ispalo da su jednako zastupljeni i na obrađenom zemljištu – tamo se skrivaju u pukotinama pod zemljom. Samo u 2 sata sam jednu večer s mamom skupila par tisuća na vrtu br 2, samo su izvirali iz zemlje i pukotina gdje su se skrivali tijekom dana. Počela sam skupljanje krajem travnja s bocom, uskoro sam prešla na velike kante, unutra sam stavila nešto soli i tu smo ih skupljali. Bitno je ne rezati i ostavljati puževe na vrtu kako neki rade, jer navodno ako ima u sebi zrela jajašca, može se još jednom po zadnji put razmnožiti. A sol nikako ne na zemlju u vrt – jer to uništava život u tlu i plodnost tla. Puževe sam u toj slanoj otopini odnosila dolje s vrta i izlijala na jedno mjesto gdje uskoro betoniramo temelje za nadstrešnicu. Ali kako mi niti to nije bilo baš prihvatljivo – još sam malo proučavala, i našla vodu s vapnom kao bolje rješenje za okoliš – pa sad tako skupljam. Još prihvatljivije bi bilo polijati ih vrućom vodom i tako ih trenutno ubiti, jer ovo s potapanjem u slanu ili vapnenu vodu nije baš lijepa smrt, ali kako ih tako puno ima, kod mene je to teško izvedivo.
Ali, unatoč svakodnevnom skupljanju puževa, to nije bilo dovoljno. Jednostavno, koliko god ih skupili, samo ih je bilo i bilo, i počeli su uništavati tek niknulo povrće na vrtu. Jedan dan imala sam lijepe mahune, drugi dan samo ostatke biljaka. Stoga sam otišla u Sloveniju po Ferramol – ekološko sredstvo protiv puževa. Naime, iako je Ferramol bilo moguće do prošle godine kupiti i u našoj državi, ove godine su se povukli s HR tržišta. A sve ostalo što postoji na tržištu su otrovi koji štete i ostatku biosustava i to mi je krajnje neprihvatljivo. Naime, jedino Ferramol od svih limacida nije otrovan za kućne ljubimce, za ježeve, nema karence, nije svrstan u skupinu otrova. To mi je jedino prihvatljivo za moj vrt. A da stvarno nije štetan mogu potvrditi i time da sam dok sam išla jedne večeri bacati Ferramol na vrt, na kratko sam odložila posudu s granulama na pod, i već je moj pas Nera, koja mora posvud biti i sve probati, pojela jedan dio granula. Iskreno, nije mi baš bilo svejedno koliko god bilo navedeno kao bezopasno jer je pas to baš pojeo kao kekse, ali stvarno joj nije ništa bilo na kraju. Ferramol sam dakle pobacala dvaput – jednom na početku, jednom na kraju svibnja, i uz svakodnevno skupljanje puževa, uspjela sam spasiti većinu bilja na vrtu. Ali kako uvijek nešto puževa ostane, a svaki ima i po nekoliko stotina potomaka, a kiša koja im pogoduje ne prestaje, stalno su iznova problem na vrtu. Jer kad nastupe vrućine i suša nema niti toliko puževa na vrtu, ali ove godine to nije slučaj. Prošle sam godine viđala tek pokojeg španjolskog puža na vrtu, ove godine svaki dan sam ih pobrala na stotine, a u “bolje dane” i tisuće.
Primijetila sam doduše da puževi, kao čistači u eko sustavu, prvo idu na uvenule biljke i mrtve životinje – i mrtve pripadnike svoje vrste, a tek onda na ostalo bilje, ali ovo je doista bilo van svake moguće kontrole. Zanimljivo, puževa balavaca jedva da i nešto ima – njih i ostavljam, jer su to naši domaći puževi koji se ne razmnožavaju tako brzo i na veliko. Od bilja, posebno vole kokotić (Delphinium ajacis), osjak (Cirisum arvense) – koji sam im iščupane ostavljala posvud po vrtu kao mamac da mi ne diraju ostalo povrće
A muž je morao redovito kositi posvud oko vrta, jer su se skrivali i u travi i navečer radili invaziju na vrtove
A početkom svibnja u hranjenje su krenule i krumpirove zlatice – sav krumpir trebalo je tijekom svibnja u nekoliko navrata sve pregledali i skupiti zlatice i jajašca.
Kao da nije bilo dovoljno šteta od nametnika, početkom svibnja je luđački puhao hladni vjetar. Nastale su velike štete: iza kuće, na sjevernoj strani, totalno su bili uništeni cvjetovi glicinije i dicentre. Kod rane trešnje koja je počela zoriti, propali su skoro svi plodovi radi jakog puhanja i treskanja plodova po granama i listovima. Naime, svaka je trešnja imala «rane» po plodu, a to je privuklo i muhe, i za nekoliko dana, kako su počele zoriti, sve su počele gnjiliti. I na listovima voćaka se je vidjelo kako im je naštetio hladni vjetar. Čak sam i tegle s cvijećem i flance opet unutra nosila kako bih ih spasila od vjetra.
Početkom svibnja počela sam sa sjetvom graha, mahuna, kukuruza, cikle, blitve… koliko sam mogla radi kiše, koja je jako otežavala radove u vrtu. Konačno je od 04.05. bilo ljepše vrijeme i to sam više iskoristila za raskrčivanje biovrta, i za sjetvu. Pokosili smo i livadu iza vrta br 2 jer je trava narasla ogromna, čak i veća od mene na nekim mjestima, a radi te trave u cvijetu jako me je mučila alergija – kihanje i šmrcanje.
08.05. smo posijali tikve na 3 parcele njiva, i to ručno – pomogli su mi roditelji. Otac je prije traktorom tj sadilicom za krumpir povukao po 2 reda, pa između 1,5 širine traktora prazno, pa opet redove – da se jedno vrijeme može tanjurati korov dok tikve ne narastu. A jako smo dobro bili organizirani i brzo je to išlo – mama je naprijed kopala rupe, odmah iza nje ja sam bacale sjeme, a iza mene tata je zatrpavao rupe – prava pokretna traka A uz to, pokraj u šumarku su pjevale ptičice, opojno je mirisao bagrem, i iznad nas je zujalo mnoštvo pčelica, prekrasno.
Već dva dana poslije jako se pogoršalo vrijeme, radi kiše i hladnoće bio je uništeni sav bagrem koji je cvao uokolo po šumarcima. Kako je opet bilo blato, nisam mogla sijati svaki dan, često sam se bavila sadnjom i presađivanjima, za što je bilo pogodno. Posadila sam začinsko bilje što sam dobila na razmjeni, presadila manji grmić klokwitzije jer je stagnirao na prijašnjoj poziciju, te crveni geum jer je bio u gužvi i 2 zlatoglavice na novo mjesto.
Nakon kiše, sredinom svibnja opet je nekoliko dana puhao jaki i hladan vjetar, pa sam opet sklanjala tegle oko kuće. Neko bilje sam počela radi toga ludog vremena sijati unutra u teglice – krastavce, tikvice. Na otvorenom je sve radi previše kiše, hladnoće i vjetra jako slabo nicalo. A ono što je i niknulo, nije baš dobro izgledalo. Grah je bio sav žuti radi takvih uvjeta rasta. Puno toga trebalo je opet dosijavati. Čak je i bilje koje je bilo u teglama, a one su bile vani, dugo nicalo radi nedostatka topline.
Na vrtu sam prvo sve počela malčirati, ali kako je to posebno pasalo puževima za skrivanje, na kraju sam sav malč micala s gredica.
Imam se nečim za pohvaliti – od 4 grana koje sam kalemila na divlju krušku, 3 su se primile, a na kosi rez sam prvi put kalemila.
19.05. je konačno prestala kiša i vjetar se je konačno smirio. Kako je za sjetvu bilo premokro, za sadnju flanci je ipak bilo ok, posadila sam većinu rajčica, već su jako kilavile u teglama jer su jako dugo čekale na sadnju. Super su se primile i jako brzo napredovale s rastom. Posadila sam i paprike i peruanske jagode. Dio je rajčice i peruanskih jagoda bilo posađeno u biovrtu, a radi puževa sve sam tamo oko sadnica tamo posula mrvljene ljuske jajeta, ali nije to sve biljke zaštitilo od puževa.
Presadila sam i nešto samoniklog kukuruza na vrtu br 2, da bude potporanj za visoki grah, a vrijeme je bilo povoljno da se primi.
Nakon toga počela sam i natrag sa sjetvom. Uspjela sam posijati i razne visoke mahunarke i tikve na prvoj parceli njiva, uz 2*2 reda kukuruza, koji će biti potpornji za penjanje. To je dakle kombinacija “tri sestre” – kukuruz, grah i tikve, a između redova će se tanjurati traktorom dok se tikve ne prošire i potisnu korov. Ne znam kako to bolje objasniti, ali uglavnom oni koji redovito prate znaju da nekoliko stotina metara od grunta imam oko 1 hektar zemljišta – prvo je livada, pa 4 parcele jedna do druge – na prvoj je dakle krumpir, te kukuruz i mahunarke, gornji dio parcele koji ide u špicu su voćke i bagremi, a na 3 parcele pokraj su posađene tikve.
Zemlja je tamo bila jako nabijena od previše kiša. Kako smo pokosili livadu, sve redove kukuruza (i mahunarki) sam pomalčirala. Nisam stigla okopati, ali sam se nadala da će malč pomoći, okopala sam samo završni dio gdje nisam imala dosta malča. A kako je tu prijateljica imala prošle godine svoj vrt, niknulo je dosta cosmosa i kadifica što su se zasijali, to sam presadila u redove uz kukuruz. I zasad nema puževa tamo. Fotografija parcela s tikvama je stavljena prije u tekstu, a ovo je prva parcela s krumpirom i kukuruzom, prije nego je kukuruz niknuo. Vidi se i dio livade lijevo, desno su ostale 3 parcele.
Do kraja mjeseca sam uspjela posijati većinu onoga što sam si zamislila, i povrća i cvijeća. Krajem svibnja počela sam rasađivati salatu – nešto mi je mama donijela, nešto sam sijala mješavine sjemenja što sam dobila na razmjenama pa sam ih onda zasebno po vrstama rasadila… Korov je brzo narastao, jagode su opet izgledale kao da ove godine nisu bile niti raskrčene, a koliko je veliki zahvat na tim gredicama bio u travnju…uh. Stoga je nakon sjetve počela borba s korovima i dosijavanje. Prvi je grah doduše dobro niknuo, samo je bio dosta žuti radi kiša, njega smo sveg okopali na vrtu br 2. Naravno da je nakon okapanja pala kiša i pomogla da dio okopanog korova preživi.
Evo kako je izgledao vrt br 2 25.05.2014.
Počele su i berbe: jagode, ribiz je počeo zoriti, prvi grašak i bob. Vadila sam i prvi krumpir, rana bijela vrsta koja ne cvate.
Na bobu su se pojavile crne uši, što je normalno. Posijani je skupa sa kamilicom da ona privuče na sebe dio ušiju, a ostatak su sredile bubamare – koliko god to gadno ispočetka izgledalo.
Češnjak je dobro napredovao, a crvena salata je već počela cvasti i ići u sjeme.
Tikve koje smo sijali početkom mjeseca, joj katastrofa, niknulo je svega 10 % 🙁 Nismo jedini, ova je godina jako loša za nicanje uslijed jako puno kiša. Kod moje mame je prva tura graha i tikvi na vrtu također sva istrulila ispod zemlje, ja sam isto par vrsti graha morala dosijati na vrtu, jer nakon što su bili posijani je nekoliko dana padala kiša i bilo je hladno – a u mojoj ilovači to jako smeta nicanju tikvi i graha…pa sad budi pametan. Stoga je krajem svibnja moj muž tanjurao između redova tikvi, ja sam dosijala dio tikvi, čije je sjeme prije bilo narešeno.
Na vrtu br 2 postavljena je mast na stupove da odvrati divljač od vrta, prvenstveno zečeve koji jako vole grah. Mačkama je jako zamirisalo, pa dobro da je bilo dobro pričvršćeno i nisu mogle odnijeti, iako su žvakale krpe na vrtu. Morala sam i pse tjerati s vrta prvih nekoliko dana.
Biovrt je istovremeno već tradicionalno bio prepun lupinusa u cvatu i to je doista prekrasni prozor u svibnju. Uspjela sam većinu spasiti od puževa.
I puno je drugog divnog bilja cvalo, evo izdvajam tek mali dio: geraniumi
graničica koja me je iznenadila jako ugodnim mirisom kojeg nikad do sad nisam zamijetila i kamilica
clematis, te klokwitzia i hesperis matronalis
i još dio fotografija iz svibnja 2014 možete pogledati u galeriji fotografija, na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/svibanj-2014/
Trganci s zeljem
Postoje starinska jela koja su jako jednostavna, a opet jako fina. Ali, da bi ona baš bila odlična, postoje neki “trikovi” kod njihove pripreme. Tako su i trganci s zeljem koji su tradicionalno jelo u Međimurju. Naime, mnogi danas više ne rade domaće tijesto nego ih naprave s gotovim kupljenim tijestom – ali to jednostavno nije to. Stoga, da bi jeli prave fine domaće trgance s zeljem, trgance morate sami napraviti doma. A to je jako jednostavno i ne treba puno vremena za to.
Kako razlikovati bolesti rajčice
Za vrijeme kišnih ljeta ubrzano se šire bolesti biljaka, a pogotovo gljivične bolesti. Jedne od najugroženijih biljaka u takvim uvjetima svakako su rajčice.
Rajčice spadaju u obitelj pomoćnica (Solanaceae), a bolesti koje ih napadaju karakteristične su po tome što se šire i po njenim mnogima srodnicima. Tako najčešće gljivične bolesti koje napadaju rajčicu često prije napadnu krumpir, te se tek poslije prošire na rajčicu. Zato se općenito ne preporuča saditi rajčice i krumpir blizu. Također, postoji mogućnost da se bolesti rašire i na papriku.
Mnogi čim primijete neko žutilo lista ili smeđe mrlje na listovima rajčice pomišljaju na plamenjaču (peronosporu). Međutim, plamenjača (Phytophtora infestans) nije jedina bolest rajčice. Postoje i razne vrste pjegavosti koje uzrokuju različite gljivice i koje često ne moraju imati tako kobne učinke kao plamenjača. A niti sama plamenjača ne mora nužno biti bolest s kobnim posljedicama za rajčice, jedino u uvjetima previše vlage i kiše.
Sve detaljno o bolestima rajčice i što poduzeti kada se one pojave možete pročitati na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/bolesti-rajcice/
a o plamenjači rajčice ovdje: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/plamenjaca-rajcice-phytophtora-infestans/
Evo kako ćete sigurno znati razlikovati plamenjaču od ostalih gljivičnih oboljenja rajčice.
Na fotografiji ispod na listu lijevo je plamenjača, a karakteristična je po sivkasto-bijeloj prevlaci na poleđini lista. Desno je pjegavost – jasno se vidi žutilo lista, smeđa mrlja, ali nema nikakve prevlake na poleđini lista. Plamenjača na rajčici i ostalim pomoćnicama se dakle raspoznaje na poleđini lista.
Plamenjača se često s listova seli i na ostale dijelove biljke – stabljike listova, stabljike rajčice i na same plodove.
Održana treća radionica Škole vrtlarenja 2014
Dana 05.07.2014. održana je treća radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su o slijedećim temama:
– bolesti biljaka i načini biološke obrane od bolesti biljaka
– samoniklo jestivo i ljekovito bilje
– korisno cvijeće u vrtu – rudbeckia, gaillardia i echinacea
– obitelji biljaka: tikvenjače i pomoćnice
– uzgoj tikvica, rajčice i paprike
– skupljanje sjemenja sezonskog bilja
– radovi u vrtu u srpnju
i još mnogo ostalog.
U praktičnom dijelu bilo je pokazano kako se kolči, optrgava i privezuje rajčica, te kako razlikovati plamenjaču i pjegavost rajčice.
Također je bilo prezentirano i vađenje češnjaka, te skupljanje sjemenja salate i kupusnjača.
Sudionici/ce radionice naučili su više o sezonskom cvijeću u vrtu, kako razlikovati muške i ženske cvjetove krastavaca i tikvi te kako i zašto samo mogu oprašiti cvjetove tikvenjača. Degustiralo se je nezrelo sjeme crnog sljeza.
Tokom radionice je Silvija Kolar-Fodor podijelila prisutnima viškove iz biovrta: sjeme salate, kovrčavog kelja, rukole, vučike, te presadnice kupusnjača.
Više fotografija s održane radionice možete pogledati ovdje:
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje:
