Travanj 2014 – sunce, kiša, vjetar

Početak travnja bilo je pretoplo za to doba godine. Odjednom je puno toga jako naraslo i procvalo, što inače u to doba godine ne bi. Stoga sam se i pomalo rastužila jer mi se je činilo kako puno toga što sam mislila presaditi jednostavno neću uspjeti ovo proljeće – jer je previše naraslo i jer je bilo pretoplo. Procvale su već jagode, pa čak i stabla jabuka – koje inače cvatu zadnje. Baš ironično, prošle je godine zima predugo trajala pa se nije dalo obaviti mnogo proljetnih radova na vrijeme, ove godine je bilo pretoplo.

Počela sam saditi dalije, ali kako sam u šumskom vrtu, gdje sam ih sadila zadnjih nekoliko godina, opazila dosta španjolskih puževa, ali i tunela voluharica od kojih sam ih sklanjala, odlučila sam ih posaditi dio na biovrt, a dio na vrt br 2. Tamo će biti manje uništene od puževa i voluharica koji mogu napraviti jako puno šteta na dalijama.

Imala sam i pomoć na vrtu: mamu i prijateljica iz udruge su sredile zaraštene gredice s jagodama, dok sam se ja borila s korovom na gredici cvijeća u šumskom vrtu.

Kiši na početku travnja sam se jako razveselila jer sam nakon nje 05.04. počela presađivati pamuk čičke i još neko cvijeće koje se je gušilo na gredici u šumskom vrtu. Jednostavno sve se mijenja i dok se biljke razrastu nakon nekoliko godina neke treba rasađivati da ih druge ne potisnu. Pamuk čički su nikli na krivom mjestu, a narastu ogromni. Kišica je i malo omekšala zemlju koja je već bila dosta tvrda i suha, pa je bilo divno raditi na vrtu, čupati korov i busene trave – tako se triput više napravi nego dok je sve suho. U biovrtu sam presadila divizme i nešto knautie sa sredine vrta na sam rub uz ogradu, jer narastu visoke. Presađeno je i dosta cvijeća s biovrta tu na rub uz ogradu i nakon toga je pala kiša, tako da se je sve bez previše muke i uz samo jedno zalijevanje primilo.

Kako sam sve više radila na gredici u šumskom vrtu, primijetila sam strašnu najezdu španjolskih puževa, pa sam počela presađivati vrste koje su tamo jako napali – ljiljane, centaureu montana, djevojačko oko, ratibidu…. Mislim stvarno – u jednom trenutku je ratibida bila lijepi grmić, nedugo zatim je potpuno nestala – sve su puževi pojeli do tla, samo sam korijen biljke pronašla i to u zadnji čas presadila.

A onda, 09.04. je bio jači pljusak i veće zahlađenje. S malim sam zakašnjenjem obrezala konačno lonicere japonica iza kuće. Kako ta vrsta jako bujno raste svake ju godine moram masovno obrezati, inače će uništiti žičanu ogradu na kojoj raste. Jedino sam malo kasnila ove godine, ali bolje ikad nego nikad.

Na vrtu br 2, na dijelu na kojem raste češnjak sve je bilo prepuno samoniklih rotkvica, što sam pustila prošle godine u sjeme – dio sam pobrala, a ono što je počelo ići u sjeme sam počupala i pomalčirala staze.

Zahvaljujući kiši i zahlađenju, ipak su se mogla napraviti i malo veća presađivanja: Šumske jagode s biovrta koje su bile uz ogradu su presađene u šumski vrt i dio iza garaže, a na njihovo mjesto su presađene šumske jagode mjesečarke, koje su se gušile pod ribizima i malinama. Uz redovito malčiranje moglo bi uspjeti izbjeći zatravljivanje, jer su one grmolike. Presađeni je oman s jednog mjesta na drugi, on naraste ogroman i baš nije pasao na gredici usred vrta gdje je bio. Rasadila sam cvijeće s jednog otoka usred voćnjaka na gredicu uz ogradu, jer je pirika sve zarasla, a tu je rasla još jedna goji i sanguisorbe, to sam presadila u šumski vrt. A u šumskom vrtu ispod kopriva su se gušile jagode mjesečarke, i one su presađene. Na kaju sam ih dvaput presađivala, prvo na gredicu u šumskom vrtu, a onda sam se radi invazije španjolskih puževa predomislila i presadila na onaj oslobođeni «otok» u voćnjaku s kojeg sam maknula cvijeće i piriku – i bolje da su jagode mjesečarke bliže kući. Dio polemoniuma i limnanthesa douglasii također je presađeno na biovrt, da ne budu na samo jednom mjestu, kad su jako gusto nikli u šumskom vrtu.

A onda je sredinom travnja počeo puhati hladni vjetar, baš sam bila žalosna radi toga. Iza kuće, prekrasna Dicentra koja je bila u vrhuncu cvatnje je bila sva polegnuta. Bilo je toliko hladno da sam morala sve tegle cvijeća oko kuće skloniti da mi vjetar ne uništi sve biljke. Dobro da nisam išla sijati ili saditi ništa u vrt osim vrsti koje podnose malo hladnije vrijeme, jer je pretoplo vrijeme na početku travnja bilo stvarno varljivo i mnoge je prerano izmamilo u veliku sadnju i sjetvu. Nadam se samo da neće biti velikih šteta na voćkama radi ovog vjetra. Na biljkama oko kuće se baš vidi kako su ofurene od vjetra.

Većina cvijeća posijana u teglicama na prozorskoj dasci je nicalo, što sam onako sijala usput, baš se veselim tome. Ove godine bi trebala imati neke zanimljive novitete u vrtu, veselim se pratiti ih u rastu i učiti o njima

Potkraj travnja je bilo toliko kiše da sam se veselila danima kada nije puhalo i kada nije padala kiša. Na vrtu je jedno vrijeme bilo previše blatno pa se nije moglo niti sijati niti dalje raskrčivati od korova. Tek sam uspjela posijati još 2 vrste graška.

Preuredila sam i velike tegle ispred kuće, nakon jedne kupovine pločica u jednom robnom centru donijela sam doma “usput” sve i svašta za posaditi – jaglace sam tada presadila iza kuće gdje će na vlažnijem možda i preživjeti do iduće godine, a u teglice sam smjestila jednogodišnje bilje: osteospermum, kadifice i alyssume. A trajnice koje sam kupila sam posadila nešto ispred kuće, nešto sa strane i nešto iza kuće (divokozjak, nešto ljubičasto, neku plavu campanulu, prunela, nešto nepoznato što liči na travu ali nije trava ) Presadila sam starinske mirišljave klinčiće iz tegli gdje ih je jako zarastao korov na gredicu uz kuću, ispod bora i malo niže. Posadila sam i lukovice narcisa koje sam donijela od sestre, ona ih nije stigla posaditi pa ih je uvalila meni.

Kada se je konačno malo prosušilo naveliko sam započela s raskrčivanjem dijela, pa malčiranje, pa malčiranje svog onog posađenog cvijeća uz ogradu gdje zatravljuje – ali u tankom sloju. A radna akcija je bila moguća jer je mi je malac dosta išao na ruku i ponekad i spavao cijeli dan. Ali je naravno svo vrijeme bio u kolicima blizu vrta :).

Ostala sam prilično šokirana kad sam i u biovrtu našla tragove puževa. Kako je bila blaga zima, nisu smrzla jajašca i ispalo je da imam najezdu španjolskih puževa, ali nisam očekivala takvi napad na vučike – jedan dio grmova bio je jako napadnuti  🙁 Iz daljine se to ne vidi, srce me je strefilo dok sam došla u taj kraj vrta.

Kako u tom dijelu vrta još nisam ništa dirala nego sve ostavila kao živi malč, a njima to paše za skrivanje, odlučila sam za početak sve maknuti i odnijeti dolje s vrta, jer je jako puno puževa na tim biljkama koje prikrivaju tlo – dobričica, maslačak i sl. S time bi inače malčirala, dakle prije same sjetve bi počupala i natrag pomalčirala, ali kako je prevlažno i to sve paše puževima, ove godine to ne mogu učiniti. Pomalčirala sam samo s otkosom trave u tankom sloju, da se ne skrivaju i zadržavaju ispod malča. Odlučila sam otići u Sloveniju po Ferramol granule od Neudorffa, sredstvo na bazi željeza koje je dozvoljeno u ekološkoj proizvodnji, nije svrstano u otrove i ne šteti ničemu osim puževima. Bilo je do prošle godine dostupno kod nas, ali nažalost ove su se godine povukli s HR tržišta. Naime, fizički je nemoguće pokupiti sve te puževe, a ako ih sad ostavim i oni se još razmnože (svaki ima na stotine jajašca), tu više neću moći imati vrt…toliko ih ima. Svaki dan sam onako usput uz ostale radove na vrtu pokupila stotine – navečer su doslovno visjeli s vučika i ostalog bilja 🙁 Invazija je bila baš posvuda – i u šumskom vrtu, i biovrtu, i vrtu br 2 – pa čak i na dijelovima gdje ništa nije raslo. Još me je dodatno obeshrabrilo kad sam na biovrtu prilikom presađivanja gaillardia spazila da se i na veliko liježu u zemlji i mali sivi golači – i njih je bilo abnormalno puno. Stoga sam radi njih napravila i mamce s pivom i postavila ih po vrtovima.

Još uvijek sam i rasađivala –u biovrtu plamenac kojeg je zagušila vučika i par makova, s gredice iza kuće astilbu koja je postala sve manja, nije joj odgovaralo mjesto, sa šumskog vrta u biovrt jednu mini astilbu, svilenicu i neki ukrasni mali luk. Zatim sam još u šumskom vrtu povadila djevojačko oko – puževi su ga skoro totalno uništili :(, i još neku trajnicu, to sam presadila blizu kuće, gdje nema toliko puževa. Također sam u šumskom vrtu presadila na bolje mjesto jedan plamenac i monardu – toliko toga sam godinama skupljala, a sad što radi puževa, a što radi gužve premještam posvud po gruntu da uopće opstane.

Krajem travnja mi je majka na vrtu posadila nešto paprika i rajčica – to je prerano i to je lutrija radi potencijalnih ledenih svetaca, ali ako bude sve ok može s njih biti raniji urod. Ja sam također lutrijski posijala 2 vrste mahuna i malo krastavaca.

Posijani je i bijeli kukuruz, samo 4 reda, na njivi kao prošle godine, da kasnije uz to posijem grah i tikve.

Zadnju subotu u travnju je bio sajam cvijeća u Prelogu, naravno, to se nije propustilo. Sve ovo došlo ja sa mnom doma, veliki broj novih trajnica, jeeee i nešto jednogodišnjih za tegle. A u roku par dana sam već većinu i posadila, nevjerojatno sam brzo našla mjesta za sve to.  A čak sam malo i bila zabrinuta kamo bum opet sve to smjestila dok sam sve to natrpala u auto.

I do kraja travnja kiša, sunce, kiša, sunce, vjetar…grrr nikako pošteno da započnem s radovima. Svako malo premokro i za sjetvu i za raskrčivanje biovrta. Pogodovalo je jedino za borbu s osjakom (cirisum) u češnjaku, dok je tako premokro on se dobro može čupati – mada se korijen lako lomi. Jedan veliki dio je oplijevljen uz pomoć mame, sestre i prijateljice.

U šumskom sam vrtu počupala sav korov oko gredica s cvijećem i tako ih označila mužu za košnju – da vidi gdje su granice da ne pokosi i ono korisno, ne bi bilo prvi put.

A svaka je večer završavala s berbom puževa na vrtu, doslovno da ne unište vrt. Doista, ova godina neće biti laka, ovakvu najezdu puževa nikada nisam imala, i trebat će jako puno napora da se sve to održi na vrtu.

Ako izuzmem loše vrijeme, čestu nemogućnost radova i mnoštva puževa, jako puno lijepih je prizora cvatnje bilo u vrtu. Sve voćke su raskošno cvale, ali i livade. Jedan od ljepših, ali i glasnijih prizora u vrtu bila je cvatnje majčine dušice – to je bila prava gozba za mnoštvo kukaca koji su zujali oko nje. I na limnanthesu douglasii je bilo veselo.

Na gredici u šumskom vrtu sve je bilo roza i ljubičasto od lychnis flos coculi i hesperis matronalis, a pogled preko voćnjaka ukrašavali su maslački.

I dok je biovrt još uvijek bio dosta zarašteni, na vrtu br 2 puno je toga počelo nicati 🙂

Više fotografija iz travnja 2014 možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/travanj-2014/

Zamka s pivom za puževe

Ove je godine borba protiv puževa jedna od najvećih vrtlarskih briga. Ovi proždrljivci mogu preko noći uništiti svo povrće na vrtu.

Prošla zima bila je izuzetno topla, što je pogodovalo širenju puževa. Naime, nije bilo dovoljno hladno da promrznu jajašca puževa i tako bude uništen barem dio njih. Zato ovo proljeće mnogi imaju najezdu puževa na svojim vrtovima. Osim toga, puževi se najviše šire za vrijeme vlažnog vremena, pa im i stalne proljetne kiše također pogoduju.

Tijekom vlažnih godina kao što je ova malčirajte samo tankim slojem ili uopće ne. Nemojte zalijevati navečer. Puževi imaju veliki apetit i često preko noći znaju obrstiti cijele gredice. Najugroženije biljke su salate, dalije, kadifice, jagode (plodovi) i sve mlade biljčice općenito.

Iako postoje razna sredstva protiv puževa, otrovi protiv puževa (tzv. pužomor i sl.) mogu otrovati i ježeve koji su neprijatelji puževa, mačke, pse i ostale kućne ljubimce. Stoga radije potražite sredstva koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji, nisu svrstana u otrove i ne čine toliku štetu biosustavu – kod nas se može kupiti recimo Ferramol koji je jednako učinkovit kao pužomor – a ne šteti mačkama, psima, ježevima – stoga puno bolje rješenje od otrovnih sredstava.

O većini bioloških metoda protiv puževa pisala sam u članku o puževima OVDJE i u članku i ekološkime metodama suzbijanja puževa OVDJE.

Iako prošle godine nisam imala puno puževa, ostala sam šokirana njihovom brojnosti u svom vrtu. I to u prvom redu španjolskog puža (Arion vulgaris), invazivne vrste koja nema prirodnih neprijatelja u našim krajevima. Još više o njemu pročitajte OVDJE.

Stoga sam uz skupljanje, odlučila isprobati i mamac za puževe s pivom. Iako se najčešće preporuča ukopati čašicu u zemlju i unutra nalijati pivu, ja sam pronašla ideju za malo drukčiji model – s praznim bocama. Evo kako ga možete i sami napraviti:

Na gornjem dijelu boce napravite otvor s nožem i škarama. Ostavite čep na boci ako ga imate, jer je on potreban da ne bi uslijed kiše u bocu padala voda – što je i zapravo prednost ovakvog mamca pred čašama. Ako nemate čep, naknadno ga možete napraviti iz npr. zemlje.

Boce ukopajte do otvora u zemlju, a pivo ulijte ispod razine tog otvora. Na donjoj fotografiji je vidljivo kako sam napravila čep od zemlje, te kako je u glavni otvor stavljena jedna grančica – to je za korisne kukce koji isto tako mogu biti privučeni mirisom pive: puževi jednom dok upadnu u pivo su previše pijani i ne mogu više izaći, ali drugi kukci imaju šansu na ovaj način spasiti se.

Pivo koje ulijevate ne mora biti čisto, možete ga razrijediti s vodom pola-pola, i još će uvijek funkcionirati. Mijenjajte ga svakih nekoliko dana.
Nedostatak zamki s pivom je što jako privlači puževe, navodno i na udaljenosti od 100 metara. Stoga ako nemate veliko imanje, privući ćete i susjedove puževe.

I životinje su žrtve poplava

Svjedoci smo ovih dana razornih poplava u kojima su mnogi građani na području RH, BIH i Srbije ostali bez svojih domova. Svi možemo pomoći: bilo donacijama hrane, odjeće, higijenskih potrebština i sl. Sve informacije kako im možete pomoći možete pronaći na slijedećoj stranici:

Održana prva radionica Škole vrtlarenja 2014

Ljekovito i začinsko bilje za svaki vrt

Začinsko i ljekovito bilje nezaobilazno se je uzgajalo u vrtovima naših baka. Zadnjih godina izlaze iz mode uredni i besprijekorni povrtnjaci u kojima se je uzgajalo samo povrće i vraćaju nam se starinske ljekovite i začinske biljke u vrtove koje su uzgajale naše bake. Ponovo se otkriva ne samo njihova ljekovitost i korisnost za ljudsko zdravlje, nego i njihova korisnost u svakom biosustavu. Svo začinsko i ljekovito bilje djeluje ozdravljujuće i na vrt i štiti ga od brojnih nametnika, a ljekovite biljke nerijetko poboljšavaju okus povrću. Stoga ovdje nisu samo bitni kriteriji količine i prinosa koje ćemo od neke biljke dobiti, nego cjelokupna uloga biljke u našem vrtu.

Postoji jednogodišnje, dvogodišnje začinsko i ljekovito bilje i trajnice. Svo ljekovito bilje voli puno sunca i ima jako male potrebe za hranjivima, te odlično podnosi sušu.

Ukoliko imate vrt koji se svake godine iznova obrađuje strojevima i tako priprema tlo za sjetvu, tu nažalost nema mjesta za trajnice, osim ako ih nećete prije takve obrade sve iskopavati i ponovno saditi. Za takve površine sigurno ćete birati jednogodišnje začinske i ljekovite biljke, poput  kamilice, nevena, peršina, anisa, korijandera, kopra, gorušice… Zajedničko svim tim vrstama je što se siju na proljeće kad se sije i sve ostalo na vrtu, a one iste godine i procvatu i odu u sjeme, te na jesen odumiru. Od određenih vrsti beremo i koristimo lišće – poput peršina, korijandera, kopra, zatim cvjetove – poput cvjetova kamilice i nevena, te od nekih koristimo sjemenke, poput sjemenki kopra, anisa, korijandera i gorušice. Primjetiti ćete da od nekih biljaka koristimo više toga, kao i list i sjemenke od korijandera (fotografija ispod), od čijeg se lišća radi umak, ali i sjemenke koje su odlične za čaj za čišćenje organizma od teških metala, ali i odličan začin za božićne kolačiće.

Dvogodišnje ljekovito bilje je komorač, ali zapravo i peršin kojeg uglavnom uzgajamo kao jednogodišnju biljku – on druge godine razvija cvjetnu stapku i cvate. Komorač najčešće uzgajamo radi sjemenki, a on isto cvate tek druge godine, nakon čega odumire.

Ako imate vrt ili dio vrta koji se ne prekopava, što preporučam svima, tu svakako onda ukomponirajte začinske i ljekovite trajnice. Prvotno ih morate ipak uzgojiti, a većina njih se vrlo lako nabavlja i uzgaja iz sjemenja, poput mente, matičnjaka, rute, koprive, vlasca, pelina, estragona, lavande, kalopera, origana, timjana, ljupčeca…. Ako uzgajate trajnice iz sjemenja, za berbu i upotrebu će većinom biti tek iduće godine, tada će i prvi put cvasti. Osim sjetve, navedene biljke možete naravno i kupiti kao gotove sadnice. Kakakteristika svih navedenih biljaka trajnica je da su one svake godine sve veći grmovi i sve se više šire, pa tako ih i kroz nekoliko godina morate i podijeliti u korijenju te rasađivati. Određene vrste, poput mente i koprive šire se jako uspješno i rizomatskim korijenjem na veće površine, pa ih je i kroz nekoliko godine potrebno «obuzdavati» u vrtu, da se ne šire i tamo gdje to ne želimo.

Ostavite svakako komadić vrta za uzgoj koprive. Ona je vrlo ljekovita biljka koju na proljeće možete brati i pripremati kao mlado povrće prepuno vitamina i minerala, a kasnije vam služi za pripremu  tekućeg gnojiva od koprive. Također, ona privlači korisne kukce poput bubamara u vrt, te je odlično stanište za leptire.

Pelin protiv ušiju i hrđe

Pravi pelin (Artemisia absinthium), osim kao lijek za želudac, odlično je sredstvo za izradi pripravaka protiv hrđe i protiv ušiju. Iako je pripravak od pelina djelotvoran u borbi protiv ušiju, nemojte se iznenaditi ako i na njemu ugledate najezdu biljnih ušiju – i one je jedna od biljaka koje privlače uši na sebe, a aktivne tvari se oslobađaju kod izrade samih pripravaka.

Majčnom dušicom obrubite vrt

Majčina dušica (Thymus serpyllum) je puzava vrsta koja se brzo širi i jako dobro prekriva tlo. Mnogi ju radi gustog rasta i karakteristike da obuzdava rast trave i korova koriste za obrub – granice trajnog vrta. Bere se na početak cvatnje, koristi se i kao začinska i kao ljekovita biljka, a između ostalog njezin je čaj odličan kao lijek za kašalj.

Bosiljak i rajčica – idealan par

Ako se biljke odlično slažu u kulinarstvu, odlično se slažu i na gredici. Tako se slažu npr. bosiljak i rajčica, celer i rajčica, kopar i krastavci… pa ih svakako združite i na gredicama.

Biljke iz obitelji štitarki (Apiaceae), poput mrkve, peršina, korijandera, komorača, anisa, celera i sl. privlače korisne kukce u vrt. Zajedničko svim ovim biljkama je cvijet u obliku obrnutog kišobrana odnosno štitasti cvat – po tome je i obitelj dobila naziv. Sve ove biljke sadrže visoke količine eteričnih ulja i općenito njihovo lišće koristimo u manjim količinama u pripravi jela radi njihove intenzivne arome. Ove biljke svojim mirisom maskiraju miris susjednog bilja te ih tako čine nevidljivima nametnicima, zato ih je korisno posaditi posvud po vrtu.

Kamilica i u borbi protiv nametnika i u poboljšavanju okusa

Kamilica (Matricaria recutita syn Matricaria chamomilla) ima višestruku ulogu na vrtu i općenito djeluje ozdravljujuće na cijeli vrt. Posađena pokraj kupusnjača i krumpira poboljšava im okus. Kamilica posađena pored krumpira također privlači smrdljive martine u vrt, a oni su prirodni neprijatelji krumpirovih zlatica. Osim toga, ja kamilicu koristim posvud na vrtu kao mamac za biljne uši, pogotovo u mješovitom nasadu s bobom – jer će crne uši prvo napasti kamilicu i tako će ostalo povrće ostati pošteđeno.

Neven (Callendula officinalis) i kadifice (Tagetes) – čiste tlo od nematoda

Ove dvije vrste obavezno su rasle u vrtovima naših baka i to s razlogom: ako ste ih ikad pomirisali, znate da imaju vrlo specifičan miris, koji je nekima čak neugodan. Radi se o fitoncidima koje sadrže ove biljke: to su aktivne tvari kojima mogu potaknuti, ali čak i usmrtiti druge biljke i životinje. A ove biljke tako djeluju na neželjene nematode u tlu koje mogu naštetiti korijenju ostalog povrća, i tako štite vaše biljke na vrtu. Osim toga, neven je ljekovita i jestiva biljka, te ga se zato preporuča saditi posvud po vrtu.