travanj 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Ožujak 2014 – proljeće je uranilo

Početkom se ožujka, s obzirom na nedavni porod i malo dijete, nisam previše bavila vrtom. Doduše, jesam sadila i vadila nešto malo biljaka, ali nisam započinjala s većim radovima niti boravila duže vrijeme na vrtu. Ali već u drugoj polovici ožujka, dok je bilo toplije i proljeće je uranilo, malac je bio u kolicima pored mene dok sam se borila s korovom na vrtu. Naravno, dok je bio raspoložen za spavanje u kolicima. A kad je bilo prehladno ili je puhao vjetar, ukrala sam si barem po sat-dva svaki dan dok je malo spavao i odjurila na vrt. Kako je s malom bebom ostalo puno manje vremena za vrt, često sam samo kroz prozor s čežnjom gledala na vrt i zamišljala što bi sve mogla na njemu napraviti.

Kako je vrijeme bivalo sve toplije, sve je počelo brže rasti i prije cvasti. Livade su se već početkom ožujka šarenile od crvene mrtve koprive i čestoslavice, a uskoro su sve zažutili i maslačci.  I počele su pjevati ptičice, nešto najljepše što se može čuti dok počne proljeće 🙂

08032014 crvena mrtva kopriva i cestoslavica30032014 maslacak

Sve je zujalo na livadama od mnoštva bubmara i pčelica. A u hotel za kukce su se doseljavale i solitarne pčele.

29032014 maslacak i pcela08032014 solitarna pcela

Sredinom sam ožujka konačno našla vremena posijati rajčice, niknule su vrlo brzo. I većinu lončanica sam iznjela van, jer usprkos čestom vjetru, bilo je dovoljno toplo. Bolje je za cvijeće da bude vani na svjetlu.

Kada sam imala te sreće da je bilo vremena za vrt, i dalje sam sanirala štetu koju je kopajući napravila Nera, te vadila busene trave na početku vrta. Na početnom dijelu biovrta raste puno cvijeća i tu je baš Nera puno kopala, tako da sam detaljno sređivala taj dio. Na tom dijelu vrta sam i presadilaljiljane. Naime, prošle sam godine jedan dio gdje su rasli greškom zamijenila za stazu i ugazila ih. Sad sam sve to iskopala, bili su u velikoj žičanoj “posudi” koju sam napravila pred nekoliko godina. Sirote lukovice baš su bile utiskane pod zemljom i nikako da uopće niknu. Sve je to sad posađeno na drugu gredicu i označeno s popikanim grančicama, da ne gazim opet preko njih.

25032014 gredica biovrt

Krajem ožujka sam imala berbu prošlogodišnjih kupusnjača s vrta br 2, prije nego je muž je sve pomalčirao, i potanjurao, a radi pripreme tla za povrtnjak.  Na jednom velikom dijelu tlo je prekrila mišjakinja i tako je bila kao živi malč i čuvala je tlo – ovo je za mene idealna situacija na povrtnjaku preko zime. Jedino su nedirnute ostale prve 2 gredice na vrtu br 2, na kojima je bio na jesen posađeni češnjak, salata, te u rano proljeće posijani bob i grašak. Niknulo je i jako puno samozasijanih rotkvica između, jer sam tu prošle godine ostavila nek odu u sjeme i nisam ga pobrala radi križanja. I da, svašta je niknulo, i nisu sve bile baš super sočne za jelo, ali nešto ipak jest, pa sam već polovicom ožujka brala rotkvice.

20032014 misjakinja kao malc30032014 vrt br 2 cesnjak

Salata je već bila za berbu od polovice ožujka – nešto zimske što sam presađivala na jesen, ali i nešto ljetne starinske, više vrsti, što se je rasipalo sjeme pa je sama niknula. U tome je ljepota vlastitog vrta: ako se sve pametno isplanira, imate berbu na vrtu tokom cijele godine i ako jedete sezonski, malo toga morate kupovati. Baš mi je bilo žalosno vidjeti koliko ljudi kupuje salatu u dućanima, i to lokalnih mještana, kad je tako jednostavno imati salatu i u ovo doba godine.

30032014 salata hrastov list30032014 salata

Krajem ožujka je već bilo toliko toplo, predivno vrijeme, da sam započela već i s povrtnjakom. Posadili smo krumpir, traktorom i sadilicom – dio na vrtu br 2, dio na njivama koje imamo posebno. I nakon toga mama mi je pomogla u sjetvi na vrtu. Moj otac je je kao i svake godine na vrtu br 2 povukao sadilicom za krumpir redove, pa smo napravile prve 2 gredice i posijale nešto graška, salate, malo cikle i blitve, peršin, mrkvu, proljetni češnjak i luk.

Jako je toplo za ovo doba godine i niti nije sila za sjetvu, ali to su prve kulture koje je i ok tak rano posijati. To je bilo sve za radove u ožujku na vrtu, ostalo polako nastavljam kroz travanj.

Istovremeno, biovrt nisam puno dirala osim već spomenutog, na njemu su polako počele cvasti proljetnice, a i lupinusi su jako brzo rasli. Zanimljivo je da tko god uđe u biovrt vidi samo korove i sve zarašteno, dok ja točno znam na kojem kutku koju biljku tražiti da mora niknuti u tom kaosu. A ima ih prilično raznih vrsti posvud 🙂

30032014 vrt br 2 sjetva30032014 biovrt

Na samom kraju ožujka sam konačno cijepila voćke. Konačno je prestao vjetar koji je u drugoj polovici mjeseca dosta puhao, forzicija je još cvala – to je po fenologiji znak za dobro vrijeme za cijepljenje. Imala sam neke divljake jabuka i kruške na koje sam na više grana kalemila, i porezali smo muški dud i gore sam na raskol cijepila rodne grane ženskog crnog duda koji imam posađeni u vrtu i bijelog s susjedovog stabl. Bile su jako velike grane koje su ostale i nisam baš uvjerena u uspjeh za dud, ali vidjeti ćemo, nadam se da se bar nešto bude primilo.

A osim forzicije, počele su cvasti i voćke:

20032014 forzicija30032014 nektarina cvijet

cvale su i ljubičice i narcise

21032014 ljubicica15032014 narcise

a krajem ožujka zablistale su i euphorbia polychroma i dicentra.

29032014 euphorbia30032014 dicentra

Ostale fotografije iz ožujka možete pogledati u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Ozujak 2014

  

Kalemljenje voćki na raskol

Postoje brojne literature s uputama kako možete kalemiti voćke, a postoji jako mnogo metoda i načina.

Uvodno o kalemljenju (cijepljenju) voćki možete pročitati OVDJE.
Ja prakticiram uzimanje plemki za kalemljenje u zimi, te kalemljenje istima na proljeće. Prema fenološkom kalendaru, najbolje vrijeme za kalemljenje voćki s pripremljenim plemkama je trenutak dok forzicija procvate – to je većinom u ožujku. Sam dan dok kalemite ne smije puhati vjetar i ne smije biti prehladno. Ako i malo zakasnite i kalemite poslije cvata forzicije, ima šanse da se primi – meni je uspjelo kalemljenje i u travnju.
Osobno sam nekad mislila da je kalemljenje nešto jako komplicirano i da to nije samo tako naučiti. Međutim, imala sam prilike da mi je nekoliko ljudi pokazalo kako to oni rade i uvidjela sam da to baš i nije teško i da to može svatko napraviti. Ako ste amater kao ja u ovome, neće vam uspjeti uvijek – ali vrijedi probati ako vam se ukaže prilika za to.
Na raskol se uglavnom kalemi dolje pri bazi voćke, na samu podlogu. Meni su prošle godine zečevi oglodali nekoliko mladih voćki, ali onaj najniži dio je ostao zdravi, pa sam tu kalemila plemke starinskih sorti jabuka.

I na moju sreću, od 3 takvih voćki, uskoro su propupale dvije, evo fotografije jedne od prošle godine 🙂

Evo foto prikaza kako se kalemi na raskol:
Za kalemljenje vam treba oštar voćarski nožić, gumice za kalemljenje i voćarski vosak.

Kako i sam naziv govori, na podlozi napravite voćarskim nožićem raskol od nekoliko centimetara – točno po sredini podloge. Plemku morate «naoštriti», i to s jedne strane više, a s druge ostavite više kore.

    

Dio s više kore ide s vanjske strane, s manje s unutarnje strane podloge. Ako je podoga puno šira od plemke, možete staviti nutra i 2 plemke (pogledajte fotografiju kalemljene jabuke na početku teksta). Prilikom umetanja plemke si raskol raširite voćarskim nožićem i pravilno umetnite plemke, da što bolje budu poravnate kore plemke i podloge.

    

Nakon toga sve omotajte i pričvrstite voćarskom gumicom, skratite plemku na 2-3 pupa i sve rane zamažite voćarskim voskom. Nakon toga treba čekati da sokovi prokolaju, i ako će biti sreće, plemka će početi pupati. Ukoliko nije uspjelo, plemka će se posušiti.  Gumicu ne treba micati, ona će sama tokom godina otpasti.


 

Škola vrtlarenja 2014

Škola vrtlarenja je program udruge Biovrt – u skladu s prirodom koji se sastoji od 5-10 radionica godišnje koje će se održavati od travnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova nawww.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

28 06 2013 ogrozd

Škola vrtlarenja objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:

Planiranje vrta; Dobri i loši susjedi u vrtu; Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka; Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja; Korovi u vrtu; Malčiranje; Bolesti biljaka; Štetnici i saveznici u vrtu; Cvijeće u vrtu; Berba i spremanje plodova; Nastajanje i sakupljanje sjemenja; Priprema vrta za zimu; Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka; Samoniklo jestivo i ljekovito bilje.

Sudionici/ce Škole vrtlarenja imati će prilike naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je zamišljena za sve zaljubljenike u Prirodu, neovisno o predznanju.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

17 06 2013 gaillardiasalata biovrt

Broj sudionika po radionicama je ograničen.

Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice).

Za svaku radionicu biti će objavljena najava 7 dana prije održavanja radionice na www.biovrt.com.

Moguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.

Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica – ovisno o sezoni.

Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu, te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Sve novosti vezane za Školu vrtlarenja 2014 pratite ovdje:

Škola vrtlarenja 2014

 

Pirika – Agropyron repens

Pirika, pirevina, puzava pirika (lat Agropyron repens syn. Elymus repens) je višegodišnja biljka iz obitelji trava (Poaceae). Naći ćete ju gotovo posvuda: na slabijem tlu, oranicama, livadama, po međama, na putovima i u vrtovima. Rod Agropyron sadrži oko 100 vrsti trava koje imaju zeleno ili sivkasto lišće, narastu od 30 cm do preko 1 metar, i naravno, sve imaju rizomatsko korijenje. Zbog toga je jedan od najomraženijih korova svakog vrtlara/ice. Tko ima ovu nesreću da na svom vrtu ima piriku, ima teške muke s njenim suzbijanjem. Naime, pirika je vrlo invazivna biljka koja se širi rizomatskim korijenjem, vrlo je agresivna i gotovo ju je nemoguće potpuno maknuti s vrta dok se jednom tamo pojavi.
Površinski izgleda kao obična trava, ali čupanjem joj nećete uopće naškoditi. Razlog tomu je što se ona širi podzemnim rizomima, i to jako uspješno i jako naširoko.

Evo kako izgleda pirika na rano proljeće. Površinski izgleda kao obična trava, međutim nije ju moguće tek tako isčupati. Na slici su rizomi koji tek počinju rasti, oni mogu biti dužine i do par metara, a uglavnom su na dubini 5-20 cm.

    
Samim prekopavanjem tla se nećete riješiti pirike. Svaka obrada tla bilo čime što reže – tanjurače, motika, lopata – samo sjecka korijenje na sitnije dijelove i tako razmnožava piriku. Iz svakog komadića rizoma izrasti će nova biljka. Preokretanje zemlje kao kod štihanja ili oranja koje inače pomaže kod velikih busena trave, kod pirike neće pomoći, ona ionako “putuje” ispod zemlje. Radi toga se mjesto gdje imate piriku obrađuje vilama ili zubcima motičice, te pažljivo uklonite svo korijenje.

Ja koristim malu motičicu s zupcima kojom nadižem biljku van iz zemlje i pažljivo vadim sve rizome. Najbolje je to napraviti čim prije na proljeće, kad se ona tek počinje širiti. Kod vađenja korijenja treba biti pažljiv: dovoljno je da se prilikom vađenja samo vrh korijenja odlomi  i ostane u tlu, narasti će nova biljka. Vrh korijena odnosno mladi izdanci su posebno su lomljivi.

    
Korijenje određenih korova ima sposobnost otpuštanja kemijskih supstanci u tlo da bi napravili put kroz zemlju tvrdu kao beton. Jedna od tih biljaka je i pirika, koja ispuštanjem kemijskih supstanci u tlo  “miče” konkurenciju s puta. Radi  A ono što tako ne makne izbuši svojim korijenjem. Tako nerijetko možete pronaći probušene gomolje krumpira, gladiola i slično ako imate piriku na vrtu – ona svojim korijenjem doslovno prolazi kroz njih.

Pirika je stoljećima na glasu kao jako invazivan korov, postoje zapisi kako su seljaci čupali i bacali piriku na puteve ne bi li se uništila još od srednjeg vijeka. Ona je iznimno “žilava”; ako ju nakon vađenja ostavite da se posuši, a čak i nakon nekoliko tjedana dobije malo vlage ili padne kiša, ona će oživiti i nastaviti s invazijom. Postoji i narodna uzrečica da “pirika oživi i nakon 7 godina kako se iskopa iz zemlje”. I doista, uvijek ili nešto ostane u zemlji, ili se ne odnese s vrta i ostavi na puteljku, pa opet krene u invaziju. Osim toga, u invaziji joj pomažu voluharice – one kopaju tunele pod zemljom, a pirika koristi te tunele za brže putovanje pod zemljom. Voluharice se uz naše povrće i cvijeće hrane i rizomima pirike i njih si često pospremaju za zimu u “smočnice” pod zemljom. Često sve ne pojedu, pa pirika opet naraste  – tako zapravo voluharice i presađuju piriku i šire ju (VIŠE).

Možete se je probati riješiti i jednim trikom koji sam čula: dobro pognojite tlo, na taj način ćete ju privuči bliže površini, pa onda lakše ukloniti sve rizome.

Malčiranje u debljem sloju sam probala i to ne funkcionira za suzbijanje rasta pirike, upravo suprotno – još se je ispod malča najviše razmnožila. Međutim, malč funkcionira isto na način da privlači piriku više na površinu, pa ju je lakše ukloniti.

Osim ružnih riječi o njoj, evo i nešto pozitivno – pirika je vrlo ljekovita biljka, a prvi zapisi o njenoj ljekovitosti datiraju čak od 4. st.pr.n.e.  Ljudi su promatrali domaće životinje i vidjeli da najradije jedu piriku, te tako zaključili da je ljekovita. I doista, ako ćete pratiti koje trave ponekad jedu psi ili mačke (ja jesam) – piriku uvijek najradije biraju. Vjerojatno se i zato u nekim dijelovima svijeta pirika naziva “pasja trava”.

Tokom povijesti je pirika glasila kao univerzalan lijek, međutim ipak to nije tako. Rizome pirike možete koristiti za ljekoviti čaj, ponajprije za proljetno čišćenje krvi i jačanje organizma. Pirika sadrži silicijevu kiselinu, kao preslica. Odlična je kod infekcija, reumaticnih i uroloških oboljenja, kao diuretik, te služi za lječenje jetre i žući, posebno žutice. Rastapa bubrežne i žučne kamence, čisti kožu, a pomaže i kod bolesti pluća i plućne tuberkuloze.

Vadi se na jesen ili na proljeće. Najlakše je u vrijeme oranja iza pluga prikupiti rizome, ali naravno, ako ju vadite na svom vrtu, umjesto bacanja i rizika da opet negdje opet naraste, najbolje bi bilo oprati ju i staviti sušiti. Tako možete imati nešto koristi od tog napornog rada. Rizome treba oprati i očistiti od bočnog korijenja, a zatim sušiti na suncu dok ne postane lomljivo. Droga je sladunjavog okusa, bez posebnog mirisa.

Više o ljekovitosti pročitajte OVDJE.