0
Ožujak 2014 – proljeće je uranilo
Početkom se ožujka, s obzirom na nedavni porod i malo dijete, nisam previše bavila vrtom. Doduše, jesam sadila i vadila nešto malo biljaka, ali nisam započinjala s većim radovima niti boravila duže vrijeme na vrtu. Ali već u drugoj polovici ožujka, dok je bilo toplije i proljeće je uranilo, malac je bio u kolicima pored mene dok sam se borila s korovom na vrtu. Naravno, dok je bio raspoložen za spavanje u kolicima. A kad je bilo prehladno ili je puhao vjetar, ukrala sam si barem po sat-dva svaki dan dok je malo spavao i odjurila na vrt. Kako je s malom bebom ostalo puno manje vremena za vrt, često sam samo kroz prozor s čežnjom gledala na vrt i zamišljala što bi sve mogla na njemu napraviti.
Kako je vrijeme bivalo sve toplije, sve je počelo brže rasti i prije cvasti. Livade su se već početkom ožujka šarenile od crvene mrtve koprive i čestoslavice, a uskoro su sve zažutili i maslačci. I počele su pjevati ptičice, nešto najljepše što se može čuti dok počne proljeće 🙂
Sve je zujalo na livadama od mnoštva bumbara i pčelica. A u hotel za kukce su se doseljavale i solitarne pčele.
Sredinom sam ožujka konačno našla vremena posijati rajčice, niknule su vrlo brzo. I većinu lončanica sam iznijela van, jer usprkos čestom vjetru, bilo je dovoljno toplo. Bolje je za cvijeće da bude vani na svjetlu.
Kada sam imala te sreće da je bilo vremena za vrt, i dalje sam sanirala štetu koju je kopajući napravila Nera, te vadila busene trave na početku vrta. Na početnom dijelu biovrta raste puno cvijeća i tu je baš Nera puno kopala, tako da sam detaljno sređivala taj dio. Na tom dijelu vrta sam i presadila ljiljane. Naime, prošle sam godine jedan dio gdje su rasli greškom zamijenila za stazu i ugazila ih. Sad sam sve to iskopala, bili su u velikoj žičanoj “posudi” koju sam napravila pred nekoliko godina. Sirote lukovice baš su bile utiskane pod zemljom i nikako da uopće niknu. Sve je to sad posađeno na drugu gredicu i označeno s popikanim grančicama, da ne gazim opet preko njih.
Krajem ožujka sam imala berbu prošlogodišnjih kupusnjača s vrta br 2, prije nego je muž je sve pomalčirao, i potanjurao, a radi pripreme tla za povrtnjak. Na jednom velikom dijelu tlo je prekrila mišjakinja i tako je bila kao živi malč i čuvala je tlo – ovo je za mene idealna situacija na povrtnjaku preko zime. Jedino su nedirnute ostale prve 2 gredice na vrtu br 2, na kojima je bio na jesen posađeni češnjak, salata, te u rano proljeće posijani bob i grašak. Niknulo je i jako puno samozasijanih rotkvica između, jer sam tu prošle godine ostavila nek odu u sjeme i nisam ga pobrala radi križanja. I da, svašta je niknulo, i nisu sve bile baš super sočne za jelo, ali nešto ipak jest, pa sam već polovicom ožujka brala rotkvice.
Salata je već bila za berbu od polovice ožujka – nešto zimske što sam presađivala na jesen, ali i nešto ljetne starinske, više vrsti, što se je rasipalo sjeme pa je sama niknula. U tome je ljepota vlastitog vrta: ako se sve pametno isplanira, imate berbu na vrtu tijekom cijele godine i ako jedete sezonski, malo toga morate kupovati. Baš mi je bilo žalosno vidjeti koliko ljudi kupuje salatu u dućanima, i to lokalnih mještana, kad je tako jednostavno imati salatu i u ovo doba godine.
Krajem ožujka je već bilo toliko toplo, predivno vrijeme, da sam započela već i s povrtnjakom. Posadili smo krumpir, traktorom i sadilicom – dio na vrtu br 2, dio na njivama koje imamo posebno. I nakon toga mama mi je pomogla u sjetvi na vrtu. Moj otac je kao i svake godine na vrtu br 2 povukao sadilicom za krumpir redove, pa smo napravile prve 2 gredice i posijale nešto graška, salate, malo cikle i blitve, peršin, mrkvu, proljetni češnjak i luk.
Jako je toplo za ovo doba godine i niti nije sila za sjetvu, ali to su prve kulture koje je i ok tak rano posijati. To je bilo sve za radove u ožujku na vrtu, ostalo polako nastavljam kroz travanj.
Istovremeno, biovrt nisam puno dirala osim već spomenutog, na njemu su polako počele cvasti proljetnice, a i lupinusi su jako brzo rasli. Zanimljivo je da tko god uđe u biovrt vidi samo korove i sve zarašteno, dok ja točno znam na kojem kutku koju biljku tražiti da mora niknuti u tom kaosu. A ima ih prilično raznih vrsti posvud 🙂
Na samom kraju ožujka sam konačno cijepila voćke. Konačno je prestao vjetar koji je u drugoj polovici mjeseca dosta puhao, forzicija je još cvala – to je po fenologiji znak za dobro vrijeme za cijepljenje. Imala sam neke divljake jabuka i kruške na koje sam na više grana kalemila, i porezali smo muški dud i gore sam na raskol cijepila rodne grane ženskog crnog duda koji imam posađeni u vrtu i bijelog sa susjedovog stabla. Bile su jako velike grane koje su ostale i nisam baš uvjerena u uspjeh za dud, ali vidjet ćemo, nadam se da se bar nešto bude primilo.
A osim forzicije, počele su cvasti i voćke:
cvale su i ljubičice i narcise
a krajem ožujka zablistale su i euphorbia polychroma i dicentra.
Ostale fotografije iz ožujka 2014 možete pogledati u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/ozujak-2014/
Kalemljenje voćki na raskol
Postoje brojne literature s uputama kako možete kalemiti voćke, a postoji jako mnogo metoda i načina.
I na moju sreću, od 3 takvih voćki, uskoro su propupale dvije, evo fotografije jedne od prošle godine 🙂
Kako i sam naziv govori, na podlozi napravite voćarskim nožićem raskol od nekoliko centimetara – točno po sredini podloge. Plemku morate «naoštriti», i to s jedne strane više, a s druge ostavite više kore.
Dio s više kore ide s vanjske strane, s manje s unutarnje strane podloge. Ako je podoga puno šira od plemke, možete staviti nutra i 2 plemke (pogledajte fotografiju kalemljene jabuke na početku teksta). Prilikom umetanja plemke si raskol raširite voćarskim nožićem i pravilno umetnite plemke, da što bolje budu poravnate kore plemke i podloge.
Nakon toga sve omotajte i pričvrstite voćarskom gumicom, skratite plemku na 2-3 pupa i sve rane zamažite voćarskim voskom. Nakon toga treba čekati da sokovi prokolaju, i ako će biti sreće, plemka će početi pupati. Ukoliko nije uspjelo, plemka će se posušiti. Gumicu ne treba micati, ona će sama tokom godina otpasti.
Škola vrtlarenja 2014
Škola vrtlarenja je program udruge Biovrt – u skladu s prirodom koji se sastoji od 5-10 radionica godišnje koje će se održavati od travnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.
Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)
Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova nawww.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.
Škola vrtlarenja objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:
Planiranje vrta; Dobri i loši susjedi u vrtu; Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka; Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja; Korovi u vrtu; Malčiranje; Bolesti biljaka; Štetnici i saveznici u vrtu; Cvijeće u vrtu; Berba i spremanje plodova; Nastajanje i sakupljanje sjemenja; Priprema vrta za zimu; Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka; Samoniklo jestivo i ljekovito bilje.
Sudionici/ce Škole vrtlarenja imati će prilike naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je zamišljena za sve zaljubljenike u Prirodu, neovisno o predznanju.
Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.
Broj sudionika po radionicama je ograničen.
Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice).
Za svaku radionicu biti će objavljena najava 7 dana prije održavanja radionice na www.biovrt.com.
Moguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.
Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica – ovisno o sezoni.
Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu, te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.
Sve novosti vezane za Školu vrtlarenja 2014 pratite ovdje:
Pirika – Agropyron repens
Pirika, pirevina, puzava pirika (lat Agropyron repens syn. Elymus repens) je višegodišnja biljka iz obitelji trava (Poaceae). Naći ćete ju gotovo posvuda: na slabijem tlu, oranicama, livadama, po međama, na putovima i u vrtovima. Rod Agropyron sadrži oko 100 vrsti trava koje imaju zeleno ili sivkasto lišće, narastu od 30 cm do preko 1 metar, i naravno, sve imaju rizomatsko korijenje. Zbog toga je jedan od najomraženijih korova svakog vrtlara/ice. Tko ima ovu nesreću da na svom vrtu ima piriku, ima teške muke s njenim suzbijanjem. Naime, pirika je vrlo invazivna biljka koja se širi rizomatskim korijenjem, vrlo je agresivna i gotovo ju je nemoguće potpuno maknuti s vrta dok se jednom tamo pojavi.
Površinski izgleda kao obična trava, ali čupanjem joj nećete uopće naškoditi. Razlog tomu je što se ona širi podzemnim rizomima, i to jako uspješno i jako naširoko.
Evo kako izgleda pirika na rano proljeće. Površinski izgleda kao obična trava, međutim nije ju moguće tek tako isčupati. Na slici su rizomi koji tek počinju rasti, oni mogu biti dužine i do par metara, a uglavnom su na dubini 5-20 cm.
Korijenje određenih korova ima sposobnost otpuštanja kemijskih supstanci u tlo da bi napravili put kroz zemlju tvrdu kao beton. Jedna od tih biljaka je i pirika, koja ispuštanjem kemijskih supstanci u tlo “miče” konkurenciju s puta. Radi A ono što tako ne makne izbuši svojim korijenjem. Tako nerijetko možete pronaći probušene gomolje krumpira, gladiola i slično ako imate piriku na vrtu – ona svojim korijenjem doslovno prolazi kroz njih.
Pirika je stoljećima na glasu kao jako invazivan korov, postoje zapisi kako su seljaci čupali i bacali piriku na puteve ne bi li se uništila još od srednjeg vijeka. Ona je iznimno “žilava”; ako ju nakon vađenja ostavite da se posuši, a čak i nakon nekoliko tjedana dobije malo vlage ili padne kiša, ona će oživiti i nastaviti s invazijom. Postoji i narodna uzrečica da “pirika oživi i nakon 7 godina kako se iskopa iz zemlje”. I doista, uvijek ili nešto ostane u zemlji, ili se ne odnese s vrta i ostavi na puteljku, pa opet krene u invaziju. Osim toga, u invaziji joj pomažu voluharice – one kopaju tunele pod zemljom, a pirika koristi te tunele za brže putovanje pod zemljom. Voluharice se uz naše povrće i cvijeće hrane i rizomima pirike i njih si često pospremaju za zimu u “smočnice” pod zemljom. Često sve ne pojedu, pa pirika opet naraste – tako zapravo voluharice i presađuju piriku i šire ju (VIŠE).
Možete se je probati riješiti i jednim trikom koji sam čula: dobro pognojite tlo, na taj način ćete ju privući bliže površini, pa onda lakše ukloniti sve rizome.
Malčiranje u debljem sloju sam probala i to ne funkcionira za suzbijanje samog rasta pirike, upravo suprotno – još se je ispod malča najviše razmnožila. Međutim, malč funkcionira isto na način da privlači piriku više na površinu, pa ju je lakše ukloniti. Ako uporno redovito malčirate sijenom i stalno gore dodajete malč – zemlja je sve rahlija i bogatija, korijenje tj. rizomi se dižu na površinu pa s vremenom vrlo lako možete izvaditi cijelo korijenje bez pucanja – i tako ćete se je i riješiti s gredica. Samo morate biti uporni i strpljivi i mijenjati uvjete rasta.
Osim svoje invazivnosti i teškog uklanjanja iz tla, pirika ima još jednu neugodnu sklonost, koju nema gotovo nijedna druga vrsta korova. Ona svojim korijenjem buši sve što joj se nađe na putu pod zemljom. Mrkva, cikla, lukovice, krumpir… ako bilo što takvo bude na putu piriki, ona to neće zaobići, već će proći točno kroz to. Završni dio korijena je uski i šiljasti, pa joj to olakšava prodiranje kroz prepreke pod tlom.
Stoga ukoliko imate neki dio vrta gdje raste pirika, najbolje da ne sadite gomoljasto povrće i cvijeće na tom dijelu vrta, jer velika je vjerojatnost da će pirika napraviti ovo što je napravila i ovom krumpiru na fotografiji ispod – probušila ga.
Općenito i na ostalim dijelovima vrta pirika nije poželjna, jer svojim mirisom koji ispušta u tlo doslovno tjera ostale biljke i potiskuje ih i tako si radi prostor za sebe. A sve što počupate morate odnijeti s vrta i maknuti s tla – jer nakon prve kiše, čak i nakon tjedan dana čupanja – ona će se opet oporaviti i narasti.
Osim ružnih riječi o njoj, evo i nešto pozitivno – pirika je vrlo ljekovita biljka, a prvi zapisi o njenoj ljekovitosti datiraju čak od 4. st.pr.n.e. Ljudi su promatrali domaće životinje i vidjeli da najradije jedu piriku, te tako zaključili da je ljekovita. I doista, ako ćete pratiti koje trave ponekad jedu psi ili mačke (ja jesam) – piriku uvijek najradije biraju. Vjerojatno se i zato u nekim dijelovima svijeta pirika naziva “pasja trava”.
Tijekom povijesti je pirika glasila kao univerzalan lijek, međutim ipak to nije tako. Rizome pirike možete koristiti za ljekoviti čaj, ponajprije za proljetno čišćenje krvi i jačanje organizma. Pirika sadrži silicijevu kiselinu, kao preslica. Odlična je kod infekcija, reumatskih i uroloških oboljenja, kao diuretik, te služi za liječenje jetre i žući, posebno žutice. Rastapa bubrežne i žučne kamence, čisti kožu, a pomaže i kod bolesti pluća i plućne tuberkuloze.
Vadi se na jesen ili na proljeće. Najlakše je u vrijeme oranja iza pluga prikupiti rizome, ali naravno, ako ju vadite na svom vrtu, umjesto bacanja i rizika da opet negdje opet naraste, najbolje bi bilo oprati ju i staviti sušiti. Tako možete imati nešto koristi od tog napornog rada. Rizome treba oprati i očistiti od bočnog korijenja, a zatim sušiti na suncu dok ne postane lomljivo. Droga je sladunjavog okusa, bez posebnog mirisa.
Više o ljekovitosti pročitajte OVDJE.
Biljke koje čiste tlo
Svjedoci smo strašnih poplava koje su u svibnju zadesile Slavoniju, Srbiju i BIH. Vode se polako povlače i ljudi se polako vraćaju u svoje domove. A ovim uništenih domova, još jedan gorući problem je zagađenost poljoprivrednih površina – površina na kojima se uzgaja hrana. Na području sela u općinama Drenovci, Gunja i Vrbanja bilo je ili je još uvijek poplavljeno, prema podatcima Ministarstva poljoprivrede, 5.178 hektara poljoprivrednih površina. Osim što su uništeni usjevi i trajni nasadi, tlo je nažalost onečišćeno i nije sigurno za uzgoj hrane. Naime, u poplavnim vodama završili su pesticidi, gorivo za traktore, sadržaji septičkih jama, deponiji stajskog gnoja… Stoga, iako se potencijalno još stigne i nešto posijati na te površine, pitanje je koliko bi takva hrana bila sigurna.
U ovakvim situacijama, jedno od prirodnih rješenja je sijati biljke koje čiste tlo. Ova metoda, zvana još i fitoremedijacija je najjeftinija, a vrlo pouzdana metoda čišćenja tla od toksina. Naime, neke biljke imaju sposobnost asorbiranja teških metala iz tla, dok druge imaju sposobnost asorbcije i razgradnje kemikalija na manje štetne tvari. Jedna od glavnih prednosti su relativno niske cijene u usporedbi s drugim metodama. Ova metoda ipak nije bez mana, to je proces koji ovisi o dubini korijenja i toleranciji biljke na zagađenja.
Jedna od najboljih biljaka za čišćenje tla je suncokret (lat. Helianthus annuus). Suncokreti apsorbiraju olovo, arsen, cink, krom, bakar i mangan iz tla, a uspješno su se koristili za čišćenje urana i stroncija -90 iz kontaminiranog tla u Ukrajini nakon černobilske katastrofe. Suncokret crpi i jako puno vode iz tla, tako da ga je preporučljivo posaditi i recimo pokraj zidova koji sadrže vlagu i suncokreti će brzo taj problem riješiti.
Hortenzija (lat. Hydrangea) koja se u mnogim vrtovima uzgaja kao ukrasni grm čisti aluminij iz tla.
Cvjetovi Hydrangea Macrophylla (VIŠE) mogu biti plavi, crveni, ružičasti, svjetloljubičasti ili tamnoljubičasti. Boja cvjetova ovisi o pH vrijednosti tla; ako je tlo kiselo cvjetovi će biti plavi, ako je tlo neutralno cvjetovi će biti blijedi, a ako je alkalno bit će ružičasti ili ljubičasti. Ta promjena cvjetnog pigmenta ovisi upravo o česticama aluminija, koje hortenzije sadržavaju.
Osim hortenzije, sposobnost čišćenja tla od aluminija ima i Melastoma afinaa.
Biljke iz obitelji kupusnjača (lat Brassicaceae) uklanjaju olovo iz tla. U ovu obitelj spadaju zelje, kelj, brokula, cvjetača, repa, rotkva, hren, gorušica… Ukoliko se dakle ove vrste uzgajaju na kontaminiranom tlu, nikako se ne preporuča jesti iste, jer te tvari one talože u svojim listovima. U tom slučaju, da ne bi došli u napast, radije birajte vrste koje nisu toliko jestive poput gorušice ili ukrasnog zelja.
Daikon ili bijela rotkva (lat. Raphanus sativus var. longipinnatus) tradicionalno se u Japanu koristi za čišćenje i rahljenje tla.
Drveće koje čisti tlo
Drvo duda (lat Morus) otpušta kemikalije koje potiču rast bakterija koje razgrađuju PCB kemikalije.
Vrbe apsorbiraju kadmij, cink i bakar.
Osim što se sve ove biljke koriste u ekstremnim slučajevima, i sami ih možete koristiti na svojim vrtovima u svrhe čišćenja tla od toksina i kemikalija koji su nažalost često posvuda u tlu oko nas.
