ožujak 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Kalemljenje voćki

Oplemenjivanje voćaka vrši se spajanjem dviju različitih biljaka. Ovaj postupak primjenjivali su još stari Kinezi, Egipčani, Feničani, te Rimljani, koji su o tome i pisali. Do danas je opisano oko 137 različitih načina oplemenjivanja, a najviše se primjenjuje tek desetak načina. Najčešće se vrši cijepljenje na klin, u krunu, na trokut, zakrpom, u prsten, sedlasto cijepljenje, okuliranje…

U današnje vrijeme sve je manje sorti jabuka i općenito svih vrsti koje se uzgajaju. Procjenjuje se da se je od početka 1900-tih do kraja 20-tog stoljeća broj vrsti voća i povrća koje su se uzgajale u poljodjelstvu smanjio za 97%. U SAD se je u 19. stoljeću uzgajalo preko 7000 sorta jabuka, a danas recimo ako idete kupiti u dućan sadnicu jabuke, na raspolaganju vam je tek 10-tak vrsti. Međutim, još se uvijek mogu pronaći divne starinske jabuke u seoskim vrtovima koje vrijedi očuvati. Tako sam imala prilike upoznati nekoliko ljudi koji skupljaju i dalje razmnožavaju te divne starinske vrste u novim voćnjacima koje sade. Isto sam i ja odlučila napraviti: zasaditi voćnjak starinskih vrsti te sačuvati starinske vrste voćki od izumiranja.

Postoje inicijative za očuvanje starinskih vrsti diljem Hrvatske, pa tako i npr. udruga Sačuvajmo starinske sorte jabuka čiji rad možete pratiti na facebooku, u kojoj članovi skupljaju i sade starinske vrste jabuka i krušaka i tako ih štite od izumiranja.

Prednost starinskih vrsti pred današnjim vrstama koje možete kupiti u dućanima je ta što starinske vrste uopće ne treba tretirati nikakvom kemijom da biste imali dobar urod, što s novim vrstama često nije slučaj. Razlike u izgledu, mirisu i okusu starinskih vrsti također je nešto što doista vrijedi očuvati. Tako i ja u svom vrtu imam jednu staru jabuku koja svake godine rodi obilno, cijelo ljeto jedemo plodove samo s te jedne jabuke, a samu jabuku nije potrebno baš ničim tretirati. Kod mojih susjeda također postoji nekoliko takvih vrsti koje danas više nećete moći naći u trgovinama. Posebno me oduševljava jedna malo sitnija crvena ljetna jabuka koja je izuzetno mirisna i aromatična, a dok ju prerežete i iznutra je malo crvenkasta.

    

U starinskim voćnjacima sve su voćke nekad bile ogromne i to je ponekad znalo otežati berbu, zato je zadnjih desetljeća postao trend izvaditi te stare vrste i posaditi nove voćke koje su manje pa ih je lakše brati. Nažalost, time se nepovratno gube i neke starinske sorte koje nitko dalje više ne održava. Naime, te su voćke narasle ogromne jer su bile uzgojene iz koštice, i to struka naziva “divljakom”. Uzgojiti voćku iz same koštice je lutrija jer nikad ne znate kakvi će plodovi biti, a radi oprašivanja i križanja s drugim vrstama. I danas postoje takve vrste jabuka, krušaka, marelica u starinskim voćnjacima koje nisu kalemljene, nego uzgojene iz koštica. U starinskom voćnjaku moje bake postojala je divna vrsta marelice koja je imala ukusne koštice okusom nalik na lješnjak, nimalo slične gorkim plodovima današnjih marelica. Naravno, da biste znali kakva će vam voćka iz koštice biti ploda trebalo je čekati godinama, a tako uzgojena voćka ne ispadne uvijek niti velikih niti ukusnih plodova.

Glavni argument za oplemenjivanje voćaka je da biljka uzgojena iz sjemena nikad ne daje iste osobine kao matična biljka radi činjenice da najbolja nasljedna svojstva teže povlačenju, barem tako tvrde u nekim literaturama. Radi želje da se osiguraju iste osobine, ljudi prakticiraju oplemenjivanje – cijepljenje, kalemljenje voćaka. Kod samog postupka dakle imate dvije različite biljke: podlogu i plemku. Podloga kako i sam naziv govori je najjednostavnije rečeno korijenje i dio panja, dok plemka daje krošnju – plemka je dio koji uzimamo s druge biljke čija svojstva želimo zadržati – dakle plodovi. Sve podloge su prije bile upravo vrste uzgojene iz koštice – “divljaci”. To je rezultiralo ogromnim rastom voćki, ali i njihovom otpornošću i dugovječnosti. Danas je struka razvila podloge koje su manje, pa je sama berba i održavanje jabuka puno jednostavnije. Određene su podloge razvijene za bolje prilagođavanje nekim uvjetima – suši, tlu, neke su otporne na određene bolesti i sl. U pravilu su one sve ili slabo bujne ili srednje bujne. Slabo bujne podloge se koriste za plantažni nasad – one su visoko rodne uz pravilnu njegu i obrezivanje, ali imaju i slabije korijenje i obavezno trebaju potpornje za rast. One su više zanimljive za gospodarski uzgoj, mada su i praktične za neke jako male vrtove u kojima ipak želite imati nekoliko voćki, ali imate premalo prostora za veće drveće. Srednje bujne podloge su idealne za obiteljske voćnjake jer mogu samostalno rasti, a ne narastu prevelike pa ih možete održavati i brati bez problema. Također, ne zauzimaju toliko prostora kao “divljaci” koje mogu narasti i preko 5 metara u visinu. Većina vrsti za hobiste u dućanima uglavnom su kalemljene na srednje bujne podloge, ali i to uvijek možete provjeriti s prodavačima.

Sve ove vrste na uzgojenim podlogama u pravilu ne postižu takvu dugovječnost kao starinski “divljaci”, ali opet, “divljaci” zauzimaju jako puno prostora, pa treba odvagnuti koje osobine vam bolje odgovaraju za vaš vrt. Kod mene ima mjesta i za jedne i za druge. Jabuke (starinske) sam posijala pred 2 godine i imam sadnice visoke preko 1 metar, te ću idućih godina na njih na granu po granu kalemiti druge starinske vrste voćki, ali i zadržati neke grane da provjerim kako će izgledati «original» plodovi. Dakle na jednoj voćki vi možete kalemiti i na svaku granu odvojeno više vrsti, a to je onda recimo prednost velikog stabla – na takvom stablu možete sačuvati puno vrsti, a sve na samo jednoj biljci. Mirko Veić, poznati hrvatski sakupljač starinskih sorti jabuka, na jednoj je jabuci cijepio čak 40 raznih vrsti (više)

Postoje prednosti kalemljenja, ali i nedostaci ovog postupka, kao što su činjenica da smo ipak združili dvije različite biljke i kako tvrdi Masanobu Fukuoka, upravo je ovo razlog što kalemljene voćke imaju tendenciju same sebe zarasti i moramo ih obrezivati, dok se to s prirodno izraslim voćkama ne događa, one formiraju normalnu prirodnu krošnju. Osobno, silno me intrigiraju i drukčije mogućnosti razmnožavanja voćaka od kalemljenja. Moja majka npr. razmnožava agrume iz reznica. Mene zanima i kako bi ipak izgledala jabuka uzgojena iz sjemena i to je nešto što ću pokušati otkriti/naučiti idućih godina. Imam i jednu divnu starinsku vrstu višnje koja se sama razmnožava – rizomatskim korijenjem. Dakle oko matične biljke, a iz njenog korijenja uokolo niču mlade višnje s istim osobinama kao i matično stablo. A to je najfinija vrsta višnje koju sam probala – ogromnih tamnih slatkastih plodova. Dakle, kalemljenje nije jedini način na koji možemo razmnožiti voćke, ali svakako jeste najčešći i danas za struku najpouzdaniji i najlakši. Međutim, ne trebamo sve gledati kako današnja struka i kapitalistički svijet gleda – s strane zarade i učinka, da se s minimalno uloženim imputima dobije maksimalni učinak. Sama priroda i bioraznolikost zaslužuju da sve ovo sagledamo i iz drukčijeg kuta i pokušamo sačuvati starinske vrste koje i nisu toliko rodne i nisu tržišno zanimljive, ali su zato zanimljive radi drugih osobina, kao otpornost ili okus, kao i probati razviti neke drukčije metode uzgoja.

Osobno jedem samo svoje jabuke, eventualno ponekad nabavim nešto iz domaćeg organskog uzgoja, a one iz dućana niti ne gledam. Iako jabuka slovi kao jedno od najzdravijih voća, ona iz konvencionalnog uzgoja je toliko puno prskana da često jabuku proglašavaju i jednim od voća s najviše pesticida (Više). A ako imate i mali komadić zemlje, s tek par stabala jabuka možete imati jabuke cijele godine, samo morate posaditi ranu, ljetnu, jesensku i zimsku vrstu jabuke – dakle dosta vam je 3-4 vrste.

Siječanj je idealno vrijeme za pripremu kalema, odnosno plemki za kalemljenje (cijepljenje) voćaka. više o tome pročitajte OVDJE.

Prema fenološkom kalendaru, najbolje vrijeme za kalemljenje voćki s pripremljenim plemkama je trenutak dok forzicija procvate – to je većinom u ožujku. Sam dan dok kalemite ne smije puhati vjetar i ne smije biti prehladno. Ako i malo zakasnite i kalemite poslije cvata forzicije, ima šanse da se primi – meni je uspjelo kalemljenje i u travnju.

Za kalemljenje vam treba oštar voćarski nožić, gumice za kalemljenje i voćarski vosak. Većinom se kaleme jabuke, kruška, šljive, trešnje, breskve, marelice…

Osobno sam nekad mislila da je kalemljenje nešto jako komplicirano i da to nije samo tako naučiti. Međutim, imala sam prilike da mi je nekoliko ljudi pokazalo kako to oni rade i uvidjela sam da to baš i nije komplicirano i da to može svatko napraviti. Ne uspije uvijek, ali vrijedi probati. Postoje brojne literature s uputama kako možete kalemiti, a i sama ću uskoro prikazati 2 načina kako ja cijepim voćke na proljeće.

 

Veljača 2014 – promijenjivo

Veljaču sam započela sjetvom. Kako sam pregledavala sjeme, tako nisam mogla odoljeti pa sam posijala u tegle s sobnim cvijećem na prozorskoj dasci par vrsti campanula. Posijala sam i peruanske jagode, tomatillo i bijeli hibiskus coccineus, a polovicom veljače  luffu,cobaeu i bijelu echinaceu – ovo su vrste koje treba posijati već u veljači da bi na vrijeme narasle i rodile. Treba sijati i paprike u veljači, ali njih sam ove godine radi nedostatka vremena za brigu o presadnicama dala baki na sijanje.

Nakon hladnijeg razdoblja, već polovicom veljače je opet zatoplilo i jednostavno me je izmamilo u vrt. Presadila sam samonikle jednogodišnje kokotiće, nešto malo uz ogradu na biovrtu.

Nera mi je počela zadavati prave glavobolje prekopavanjem vrta u potrazi za voluharicama, a Pluto ju prati u tome (moja 2 psa). Nera dok si nešto zamisli ne odustaje od toga. Naravno, samo rade štetu, iskopaju biljke, ostave rupe na vrtu, pa sam na kraju samo morala ići ravnati zemlju za njima, joj katastrofa, a zemlja je bila premokra da bi se bilo što kvalitetno dalo napraviti…evo ovako dosta toga na vrtu izgleda– negdje su rupe toliko duboke da su i opasne za čovjeka jer si je tu lako nogu slomiti ako se ne pazi. Doduše tjerala sam ih s vrta, ali nemoguće ih je stalno imati na oku.

15022014 nera kopala

I ove godine smo imali poplavu u šumskom vrtu. 12.02.2014., nakon prvog zatopljenja i otapanja sveg onog snijega i leda. Također je napadalo i dosta kiše. Prvo se je punila voda na livadi desno, iza našeg grunta, ali kad je dotok vode bio preveliki s lijeve strane (kako je i prošle godine teklo preko ceste k nama), opet nam je poplavilo šumski vrt. Čovjek bi si pomislio da će odgovorni za slivne vode nešto učiniti po tom pitanju temeljem prošlogodišnjeg iskustva i spriječiti poplave kao prošle godine, ali to se nažalost nije dogodilo.Tek se voze naokolo i gledaju nastalu situaciju jednom dok se nešto dogodi, tipična hrvatska praksa. Trebalo je opet neko vrijeme da se povuče voda iz šumskog vrta, ali dobro da ove godine nije bilo tako puno vode pa nije bilo nekih šteta.

13022014 poplava u sumskom vrtu 113022014 poplava u sumskom vrtu 3

Kako je polovicom veljače bilo premokro za raditi u vrtu, a opet lijepo vrijeme za radove, otišla sam srediti moj kreativni nered ispred kuće – porezala sam srpom sve ukrasne trave, maknula sve suhe astere, poravnala sve što se je moglo – jer sve je bilo polegnuto i zarašteno, a ispod toga su počele nicati visibabe, šafrani, zumbuli i narcise – trebalo im je napraviti mjesta. Čak sam i presadila malo zumbula i narcisa koji su bili preblizu yucci koja se je razrasla..pa eto, za svrbež prstiju dobro iskorišten dan u vrtlarskim radovima

15022014 ispred kuce

S proljećem počinje i manija kupovanja cvijeća … moja stara ovisnost. Evo kako glasi moja logika kod kupovine cvijeća: ako se ne možeš odlučiti koju boju jaglaca odabrati, kupi od svake boje barem jedan Tako sam  ja napravila da se ne mučim oko izbora. Logično, ne?

Jaglace sam posadila u tegle pred kućom i to sam napola ukopala sve te jaglace skupa s teglicama – kasnije ću ih presaditi na otvoreno, a sad tu ima praznine među tulipanima. Tulipani su u ovim teglama jer drugdje uskoro nestanu radi voluharica. Nažalost, jako malo tih jaglaca opstane do iduće godine, ali im jednostavno ne mogu odoljeti – kasnije sam ih još nakupovala jer su mi tegle ipak bile malo preprazne.

19022014 jaglaci20022014 jaglaci

20.02. je bio divan dan, nisam mogla odoljeti i otišla sam na vrt. Šetala sam po vrtu br 2 s lopaticom u ruci i presađivala samoniklo cvijeće i bilje (kokotić, facelija, silene armeria…). Izvadila sam i kiselicu i tratinčice i to presadila k voćkama – neka raste:) Našla sam i neke velike kultivirane tratinčice za koje sam se čudila kako su nikle na vrtu i to sam presadila na cvjetnu gredicu pri kući. Na svakom koraku se može naći nešto zanimljivo dok se tako sve samozasijava.

Nakon presađivanja sam sam obrezala kupine i saponariu – ispod njih su bili pupoljci narcisa, da se ne muče pod suhim ostacima biljaka. Nakon toga sam porezala kupine kraj ograde, a kad sam već bila tamo, bilo je tamo još trajnica za porezati – sve uz ogradu – malva, divizma, lan, coreopsis, mamuzica, phlox, helenij, globus čičak…da sve može rasti…. Malo je i Nera tamo prekopala pa sam morala djevojačko oko opet saditi, dobro da sam to spazila i sredila… Nakon toga sam još obrezala i maline – odrezala one stare koje su rodile prošle godine, a nove koje budu ove godine rodile skratila… tako je to dok čekaš trudove, a od njih ništa. Rekli su mi da se moram opuštati u tim trenucima….a ne vidim boljeg načina za to od uživanja u vrtlarskim radovima. Naime, ono što nisam spomenula do sada je da sam bila trudna i da mi je termin za roditi bio 18.02., a kako i par dana poslije ništa od trudova, radila sam na vrtu sve dok je vrijeme dozvoljavalo. Par dana poslije počele su opet padati jače kiše i opet smo imali previše vode u šumskom vrtu.

I da, rodila sam 26.02.2014. godine. A to znači i malu promjenu u svemu. Naime, već sam i najavljivala da ću ove godine obrađivati opet samo manji dio vrta br 2, a dakle ovo je razlog zašto smanjujem obujam poslova i zašto nema predavanja ovo proljeće. Sve do kraja trudnoće nije mi bio problem raditi na vrtu, što možete i vidjeti iz tekstova radova u vrtu. Međutim ubuduće će briga za malo dijete uzeti dio vremena koji sam prije imala za vrt i pisanje. Stoga, možda i jedno vrijeme neće biti toliko često objavljivani novi tekstovi kao i inače, ali potruditi ću se i dalje koliko bude vremena pisati. Također, iako neće biti ove godine radionica u obujmu kao prijašnjih, potruditi ću se svakako nekoliko njih organizirati za sve zainteresirane. A brzo će narasti i mali vrtlar i početi vrtlariti s svojom mamom biovrtlarkom na vrtu 🙂

A zahvaljujući toploj zimi, i tokom veljače imala sam stalnu berbu svježeg povrća na vrtu, uglavnom kupusnjača, ali i kiselice koju obožavam

19022014 kelj 219022014 kiselica

Prezimio je i radič, a šenon je konačno formirao pupove za berbu

19022014 radic19022014 senon cvjetaca romanesco konacno

Počele su rasti koprive i medvjeđi luk u šumskom vrtu.

19022014 mlada opriva19022014 medvjedi luk nice

Procvao je i plućnjak, a drijen me je silno razveselio prvim pupoljcima.

19022014 plucnjak19022014 drijen pupoljci

A uz visibabe i procijepak, procvali su i mrežasti irisi i roza kukurijek

19022014 mrezasti iris19022014 kukurijek

Ostale fotografije iz veljače možete pogledati u galeriji fotografija na slijedećem linku:

Album Veljaca 2014

 

Aktivnosti Biovrta u veljači 2014

U veljači smo konačno započeli i s ovogodišnjim aktivnostima u udruzi.

Dana 01.02.2014. održana je razmjena sjemenja u Rijeci, u organizaciji “GSR pod Učkun”. Iako nismo fizički sudjelovali na samoj razmjeni, sudjelovali smo s sjemenjem koje smo poslali na razmjenu poštom. Velika hvala Vesni i Ani za koordinaciju i brigu o sjemenju naše udruge na razmjeni 🙂
razmjena sjemenja 01 02 2014 1razmjena sjemenja 01 02 2014 2

08.04.2014. održana je razmjena sjemenja u Čakovcu u organizaciji udruge Duga. 

Razmjena sjemenja bila je održana u centru Čakovca u poslovnoj zgradi Millenium (kraj MTČ parkinga), na prvom katu, u vremenu od 10-14 sati. Na navedenoj razmjeni članovima/icama udruge Duga pridružili su se i članovi/ice udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Odaziv građana na spomenutu razmjenu bio je veliki.
razmj sjemenja duga 08 02 2014 1razmj sjemenja duga 08 02 2014 2
Dana 09.02.2014. predsjednica udruge Silvija Kolar-Fodor sudjelovala je u radio emisiji Hrvatskog radija Knin “Kućanice” u kojoj je govorila o prednostima uzgajanja vlastite zdrave hrane.
Također, u veljači je snimljen prilog za HTV emisiju Eko zona, a na temu čuvanja starinskog sjemenja i prijedloga EU regulative o sjemenju koja nije bila pogodna za čuvanje starinskih sorti.
Prilog je bio prikazan 24.02.2013. u Regionalnom dnevniku na HTV-1, te 12.03.2014. u emisiji Eko zona, koji možete i pogledati na slijedećem linku, počinje na 7:20 min
EKO ZONA
Dobra vijest koja se je dogodila nakon snimanja ovog priloga je da je navedeni prijedlog regulative o sjemenju odbačeni. Dakle, ipak se je isplatio aktivizam raznih udruga i pojedinaca diljem Europe koji su se usprotivili ovom prijedlogu zakona:)
Optimizam za domace sjeme odbacen prijedlog komisije za novu regulativu o sjemenu
U veljači 2014. godine udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” donirala je sjeme za dvije hvalevrijedne akcije.
Dana 17.02.2014. godine poslani je paket sjemenja u OŠ Davorin Trstenjak iz Čađavice. Ovime udruga podržava školski projekt Edukacijsko-ekološkog parka i izvannastavnu aktivnost «Mali ekolozi», i to donacijom sjemenja cvijeća koje se tradicijski uzgaja u našim krajevima.
18.02.2014. Tvrtka Hedera iz Splita i udruga «Biovrt – u skladu s prirodom» iz Čakovca  su pokrenule akciju „Posadi cvijet za pčelinji svijet!”, kojoj je cilj očuvanje pčela, čiji je broj značajno smanjen diljem svijeta, a samim time je ugrožena i naša egzistencija. Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” se je akciji priključila donacijom mješavine sjemenja cvijeća koje privlači pčele te dizajnom informativnog letka s uputama o sjetvi, kao podrška ovoj akciji. Više o navedenoj akciji pročitajte OVDJE.
letak hedera biovrt