Siječanj 2014 – početak radova u vrtu
Kako sam 2013 godinu završila u radovima, tako sam ju i započela – već sam 03.01.2014. bila u cvjetnjaku. Ispred kuće pod borom još je jedan dio ostao što treba skinuti dio zemlje, jer je radi novih rubnika sad to bilo previsoko, a dugo tu nisam mogla raditi jer je bilo premokro. Na toj gredici mi se je i raširila pirika, dugo se s njom već tu borim i iskopavam rizom po rizom ručno. Čim negdje komadić ostane, raširi se natrag. Uglavnom, u 2 dana sam povadila rizome pirike i poravnala – odnijela višak zemlje, tako da je konačno i taj dio gotov. Konačno su tu i posađene natrag čuvarkuće koje sam izvadila prije stavljanja rubnika, i tako su u jednoj tegli samo naslagane (dugo) čekale povratak na rub te gredice.
Već 11.01. je obavljena sjetva boba kod mene )) Imala sam baš jedan dio vrta spreman za to, vrijeme je bilo pogodno i bilo bi šteta ne iskoristiti to – tko zna što se sve može dogoditi u veljači – i puno snijega i zamrznuto tlo. Između sam još presadila samoniklu kamilicu što ju imam posvud po vrtu, jer u mješovitoj kulturi s bobom ona privlači crne uši na sebe i tako većina boba ostane pošteđena. Posijala sam 3 vrste boba: 2 s razmjena sjemenja, stare dalmatinske sorte, i sorta iz dućana, sorta Aquadulce. A i to nije loša ta sorta, uzgajam ju godinama i imam svoje sjeme koje održavam (fotka gore)
Osim toga posijala sam i malo niskog ranog graška – ako bude vrijeme pogodovalo bude rana berba, ako se vrijeme pogorša nebu, ali i nema veze jer ionako glavninu graška sijem početkom travnja, ovo je pokusno-probna gredica.
I još sam popikala i češnjak – kupila sam u siječnju na sajmu neki jako lijepi, pa da ga probam održati za sjeme, zanima me kako će rasti u mom vrtu – navodno se radi o nekoj domaćoj sorti.
S grabljama sam razrahlila cijelu gredicu, jer dok sam prijašnjih samo direktno ukopala sjeme ptičice i voluharice su me prokužile da sam tamo stavila sjeme i to popapale. Sada dok je cijela površina razrahljena neće tako lako naći sjeme ako će ga tražiti.
A u cvijetnjacima oko kuće stalno ima posla. Muž radi novu ogradu i morala sam presaditi jedan clematis koji baš raste na mjestu gdje je predviđen stup. I još će naknadno tu biti posla sa skidanjem Clematisa sa stare ograde. Još uvijek imam i previše astera, pa sam ih još malo rasadila, isto kao i bijeli jorgovan – onaj klasični bijeli – baš se umnaža kao lud, pa sam dio mladica oko matične biljke izvadila i presadila.
Zimsko «proljeće» se je jednostavno nastavilo i polovinom siječnja. Naravno da sam to iskoristila za radove u vrtu tako dugo dok je to bilo moguće. Zgrabila sam se s travom s međom sa susjedom dolje na vrtu. Naime, kod susjeda se ne kosi uski dio uz ogradu, i onda mi dio uz ogradu pobjegne njihova trava i zatravi pojas uz ogradu… a ja svake godine mičem iznova tu travu, jer ju nikako ne mogu zaustaviti. Dakle očigledno je da trebam tu nešto promijeniti, jer ovo više tako nema smisla svake godine iznova raditi. Tu sam imala prijašnjih godina šumske jagode, ali nebum više jer ih previše zaguši trava. Njih selim pod jabuku i u šumski vrt. Dio sam već sad presadila dolje u šumski vrt kraj jabuka što sam tamo posadila. Sada ću probati tu uz ogradu presaditi majčinu dušicu koja se brzo širi, tvori gusti tepih i potiskuje travu – i usmjerit ću ju na samu među preko ograde da potisne taj rub trave koji se ne kosi. Nadalje tik iza tog pojasa majčine dušice ide visoko cvijeće – tu ću gusto na proljeće posaditi rudbekije, divizmu, gaillardiju i ivančice sa središta vrta gdje su se te vrste ionako previše razmnožila pa ostavljaju malo mjesta za povrće…pa bumo vidjeli…
Inače puno sam tih dana napravila, najviše u subotu 18.01. Dan poslije, u nedjelju je sve pokvarila kiša i stjerala me s vrta … te napravila blato pa više nije bilo moguće tako lako vaditi travu kao do tada. Kako na tom mjestu rastu i maline, njih sam sve obrezala i maknula one suhe, a dio ću morati presaditi prvom prilikom jer se šire k ostatku vrta, to nebu ok. I tu je na određenom dijelu bilo i dosta pirike, stalna borba s njom. Ovaj put sam našla i “krivca” koji održava tu piriku na tom dijelu vrta – voluharica i njene smočnice hrane za crne dane.
Presadila sam i s vrta Silene armeriu – zanimljivo, nikla je samo na dijelu gdje sam kasnije tijekom ljeta prekopavala tj. vadila krumpir, s tim da tamo u blizini nije rasla nijedna. Zaključujem da neke vrste baš trebaju za razmnožavanje da se uzurpira tlo pa ih donese vjetar, inače više ne niču. Za svaku vrstu drugo pravilo kako ju održati. Slično je i s kamilicom, zato je skoro nestala s biovrta – jer ga ne prekopavam baš nešto… ona sad niče samo na vrtu br 2 gdje se još tanjura, ali i tamo više niče gdje se obrađuje tijekom ljeta.
23.01. sam još radila na vrtu iako se je vrijeme već počelo pogoršavati – počela sam presađivati majčinu dušicu uz ogradu, presadila aster s vrta, i pobrala malo kelja i zelja za slučaj da mi sve zatrpa snijeg. Na vrtu je još naime puno kupusnjača ostalo i to beremo cijelu zimu, a dugo je i bilo dosta mrkve, cikle, repe, svježi peršin… i u takvim slučajevima dok je toplije niti ne spremam sve unutra nego čim duže berem s vrta svježe. Tako i tijekom blaže zime, dok se porežu glavice kelja – narastu nove na toj istoj biljci, pa zelenja prepunog vitamina nikad ne nedostaje.
24.01.14. pao je snijeg i sve je prekrio, a kako je zahladilo, tek je onda počela sezona hranjenja ptica. Za početak sam pomiješala razne žitarice i kukuruznu krupicu i nasula posvud oko kuće, kasnije sam napravila i kuglice sa svinjskom masti i objesila na vrbu i jabuku iza kuće. Ubrzo nakon snijega počela je i padati ledena kiša, sve je smrzavalo i baš je bilo gadno…ne toliko kod nas koliko diljem RH, pogotovo u Gorskom kotaru, ali jedno vrijeme smo i mi bili okovani ledom – srećom, bez velikih šteta.
A tijekom “razdoblja proljeća” u siječnju, bilo je mnogo toga krasnog za vidjeti u vrtu. Maslačci i jaglaci cvali su cijeli mjesec
Nikle su anemone, a pojavili su se i prvi cvjetovi podbjela – to me je i zabrinulo, jer je to prema fenologiji bio očigledni znak da je pretoplo za ovaj dio godine i da se priroda ubrzano budi. Dobro da je nastupilo hladnije razdoblje prije nego su se i voćke probudile.
Voluharičina smočnica
Mnogima je jedan od najomraženijih nametnika na vrtu svakako voluharica. Ovaj inteligentni glodavac koji kopa tunele pod zemljom u stanju je jako mnogo pojesti i napraviti ogromne štete. I to ne samo u vrtovima na povrću, uništava redom i lukovice, i gomolje, i korijenje trajnica, može uništiti i grmlje i vinograde, mlade voćke, ali i korijenje odraslih voćki. Mnogi brkaju štete koje rade voluharice s krticama, ali dakle između njih postoji velika razlika, glavni krivac uglavnom su tu voluharice, ne krtice (više).
Posadi cvijet za pčelinji svijet!
Tvrtka Hedera iz Splita i udruga «Biovrt – u skladu s prirodom» iz Čakovca nedavno su pokrenule akciju „Posadi cvijet za pčelinji svijet!” , kojoj je cilj očuvanje pčela, čiji je broj značajno smanjen diljem svijeta, a samim time je ugrožena i naša egzistencija. Svi će Hederini kupci besplatno dobiti sjeme iz Biovrta, a na sudjelovanje u ovoj hvalevrijednoj akciji pozvani su svi koji sadnjom biljaka žele pridonijeti opstanku pčelinje zajednice.
Populacija pčela je u zabrinjavajućem padu, stoga je vrlo bitno osvijestiti problem smanjivanja populacije pčela, i koliko su one bitne u opstanku ljudi. S ciljem podizanja svijesti o navedenom problemu, ali i da svatko od nas može doprinijeti očuvanju pčelinjih zajednica, pokrenuta je akcija “Posadi cvijet za pčelinji svijet!”, gdje se je udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” priključila donacijom mješavine sjemenja cvijeća koje privlači pčele te dizajnom informativnog letka s uputama o sjetvi, kao podrška ovoj akciji.
Hedera i Biovrt ovim projektom ljude žele potaknuti da osvijeste problem nestajanja pčela i aktivno se uključe u njegovo rješavanje. Svojim kupcima, ali i svima onima koji ih kontaktiraju, Hedera će besplatno poslati sjeme iz Biovrta s uputama o sjetvi. Međutim, svatko od nas može pomoći u očuvanju pčelinjih zajednica, i to tako da izgradi jedan mali dio pčelinjeg svijeta – sadeći raznoliko bilje i cvijeće na livadama, u parkovima, uz cestu, u šumama, na poljima, u svojim vrtovima. Pčelama treba zdrava prehrana, jednako kao što je potrebna i nama. Ako im je omogućimo, na taj način čuvamo i našu zdravu budućnost.
Znate li da za svaki treći zalogaj možemo zahvaliti pčelama? Ističući povezanost čovjeka i najmarljivijih letača na svijetu, Albert Einstein rekao je da ljudska vrsta ne bi preživjela duže od četiri godine kada bi nestalo pčela. Pčele oprašuju više od stotinu biljnih vrsta i bez njih bi mnoštvo tih vrsta nestalo. Samim time, nestalo bi i namirnica neophodnih za ljudsku i životinjsku prehranu, što bi bila nenadoknadiva katastrofa. Pesticidi, bolesti, globalno zatopljenje i intezivan poljoprivredni uzgoj dovele su do drastičnog pada pčelinjih zajednica, pa ih je tako sada manje za gotovo 30%. Ovaj je broj postao značajan svjetski problem.
Tvrka Hedera, specijalizirana u pripremi prirodnih pčelinjih proizvoda, poziva svih da sadnjom sjemena iz organskog uzgoja udruge «Biovrt – u skladu s prirodom», pomognu pčelama u njihovom opstanku. Budite bez brige, one će vam znati zahvaliti!
Kada vaše sjeme nikne, a biljke procvjetaju, svoje fotografije možete poslati na posadicvijet@hedera.hr. Vaš dio pčelinjeg svijeta Hedera i Biovrt objavit će na Facebook profilu, a najsretnijeg zaštitnika pčela i nagraditi.
Više na www.hedera.hr i www.biovrt.com
Velika hvala Igoru Bistroviću, volonteru udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” na grafičkom dizajnu letka.
Kamilica u biovrtlarstvu
Kad pitate ljude neka vam nabroje nekoliko ljekovitih biljki, većina njih će zasigurno među prvima izgovoriti kamilicu. Ova je biljka doista bila obavezna u svakoj kućnoj ljekarni, a čaj od kamilice najčešći čaj koji se je pio, pogotovo kod probavnih smetnji i prehlada.
I doista, ova skromna biljka jako pomaže ljudskom zdravlju.
Međutim, sasvim neopravdano, premalo se koristi u vrtovima i po meni sasvim neopravdano nalazi se na popisu korova koji “smetaju” na vrtu. Međutim, prava je istina da koliko ona pozitivno utječe na ljudsko zdravlje, toliko i povoljno utječe na zdravlje vašeg vrta. Uzgajajući ju godinama na vrtu, svako malo otkrivam njene korisne strane.
Kamilica poboljšava okus kupusnjačama i krumpiru
Kamilica ( Matricaria recutita syn. Matricaria chamomilla) posađena na vrtu djeluje ozdravljujuće na tlo. Posađena kao međukultura određenim povrtnim biljkama čini čak i puno više – poboljšava im okus. Ovo posebno vrijedi za kupusnjače i krumpir, pa svakako stavite među te kulture i na rub njihovih gredica malo kamilice.
Kamilica kao mamac za biljne uši
Kamilica je vrlo privlačna raznim biljnim ušima, pogotovo onim crnim. Kako nas nažalost konvencionalna poljoprivreda uči kako moramo sve nametnike eliminirati s vrta da bi umanjili štete, na prvi pogled ovo može biti zbunjujuće. Međutim, pogledano s strane prirodne ravnoteže, nametnici su nešto sasvim normalno u vrtu, a ako nema nametnika, neće biti niti korisnih kukaca koji će doći nahraniti se tim nametnicima.
Crnim ušima hrane se npr. bubamare – i ličinke i odrasle jedinke (VIŠE). Stoga je mudrije imati na vrtu biljke koje će biti mamci za biljne uši i privlačiti nametnike na sebe, te će tako kulture koje si uzgajamo za jelo ostati pošteđene. Istovremeno, time ćemo dovesti i prirodne neprijatelje – predatorske kukce u vrt i oni će sami držati populaciju nametnika pod kontrolom. Na ovaj način nema potrebe za primjenom ikakvih sredstava za suzbijanje nametnika – priroda sama to odradi za vas (VIŠE).
Stoga kamilica kao mamac za biljne uši na vrtu privlači uši na sebe, a uvijek i dio možete pobrati i posušiti za čaj.
Salata – Lactuca sativa
Salata (lat. Lactuca sativa) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz obitelji glavočika (Asteraceae). Prvi su ju kultivirali egipćani. Uglavnom se uzgaja kao lisnato povrće.
Postoji više vrsti salate koje se uzgajaju u našim vrtovima. Čim spomenemo riječ salata uglavnom nam na pamet padaju zelene glavice sočnih listova, mada zapravo postoje i crvenkaste i točkaste vrste salate, i salate koje nisu glavatice. Razlikuju se i po vremenu sjetve, tako da najosnovniju podjelu možemo napraviti na zimske i ljetne salate, te salate glavatice i salate otvorenih rozeta, kod kojih postupno ubiremo listove s vanjske strane.
Fotografije: salata glavatica i salata otvorene rozete “vučji jezik”
Zimska salata sije se na jesen, krajem kolovoza i tijekom rujna, a rasađuje se tijekom listopada. Takva vrsta salate prezimljuje na gredicama i već u rano proljeće možemo ju brati. Nije ju potrebno štititi, prezimljava bez problema u kontinentalnom dijelu, jedino možete prekriti gredicu agrotekstilom ako želite raniju berbu – ali pazite da agrotekstil ne dodiruje biljke, jer može se dogoditi u tom slučaju da listovi salate poprime okus po agrotekstilu/agrofoliji. Zimsku vrstu salate beremo tijekom travnja i svibnja. Krajem svibnja počinje ići u cvijet, a tada polako dolazi vrijeme berbe ljetnih salata.
Ukoliko na jesen sadite luk ili češnjak, idealna kombinacija je posaditi salatu na rubove tih gredica. Iduće godine tako možete i ostaviti dio salate da ode u sjeme, a da ne smeta svojim većim rastom češnjaku na toj gredici. Crvenkasta salata izgleda jako dekorativno dok počinje razvijati cvjetne stapke.
Ljetna salata je jedna od vrsti koje se vrlo rano može sijati na proljeće, već početkom travnja na otvoreno na kontinentalnom dijelu države. Naime, prilično je otporna na hladne temperature. To je jedna od vrsti koje ja nikad ne sijem prije kao presadnice u zatvorenom, nego uvijek direktno na otvoreno. I mnogi su mi se žalili da su im se u zatvorenom klijanci salate jako izdužili i slabo napredovali – razlog tome je premalo svjetla i previsoka temperatura. Stoga ako posijete salatu van na otvoreno, odmah imate otporne male biljke koje neće morati prolaziti razdoblje prilagodbe na vanjske uvjete. Salatu možete na proljeće sijati na kontinentu cijelog travnja i svibnja.
Salatu možete sijati na zasebne gredice, ali da bi se čim bolje iskoristio prostor na vrtu, ja ju preporučam sijati kao rubnu kulturu na gredicama graška, mrkve i luka, mahunarki, kupusnjača i sl. Ako nemate pripremljeni ili posijani ostatak vrta u vrijeme dok sijete salatu, uvijek ju možete i posijati na jednoj gredici, pa onda naknadno rasađivati po vrtu.
Više o presađivanju salate pročitajte OVDJE.
Idealna godišnja doba za uzgoj zelene salate su proljeće i jesen. U ta godišnja doba salata je sočna i zelena. Ljeto, odnosno ljetne vrućine i sparine nepovoljno su vrijeme za uzgoj salate. Naime, u ovakvim vremenskim uvjetima sve salate postaju gorke i počinju cvjetati. Više o tome pročitajte OVDJE.
Osim klasičnih vrsti poput puterice i kristalki, postoji jako puno zanimljivih vrsti salate koje možete uzgajati na svom vrtu. Te vrste ćete prije pronaći na nekim razmjenama sjemenja nego u redovnoj prodaji. Od starinskih vrsti posebno su zanimljive vrste vučji jezik koja ne formira glavicu, salata flekica – salata s mrljama koja postoji u varijanti glavice i lisnate rozete, pa salata kupusara – salata koja ima slabo zbijenu glavicu i izgledom podsjeća pomalo na samu glavicu kupusa. Mnogi također hvale starinsku salatu “hrastov list” – salatu čiji list podsjeća kako i samo ime govori – na list hrasta. Ove salate odlikuju se kako specifičnim izgledom, tako i okusom.
Fotografije: salata flekica i salata kupusara
U mjesecu lipnju i početkom srpnja možete sijati i razne vrste radiča i endivije, gorkaste salate koja postoji u više nijansi i vrsti, te tu salatu koristiti do kraja godine.
Također, krajem kolovoza i u rujnu sije se matovilec, a njega koristimo tokom jeseni, zime i ranog proljeća kao salatu. Tokom jeseni, zapravo već od kolovoza možete ponovo sijati zelenu salatu za jesensku berbu. Malo kasnije, tokom rujna se sije i jesenska salata – za proljetnu berbu.
Postoji i jedna zanimljiva crvenkasta vrsta salate – 4 godišnja doba – ona se sije tokom cijele godine, ali naravno, ovisi u kojem podneblju živite – ne može dobro uspijevati za vrijeme vrućina i zime, pa prema mogućem vremenu berbe rasporedite sjetvu.
Sjeme više vrsti starinskih salata možete potražiti u ponudi naših viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.