veljača 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Siječanj 2014 – početak radova u vrtu

Kako sam 2013 godinu završila u radovima, tako sam ju i započela – već sam 03.01.2014. bila u cvjetnjaku. Ispred kuće pod borom još je jedan dio ostao što treba skinuti dio zemlje, jer je radi novih rubnika sad to bilo previsoko, a dugo tu nisam mogla raditi jer je bilo premokro. Na toj gredici mi se je i raširila pirika, dugo se s njom već tu borim i iskopavam rizom po rizom ručno. Čim negdje komadić ostane, raširi se natrag. Uglavnom, u 2 dana sam povadila rizome pirike i poravnala – odnjela višak zemlje, tako da je konačno i taj dio gotov. Konačno su tu i posađene natrag čuvarkuće koje sam izvadila prije stavljanja rubnika, i tako su u jednoj tegli samo naslagane (dugo) čekale povratak na rub te gredice.

Već 11.01. je obavljena sjetva boba kod mene )) Imala sam baš jedan dio vrta spreman za to, vrijeme je bilo pogodno i bilo bi šteta ne iskoristiti to – tko zna što se sve može dogoditi u veljači – i puno snijega i zamrznuto tlo. Između sam još presadila samoniklu kamilicu što ju imam posvud po vrtu, jer u mješovitoj kulturi s bobom ona privlači crne uši na sebe i tako većina boba ostane pošteđena. Posijala sam 3 vrste boba: 2 s razmjena sjemenja, stare dalmatinske sorte, i sorta iz dućana, sorta aquadulce. A i to nije loša ta sorta, uzgajam ju godinama i imam svoje sjeme koje održavam (fotka gore)

11012014 sjetva boba

Osim toga posijala sam i malo niskog ranog graška – ako bude vrijeme pogodovalo bude rana berba, ako se vrijeme pogorša nebu, ali i nema veze jer ionako glavninu graška sijem početkom travnja, ovo je pokusno-probna gredica.

I još sam popikala i češnjak – kupila sam u siječnju na sajmu neki jako lijepi, pa da ga probam održati za sjeme, zanima me kako će rasti u mom vrtu – navodno se radi o nekoj domaćoj sorti.

S grabljama sam razrahlila cijelu gredicu, jer dok sam prijašnjih samo direktno ukopala sjeme ptičice i voluharice su me prokužile da sam tamo stavila sjeme i to popapale. Sada dok je cijela površina razrahljena neće tako lako naći sjeme ako će ga tražiti.

11012014 sjetva boba i graska priprema gredice11012014 sjetva boba i graska

A u cvjetnjacima oko kuće stalno ima posla. Muž radi novu ogradu i morala sam presaditi jedan clematis koji baš raste na mjestu gdje je predviđen stup. I još će naknadno tu biti posla s skidanjem clematisa s stare ograde. Još uvijek imam i previše astera, pa sam ih još malo rasadila, isto kao i bijeli jorgovan – onaj klasični bijeli – baš se umnaža kao lud, pa sam dio mladica oko matične biljke izvadila i presadila.

Zimsko «proljeće» se je jednostavno nastavilo i polovinom siječnja. Naravno da sam to iskoristila za radove u vrtu tako dugo dok je to bilo moguće. Zgrabila sam se s travom s međom s susjedom dolje na vrtu. Naime, kod susjeda se ne kosi uski dio uz ogradu, i onda mi dio uz ogradu pobjegne njihova trava i zatravi pojas uz ogradu… a ja svake godine mičem iznova tu travu, jer ju nikako ne mogu zaustaviti. Dakle očigledno je da trebam tu nešto promijeniti, jer ovo više tako nema smisla svake godine iznova raditi. Tu sam imala prijašnjih godina šumske jagode, ali nebum više jer ih previše zaguši trava. Njih selim pod jabuku i u šumski vrt. Dio sam već sad presadila dolje u šumski vrt kraj jabuka što sam tamo posadila. Sada ću probati tu uz ogradu presaditi majčinu dušicu koja se brzo širi, tvori gusti tepih i potiskuje travu – i usmjeriti ću ju na samu među preko ograde da potisne taj rub trave koji se ne kosi. Nadalje tik iza tog pojasa majčine dušice ide visoko cvijeće – tu ću gusto na proljeće posaditi rudbeckije, divizmu, gaillardiju i ivančice s središta vrta gdje su se te vrste ionako previše razmnožila pa ostavljaju malo mjesta za povrće…pa bumo vidli…

18012014 borba s travom uz medu s susjedom20012014 borba s travom i obrezane maline

Inače puno sam tih dana napravila, najviše u subotu 18.01. Dan poslije, u nedjelju je sve pokvarila kiša i stjerala me s vrta … te napravila blato pa više nije bilo moguće tako lako vaditi travu kao do tada. Kako na tom mjestu rastu i maline, njih sam sve obrezala i maknula one suhe, a dio ću morati presaditi prvom prilikom jer se šire k ostatku vrta, to nebu ok. I tu je na određenom dijelu bilo i dosta pirike, stalna borba s njom. Ovaj put sam našla i “krivca” koji održava tu piriku na tom dijelu vrta – voluharica i njene smočnice hrane za crne dane.

Presadila sam i s vrta silene armeriu – zanimljivo, nikla je samo na dijelu gdje sam kasnije tokom ljeta prekopavala tj. vadila krumpir, s tim da tamo u blizini nije rasla nijedna. Zaključujem da neke vrste baš trebaju za razmnožavanje da se uzurpira tlo pa ih donese vjetar, inače više ne niču. Za svaku vrstu drugo pravilo kako ju održati. Slično je i s kamilicom, zato je skoro nestala s biovrta – jer ga ne prekopavam baš nešto… ona sad niče samo na vrtu br 2 gdje se još tanjura, ali i tamo više niče gdje se obrađuje tokom ljeta.

18012014 voluharicina smocnica18012014 silene armeria

23.01. sam još radila na vrtu iako se je vrijeme već počelo pogoršavati – počela sam presađivari majčinu dušicu uz ogradu, presadila aster s vrta, i pobrala malo kelja i zelja za slučaj da mi sve zatrpa snijeg. Na vrtu je još naime puno kupusnjača ostalo i to beremo cijelu zimu, a dugo je i bilo dosta mrkve, cikle, repe, svježi peršin… i u takvim slučajevima dok je toplije niti ne spremam sve nutra nego čim duže berem s vrta svježe. Tako i tokom blaže zime, dok se porežu glavice kelja – narastu nove na toj istoj biljci, pa zelenja prepunog vitamina nikad ne nedostaje.

16012014 nove glavice kelja20012014 kovrcavi kelj

24.01.14. pao je snijeg i sve je prekrio, a kako je zahladilo, tek je onda počela sezona hranjenja ptica. Za početak sam pomiješala razne žitarice i kukuzurnu krupicu i nasula posvud oko kuće, kasnije sam napravila i kuglice s svinjskom masti i objesila na vrbu i jabuku iza kuće. Ubrzo nakon sijega počela je i padati ledena kiša, sve je smrzavalo i baš je bilo gadno…ne toliko kod nas koliko diljem RH, pogotovo u Gorskom kotaru, ali jedno vrijeme smo i mi bili okovani ledom – srećom, bez velikih šteta.

24012014 pao je snijeg26012014 hranjenje ptica

A tokom “razdoblja proljeća” u siječnju, bilo je mnogo toga krasnog za vidjeti u vrtu. Maslačci i jaglaci cvali su cijeli mjesec

06012014 maslacak20012014 jaglaci

Nikle su anemone, a pojavili su se i prvi cvjetovi podbijela – to me je i zabrinulo, jer je to prema fenologiji bio očigledni znak da je pretoplo za ovaj dio godine i da se priroda ubrzano budi. Dobro da je nastupilo hladnije razdoblje prije nego su se i voćke probudile.

20012014 anemone20012014 podbijel

Procvao je već i kukurijek, ali on uvijek procvate u siječnju…a od svih vrsti, prvi uvijek procvate ovaj gotovo crnih cvjetova.
20012014 kukurijek
Ostale fotografije snimljene u siječnju možete pogledati u galeriji fotografija na slijedećem linku:
Album Sijecanj 2014
 

Voluharičina smočnica

Mnogima je jedan od najomraženijih nametnika na vrtu svakako voluharica. Ovaj inteligentni glodavac koji kopa tunele pod zemljom u stanju je jako mnogo pojesti i napraviti ogromne štete. I to ne samo u vrtovima na povrću, uništava redom i lukovice, i gomolje, i korijenje trajnica, može uništiti i grmlje i vinograde, mlade voćke, ali i korijenje odraslih voćki. Mnogi brkaju štete koje rade voluharice s krticama, ali dakle između njih postoji velika razlika, glavni krivac uglavnom su tu voluharice, ne krtice (više).

Kroz dugi niz godina iskustva s voluharicama mogu reči samo jedno o njima: očekujte neočekivano. Tako meni godinama nisu taknule pakujce i potentillu koje imam na gredici iza kuće, ove jeseni su odlučile pojesti baš sve. U literaturama piše da ih recimo češnjak odbija – kod mene su pred nekoliko godina i češnjak pojele. Stoga, nema pravila, niti kod onoga što sve mogu pojesti, niti kod biljaka koje ih odbijaju – možda vam se baš zainate i baš to pojedu u vašem vrtu.
Kako već dugi niz godina spašavam na vrtu svoje biljke i voćke od voluharica, isprobala sam svašta –  i sadnju s mrežama (lukovice i manje biljke), i pasje dlake i ljudsku kosu – na povrtnjaku oko gomoljastoga povrća, i sadnju s mrvljenim staklom oko voćki. Rezultati? Uvijek mi ostavljaju prostora za učenje i osmišljavanje novih metoda.
Ali, ponekad im se čovjek baš mora onako, barem malo diviti. Kao god da se okrene, strašno su inteligentne, nepredvidive, i uvijek vas iznenade na vrtu svojom promjenom “ukusa”. Ali meni su baš recimo fascinantne koliko se pametno pripremaju za zimu. Nije prvi put sređivajući vrt naišla na njihove podzemne smočnice, ali ovo je prvi put da sam to i fotografirala. Prošlog sam mjeseca usljed lijepog vremena tako sređivala dio gdje se godinama borim s pirikom među jagodama, i iskopavajući korijenje, naletjela na voluharičinu smočnicu. Evo kako si ona uredno skuplja jestivo korijenje, orašćiće i rizome, sve pregrize na određenu dužinu i lijepo pospremi kraj svog tunela – za zimsku rezervu za slučaj da ostane bez hrane. Na tom mjestu pronašla sam dvije smočnice, jednu vrlo blizu druge. Tako voluharice rasprostranjuju piriku i neke druge biljke, od toga i neke nama nepoželjne na vrtu. Naime, one ne pojedu uvijek sve i te biljke opet proklijaju i narastu u vrtu. Zato se ja recimo tu već godinama mučim s pirikom – ja ju uporno vadim, a voluharice si tu, kraj hrena koji tu raste, rade smočnice u koju donose prikupljene rizome pirike. A ovo gore lijepo izrezano su i korijeni maslačka.
Eto, pa tko će onda reći da nisu pametne i da ne misle na crne dane 🙂
voluharicina smocnica
 

Posadi cvijet za pčelinji svijet!

Tvrtka Hedera iz Splita i udruga «Biovrt – u skladu s prirodom» iz Čakovca nedavno su pokrenule akciju „Posadi cvijet za pčelinji svijet!” , kojoj je cilj očuvanje pčela, čiji je broj značajno smanjen diljem svijeta, a samim time je ugrožena i naša egzistencija. Svi će Hederini kupci besplatno dobiti sjeme iz Biovrta, a na sudjelovanje u ovoj hvalevrijednoj akciji pozvani su svi koji sadnjom biljaka žele pridonijeti opstanku pčelinje zajednice.

Populacija pčela je u zabrinjavajućem padu, stoga je vrlo bitno osvijestiti problem smanjivanja populacije pčela, i koliko su one bitne u opstanku ljudi. S ciljem podizanja svijesti o navedenom problemu, ali i da svatko od nas može doprinijeti očuvanju pčelinjih zajednica, pokrenuta je akcija “Posadi cvijet za pčelinji svijet!”, gdje se je udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” priključila donacijom mješavine sjemenja cvijeća koje privlači pčele te dizajnom informativnog letka s uputama o sjetvi, kao podrška ovoj akciji.

Hedera i Biovrt ovim projektom ljude žele potaknuti da osvijeste problem nestajanja pčela i aktivno se uključe u njegovo rješavanje. Svojim kupcima, ali i svima onima koji ih kontaktiraju, Hedera će besplatno poslati sjeme iz Biovrta s uputama o sjetvi. Međutim, svatko od nas može pomoći u očuvanju pčelinjih zajednica, i to tako da izgradi jedan mali dio pčelinjeg svijeta – sadeći raznoliko bilje i cvijeće na livadama, u parkovima, uz cestu, u šumama, na poljima, u svojim vrtovima. Pčelama treba zdrava prehrana, jednako kao što je potrebna i nama. Ako im je omogućimo, na taj način čuvamo i našu zdravu budućnost.

pcela i kamilica

Znate li da za svaki treći zalogaj možemo zahvaliti pčelama? Ističući povezanost čovjeka i najmarljivijih letača na svijetu, Albert Einstein rekao je da ljudska vrsta ne bi preživjela duže od četiri godine kada bi nestalo pčela. Pčele oprašuju više od stotinu biljnih vrsta i bez njih bi mnoštvo tih vrsta nestalo. Samim time, nestalo bi i namirnica neophodnih za ljudsku i životinjsku prehranu, što bi bila nenadoknadiva katastrofa. Pesticidi, bolesti, globalno zatopljenje i intezivan poljoprivredni uzgoj dovele su do drastičnog pada pčelinjih zajednica, pa ih je tako sada manje za gotovo 30%. Ovaj je broj postao značajan svjetski problem.

Tvrka Hedera, specijalizirana u pripremi prirodnih pčelinjih proizvoda, poziva svih da sadnjom sjemena iz organskog uzgoja udruge «Biovrt – u skladu s prirodom», pomognu pčelama u njihovom opstanku. Budite bez brige, one će vam znati zahvaliti!

Kada vaše sjeme nikne, a biljke procvjetaju, svoje fotografije možete poslati na posadicvijet@hedera.hr. Vaš dio pčelinjeg svijeta Hedera i Biovrt objavit će na Facebook profilu, a najsretnijeg zaštitnika pčela i nagraditi.

Više na www.hedera.hr i www.biovrt.com

Velika hvala Igoru Bistroviću, volonteru udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” na grafičkom dizajnu letka.

letak hedera biovrt

 

Salata – Lactuca sativa

Salata (lat. Lactuca sativa) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz obitelji glavočika (Asteraceae). Prvi su ju kultivirali egipćani. Uglavnom se uzgaja kao lisnato povrće.

Postoji više vrsti salate koje se uzgajaju u našim vrtovima. Čim spomenemo riječ salata uglavnom nam na pamet padaju zelene glavice sočnih listova, mada zapravo postoje i crvenkaste i točkaste vrste salate, i salate koje nisu glavatice. Razlikuju se i po vremenu sjetve, tako da najosnovniju podjelu možemo napraviti na zimske i ljetne salate, te salate glavatice i salate otvorenih rozeta, kod kojih postupno ubiremo listove s vanjske strane.

Fotografije: salata glavatica i salata otvorene rozete “vučji jezik”

salata ljetna krhkolisnasalate vucji jezik

Zimska salata sije se na jesen, krajem kolovoza i tijekom rujna, a rasađuje se tijekom listopada. Takva vrsta salate prezimljuje na gredicama i već u rano proljeće možemo ju brati. Nije ju potrebno štititi, prezimljava bez problema u kontinentalnom dijelu, jedino možete prekriti gredicu agrotekstilom ako želite raniju berbu – ali pazite da agrotekstil ne dodiruje biljke, jer može se dogoditi u tom slučaju da listovi salate poprime okus po agrotekstilu/agrofoliji. Zimsku vrstu salate beremo tijekom travnja i svibnja. Krajem svibnja počinje ići u cvijet, a tada polako dolazi vrijeme berbe ljetnih salata.

Ukoliko na jesen sadite luk ili češnjak, idealna kombinacija je posaditi salatu na rubove tih gredica. Iduće godine tako možete i ostaviti dio salate da ode u sjeme, a da ne smeta svojim većim rastom češnjaku na toj gredici. Crvenkasta salata izgleda jako dekorativno dok počinje razvijati cvjetne stapke.

zimska salata i cesnjakzimska salata ide u sjeme

Ljetna salata je jedna od vrsti koje se vrlo rano može sijati na proljeće, već početkom travnja na otvoreno na kontinentalnom dijelu države. Naime, prilično je otporna na hladne temperature. To je jedna od vrsti koje ja nikad ne sijem prije kao presadnice u zatvorenom, nego uvijek direktno na otvoreno. I mnogi su mi se žalili da su im se u zatvorenom klijanci salate jako izdužili i slabo napredovali – razlog tome je premalo svjetla i previsoka temperatura. Stoga ako posijete salatu van na otvoreno, odmah imate otporne male biljke koje neće morati prolaziti razdoblje prilagodbe na vanjske uvjete. Salatu možete na proljeće sijati na kontinentu cijelog travnja i svibnja.

Salatu možete sijati na zasebne gredice, ali da bi se čim bolje iskoristio prostor na vrtu, ja ju preporučam sijati kao rubnu kulturu na gredicama graška, mrkve i luka, mahunarki, kupusnjača i sl. Ako nemate pripremljeni ili posijani ostatak vrta u vrijeme dok sijete salatu, uvijek ju možete i posijati na jednoj gredici, pa onda naknadno rasađivati po vrtu.

Više o presađivanju salate pročitajte OVDJE.

salata luk i mrkvasalata i grasak

Idealna godišnja doba za uzgoj zelene salate su proljeće i jesen. U ta godišnja doba salata je sočna i zelena. Ljeto, odnosno ljetne vrućine i sparine nepovoljno su vrijeme za uzgoj salate. Naime, u ovakvim vremenskim uvjetima sve salate postaju gorke i počinju cvjetati. Više o tome pročitajte OVDJE.

Osim klasičnih vrsti poput puterice i kristalki, postoji jako puno zanimljivih vrsti salate koje možete uzgajati na svom vrtu. Te vrste ćete prije pronaći na nekim razmjenama sjemenja nego u redovnoj prodaji. Od starinskih vrsti posebno su zanimljive vrste vučji jezik koja ne formira glavicu, salata flekica – salata s mrljama koja postoji u varijanti glavice i lisnate rozete, pa salata kupusara – salata koja ima slabo zbijenu glavicu i izgledom podsjeća pomalo na samu glavicu kupusa. Mnogi također hvale starinsku salatu “hrastov list” – salatu čiji list podsjeća kako i samo ime govori – na list hrasta. Ove salate odlikuju se kako specifičnim izgledom, tako i okusom.

Fotografije: salata flekica i salata kupusara

salata flekicasalata kupusara

U mjesecu lipnju i početkom srpnja možete sijati i razne vrste radiča i endivije, gorkaste salate koja postoji u više nijansi i vrsti, te tu salatu  koristiti do kraja godine.

Također, krajem kolovoza i u rujnu sije se matovilec, a njega koristimo tokom jeseni, zime i ranog proljeća kao salatu. Tokom jeseni, zapravo već od kolovoza možete ponovo sijati zelenu salatu za jesensku berbu. Malo kasnije, tokom rujna se sije i jesenska salata – za proljetnu berbu.

Postoji i jedna zanimljiva crvenkasta vrsta salate – 4 godišnja doba – ona se sije tokom cijele godine, ali naravno, ovisi u kojem podneblju živite – ne može dobro uspijevati za vrijeme vrućina i zime, pa prema mogućem vremenu berbe rasporedite sjetvu.

matovilecsalata i matovilec

Sjeme više vrsti starinskih salata možete potražiti u ponudi naših viškova sjemenja iz biovrta OVDJE.