siječanj 2014 - Biovrt - u skladu s prirodom

Cikla – Beta vulgaris var. conditiva

Cikla – Beta vulgaris var. conditiva je povrće iz obitelji Amaranthaceae. Prije je bila svrstana u obitelj lobodnjača, Chenopodiaceae, koja je sada dio obitelji Amaranthaceae.

Cikla je jedna od podvrsta vrste Beta vulgaris, a vrlo bliski srodnici su joj blitva, šećerna i stočna repa. Sve one imaju zajedničkog pretka – Beta vulgaris var. martima, a porijeklom su iz priobalnog dijela Sredozemlja.

Cikla je bila cijenjena kao hrana i lijek još za vrijeme starih Grka i Rimljana, a Rimljani su ju raširili po cijeloj Europi i zapadnoj Aziji.

Cikla je dvogodišnja biljka koja se u našim krajevima najčešće uzgaja kao jednogodišnja vrsta. Uzgaja se radi zadebljalog, uglavnom crvenog korijena, ali postoje i u bijeloj i žutoj boji i u kombinacijama, koji može biti duguljasti tj. cilindrični , spljošteni (egipatska cikla), ili klasični okrugli. I među tim okruglim vrstama postoje razne varijacije, pa recimo postoje vrsta koje imaju izraženije koncentrične krugove tamnije i svjetlije crvene boje dok ju prerežete, ali i kombinaciju drugih boja, npr. bijele i crvene.

cikla duga 2cikla 3

Sije se na proljeće direktno na otvoreno, od travnja do svibnja, u redove na zasebnu gredicu, ali može i rasti kao mješovita kultura s grahom, mahunama, salatom, kupusnjačama, tikvicama, lukom i češnjakom, te začinskim biljem poput kopra, korijandera, kima. Loši su joj susjedi krumpir, poriluk, kukuruz, špinat, blitva. Ne preporuča se saditi ju uz ostale biljke iz iste obitelji, a pogotovo ne iste vrste (Beta vulgaris) radi zajedničkih bolesti, nametnika, ali i mogućnosti križanja prilikom cvatnje. Ne voli previše presađivanje pa kako ima dovoljno velike sjemenke lako ih možete odmah posijati dovoljno udaljene. Ako ipak niknu preguste presadite ju za vrijeme hladnijih oblačnih dana uz zalijevanje. Za dobar joj je rast, kao i ostalom gomoljastom povrću, potreban kalij, a njega možete dodati u tlo putem tekućeg gnojiva od gaveza i posipavanjem drvenog pepela. Voli sunčanu gredicu ali podnosi i polusjenu, te dovoljno, ali ne i previše vlage. Stoga ju je preporučljivo i malčirati, kako bi tlo zadržalo dovoljno vlage i ne isušilo se.

Kao i drugo gomoljasto povrće, «povlači» sve iz zemlje u korijen, pa je svakako preporučljivo uzgajati ju organski. Način uzgoja očituje se u njenom okusu.

cikla 1cikla gredica

Mlade biljke mogu podnjeti i blage mrazeve (do -4 stupnja), a isto tako na jesen ne morate žuriti s vađenjem prije prvih mrazeva, jer i cikla pred berbu podnosi bez problema minuse do -4 stupnja. Općenito bolje raste u «hladnijem» području, optimalno joj je 15-23 stupnja, a temperature iznad 30 stupnja joj usporavaju rast. Lišće joj je tokom ljeta zeleno s crvenim peteljkama, a nakon prvih mrazeva često je više crveno.

cikla 5cikla berba

U uzgoju cikle nisam dosad imala nikakvih bolesti ili nametnika, jedino ju jako obožavaju voluharice, koje često znaju pomno obrstiti gomolje cikle. Evo kako je to izgledalo kod mene:

13082011 cikla voluharica13082011 cikla voluharica 2

Na jesen se vadi i sprema u podrume, trapove s pijeskom i sl. Kod vađenja pazite da ne oštetite gomolje, jer kora joj je dosta tanka, a usljed oštećenja može isteći sok pa takve gomolje onda ne spremajte nego odmah iskoristite. Ja u jednom kutu podruma imam mali «pješčanik» – prostor ograđen ciglama i nutra nasipan sloj pijeska od nekih 20 cm, tu na jesen utisnem u vlažni pijesak jedan do jedan gomolj cikle i povremeno tokom zime zalijem pijesak, te mi tako mogu stajati i sve do proljeća.

Najljepše plodove ponovo posadim na proljeće, jer u drugoj godini razvija cvjetnu stapku i stvara sjeme. Treba paziti da se po vrstama posade dovoljno daleko jedna od druge, ali i dalje od ostalih srodnika vrste Beta vulgaris, da ne bi došlo do križanja. Cvjetna stapka naraste i preko 1,5 metara i razgranata je. Cvjetovi su neugledni ali jako ugodno mirišu, oprašuju se vjetrom. Sjeme se bere dok potpuno dozori i posuši se na stapkama, a tada i cijela biljka propada.

cikla sjeme 1cikla sjeme 2

LJEKOVITOST CIKLE

Prema knjizi Ljekovitost voća i povrća (Klaus Oberbeil i dr.med. Christiane Lentz) cikla je najbolje sredstvo za pomlađivanje od svih vrsti voća i povrća. Osebujan okus daje joj silicij, koji u obliku kakav je u cikli jača vezivna tkiva i kožu, stjenke žila i kosti, te odstranjuje metale iz mozga (npr. aluminij).

Osim silicijem, bogata je folnom kiselinom (B9 vitamin), te je uz šparoge povrće koje sadrži najviše folne kiseline. Folna kiselina bitna je u organizmu u sintezi nukleinskih kiselina (utječe ne dijeljenje stanica i rast tkiva) i održavanju normalne eritropoeze (stvaranje crvenih krvnih zrnaca). Zato pri nedostatku folne kiseline može doći do megaloblastične anemije i problema s probavom. Folna kiselina u cikli donosi optimistično raspoloženje, potiče stvaranje želučane kiseline i time bolje iskorištavanje bjelančevina, čini kosu, kožu i nokte sjajnijima i podatnijima, te aktivirastvaranje crvenih krvnih zrnaca, a time i opskrbu stanica kisikom.

Cikla je bogata i kalijem (mineral koji odvodi vodu i kiseline), a velika količina balastnih tvari koje sadrži reguliraju rad crijeva, odstranjuju otrove i masti te otklanjaju zatvor stolice.

Prema časopisu «Ljekovite biljke», cikla je lijek star 2000 godine. Djeluje na živčane stanice i rad mozga općenito, jedan je od najboljih lijekova za lječenje anemije i slabokrvnosti, a zbog velike količine folne kiseline pospješuje izlučivanje hormona, te u narodnoj medicini slovi kao lijek protiv neplodnosti. Može se uzimati u bilo kojem obliku neograničeno, bez da štetno djeluje na želudac ili crijeva, pa je stoga idealno povrće. Sadrži puno vitamina C, ali i dosta beta-karoten, te vitamina B1, B2, B5 i PP, te mnogo folne kiseline – B9. Od minerala sadrži mnogo natrija, kalija, kalcija, fosfora, magnezija i cinka, te nešto željeza. Iako ne sadrži puno željeza niti vitamin B12 (iako jedan izvor navodi da sadrži kobalt koji je sastavni dio B12 vitamina, ali nisam našla dovoljno podataka o tome) preporuča se posebno kod vegetarijanaca i vegana jer upravo folna kiselina u organizrmu može svojim djelovanjem nadoknaditi ove nedostatke. Radi betanina i betaina koje sadrži pospješuje izmjenu tvari i jača kapilare, te dobro djeluje na žuč i jetra, a radi prirodnog pigmenta antocijana jača imunološki sustav i suzbija rast kancerogenih stanica – zato je cikla i prirodni lijek za leukemiju i sve ostale vrste tumora.

Prema dr Breussu, sok od cikle se koristi i u njegovoj totalnoj terapiji za liječenje tumora i to svakodnevno (za one koji žele znati više: knjiga «Rak, leukemija i druge prividno neizlječive bolesti», Rudolf Breuss).

Folna kiselina pripisuje se i svim ženama koje žele zatrudniti, a vrlo je i važna za razvoj djeteta u prvom tromjesječju trudnoće. Iako naš zdravstveni sustav za to pripisuje tablete folne kiselina, ja bih uvijek prednost dala redovitoj upotrebi sirove cikle iz organskog uzgoja.

Kao ljekovita namirnica cikla se koristi za dizanje imuniteta, za što je potrebno popiti barem litru soka dnevno. Sadrži betanin – antocijanin sličan onome u crvenom vinu.

NAČIN PRIPREME

Iako mnogi ciklu isključivo konzumiraju kao kuhanu, pečenu ili ukiseljenu, ciklu je najbolje konzumirati svježu, jer obradom gubi većinu vrijednih vitamina. Osim zadebljanog korijenja, jestivo je i lišće cikle. Moja je preporuka koristiti ju u kašastim sokovima ili naribanu u svježim salatama u kombinaciji s mrkvom i raznim vrstama repe. Također je vrlo ukusna i narezana na kockice i poprskana limunom. Mnogi okus soka poboljšavaju medom.

Ukoliko ju kuhate, do 80% molekula folne kiseline propada. Stoga ukoliko ju kuhate nemojte odstraniti peteljku, kuhajte ju čim kraće i nemojte ju ubadati za vrijeme kuhanja.

Ja ciklu gotovo nikad ne kuham, a često ju konzumiram sirovu u zelenim kašastim sokovima, u kombinaciji s limunom ili narančom, te jabukom i nešto zelenog lišća.

cikla 4cikla sok

ZANIMLJIVOSTI

Čuli ste za rusko jelo boršč? Ovo je njihovo tradicinalno jelo s ciklom, odnosno juha od cikle.

Za one koji žele znati više – taksonomija vrste Beta vulgaris

Taksonomija cikle je nešto što prilikom pretrage po internetu zadaje prave gavobolje. Radi se dakle o svrstavanju među obitelji biljaka, rodove, podrodove i vrste te podvrste. Kod nekih vrsti botaničari se ne mogu uskladiti, Beta vulgaris se čini da je jedno od tih. Naime, što ćete više stranica pretražiti, naći ćete više različitih latinskih naziva za ciklu. Pregledala sam nekoliko kupljenih vrećica sjemenja s sjemenjem blitve i našla na svakom drugi naziv:

Beta vulgaris var. conditiva, Beta vulgaris var. esculenta, Beta vulgaris var. vulgaris, dok sam u bazi PFAF (Plants for Future database) prema opisu pronašla da bi to bila Beta vulgaris craca.

http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Beta+vulgaris+craca

Koji je od ovih latinskih naziva točan – teško je biti pametan, najviše mi povjerenja uljeva naziv na hrvatskoj sortnoj listi:

Beta vulgaris L. var. conditiva Alef. – Cikla – engleski naziv: beetroot (Oznake L. i Alef. označavaju autore tih naziva i ne koriste se uvijek u imenovanju, obavezno samo u znanstvenim stručnim radovima, pa neću niti ja komplicirati u imenovanju nego koristim skraćeni naziv).

Na istoj listi točan naziv za blitvu, s kojom su isti problemi kod imena: Beta vulgaris ssp. Vulgaris – ali sam našla i da bi blitva bila: Beta vulgaris ssp. vulgaris var. cicla

Niti kod šećerne repe nema koncenzusa – samo kratkom pretragom našla sam 2 različita naziva za nju: Šećerna repa (lat. Beta vulgaris subsp. vulgaris var. altissima) i Beta vulgaris var. saccharifera.

Na slijedećem linku možete pogledati također pretrage i podjele unutar Beta vulgaris, kojih očigledno ima jako puno:

http://www.freewebs.com/sugarbeet_egypt_eng/betavulgarisnames.htm

A prema Wikipediji postoji opet drukčije podjela unutar vrste Beta vulgaris:

http://en.wikipedia.org/wiki/Beta_vulgaris

Stoga, tako dugo dok znanstvenici ne istraže genom ove vrste i naprave jedinstvenu podjelu, za ciklu sam uzela naziv: Beta vulgaris var.conditiva, ali dakle ako ćete pretraživati više podataka na internetu, koristite i one nazive koje sam prije spomenula kako bi dobili čim više rezultata pretrage.

 

Razmjena sjemenja 08.02.2014. u Čakovcu

Ekološka udruga Duga iz Čakovca organizira razmjenu domaćeg sjemenja ove subote, 08.02.2014. godine u Čakovcu. Razmjena sjemenja će se održati u centru Čakovca u poslovnoj zgradi Millenium (kraj MTČ parkinga), na prvom katu,  u vremenu od 10-14 sati.

Na navedenoj razmjeni članovima/icama udruge Duga pridružiti će se i članovi/ice udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Ovime se pozivaju svi pojedinci i udruge koji čuvaju ili žele čuvati domaće sjeme u svojim vrtovima da sudjeluju na razmjeni sjemenja i na taj način doprinesu očuvanju naše biološke raznolikosti.
Ukoliko nemate sjeme za razmjenu, do sjemenja na spomenutoj razmjeni možete doći i donacijom za sjeme.
bob
 

Pregledajte svoje zalihe sjemenja

Zahuktavaju se pripreme za novu vrtlarsku sezonu. Nakon samog planiranja vrta koje uobičajeno radimo u siječnju, vrlo brzo slijedi pregled postojećih zaliha sjemenja i planiranje ovogodišnje nabavke sjemenja.

Plan vrta u kojem smo si napravili raspored i popis povrća koje namjeravamo sijati ove godine može nam uvelike pomoći kod planiranja nabavke sjemenja, jer već na samom planu možemo otprilike vidjeti koliko ćemo sjemenja trebati po vrstama. Za neke je vrste povrća to lakše procijeniti, pogotovo kod onih većeg sjemenja. Grmolike tikvice se npr. uobičajeno siju po 3 zrna u jamicu, grah i mahune po 5-8 zrna, kukuruz 1-2 zrna… Kod povrća s sitnijim sjemenjem nećemo predviđati broj sjemenki, ali prema nekom mom iskustvu za neku «normalnu» količinu odnosno za uobičajene potrebe više nego dovoljan je jedan prosječni paketić sjemenja. Nažalost, ne postoji standardna veličina paketića za sjemenje koje je u prodaji, pa na to morate obratiti pažnju prilikom same kupovine – pod prstima se već osjeća razlika od pakiranja do pakiranja, odnosno da li je tek nekoliko sjemenki u pakiranju ili pak dovoljna količina za vrt. Dio proizvođača navodi na poleđini pakiranja za koliko biljaka ili za koju površinu će vam dostajati navedeno sjeme, pa upravo i izbor takvih pakiranja sjemenja preporučam. A čak i manja pakiranja sjemenja tako mogu sadržavati jako puno sjemenja npr. salate ili kupusnjača (za stotine ili tisuće biljaka), pa to niti nema onda smisla sve posijati, jer će vam biti previše biljaka na vrtu. Stoga kako su takva pakiranja često i previše nego za osnovne potrebe, svi više-manje radimo neku zalihu sjemenja i čuvamo od prošle godine.

Osim toga, sve si više vrtlara/ica počinje i ponovo skupljati i čuvati vlastito sjeme, jer neke se starinske vrste ne mogu više naći u dućanima, te se sjeme nabavlja i preko raznih razmjena sjemenja. Stoga je upravo prije same kupovine sjemenja dobro napraviti reviziju sjemenja kojeg imamo doma, pa tek nakon toga se kreće u kupovinu onog što nam nedostaje.

     

Obratite pažnju na rok trajanja sjemenja. Ako imate zalihe sjemenja iz standardnih vrećica iz dućana, rok trajanja je navedeni na poleđini pakiranja, a to je uobičajeno 2-3 godine. Ako slučajno imate pakiranje sjemenja kojemu je prošao rok trajanja, ipak ga nemojte bacati – istek roka trajanja često ne znači da više ništa neće proklijati, nego da će klijavost biti smanjena. I sami proizvođači često, ukoliko ne prodaju svoje zalihe sjemenja nakon isteka roka trajanja, daju sjeme ponovo na testiranje klijavosti, pa ako je ona u nekim prihvatljivom postotku, to se sjeme ponovo daje u prodaju s novom deklaracijom gdje je vidljivo da je ispitivanje klijavosti ponovo provedeno i koliko ona iznosi, a samo sjeme se prodaje po nižoj cijeni. Sam postotak klijavosti i na novim vrećicama sjemenja uobičajeno iznosi između 70-90% Dobar način da se potakne sjeme na klijanje, pogotovo takvo staro je po nekim autorima kupka od svježeg pekarskog kvasca.

Klijavost sjemenja možete i sami isprobati sjetvom u male posudice na prozorske daske, ili još bolje posložite sjeme na vlažni papirni ubrus, prekrijte još jednim i na sobnoj temperaturi pratite koliko će sjemenja u razdoblju klijanja predviđenom za tu vrstu pustiti klice. Neke vrste kliju već za par dana (npr rotkvica), a neke vrste poput peršina kliju i do 30. Ako proklije više od polovice, klijavost je sasvim zadovoljavajuća, ako nema pomaka ili proklije tek nekoliko biljaka vrijeme je za nabavku novog sjemenja.

 Ako imate svoje zalihe sjemenja, isto je preporučljivo označiti si godinu berbe sjemenja. U pravilu, za većinu vrsta možete biti sasvim mirni i sigurni da će zadržati klijavost barem 2 godine. Najkraću klijavost ima sjeme biljaka iz obitelji ljiljanika (luk, poriluk), te mahunarki (grah, mahune), a najdulju klijavost zadržavaju biljke iz obitelji tikvenjača (tikve, krastavci), ali iz mog iskustva i sjeme paprika i rajčica pohranjeno na ispravan način može trajati i preko 5 godina.

Evo koliko prosječno neke česte povrtne vrste zadržavaju klijavost sjemenja:

1-3 godine – mrkva, luk, grah, kukuruz

Do 5 godina – cikla, celer, salata, kupusnjače, rajčica, paprika, suncokret, bob

Više od 5 godina – krastavac, tikve, neven, sljezolike, endivija, cikorija, borač, uresnica

Na samu klijavost ne utječe sama starost sjemenja.Vrlo bitan čimbenik je način na koji čuvate sjeme. Ono se mora čuvati u suhim i čim hladnijim uvjetima,. Suhoća je najbitniji uvjet, jer i mala količina vlage može uzrokovati propadanje sjemenja: bilo razvoj patogenih organizama koji uništavaju sjeme, ili prijevremenu aktivaciju klijanja. Sjeme se čuva u papirnim vrećicama, u staklenke se pohranjuje jedino ako ste 100% sigurni da je suho – u protivnom može propasti usljed preostale vlage. Čuvanje na čim hladnijem mjestu produžava rok trajanja sjemenja. Banke sjemenja su zapravo hladnjače i čuvanje sjemenja u takvim uvjetima može i deset puta produžiti klijavost sjemenja.

Nakon što usporedite plan i postojeće zalihe sjemenja, možete napraviti popis sjemenja koje trebate nabaviti. Dućani se počinju polako puniti s novim zalihama sjemenja već početkom godine, a i na internetu možete pronaći veliki izbor sjemenja. Naravno, imajte na umu da će vam sigurno zapeti i nešto za oko što prvotno niste imali u planu, ali to je ona prava ljepota vrtlarenja, uvijek vas vuče na to da isprobate nešto novo. Ali to znači opet novi plan, pogotovo ako imate ograničeni prostor. I tako sve do trenutka za prvu sjetvu, koji se nam približava .

Sve o nabavi sjemenja i na što treba paziti prilikom kupovine sjemenja pročitajte ovdje.

Svi koji želite kreirati svoj vrt sa domaćim sjemenjem starinskih vrsti povrća i voća te korisnim biljkama za sadnju u mješovitim kulturama, sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.

 

Prosinac 2013 – još uvijek u radovima

Radovi u biovrtu bili su aktualni tokom cijelog mjeseca prosinca. Početkom prosinca je bilo malo hladnije i zemlja je bila već malo zamrznuta, pa sam za radove morala čekati sredinu dana dok su temperature malo porasle da počnem s radovima. Uglavnom, nastavila sam s presađivanjima biljaka koje su se pokazale da rastu na krivom mjestu, te sadnjom onih kojesu već duže vrijeme čekale u teglama. Početkom mjeseca sam posadila 2 sadnice jagoda mjesečarki što sam nabavila 30.11. na razmjeni sjemenja u Varaždinu. Presadila sam sadnicu potpuno bijelog vrtnog hibiskusa koju sam ponosno nabavila pred nekoliko godina – potpuno su bijeli cvjetovi rijetki, kod nas su češći oni s crvenom sredinom, red heart. Uglavnom, počeo je jako stagnirati gdje je rasao, skoro ga je zarasla trava i vatreni trn pokraj i zato sam ga smjestila na novo mjesto, na gredicu iza garaže. Tamo sam presadila i nešto ljubičica i lažnih jagoda (lat. Potentilla indica), jer su na mjestu gdje su bile do tada namjeravamo napraviti nadstrešnicu za drva kraj garaže.

Izvadila sam s gredica oko kuće jednu već prilično veliku forziciju, vajgelu i breskvu – prve 2 su bile u gužvi, breskva je sama nikla od bačene koštice iza terase, te ih presadila na bolje mjesto. Presadila sam i prerijski sljez – i on je bio ispod grma koji se je jako razrastao. Zatim sam iskopala jednu trešnju koja skoro da i ne raste već godinama, na parceli odmah iza biovrta. I doista, od korijenja ništa od te trešnje, uopće ga baš nije razvila, mislim da ništa od toga i nebu, ali sam ju presadila na rub šumskog vrta, nek se tamo ipak proba izboriti – možda bude joj promjena godila:) A na njeno mjesto sam posadila velikolisnu lipu koja je čekala još od prošle jeseni u tegli. Dobila sam više sadnica te lipe i posadila na proljeće, ali je moj muž uredno sve pokosio, pa ovu posebno pazim. Posađena je bliže kući da budemo brali lišće za salatu dok naraste.

U šumskom sam vrtu osim prije spomenute trešnje još presadila jedan bagrem koji je bio preblizu smreki i trešnji, posadila drugu breskvu što sam imala u tegli i sophora japonicu – nju sam nabavila preko jedne razmjene. I na kraju sam još presadila drijenak, koji je isto stagnirao, na novu poziciju, i posadila sam dud koji bi trebao biti bijeli dud, smjestila sam ga malo dalje od gužve oko hrasta u šumskom vrtu.

Jedino već 2 godine premećem jedan tamarix u tegli i nikako da dobim ideju kamo ga posaditi, a kako mi je jedan već smrznuo, baš nikako da se odlučim oko mjesta. Također će još jedno vrijeme čekati svoju poziciju i muški i ženski ginko te orah za koje moram kupiti novu zemlju, te 3 mala laburnuma i jedna roza glicinija, koje ću posaditi dok završimo nadstrešnicu za drva.

Posadila sam u i jednu smreku što mi je mama “donirala”, presadila 1 jelu, još samo 1 smreku treba presaditi, da bude dobro formirana zaštita od vjetra na sjevernom dijelu šumskog vrta. Dobila sam još tokom godine 2 plava bora na poklon, ali još su u teglama, bojim se ih tamo posaditi jer ako se sjećate, netko mi je jednog ukrao prošle zime, grrr.

Obavila sam konačno i završnu akciju sadnje na livadi uz njive koje imamo, gdje je neki nečovjek prošle zime praznio cisternu tj septičku jamu ako se sjećate. Uglavnom, kako sam pisala, tamo sam primjetila da raste sanguisorba koja je neophodna za opstanak leptira livadnog plavca, pa sam odlučila da dio te parcele ostane livada upravo radi očuvanja tog leptira. Stoga sam presadila drveće koje sam posadila pred godinu dana i to tako da je sada pola livade bez drveća, a ostatak sam presadila na bolje brežuljkasti dio te livade – dakle pola bude ostala livada, a na drugoj sam polovici rasporedila:

– na sredini često stoji voda, pa sam tu posadila vrbe – žalosnu, spiralnu i bijelu vrbu, a na uzvisini su brekinja, kesten, javor i još nekaj čega se sad ne mogu sjetiti. Tu je inače tako loše tlo da to ove godine uopće nije ništa naraslo, samo stagnira. Na među s sjevera sam posadila još vrbi koje su same nikle u teglama i neko drvce koje mi je isto tako niklo među clematisima, pa neka se bori tu. Zabila sam kolce uz njih da bude jasno vidljivo mužu dok će kositi, nadajmo se.

A evo djelo još jednog nečovjeka, stvarno neznam kak to drugo nazvati – gore na vrhu su brali pokraj kukuruz i okretali su se na našoj livadi i potaracali mi jedini javor koji je zapravo na toj cijeloj livadi bar malo narasao, sad sam tu zabila pokraj najveći stup koji sam imala, da se opet ne zagnu s traktorom dok budu orali 🙁 Uglavnom, mi ako nešto radimo ne izvodimo manevre po tuđim zemljama, ali eto 🙁

06122013 livada06122013 okretanje na livadi

Morali smo izorati i ostale parcele, iako nisam baš pobornik oranja. Dva su razloga – 1. još se borimo s solidagom koji je tu prevladao prije nego smo kupili te parcele, drugo – iako postoje 2 puteljka za prolaz traktora uz zemlje, bezobraznici nam se ogromnim traktorima voze preko zemlji i tako ih još nabivaju – ovako sad svi mogu vidjeti kaj je zemlja a kaj puteljak gdje je predviđeno da se traktori voze…ah, kaj da vam velim, baš su neki ljudi bezobrazni gotovani.

A gore na onoj “špici” sam zabila kolce koji su nedostajali, već su zekoslavi pogrickali male jabuke, veće sam zaštitila mrežicama, i posadila sam tamo nešto kovrčavolisnog kelja među red bagrema – da tu cvate na proljeće bez opasnosti da se križa s ostalima – da mogu skupiti čisto sjeme. Naravno, prvo mora preživjeti divljač preko zime, to je veliki upitnik, ha, ha.

06122013 oranica i puteljak06122013 presadnja kelja i kolci

Konačno sam si uzela vrijeme i za voćnjak na parceli malo dalje od šumskog vrta, tamo gdje smo dušu ispustili dok smo sadili voćke među puno kamenja. Kako sam već i pisala, dio se je voćki posušio uslijed suše, a tlo je dosta šljunčano pa ne drži vlagu, dio je na proljeće sredio jelen, ali ostatak je živ:) Sreća u nesreći je da sad imam 10-tak mjesta za posaditi voćke, ali poučeni iskustvom moramo iskopati velike rupe, odvesti taj šljunak i dovesti u tu rupu pravu zemlju – to ćemo dovesti od moje sestre koja upravo gradi kuću i ima višak zemlje na gradilištu, ali to će biti iduće godine.

Uglavnom, svim voćkama sam posložila zaštitne mreže gdje su falile, one bijele popravila jer je uže istrulilo od prošle godine, i dovezla i nabila stupove te ih povezala – jer su neke bile jako nagnute kako ih je vjetar tokom vremena napuhao. Evo kako su neke bile nagnute, fotografirano prije i poslije:

07122013 vocke nagnuo vjetar07122013 postavljanje kolca vockama

Što se tiče ovog voćnjaka, unatoč lošem tlu, svim zaprekama, jelenima, kamenju i suši ne odustajem, vjerujem da će se voćke tamo “izboriti” za život i da će jednog dana to biti jako lijepi voćnjak 🙂

Tjedan dana prije Božića posula sam vapnom  sve smreke koje imam posađene. Tako se “ukrašavaju” smreke pred Božić u biovrtu – a to je preventiva radi najgorih štetočina – ljudi. Nažalost, mojima su pred nekoliko godina neki bezobraznici otpilili vrh smreka iza kuće i odnjeli u ovo doba godine: za neke ako imaš tako posađene smreke znači da ne moraju ići kupiti već dođu u noći i ukradu tvoje. A tu gdje ja imam smreke često šeću ljudi, i već mi je tu bio ukraden jedan mali plavi bor tj smreka, pa je ovo način kako učiniti smreke neprivlačne za božićno drvce potencijalnim lopovima. Pomaže i malo domaćeg smrdljivog gnoja, ako se ima gdje nabaviti.

15122013 smreke i vapno

Krajem prosinca sam se sve više orijentirala na presađivanje tj. rasađivanje po vrtu radi uzgoja sjemenja iduće godine. Presadila sam tako bijele i ljubičaste mrkve u teglu da ih ne potamane voluharice i da iduće godine probam uzgojiti sjeme. To će biti malo veći izazov jer ih treba izolirati od kukaca da ne ne iskrižaju s divljom mrkvom, ali do proljeća ću smisliti nešto.

Presadila sam i 4 vrste lisnatoga kelja na 4 lokacije – i oni moraju biti čim udaljeniji po vrstama da iduće godine skupim što čišće sjeme. Navodno bi trebali biti udaljeni 750 metara, ali ok, računam i na prirodne zapreke kukcima poput grmlja, pa tako je tako ruski kelj (Brassica napus var. pabularia) ostao na vrtu, drugi koji mi liči na primorski kelj (to sam dobila sjeme pod raštika, na proljeće ću ga identificirati po cvijetu) dolje u šumskom vrtu na livadi desno uz jednu voćku, treći – lisnati kelj nero di toscana na lijevoj parceli, a između je puno grmlja i drveća kao neka prirodna barijera, dok je četvrti, kovrčavi kelj presađen na gredicu ispred kuće. I konačno je došla na red za sređivanje i gredica ispred kuće, tu sam malo započela s micanjem suhih biljaka, vađenjem suncokreta trajnice koji mi se uvijek tu zaraste,,,ali to je dakle tek početak, još je puno posla tu za napraviti.

15122013 mrkve 221122013 presadivanje mrkve

Krajem prosinca smo presađivali voćke na livadi – parceli šumskog vrta desno od velikog hrasta. Naime, već dugo sam planirala presaditi jednu trešnju koju sam tamo posadila među prvima i već je bila prilično narasla. A s vremenom sam promatrajući zaključila da sam zeznula s rasporedom sadnje, jer je trešnja bila na sredini parcele, a iza nje na sjeveru manje jabuke. To jednog dana nebi bilo dobro jer trešnja naraste ogromna i zasjeni sve ostalo, pa bolje da je trešnja više na sjeveru, a jabuke koje su manje ispred nje južnije. Stoga mi je muž pomogao u tom malo većem zahvatu i tako smo skupa presadili tj. zamijenili poziciju trešnje i jedne jabuke. Nije bilo teško unatoč činjenici da je trešnja već lijepo narasla i baš sam zadovoljna što je i to napravljeno, sad mi se čini da je većina posađenog drveća na idealnoj poziciji u odnosu na sve ostalo.

28.12. 2013. je kod nas bio pravi proljetni dan i primila me je prava “groznica vrtnih radova” 😀

Počela sam presađivati biljke s polovice vrta br. 2 koji će iduće godine obrađivali moji roditelji (to i nije moja parcela nego njihova). Kod mene dolazi do promjena o kojima ćete saznati uskoro i vjerojatno neću više stići obrađivati i cijelu tu parcelu pokraj, pa će na polovici saditi svašta moja majka. A kako moji roditelji nažalost drukčije ne znaju (ne žele znati) osim da treba zemlju prije izorati, a moj dio parcele bude se samo tanjurao, s dijela kojeg će oni obrađivati trebam maknuti sve što mi još raste i što još mogu brati. Presadila sam tako 2 gredice peršina; nešto u veliku teglu, nešto ispod kupina blizu kuće, zatim blitvu za sjeme u biovrt, rasadila 2 vrste kupusnjača – lisnati kelj nero di toscana i kovrčavolisni, presadila luk kozjak i malo kamilice po vrtu. Presadila sam i 6 grma goji bobica koje nikako nisu rasle niti rodile iza biovrta jer je po mojoj procjeni tamo bilo presušno, dio je sad u šumskom vrtu desno, dio lijevo između voćki – tamo je malo vlažnije pa ću vidjeti promjene iduće godine. Posadila sam i 1 ukrasni grm koji je još čekao na sadnju u tegli, a onda mi “vrag nije dao mira” 😀 pa sam dolje na toj livadi presadila još 2 jabuke – lančana reakcija nakon presadnje one trešnje pred par dana – sad mi je jedna bila malo preblizu pa sam još malo bolje posložila raspored voćki.

Sredila sam taj dan i “otok” iza hotela za kukce – sivo su samonikli pamuk čički, a oko njih je počela divljati pirika – sve sam to malom motičicom prekopala i povadila svo rizomatsko korijenje pirike i tu sam presadila kovrčavi kelj, radič, kamilicu i malo češnjaka… nakon svega jedva sam se taj dan dovukla nutra, ali jako zadovoljna napravljenim:)  Na fotografijama možete vidjeti “otok” prije i poslije:

28122013 otok prije28122013 otok poslije

I godinu sam završila kupovinom deutzie roza cvijeta, bila je na rasprodaji u jednom trgovačkom centru i nisam mogla odoljeti…pa eto nove “brige” za smjestiti nekamo na vrt 😀

Nažalost, nema više cvijeća koje vam mogu pokazati u cvatu u ovo doba godine, ali neke su bobice bile prekrasne:) Tako u ovo doba godine vrtove krase bobice biserka i vatrenog trna:

21122013 biserak19122013 vatreni trn i mraz

Zimi je vrlo dekorativno ukrasno grmlje koje ima intenzivne boje grana, poput ukrasnog drijena – cornus alba sibirica. A čak i led može jako ukrasiti grmlje i voćke:)

03122013 cornus alba sibirica15122013 led na sljivi

Najveća umjetnička djela čini ipak mraz zimi, dok se napravi inje na svim biljkama i tako doživite bijelu ledenu bajku.

19122013 biovrt mraz19122013 rudbeckia hirta i mraz 2

pogled s šumskog vrta preko voćnjaka prema šumarku

19122013 pogled preko vocnjaka na sumu

Više fotografija iz prosinca možete pogledati u galeriji fotografija ovdje:

Album Prosinac 2013

 

Hotel za kukce

U zadnje vrijeme sve više vrtlara/ica postaje svjesno koliku važnu ulogu imaju korisni kukci u suzbijanju nametnika na vrtu, te koliko je bitno štititi te prirodne saveznike na vrtu, kako ne bismo imali najezdu nametnika i velike štete na svojim vrtovima. Stoga se sve više širi svijest o tome kako je bolje i u vrtu spriječiti nego liječiti, jer su prskanja bilo kakvim sredstvima u biovrtu nepoželjna. S druge strane, osim predatora, izuzetno su nam korisni i kukci oprašivači, pa i takve želimo zadržati čim bliže našeg vrta i polja.

Evo nekoliko korisnih kukaca na vrtu i kako im možete pomoći prilikom prezimljavanja:

Bubamare (Coccinelidae) su jedni od najbitnijih predatora na vrtu – i ličinke i odrasle jedinke bubamare hrane se lisnim ušima, koje često mogu napraviti velike štete pogotovo na mladom povrću. Uši naime sišu biljne sokove i tako mogu potpuno uništiti biljke. Ukoliko imate na vrtu dovoljno bubamara, one sasvim uspješno mogu držati pod kontrolom populaciju lisnih ušiju. Ličinka bubamare na dan pojede i do 600 biljnih ušiju. Stoga, da biste privukli bubamare u vrt, potrebno je tokom proljeća i ljeta saditi biljke koje privlače bubamare u vrt, poput bijele lobode, cinije, gaillardie, kamilice i sl., a preko zime osigurati dobre uvjete da im pomognete u prezimljavanju. Bubamare prezimljavaju na mjestima gdje nema opasnosti od mrazeva, ispod biljnih ostataka, ispod kore ili zemlje, u busenima trave. Preporuča se u hotel za kukce dodati šupljikave elemente kako bi se tamo mogle sakriti preko zime. A ako gradite kućice isključivo za bubamare, preporučljivo je da okvir kućice bude crvene boje, jer crvena boja jako privlači bubamare.

Fotografije : odrasla bubamara i ličinka bubamare

bubamaracoccinella septempunctata

Solitarne pčele, pčele samotarke (Osmia rufa i O. Cornuta) vrijedni su oprašivači voćnjaka i izlježu se se u rano proljeće u njima kad voćke kreću s cvatnjom (već pri temperaturi od 8-10 stupnja, i u prirodi se mogu vidjeti od ožujka do lipnja. Kao i sam naziv govori, to su pčele koje ne žive u košnicama kao pčele medarice, ne roje se, nego žive samostalno i sve rade same. Manje su od pčela medarica i miroljubive su – ne bodu. Tijelo im je prekriveno gustim dlakama, pogotovo na trbuhu, i upravo tu skupljaju pelud koji prenose onda u gnijezda gdje spremaju hranu za svoje potomstvo, a na taj način istodobno oprašuju i voćke. Zovu se još i pčele zidarice, jer svoja gnijezda kamo odlažu jajašca pregrađuju i zatvaraju blatom.

solitarna pcela gnijezdo

Tijekom 10-12 tjedana života ženke aktivno skupljaju pelud i polažu jajašca u razne šupljine i pukotine – polažu jedno po jedno jajašce skupa s skupljenim peludom kao hranom za potomstvo i pregrađuju tako komoru po komoru u šupljinama.

Nakon toga ugibaju, a iduće se generacije opet izliježe na proljeće. Stoga je bitno hotel za solitarne pčele postaviti na jesen ili u rano proljeće, kako bi pukotine za odlaganje jajašca bila u blizini voćnjaka dok želite jednom da se nastane u vašem vrtu.

Idealna kombinacija za privlačenje solitarnih pčela je kombinacija barske trstike, bambusa, izbušenih drvenih blokova, siporeks blokova i šupljikave cigle. Optimalni promjer rupa koje možete napraviti bušilicom je 8-12 mm (izbušite rupe promjera i 8, i 10 i 12 mm), a dužina tunela 10-12 cm. Preporučljivo je da pozadina tj kraj ostane zatvoren – dakle ne bušite elemente skroz do kraja (ili ako režete trstiku ili bambusove štapove pazite da kraj bude prirodno zatvoren koljencem). Solitarna pčela leti u radijusu od 200-250 metara od gnijezda, pa ako imate veći voćnjak predvidite i više nastambi za solitarne pčele.

Učinkovitost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele Osmia rufa može se usporediti sa učinkovitošću 120 letačica pčele medarice Apis mellifera, stoga je solitarna pčela svakako poželjna u svakom voćnjaku.

Više o soliternim pčelama pročitajte u članku mr. sc. Marije Ševar, dipl. ing. agr. OVDJE.

23042013 4005082013 15

Korisni kukci koji prezimljavaju u hotelima za kukce:

– solitarne pčele i osice, bubamare, uholaže, pauk križar, babure, leptiri, hrastove strizibube, njemačka osa… Kod mene je veliki dio kukaca bio privučen ovim hotelom, a najviše sam primijetila gužve na njemu na jesen kad su se temperature počele spuštati – upravo tada je veliki broj kukaca pohrlio skrivati se u suhe rupe hotela, između njih i vatrene stjenice, koje su se sunčale na ulazu.

16112013 hotel za kukce06122013 13

Izgradite hotel za korisne kukce:

Izgradnja hotela je prilično jednostavna – potrebno je napraviti drvenu konstrukciju – ja sam ju napravila zabijanjem mali jačih drvenih stupova u zemlju, te tu konstrukciju ispunite raznim pogodnim lementima s rupama kamo se kukci mogu skloniti: stare cigle s rupama, siporeks drveni blokovi u koje se izbuše rupe promjera 8-12 mm, šupljikave biljke koje se narežu i poslože između drvenih blokova (bambus, trstika, suncokret…), pa čak i suha trava, suho lišće, kora drveta, slama, češeri i sl. između rupa. Čim su materijali raznolikiji, to ćete privuči više različitih vrsti u vaš hotel. Poželjno je napraviti i vodonepropusni pokrov – ja sam iskoristila stari komad građevinske ljepenke kojim sam zaštitila cijelu pozadinu hotela koja gleda na sjevernu stranu i njome sam natkrila cijeli hotel.

Kako mi je u godinu dana konstrukcija od drvenih stupova malo oslabila, što je i vidljivo na fotografiji kako blokovi nisu više čvrsto jedan do drugoga, sad je muž dobio zadatak napraviti željeznu konstrukciju koja će ipak biti trajnije rješenje, a u koju ću onda preseliti sve blokove i napraviti još jednu “etažu” hotela.

06122013 10

Hotel za korisne kukce preporučljivo je okrenuti prema jugozapadu ili jugoistoku, mora biti na čistini, ali opet dobro zaštićeno i svakako natkriveno. Kod samog postavljanja hotela za kukce mnogi jednostavno pogriješe ako ga okrenu npr prema sjeveru, ili smjeste negdje u grmlje – na taj način nećete privući kukce u njega. Nije niti dobro da je potpuno okrenut na jug i stalno izložen jakom suncu tokom ljeta.

Moj hotel za kukce smješten je iza biovrta, na početku voćnjaka i lagano je nakošen prema jugoistoku. Tokom ljeta kraj njega rastu i veće biljke, sastrane i iza samog hotela, kao dodatna prirodna zaštita od vremenskih uvjeta.

08052013 10

Dopuna tekstu 2016:

Evo najnovije verzije hotela za kukce u biovrtu, od metalne konstrukcije, zaštićeni daskama i zelenim krovom. Ovakav hotel za kukce trajati će godinama u biovrtu, a već je pun novih stanovnika.

hotel za kukce novi 2