Otvoreno pismo povodom Dana proglašenja 2014. kao godine obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
Nezahtjevne trajnice za svaki vrt
Jesen i proljeće vrijeme su kada sadimo trajnice i grmlje u svojim vrtovima i cvjetnjacima. Kako smo na proljeće više fokusirani na nabavu sjemenja, tako se najesen ipak više nabavljaju gotove biljke za sadnju. Također, ukoliko su vam se neke biljke previše razrasle ili ne uspijevaju na nekom mjestu, jesen je idealno vrijeme da ih razdijelite i presadite.
Mnogi vrtlari/ice će kod njihovog iskustva s trajnicama spomenuti oduševljeno kako su to biljke s kojima je najmanje posla, u usporedbi s jednogodišnjim ili dvogodišnjim biljkama koje uzgajamo svako proljeće iznova iz sjemenja. Trajnice za razliku od toga samo moramo malo porezati na jesen, ili rasaditi kad se previše razrastu, a svake su godine sve ljepše i sve bujnije cvatu, ili imaju ljepše lišće. Idealno za one koji nemaju puno vremena, a žele uživati u lijepom cvijeću tokom godine, i ne žele brinuti jesu li otišle u sjeme da si ih sačuvaju za iduće godine.
Tokom godina, primijetila sam u mom vrtu da postoje određene trajnice koje su doista jako jednostavne za uzgoj, jako dobro podnose svakakve vremenske uvjete i cvatu u svim mogućim uvjetima, čak se i same zasijavaju i umnožavaju – pa evo još više razloga sadnju takvih biljaka. Evo nekoliko od tih biljaka, i to redosljedom cvatnje – dakle ne cvatu sve u isto vrijeme, a pametnim odabirom ne samo da ćete imati vrt u kojem nema puno posla, nego i biljke koje cvati cijele sezone.
Proljeće: vrijeme je za ljubičice
Ljubičice su vjesnici proljeća. Ove dražesne niske trajnice počinju cvasti već u ožujku, tako da su jedne od prvih cvjetova koji vas razvesele na proljeće. I doista, tko se ne razveseli prvim ljubičicama i njihovom mirisu? Osim onih najranijih mirisnih ljubičica, lat. viola odorata, postoji i još jedna zanimljiva vrsta koja cvate kasnije, krajem travnja i početkom svibnja – lat. viola sororia – i to u bijeloj, plavo bijeloj i roza boji, samo ta vrsta ne miriši. Ponekad se dogodi da mirisne ljubičice procvatu čak i u jesen, doduše ne tako obilno kao na proljeće. Kako cvatu prije listanja grmlja i drveća, možete ih i posaditi ispod ukrasnog grmlja ili drveća, jer im kasnija krošnja i sjena neće smetati. Same se jako uspješno razmnožavaju – viola odorata vriježama, viola sororia sjemenjem.
Ivančice – Leucanthemum vulgare i Vučika – Lupinus Polyphyllus – njima završava proljeće
Krajem svibnja i početkom lipnja, u mom vrtu dominiraju spomenute 2 jako nezahtjevne trajnice. Vučika je vrsta koja ja vrlo korisna u vrtu jer svojim korijenjem veže dušik pa tako i gnoji okolno tlo, Kod mene se obje jako uspješno same zasijavaju, a nakon obilne cvatnje krajem svibnja, obje nerijetko procvatu i na jesen, ne tako obilno ali pojavi se pokoji cvjetak. Brige s objema gotovo da i nemam, osim one da mi se previše ne razmnože i ne preuzmu cijeli vrt 🙂
Gaillardia i rudbeckia hirta – kraljice ljeta
Gaillardia i rudbeckia su u mom vrtu vrlo nezahtjevne trajnice koje se same zasijavaju i jako šire, a cvatu cijelo ljeto. Počinju cvasti već početkom lipnja, a cvatnja ima se proteže čak i nakon prvih slabijih mrazeva, Obje su vrste prilično jarkih boja, privlače pčele i ostale kukce u vrt. Gaillardia neprekidno cvate cijelo ljeto, dok rudbeckija hirta dominira tokom lipnja i srpnja, nakon čega se joj cvatnja smanjuje. Međutim, tada ju zamjenjuje u eksploziji žute boje njena rođakinja – rudbeckija fulgida, koja svojom cvatnjom obilježava kolovoz. Na jesen se ponovo može pojaviti poneki cvijet rudbeckije hirte, dok gaillardia i dalje nesmetano stalno cvate sve do kasne jeseni.
Aster i suncokret trajnica – vesela rascvjetana jesen
Jesen ne mora biti kraj šarenila u vrtu. Postoje vrste koje obilno cvatu i tokom jeseni, kada većina cvijeća završava s cvatnjom. Aster i suncokret trajnica su vrlo nezahtjevne biljke koje se vrlo brzo šire, tako da dok ih jednom posadite više ne morate brinuti hoće li biti i iduće godine u vrtu. Upravo naprotiv, tokom godina jedina glavobolja koju vam mogu zadati je činjenica da je doista jako brzo šire, pa ćete vrlo brzo imati previše ovih biljaka u svom vrtu.
Aster postoji u bezbroj visina – od niskih do 20 cm, pa sve do visokih koji narastu i preko 1,5 metara. Sve je više kultivara i boja, ali najviše cvate u bijelim, ružičastim i plavičastim nijansama. Počinju cvasti u rujnu, a ako nema previše kiša, cvatnja može potrajati i do kraja listopada. Niti asterima ne smetaju prvi slabiji mrazevi, a osim prekrasnog mnoštva cvjetova, asteri jako privlače pčele, pa su im asteri jedna od zadnjih jesenskih paša.
Suncokret trajnica je vrsta koja naraste i preko 1,5 metara. Vrlo je sličan čičoki, ali to nisu iste biljke – ova vrsta s fotografije širi se rizomatskim korijenjem, dok čičoka ima karakteristične gomolje. A svojim korijenjem doista brzo “putuje” po vrtu, pa tokom godine morate jedino brinuti da se previše ne “razbježi” po vrtu.
Uz sve navedene trajnice, lako možete osigurati u svom vrtu šarenilo cijele godine, od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni, a uz minimalno truda i rada.
Viškove sjemenja, ali i sadnica trajnica možete pogledati u našoj ponudi OVDJE.
Vrijeme je za planiranje i sadnju voćki
Znate li kad je najbolje vrijeme za posaditi voćku? Prije pet godina. Često si znam ponavljati «Da mi je barem ova pamet bila pred 8 godina i da sam barem onda počela saditi voćnjak». Počela sam ga saditi tek pred tri godine, a doista je potrebno barem 5 godina čekati do nekog znatnijeg uroda. Stoga, ako imate u praznu parcelu ili tek slobodno mjesto u dvorištu , svakako razmislite o nabavci i sadnji voćki. To ne mora biti ogromno drvo, to može biti i neki bobičasti grm za koji trebate puno manje prostora. Jer u današnje vrijeme, kada hrana postaje sve skuplja, tržište hrane sve nestabilnije, sadnja plodonosnog grmlja ili voćki postaje jako pametno ulaganje u budućnost.
Početak studenog je idealno vrijeme za sadnju grmlja i voćaka, dakle sada je idealno vrijeme za to. Voćke se mogu saditi sve od studenog do ožujka, kada tlo nije zamrznuto. Po mom iskustvu, radi čestih ranih suša na proljeće, svakako je bolje posaditi voćku na jesen, jer ima više šanse da se bolje primi.
Kod planiranja i nabavke voćke potrebno je uzeti u obzir koliko će veliko neko stablo narasti i naravno koliko imate mjesto. Nekad su sve voćke bile kalemljenje na podlogama uzgojenim iz koštica voćaka – tzv. sjemenjak, pa su često, ovisno o vrsti podloge, imale tendenciju narasti kao velike voćke. Danas to više nije tako, pa postoji više vrsti podlogi na koje se voćke kaleme, pa u rasadnicima imate u ponudi voćke kalemljene na bujne, srednje bujne i slabo bujne podloge. Kruške i jabuke često ćete naći kalemljene na takve podloge. Voćke kalemljene na slabo bujne podloge narastu prilično male voćke (visina otprilike do 2,5 metra), međutim one se i slabije ukorijenjuju, stoga nerijetko trebaju potpornje – te se podloge najčešće koriste za plantažni uzgoj gdje se voćke sade gušće. Prednost slabo bujnih podloga je što počinju prije rađati.
Ja sam osobno, s obzirom da imam više prostora, radije birala srednje bujne podloge pri kojima voćka ipak naraste nešto veća, formira manje stabalce. Osim toga, postoje i minijaturne i stupaste voćke, koje se lako mogu uklopiti i na sasvim male površine. Stupaste su voćke one koje ne stvaraju krošnju, nego jednu uspravnu rodnu granu koja rađa puno plodova. Koliko vam velike pojedine voćke mogu narasti možete pitati prodavače u rasadnicima prilikom kupovine, pa tako možete dobiti i najtočniju informaciju.
Također, nakon što odredite kakva vam veličina voćke treba, morate odabrati i sortu. Na tržištu ima jako puno različitih sorti, ali imajte na umu da razlika među njima može biti velika. Npr. jabuke koje se koriste danas najčešće za uzgoj konzumne jabuke su često neotporne vrste koje zahtijevaju prskanje raznim “zaštitnim sredstvima” (čitaj: otrovima), jer inače mogu oboljeti od bolesti ili biti jako napadnute određenim štetnicima, pa nećete imati dobar urod. Kako biste to izbjegli, birate samo sorte koje su otporne na određene bolesti i nametnike, kako ne bi uopće imali potrebe prskati jabuke. Jer ako želimo zdravo voće, svakako je poželjno da to onda bude uzgojeno bez ikakvih kemijskih sredstava. Srećom, na tržištu se još uvijek mogu pronaći otporne vrste voća, samo se dobro informirajte kod prodavatelja prilikom kupovine. To su često starinske vrste kakve su uzgajali naši djedovi i bake u svojim voćnjacima, i te se vrste polako vraćaju i u nove voćnjake.
Ja sam osim klasične kupovine odlučila i sama uzgojiti podloge za kalemjenje i održati starinske voćke iz moje okoline u svom voćnjaku. Tako sam posijala koštice jabuka, šljiva, marelica, bresaka i uzgojila mlada stablaca na koje ću kalemiti starinske voćki koje rastu u okolici. Te vrste koje su me oduševile se ionako ne mogu pronaći u redovnoj prodaji, a svojim okusom i otpornošću su me svakako zaintersirale i želim takve vrste nadalje uzgajati u svom vrtu. I sama imam jednu starinsku ljetnu jabuku u svom vrtu koja svake godine rodi toliko bujno da samo od te jedne srednje bujne jabuke imamo svake godine 3 mjeseca puno plodova (tako dugo dozrijevaju plodovi postepeno), a nema nikakve potrebe za nikakvim prskanjem. To je vrsta koju svakako vrijedi čuvati i održati u voćnjacima pojedinaca koji žele zdravo voće.
Između većih voćaka, kako biste maksimalno iskoristili prostor, a i dobili što više plodova, možete posaditi bobičasto voće. Ono će početi roditi prije voćki, već druge ili treće godine nakon sadnje, i svake će godine biti sve rodnije. Najmanje zahtjevni su po mom iskustvu: ribiz (crveni, bijeli, crni), ogrozd i josta (križanac ribiza i ogrozda), te maline i kupine. Ove vrste doista ne trebaju nikave posebne brige. Aronija je također nezahtjevna i otporna biljka, međutim moje je iskustvo s njim da joj ponekad korijenje znaju pojesti voluharice, i tako vam mogu uništiti biljku. Borovnice, brusnice i goji bobice su malo zahtjevnije – da bi imali urod, borovnicama i brusnicama treba kiselo tlo i dosta vlage, a koji bobice trebaju malo alkalnije tlo i puno vode.
I na kraju, ispod grmlja još možete posaditi jagode. Ima puno vrsti jagoda, pa osim klasičnih vrtnih jagoda možete si posaditi i šumske jagode, koje postoje i kao mjesečarke, i jagode kitnjače – ukusne jagode koje izgledaju kao križanac šumske i vrtne jagode.
Listopad 2013 – mraz i lijepa duga jesen
Listopad je započeo u najavi mogućeg mraza. Kako promatram već duži niz godina vremenske pojave vezane za vrtlarenje, pojava mraza početkom listopada je česta u mom kraju, i uvijek biva tek par dana mraza, i onda dalje lijepo i toplije vrijeme. Prošle nas je godine poštedilo sve do početka studenog i iskreno sam se nadala da će izdržati i ove godine.
Svejedno, kako je mraz bilo u najavama za petak 04.10., par dana prije sam još ubrzano brala sjeme, spremila sam nutra ukrasne koprive u teglama i anđeoske trublje prepune pupoljaka – one su posebno osjetljive na mraz. Ostale sam tegle sve premjestila na južnu stranu kuće, točnije natrpala sam ih tamo – da čim duže budu vani na više svjetlosti, jer nutra mi se čini da nemaju dosta svjetlosti i da dosta onda stagniraju.
Početak mjeseca je još bio prekrasan, sve je bilo o cvatu i zujalo je posvud od pčelice privučenih asterima u cvatu – oni su pravi mamac i posljednja jesenska paša za pčele.
Kupila sam i agrotekstil da pokrijem biljke (bar dio) na vrtu i zaštitim od mraza…hm, i s 3 kom agrotekstila pitanje je bilo kaj pokriti kad ima toliko toga…odlučila sam dio paprika, te mahune, u to visoke koje su bile prepune mahuna. Od pokrivanja rajčica sam odustala jer jednostavno nisu dozrijevale kad više nije bilo toliko sunca i topline: em je dio obolio od pjegavosti pa su se stabljike dijelom ionak osušile, a dio od plamenjače, pa su i plodovi propadali…zato sam odlučila pobrati zelene rajčice i nutra ih probati dozoriti. Počela sam s jednom punom kantom, pa još 2 , pa i u tačke…joj koliko rajčica…nikad nisu niti praf počele zoriti kad ih je prvotno uništila tuča, to je onaj pravi urod od kojeg većina sad ostaje zelena…kakva šteta 🙁 Stavila sam ih u sanduke i s malo zrelih rajčica i jabuka da one ispuste etilen i potaknu dozrijevaje ostalih, prvotno nutra u hodnik, nakon mrazeva van na nadstrešnicu.
I dakle unatoč prognozama da će u petak 04.10. biti moguće mraz, prvi je mraz bio u četvrtak ujutro 🙁 I tako, u četvrtak ujutro đenje 🙁 Doduše nije bio jaki mraz, čak je nešto i preživjelo, ali sve ofureno – grah, mahune, tikvice, paprika, rajčice
Tako mi je bilo žao visokog graha, prvo radi suše i vrućine nikud nikam, onda je konačno počeo cvjetati i rasti, i na kraju nije stigao dozoriti, a tako rodan…ništa od sjemenja ove godine, niti visokog graha niti većine visokih mahuna. Nakon prvog sam mraza pobrala i spremila sve mahune, većina nije bila jako oštećena, ali to je definitivno bio kraj za biljke.
Tikvice sam sve pobrala u četvrtak prije još jačeg mraza, one su prilično osjetljive i onim nezrelima je jako naštetilo. Biljke rajčica bile su uništene potpuno, a najviše me žalosti što su uništene i dalije – prvi dan malo, ali nakon još jačeg mraza idući dan mraza totalno, a tek su praf nakon vrućina sad počele cvasti.
Par gredica što sam prekrila agrotekstilom na vrtu je i povjetarac napola maknuo, i nije baš pomoglo a mraz dan poslije je bio prilično jak i dotukao je na vrtu sve dalije, mahunarke (osim graška), tikve, cosmose…:(
A koje li ironije, kao i prijašnjih godina dok se je mraz tako rano dogodio, slijedilo je zatopljenje i puno toplija jutra i dani – za mnoge vrste bilja prekasno 🙁 .
Nakon tih mrazeva, a kako je listopad dobro razdoblje za sadnju češnjaka, malo me je primila panika kad sam gledala dugoročnu prognozu i svako malo spazila kišu, tako da sam 07.10. zamolila tatu da mi potanjura dio vrta predviđen za češnjak i onda pređe sadilicom za krumpir da napravi humke za gredicu njima. Bilo je još malo premokra zemlja, ali kako su bila najave kiše, bojala sam se da bi kasnije mogla samo biti još mokrija zemlja. Došla mi je pomoći i mama i to izravnala i pripremila u gredicu, i iako je bilo još blato, počeli smo s sadnjom češnjaka. Pomogle su mi i sestra i mama da čim prije završimo barem prvu gredicu u koju smo bockale češnjak koji je bio ostavljen od ovogodišnje berbe. Moj muž je isto bio angažiran kod češnjaka, on je za to vrijeme vozio tačkama gore mješavinu pepela i polurazgrađenog komposta od mojih teta na posađeni dio, ja sam to naknadno sve izravnala grabljama, i još sa strane dijelom posadila zimsku salatu – dio sam donijela od prijateljice, dio sam izvadila samoniklu posvud po vrtu.
Još sam polovicom mjeseca sadila, odnosno presađivala češnjak uz pomoć mame i prijateljice – naime, nekim čudom je tamo gdje smo imali ove godine na proljeće češnjak, ispalo je da smo veliki dio propustili pobrati (kako, pojma nemam jer smo sve po redu prekopali), ali eto – pojavilo se je mnogo češnjaka za presaditi. A i 3 gredice gdje sam razmnožavala češnjak nisam tokom ljeta stigla na vrijeme izvaditi pa sam ostavila u zemlji, i počela sve rasađivati sad na jesen dok je sve opet niklo. Jedna od tih vrsti je i češnjak «slon» koji ima izuzetno velike glavice, a u rastu jako liči poriluku. On se je dopao i voluharice pa su ga dijelom načele, a ostatke sam sve presadila na novu gredicu.
Fotografije: 2 “gredice” češnjaka i češnjak slon
Pokosili smo i livadu koju imamo kraj njiva, točnije muž je kosio, a ja sam pokazivala što ne smije pokositi. Inače tamo sam posadila neko drveće prošle godine ali to nikako ne raste tamo, a u međuvremenu sam primjetila da na toj livadi raste dosta krvare, sanguisorbe officinalis, koja je neophodna za opstanak leptira livadnog plavca, i tako sam odlučila ipak dio drveća tu iskopati i većinu ostaviti nek bude livada koja bude se kosila 2x godišnje, i tako ću pridonjeti opstanku tog leptira koji je dosta ugrožen. A pokraj na njivama smo i krajem mjeseca suprug i ja pobrali kukuruz, ručno, na licu mjesta smo i luščili (tak u Međimurju zovemo čišćenje od komušina). Nije bilo jako puno toga, žuti kukuruz je narastao još kako tak, ali bijeli kukuruz je bio prekasno posijan s obzirom na sušu tako da je urod dosta mali. Ali nismo jedini, svima je tako ove godine s kukuruzom. I još sam naknadno pograbljala dio livade koju smo kosili, i dovezli smo to sve u prikolici doma, da si gredice cvijeća oko kuće i nahranim gliste u toj zemlji koja je lošije kvalitete.
Veliki sam dio mjeseca radila i na gredicama cvijeća uz među s susjedom i iza kuće, a nakon postavljanja rubnika i asfalta. Sretna sam jer je to sad doista završno i više mi nitko neće tu ništa niti kopati niti betonirati…nadam se. Međutim, posla je i bilo puno više nego sam si prvotno to mislila: nakon što su postavili asfalt razina zemlje gredica je previsoka, negdje i preniska i tu je bilo puno kamenja, tako da je to postao stvarno veliki zahvat za dotjerati u red. A kad sam se toga već i primila, počela sam raditi i rekonstrukciju jer se je dio biljaka jako razrastao, dijelu tu i nije pasalo, dio je trebalo malo premjestiti… pa sam povadila dio astera, rasađivala i presađivala, negdje zemlju micala negdje dodavala, micala kamenje…u globalu sam jako ponosna i zadovoljna jer je to pred nekoliko godina bio samo travnjak i ispod mnogo kamenja i nekvalitetna zelja od navažanja, a eto danas đungla gdje je toliko biljaka da je polovica previše…brzo se to razraste.
Dio biljaka koje imam i na vrtu ili na drugim gredicama sam sad tu natrpala, jer na mjestima gdje su bile nisu dobro napredovale ili su ih druge biljke gušile, a najviše mi je žao delphiniuma koje su na gredici s druge strane skoro sve pojeli puževi – vrba iza kuće je tokom godina jako narasla i zaklonila sunce, a čim je bilo manje sunca bilo je više vlage i pogodno za puževe. Eto kako se to mijenja sve tokom godina, ništa nije stalno – jedne godine je na nekom mjestu super biljki, iduće već ne, stvarno treba sve pratiti, nema onog da posadiš i bez brige si 5 godina, ha, ha. I nekoliko je lukovica završilo na toj gredici, dio sam kupila, ali svaka mi čast, ove sam jeseni kupila samo 4 pakiranja lukovica – zapravo sramota za dućane što nemaju nikakav izbor, potrošila bih ja više da su mi imali što ponuditi. Uglavnom, presadila sam eremurus, žutu lužarku i zumbul, a kupila sam žute zumbule, ukrasni luk 2 vrste, narcise i kockavice.
Na drugoj gredici, «brežuljku» iza kuće došla je voluharica i odlučila pojesti sve pakujce koji su im bili sasvim nezanimljivi sve ove godine – odjednom se je sve počelo sve sušiti i venuti…pa sam i te ostatke morala sve premjestiti da barem nešto spasim, inače bi ostala bez svih pakujaca. I ne samo pakujce, u zadnji sam čas spasila potentillu, bijelu echinaceu i sanguisorbu. Na tom brežuljku su se zadnjih par godina jako namnožile šumske jagode, sve je počelo s nekom slučajno posađenom sadnicom jagode…eto i to se je neplanski dogodilo. Tu sam iza kuće onda odlučila presaditi močvarne hibiskuse – to im je treća pozicija – prvo sam ih posadila pred vrt, ali je tamo bilo presušno i morala sam ih puno zalijevati, onda sam ih presadila dolje u šumski vrt jer je tamo vlažnije i bolje su neke biljke bez mog zalijevanja rasle, ali ove se godine pokazalo da niti to nije to – skoro da nisu cvali, a i predaleko mi je to od kuće…pa sad pokušaj treći – iza kuće gdje ću ih moći ipak zalijevati, ali i da im se mogu više diviti dok procvatu. A kako za močvarni hibiskus još neznam da li ga vole voluharice ili ne, zasad još ne ali sve je to tak nepredvidivo, dodala sam u zemlju malo posebne zemlje s mrvljenim staklom. Nisam niti znala da ju imam Roditelje sam jednom zamolila nek mi kupe 2 vreće biokompovita za biljke u teglama, to mješam s krtičnjakom, i donjeli oni…bilo je dosta skuplje nego kad sam ja kupovala i još sam se čudila kako su tak podigli cijene..onda naknadno kod presađivanja spazim da su mi umjesto zemlje za tegle kupili posebni kompost – gnojivo za povrtnjak. A onda neki dan spazim još i zaokruženi tekst na vreći: “novo – s dodatkom mrvljenog stakla za odbijanje glodavaca”. Baš dobro kaj sam skoro sve za tegle iskoristila, sad su mi lončanice sigurne od glodavaca, ha, ha.
Imala sam i masovno presađivanje po teglama, prije spremanja nutra sam sve presadila tako da sam iduće godine bez brige s teglama.
Sredila sam i još 2 cvjetne gredice iza kuće (ima ih 5), na jednoj izvadila sadnice starinske višnje koje tamo stano niču jer u blizini rastu velike višnje – ali to mi je super jer imam mjesto za njih, a to su najbolje višnje koje sam ikad probala. Na tu sam gredicu opet posadila par echinacea koje sam pred par godina maknula jer su mi bile viška radi sadnje dalija – sad tu više ne mogu saditi dalije jer imam probleme s puževima na toj gredici radi one iste vrbe i sad ima mjesta, pa sam na vrtu dakle iskopala malo echinacea. Skupa su se držale i gaillardie i sve sam to posadila jer ove godine mi je ta gredica bila premalo šarena. I još sam ispod trave presadila geraniume. Sve sam na kraju pomalčirala, imala sam još trave što smo dovezli s livade, gliste su nahranjene. Nekako mi se čini da sam i tu opet džunglu napravila.
A kad smo kod zaraštavanja, i još jedna gredica – tako je krasna bila s astilbama, geraniumima i hostama pred 2 godine, dok geraniumi nisu toliko narasli i sve pogušili…jedan polupuzajući je dobio premještaj na drugu gredicu jer je skoro sve pogušio ispod sebe, niti se više ništa nije vidjelo iz te đungle… i tako u nedogled.
Uglavnom, dok to tako radim i sve premještam vamo tamo, često si mislim kako radim Sizifov posao, jer doista nikad posao s ničim nije gotov…ali u tome i jeste ljepota prirode, sve je nepredvidljivo i opet nešto novo naučimo u takvim situacijama. A i promjena uvijek dobro dođe, jer iste bi gredice i prejednostavno vrtlarenje uskoro postali dosadni, tješim se 😀 Nakon sadnje sam sve pomalčirala, ali svako malo se još sjetim nešto ubaciti…joj bojim se da sam opet pretjerala, vidjeti ćemo iduće godine.
Pred kraj mjeseca imali smo par jako vjetrovitih dana, i taj vjetar je pobacao jako mnogo borovih iglica s bora kojeg imamo ispred kuće – prije asfalta to nismo niti primjetili niti nam je bilo stalo, ali grr sad se vidi jako, ali ok, s tim sam malčirala tik uz među, jer mi s susjedine strane dolaze puževi i raste dobričica preko ograde, bum ih probala s iglicama zaustaviti.
Krajem mjeseca vrijeme je još uvijek predivno (grrr mraz koji je na početku mjeseca sve uništio): bilo sve toplije i toplije, čak par večeri uopće nije trebalo grijati 🙂 Maksimalno sam iskoristila te dane i cijele dane sam bila vani. Izvadila sam sve dalije i kane. Nezgodno je bilo što dalije nisam stigla označiti prije mraza, jer dio dalija imam duplo, i naknadno po fotkama nisam bila sigurna koja je koja – a duplih sam se htjela riješiti. Tako ću većinu morati opet saditi i druge godine na vrijeme sve obilježiti.
Konačno sam i sve rajčice koje sam dozrijevala zbrinula: dio je propao, dio je dozorio. Bile su prvo u sobi ali kako su neke počele propadati i smrdjeti, a vani je zatoplilo sve sam to prenjela na terasu da tamo dozori. Tu su došle i vinske mušice i zadnjih par dana je bilo kritično. Krajem mjeseca sam sve probrala – dio bacila, dio uzela sjeme, dio narezala za umak. Ali dakle, skoro su sve dozorile, a sve su bile pobrane zelene, baš sam na neki način zadovoljna – ima još umaka. A nabrala sam i posušila nešto šipka za čaj.
Krajem mjeseca smo pomaknuli sat, i dani su općenito bili sve kraći i kraći. A ja još uvijek u velikim planovima za radove na vrtu, nije još niti blizu kraj vrtlarske godine. Samo da vrijeme izdrži.
A evo i nešto fotografija iz vrta. Asteri su svakako obilježili i listopad svojom prekrasnom cvatnjom i mnoštvom pčelica oko njih.
Suncokret trajnica također cvate obilno u ovo doba godina, a vrijeme je i krizantema – nešto što sam kupila i posadile prošle jeseni se je primilo i procvalo.
Sikavica – Silybum marianum
Sikavica je biljka iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz područja južne Europe do Azije, ali je danas raširena po cijelom svijetu. Narodni naziv za sikavicu je osljebad.
Ova se biljka u prirodi može naći na pašnjacima i livadama, a nekad se je i puno više uzgajala u vrtovima i kao povrće i u ljekovite svrhe. Kao povrće uzgajala se je radi jestivog korijena, mladih listova, stabljike i cvjetnih pupoljaka. Kako je cijela biljka prepuna oštrih bodlji, prije konzumacije ih je potrebno sve ukloniti, a može se konzumirati i sirova i kuhana, a kuhani pupoljci koristili su se kao zamjena za artičoku. Kao i svako povrće koje uzgajamo za lišće, stoji upozorenje da se ne preporuča primjena mineralnih gnojiva radi nakupljanja štetnih nitrita u lišću.
Danas se više uzgaja u ukrasne svrhe radi lijepih cvjetova i neobičnih listova.
Najpoznatija je kao biljka koja se koristi kao lijek za jetru, a u tu svrhu se koriste njene sjemenke. Osim kao lijek za jetru, sikavica se je koristila kao lijek protiv depresije. Sjemenke sikavice sadrže silimarin, mješavinu više kemijskih spojeva koji su poznati po tome što štite jetra, najviše od posljedica alkohola i svih oblika trovanja. Istraživanja su pokazala da radi toga ima antioksidativna svojstva, što pomaže u zaštiti jetara i drugih organa od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Stoga se sikavica preporučuje kao pomoćno sredstvo u liječenju kroničnog hepatitisa i ciroze jetara, a i kod trovanja gljivama – jer potiče regeneraciju jetre.
Sikavica olakšava protjecanje žuči pa se rabi za sprečavanje i liječenje žučnoga kamenca.
Tradicionalni pripravak od sjemenki sikavice je tinktura.
UZGOJ:
U krajevima u kojima su toplije zime raste kao dvogodišnja biljka, dok u krajevima s hladnijim zimama ne može prezimjeti, pa se tamo uzgaja kao jednogodišnja biljka. Ne podnosi mraz, ali može prezimiti zime čak i do -18 stupnjeva (prema mom iskustvu čak i više) – ali uz uvjet da su u trenucima velikih hladnoća biljke prekrivene slojem snijega koji djeluje kao izolator. Ako nisu preko zime na taj način zaštićene od smrzavanja nego su direktno izložene vanjskim utjecajima, sve biljke propadaju od hladnoća.
Ako sikavicu uzgajate kao jednogodišnju biljku, možete ju sijati u posudice tijekom ožujka i travnja te nakon opasnosti od mrazeva presaditi na otvoreno. Možete ju sijati i direktno na otvoreno tokom travnja i svibnja.
Tako uzgojena biljke cvasti će tokom ljeta, i sjeme možete skupljati krajem ljeta/početkom jeseni. Vrlo se uspješno i sama zasijava, a mlade biljke niču već na jesen. Ukoliko imaju dobre uvjete i uspiju prezimiti, sikavica počinje cvasti već krajem proljeća, s sjeme već dozrijeva krajem lipnja i tokom srpnja, nakon čega cijele biljke odumiru.
Osobno sam imala puno bolje rezultate kad mi se je biljka sama zasijala i niknula na jesen, jer sijana na proljeće ponekad nije stigla procvasti do jeseni.
Sikavica za rast voli sunčanu gredicu, a jako dobro podnosi i sušu. Dobro raste i u lošim tlima, ne može rasti u sjeni. Naraste i do 1,5 metara u visinu, grmolikog je rasta.
Sikavicu ćete najbolje prepoznati po bijelim šarama po lišću, koje se karakteristične za biljku u svim fazama rasta. Bijele šare vidljive su već i na tek niknulim biljkama.
Ima velike ljubičaste cvjetove koji jako privlače pčele, a nakon što ocvatu, tu se razvijaju dosta velike sjemenke koje raznosi vjetar.
Sikavica može biti i potencijalno opasna – računajte na doista jako i oštro trnje – gotovo je nemoguće ne ubosti se ukoliko samo posegnete do grma sikavice, a skupljanje sjemenja preporučam samo u debelim zidarskim rukavicama, ali i preko njih ćete se vjerojatno izbosti. Stoga ju nemojte saditi na mjestima gdje često prolazite, nego u nekom kutku gdje ne vršite puno radova.
Sikavicu mnogi ljudi mogu pobrkati s raznim drugim sličnim biljkama, evo nekih koje imaju slične cvjetove (ali ipak postoji razlika u samoj biljci i rastu):
Karda,Cynara cardunculus
Artičoka (Cynara scolymus)
Čakalj (Cnicus benedictus L.)
Kopljasti osjak – Cirsium lanceolatum
Osjak, Cirsium eriophorum
Vunenasti osjak, Cirsium eriophorum
Pamuk čičak, magareći čkalj – Onopordum acanthium
itd
Pa dobro pazite prilikom identifikacije da li ste našli onu pravu sikavicu. Bijele šare na lišću su najpouzdaniji znak prepoznavanja.
Predavanje i razmjena sjemenja 30.11. u Varaždinu
Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja varaždinska Udruga “Gredica”, u suradnji s međimurskom udrugom “Biovrt – u skladu s prirodom” i Gradskim muzejem Varaždin, u subotu 30. studenog u Varaždinu organizira predavanje pod nazivom “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” te razmjenu sjemenja za građane.
Predavanje i razmjena sjemenja održat će se u Palači Herzer, Franjevački trg 6. u Varaždinu. Predavanje, koje vodi Silvija Kolar-Fodor iz udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, počinje u 10 sati, a po njezinu završetku, u 11,30 sati, započet će razmjena domaćeg sjemenja. Građani koji nemaju sjeme za razmjenu do istog mogu doći i donacijom za sjeme. Oba događanja su besplatna i otvorena za javnost.
Na predavanju će biti prezentirane tehnike skupljanja i očuvanja sjemenja vrsti koje uzgajamo u našim vrtovima. Predavačica će se osvrnuti na glavne obitelji biljaka i podijeliti svoja iskustva kako kod pojedinih vrsta uspješno uzgojiti, skupiti i sačuvati sjeme za korištenje idućih godina, te zašto je to važno za budućnost čovječanstva.
O predavačici: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova nawww.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, suradnica na portalu Sirovahrana.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.
Udruga za promicanjeodrživog načina življenja “Gredica“ je neprofitna organizacija sa sjedištem u Varaždinu. Osnovni cilj djelovanja udruge je promicati i u praksi realiziratipraktična lokalna rješenja vezana uz široko područje održivog načina življenja. Udruga je u javnosti prepoznata ponajviše po uspješnom projektu društvenog vrta pod nazivom Čudesni vrtovi, koji okuplja više od100 vrtlara s područja Varaždina.
Udruga“Biovrt – u skladu s prirodom”je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanjui edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Srdačno ste pozvani.
Održana sedma radionica Škole vrtlarenja 2013
Neodoljive dalije
Kad me netko pita koje mi je omiljeno cvijeće ili biljka, ovo je pitanje na koje doista ne znam odgovor. Tijekom svake godine postoji nekoliko biljaka koje me baš tada oduševe svojom ljepotom, ali to je uvijek neka nova biljka, ili “stara” koju ponovo otkrijem u njenoj ljepoti.
Međutim, dalije su posebna priča. Ove prekrasne gomoljaste trajnice iz obitelji Asteraceae (glavočika) porijeklom su iz Mexika, Srednje Amerike i Kolumbije. Postoji najmanje 36 vrsta i jako mnogo varijeteta ove vrste (preko 20000 kultivara), ima i niskih i visokih, jednostrukih, dvostrukih, kaktus….svaka je vrsta posebna na svoj način. Mogu biti niske od nekih 10-15 cm, pa sve do visokih koje narastu i preko 1,5 metra u visinu. I svaka, ali doslovno svaka dalija je toliko posebna, prekrasna i jedinstvena, da im je jako teško odoljeti.
Tako se je dogodilo meni, da sam preko tih 8 godine vrtlarenja skupila popriličnu “kolekciju” dalija. I nikako da stanem s dopunjavanjem kolekcije. A nije s njima baš tako jednostavno, jer dalije ne mogu prezimjeti zime kod mene. Dakle, svako ih proljeće iznova sadim, svake ih jeseni vadim i spremam u podrum. I to ne bi bio problem s nekoliko gomolja, čak niti s desetak…ali, što kad se prođe cifra od nekoliko desetaka kao ja? Danas ih imam – zapremnine nekoliko tački. Stoga i sadnja, ali i spremanje nije tako mali posao.
Međutim, kad zapravo usporedim posao sadnje koji na proljeće traje par dana, te posao vađenja i spremanja u podrum, što također traje nekoliko dana na jesen, i usporedim s uživanjem na pogled na njih tokom cijelog ljeta, to mi je mala cijena za “platiti” za uživanje u cvjetovima dalija.
Kako su velike ljubiteljice dalija osim mene i voluharice, stalno se nadmudrjem s njima – ja tražim mjesta gdje ih one neće otkriti i pojesti gomolje, a one ih traže. Tokom nekoliko posljednjih godina imala sam ih uz stazu u šumskom vrtu i bilo je u redu, ove su ih godine nanjušile i došle se sladiti njihovim gomoljima.
Veliki neprijatelj ove godine bila ima je i suša i vrućina, pa su tokom onih najvećih žega jednostavno bile osušenih cvjetova i stagnirale.
Međutim, nakon pada temperatura i malo kiše, ponovo su pokazale svu svoju ljepotu:
I tako sve do prvih mrazeva, nakon čega prestaje njihova raskoš i treba ih iskopati i spremiti u podrum.
Međutim, već slijedeće sezone priča počinje ispočetka, i opet se može uživati u njihovim neodoljivim cvjetovima 🙂
Predavanje i razmjena sjemenja 08.11.2013. u Lepoglavi
Gradska knjižnica Lepoglava, u suradnji s udrugom Biovrt – u skladu s prirodom, organizira u petak, 08.11.2013. u 18:00 sati predavanje pod nazivom “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” i razmjenu domaćeg sjemenja. Predavanje će biti održano u Gradskoj knjižnici u Lepoglavi, Hrvatskih pavlina 7 (u zgradi Turističko kulturno informativnog centra, u centru Lepoglave).
Na predavanju će biti prezentirane tehnike skupljanja i očuvanja sjemenja vrsti koje uzgajamo u našim vrtovima. Predavačica će se osvrnuti na sve glavne obitelji biljaka i sa zainteresiranima podijeliti svoja iskustva i male trikove kako kod pojedinih vrsta uspješno uzgojiti, skupiti i sačuvati svoje sjeme za korištenje idućih godina, te zašto je to važno za budućnost čovječanstva.
Osim navedenog, moći ćete čuti zašto je obrađivanje vlastitog biovrta izvor radosti, inspiracije, zdravlja i neovisnosti za svakog pojedinca ili obitelj.
Nakon predavanja održati će se razmjena domaćeg sjemenja, pa se pozivaju svi zainteresirani neka nam se pridruže sa svojim sjemenjem koje čuvaju na svojim vrtovima. Ukoliko nemate sjeme za razmjenu, do sjemenja na spomenutoj razmjeni možete doći i donacijom za sjeme, pa skrećemo pozornost na to da svatko tko želi mijenjati ili nabaviti stare sorte iskoristi ovu jedinstvenu priliku za to. Predavanje je predviđeno za 18:00 sati, a svi zainteresirani su dobrodošli.
Predavačica: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, suradnica na portalu Sirovahrana.hr,administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanju i edukaciji o životu uskladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito. U sklopu Udruge djeluje internet stranica www.biovrt.com, na kojoj se stalno objavljuju novi edukativni članci iz tematike uzgoja cvijeća, povrća, voća, životinjskog svijeta u vrtu te raznih savjeta iz biovrtlarstva.
Gradska knjižnica Lepoglava organizator je različitih događanja i aktivnosti tijekom godine; gostovanja pisaca, pjesničkih večeri, izložaba, predavanja, savjetovanja, seminara, a kojima doprinosi napretku kvalitete života u svojoj sredini i šire.
Privucite leptire u vrt
Leptire mnogi smatraju neopisivo lijepim i neodoljivim stvorenjima i svi uživamo promatrajući ih. Ukoliko imate vrt, pomnim planiranjem i sadnjom određenih vrsti možete povećati broj leptira u vašem vrtu. A počela je jesen, s njome i jesenska sadnja trajnica, lukovica, ukrasnog grmlja i drveća, pa je ovo idealno vrijeme za to i napraviti.
Leptiri ne vole vjetar, više vole zaštićene gredice i livade. Neki često vole obitavati na otvorenim, sunčanim livadama, dok se neki radije skrivaju u polusjeni na rubovima tih livada. Također, različite su biljke koje privlače odrasle leptire nudeći im nektar, i koje su pogodne za rast gusjenica leptira, osiguravajući im hranu za rast i razvoj. Stoga, morate u vrtu predvidjeti biljke i za pašu za leptire, ali i za poljeganje njihovih jajašca. To često nisu iste biljke, a osigurati im oboje je podjednako važno. Dakle, tako divna, krhka i gotovo mitski lijepa stvorenja nakon jajašca prvo postaju ružne i često proždrljive gusjenice. Mnogi nisu oduševljeni kad zapaze da se gusjenice hrane na nekom cvijeću ili biljkama koje uzgajaju, pa zato ipak stanite i prije nego uništite gusjenice, probajte provjeriti u kakvog bi one leptira mogle izrasti. Npr, možda ste naišli na gusjenicu lastinog repa, jednog od najljepših leptira u našim krajevima.
Fotografije:
1. gusjenica lastinog repa, koju najčešće možete naći na biljkama iz obitelji štitarki (kopar, mrkva, komorač i sl)
2. gusjenice na biljci lanilist
Za rast i razvoj leptira odnosno njihovih gusjenica najbolje bi bilo imati neki divlji, zapušteni kutak, jer ćete ih teško privući urednim i praznim gredicama monokultura. Osim toga, mnoge vrste vole koprivu, vrbu, biljke iz obitelji sljezolika (Malvaceae), grahorice, te biljke iz obitelji štitarki i kupusnjača. Puno gusjenica uvijek primijetim i na biljci lanilistu, a i mnogo je vrsti drveća i grmlja dobro stanište za gusjenice. Stoga, nedaleko od vašeg cvjetnjaka u kojem ćete zasaditi cvijeće koje privlači odrasle leptira, svakako predvidite i divlji kutak za gusjenice leptira, tako ćete povećati broj leptira u vašem vrtu. Također, imajte na umu da različite vrste leptira privlače različite biljke, pa stoga nije na odmet proučiti kakve se vrste leptira najčešće nalaze u vašem kraju i sukladno tome kojim bi ih biljkama mogli privući u vrt.
Što se tiče cvijeća koje privlači odrasle leptire, najviše im nudeći velike količine nektara, postoje određene vrste biljaka koje baš posebno privlače leptire i to toliko jako da se te biljke i nazivaju biljke za leptire. Najpoznatija od tih biljaka u našim krajevima svakako je buddleia daviddi – budleja ili leptirov grm. Sadnjom ovog ukrasnog grma sigurno ćete si osigurati mnoštvo razigranih raznovrsnih leptira u vašem vrtu, i to u velikom broju. Osim toga, ako se redovito orezuju ocvali cvjetovi, leptirov grm će cvasti cijelo ljeto i tako cijelo ljeto privlačiti leptire.
A od boja cvijeća, leptiri izgleda da najviše vole upravo ljubičastu i žutu boju, ali presudan je čini mi se i izgled cvjetova – najviše ih primjećujem na malim trubastim cvjetićima, baš idealnim za skupljanje nektara dugim rilom koje leptiri imaju. Tako su leptiri česti i na cvijeću poput verbene bonariensis, turski karanfil, silene armeria, ukasne kadulje – salvia (pogotovo salvia victoria blue), liatris spicata, te raznim vrstama lychnisa.
Leptiri su kod mene česti i na ehinaceji (Echinanea purpurea) – u vrtu prepunom žutim rudbeckijama bilo je jasno vidljivo kako su leptiri ciljano birali samo echinacee u tom cvjetnom šarenilu. Da biste imali česte posjete leptira u svom vrtu svakako posijte/posadite i neke od ovih biljaka: cinija (lat. Zinnia elegans), carsko oko (lat. coreopsis tinctoria), pijetlova krijesta (lat. Celosia argentea), suncokret, ivančice.