studeni 2013 - Biovrt - u skladu s prirodom

Otvoreno pismo povodom Dana proglašenja 2014. kao godine obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava

Dana 22.11.2013. UN je proglasio 2014. godinu godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Udruga ZMAG tim je povodom uputila otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu poljoprivrede uz podršku 43 udruge i obiteljska gospodarstava. U cijeloj Hrvatskoj od 20-24.11.2013. odvijao se je niz akcija kojima se je zajednički obilježio taj dan. Supotpisnica Otvorenog pisma je i udruga Biovrt – u skladu s prirodom.
Tekst Otvorenog pisma:
Poštovani gospodine Milanoviću, Predsjedniče Vlade RH,
Poštovani gospodine Jakovina, Ministre poljoprivrede,
Kao rezultat dugotrajne kampanje koju je predvodio Svjetski ruralni forum, a podupiralo ju je više od 360 organizacija iz cijelog svijeta, 22. studenoga 2013. UN proglašava 2014. godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. U rujnu ove godine UNCTAD (UN-ova konferencija za trgovinu i razvoj) sve nas je upozorio da se globalna situacija s proizvodnjom hrane pogoršava i pozvao nas „da se probudimo prije nego bude prekasno”, odnosno da više prakticiramo agroekološku poljoprivredu – poljoprivredu kakvu prakticiraju i mogu prakticirati samo obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja, podsjetimo se, ubrzano nestaju.
Mi slavimo taj dan jer su u Hrvatskoj 99 % proizvođača upravo obiteljska gospodarstva koja obrađuju 83,8 % poljoprivrednih površina, a gotovo polovina stanovništva živi u ruralnim područjima. Između 20. i 24. studenoga na više mjesta u Hrvatskoj pokrenuto je niz akcija kojima je cilj pokazati bogatstvo tradicije i važnost naših obiteljskih gospodarstava ali i uputiti na probleme.
Posljednjih godina prisutan je trend njihovog rapidnog nestajanja ponajprije zbog poremećaja na tržištu i neadekvatnog sustava poticaja koji ne može nadoknaditi nastale gubitke. Prošla godina bilježi dodatni pad proizvodnje od 9,9 %. Čini se da su obiteljska gospodarstva na margini interesa i vlade, a i šire javnosti navikle na privremeno obilje jeftinih uvoznih prehrambenih proizvoda u velikim trgovačkim centrima. Praktički, svakoga dana zatvori se bar deset obiteljskih gospodarstava.
Zbog svega toga ovom prilikom pokrećemo zajedničku raspravu o problemima koji nas najviše brinu::
1. Na koji način je moguće osigurati zadovoljenje našeg osnovnog ljudskog prava na zdravu, lokalno proizvedenu, kulturološki i klimatski prikladnu hranu ako se cjelokupni prehrambeni sustav temelji na uvozu? Hrvatska godišnje uveze prehrambenih proizvoda u vrijednosti 2,5 milijarde dolara, a u proizvodnji je neiskorištena polovina poljoprivrednih površina. Linearni sustav poticaja ne štiti mala gospodarstva, pa tako onih 1 % najvećih ubire 40 % sredstava bez efekta na povećanje produktivnosti domaće proizvodnje. Cijene uvezenih proizvoda znatno su niže, ne pokrivaju ni troškove proizvodnje, pa na taj način liberalno tržište nepovratno šteti obiteljskoj poljoprivredi. Klimatske promjene naša su svakodnevica, a neobnovljiva fosilna goriva o kojima je industrijska poljoprivreda potpuno ovisna, dugoročno mogu biti samo skuplja. Zbog toga vrlo je vjerojatan scenarij ubrzanog rasta cijena hrane na europskom tržištu, a pitanje je kako će ga naše osiromašeno stanovništvo moći pratiti.
2. Kojim mjerama se može potaknuti diverzifikacija proizvodnje, očuvanje tradicije i iskorištavanje činjenice da Hrvatska na svom teritoriju sjedinjuje čak četiri bio-regije?
Hrvatska momentalno ne pronalazi financijska sredstva za rad banke biljnih gena niti to ocjenjuje kao prioritet, potiskuje se agrobioraznolikost iz zakonskih okvira zaštite ukupne bioraznolikosti, a zakonodavnim okvirima nije predviđena mogućnost izdvajanja tradicijske proizvodnje od strogih i često nepotrebnih higijenskih propisa koji onemogućavaju postizanje izvornosti i prijete njezinom opstanku zbog prevelikih ulaganja i promjene metodologije. Hrvatska ne može biti konkurentna na otvorenom tržištu s kulturama koje druge zemlje daleko efikasnije proizvode, naša posebnost leži upravo u tradiciji. Hrvatska danas proizvodi voće na manje od 3 % površina, povrće na svega 0,41 %. Na sortnoj listi čuvanih sorata svega je nekoliko kultura, a ugroženo je 19 % od samo 26 domaćih pasmina stoke. Vrlo mali broj proizvoda nosi oznaku izvornosti.
3. Kako postići cilj od 8 % površina pod ekološkom proizvodnjom do 2016? Zbog financijske krize sve više županija prestaje subvencionirati troškove nadzora. Tržište eko-proizvoda još je uvijek nedovoljno razvijeno, a proizvođači su prepušteni sami sebi u svim segmentima od proizvodnje do marketinga i plasmana, često prihvaćajući i nepravedne ugovore s trgovačkim lancima kako bi opstali. Ne postoji ni zakon o ekološkom sjemenarstvu, a time ni domaća proizvodnja sjemena za ekološku poljoprivredu, pa su već od osnovnih postavki proizvodnje orijentirani prema stranom tržištu.
Ekološka proizvodnja hrane može biti dokazano superiornija od industrijske poljoprivrede: po prinosima, po potrošnji energije i vode, po utjecaju na okoliš i zbog veće otpornosti na klimatske ekstreme. K tome ona smanjuje emisije stakleničkih plinova, a traži i mnogo više ljudskog rada – što je povoljna okolnost u vrijeme iznimno visoke nezaposlenosti. Unatoč navedenom, umjesto omasovljavanja eko proizvodnje na malim obiteljskim gospodarstvima, ona se uništava.
Mala obiteljska gospodarstva naša su prednost, a ne nedostatak! Njihovo očuvanje odgovornost je i potreba svih nas. Zalažemo se za otvoreni dijalog i direktne aktivnosti usmjerene prema poboljšanju trenutačnog stanja, a od vas očekujemo da u okvirima svojih mogućnosti prihvatite ovaj poziv na suradnju i izborite se za prava većine hrvatskih građana.
Unaprijed hvala.
Sa štovanjem,
Sunčana Pešak, koordinatorica programa za hranu
Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG
Ovdje možete naći popis supotpisnika pisma kao i popis organiziranih akcija:
zmag.hr/admin/public/javascript/fckeditor/editor/ckfinder/userfiles/files/supotpisnici.pdf
zmag.hr/admin/public/javascript/fckeditor/editor/ckfinder/userfiles/files/POPIS AKCIJA 22.pdf
 

Nezahtjevne trajnice za svaki vrt

Jesen i proljeće vrijeme su kada sadimo trajnice i grmlje u svojim vrtovima i cvjetnjacima. Kako smo na proljeće više fokusirani na nabavu sjemenja, tako se najesen ipak više nabavljaju gotove biljke za sadnju. Također, ukoliko su vam se neke biljke previše razrasle ili ne uspijevaju na nekom mjestu, jesen je idealno vrijeme da ih razdijelite i presadite.

Mnogi vrtlari/ice će kod njihovog iskustva s trajnicama spomenuti oduševljeno kako su to biljke s kojima je najmanje posla, u usporedbi s jednogodišnjim ili dvogodišnjim biljkama koje uzgajamo svako proljeće iznova iz sjemenja. Trajnice za razliku od toga samo moramo malo porezati na jesen, ili rasaditi kad se previše razrastu, a svake su godine sve ljepše i sve bujnije cvatu, ili imaju ljepše lišće. Idealno za one koji nemaju puno vremena, a žele uživati u lijepom cvijeću tokom godine, i ne žele brinuti jesu li otišle u sjeme da si ih sačuvaju za iduće godine.

Tokom godina, primijetila sam u mom vrtu da postoje određene trajnice koje su doista jako jednostavne za uzgoj, jako dobro podnose svakakve vremenske uvjete i cvatu u svim mogućim uvjetima, čak se i same zasijavaju i umnožavaju – pa evo još više razloga sadnju takvih biljaka. Evo nekoliko od tih biljaka, i to redosljedom cvatnje – dakle ne cvatu sve u isto vrijeme, a pametnim odabirom ne samo da ćete imati vrt u kojem nema puno posla, nego i biljke koje cvati cijele sezone.

Proljeće: vrijeme je za ljubičice

Ljubičice su vjesnici proljeća. Ove dražesne niske trajnice počinju cvasti već u ožujku, tako da su jedne od prvih cvjetova koji vas razvesele na proljeće. I doista, tko se ne razveseli prvim ljubičicama i njihovom mirisu? Osim onih najranijih mirisnih ljubičica, lat. viola odorata, postoji i još jedna zanimljiva vrsta koja cvate kasnije, krajem travnja i početkom svibnja – lat. viola sororia – i to u bijeloj, plavo bijeloj i roza boji, samo ta vrsta ne miriši. Ponekad se dogodi da mirisne ljubičice procvatu čak i u jesen, doduše ne tako obilno kao na proljeće. Kako cvatu prije listanja grmlja i drveća, možete ih i posaditi ispod ukrasnog grmlja ili drveća, jer im kasnija krošnja i sjena neće smetati. Same se jako uspješno razmnožavaju – viola odorata vriježama, viola sororia sjemenjem.

     

Ivančice – Leucanthemum vulgare i Vučika – Lupinus Polyphyllusnjima završava proljeće

Krajem svibnja i početkom lipnja, u mom vrtu dominiraju spomenute 2 jako nezahtjevne trajnice. Vučika je vrsta koja ja vrlo korisna u vrtu jer svojim korijenjem veže dušik pa tako i gnoji okolno tlo, Kod mene se obje jako uspješno same zasijavaju, a nakon obilne cvatnje krajem svibnja, obje nerijetko procvatu i na jesen, ne tako obilno ali pojavi se pokoji cvjetak. Brige s objema gotovo da i nemam, osim one da mi se previše ne razmnože i ne preuzmu cijeli vrt 🙂

Gaillardia i rudbeckia hirta – kraljice ljeta

Gaillardia i rudbeckia su u mom vrtu vrlo nezahtjevne trajnice koje se same zasijavaju i jako šire, a cvatu cijelo ljeto. Počinju cvasti već početkom lipnja, a cvatnja ima se proteže čak i nakon prvih slabijih mrazeva, Obje su vrste prilično jarkih boja, privlače pčele i ostale kukce u vrt. Gaillardia neprekidno cvate cijelo ljeto, dok rudbeckija hirta dominira tokom lipnja i srpnja, nakon čega se joj cvatnja smanjuje. Međutim, tada ju zamjenjuje u eksploziji žute boje njena rođakinja – rudbeckija fulgida, koja svojom cvatnjom obilježava kolovoz. Na jesen se ponovo može pojaviti poneki cvijet rudbeckije hirte, dok gaillardia i dalje nesmetano stalno cvate sve do kasne jeseni.

    

Aster i suncokret trajnica – vesela rascvjetana jesen

Jesen ne mora biti kraj šarenila u vrtu. Postoje vrste koje obilno cvatu i tokom jeseni, kada većina cvijeća završava s cvatnjom. Aster i suncokret trajnica su vrlo nezahtjevne biljke koje se vrlo brzo šire, tako da dok ih jednom posadite više ne morate brinuti hoće li biti i iduće godine u vrtu. Upravo naprotiv, tokom godina jedina glavobolja koju vam mogu zadati je činjenica da je doista jako brzo šire, pa ćete vrlo brzo imati previše ovih biljaka u svom vrtu.

Aster postoji u bezbroj visina – od niskih do 20 cm, pa sve do visokih koji narastu i preko 1,5 metara. Sve je više kultivara i boja, ali najviše cvate u bijelim, ružičastim i plavičastim nijansama. Počinju cvasti u rujnu, a ako nema previše kiša, cvatnja može potrajati i do kraja listopada. Niti asterima ne smetaju prvi slabiji mrazevi, a osim prekrasnog mnoštva cvjetova, asteri jako privlače pčele, pa su im asteri jedna od zadnjih jesenskih paša.

Suncokret trajnica je vrsta koja naraste i preko 1,5 metara. Vrlo je sličan čičoki, ali to nisu iste biljke – ova vrsta s fotografije širi se rizomatskim korijenjem, dok čičoka ima karakteristične gomolje. A svojim korijenjem doista brzo “putuje” po vrtu, pa tokom godine morate jedino brinuti da se previše ne “razbježi” po vrtu.

    

Uz sve navedene trajnice, lako možete osigurati u svom vrtu šarenilo cijele godine, od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni, a uz minimalno truda i rada.

Viškove sjemenja, ali i sadnica trajnica možete pogledati u našoj ponudi OVDJE.

 

Vrijeme je za planiranje i sadnju voćki

Znate li kad je najbolje vrijeme za posaditi voćku? Prije pet godina. Često si znam ponavljati «Da mi je barem ova pamet bila pred 8 godina i da sam barem onda počela saditi voćnjak». Počela sam ga saditi tek pred tri godine, a doista je potrebno barem 5 godina čekati do nekog znatnijeg uroda. Stoga, ako imate u praznu parcelu ili tek slobodno mjesto u dvorištu , svakako razmislite o nabavci i sadnji voćki. To ne mora biti ogromno drvo, to može biti i neki bobičasti grm za koji trebate puno manje prostora. Jer u današnje vrijeme, kada hrana postaje sve skuplja, tržište hrane sve nestabilnije, sadnja plodonosnog grmlja ili voćki postaje jako pametno ulaganje u budućnost.

Početak studenog je idealno vrijeme za sadnju grmlja i voćaka, dakle sada je idealno vrijeme za to. Voćke se mogu saditi sve od studenog do ožujka, kada tlo nije zamrznuto. Po mom iskustvu, radi čestih ranih suša na proljeće, svakako je bolje posaditi voćku na jesen, jer ima više šanse da se bolje primi.

Kod planiranja i nabavke voćke potrebno je uzeti u obzir koliko će veliko neko stablo narasti i naravno koliko imate mjesto. Nekad su sve voćke bile kalemljenje na podlogama uzgojenim iz koštica voćaka – tzv. sjemenjak, pa su često, ovisno o vrsti podloge, imale tendenciju narasti kao velike voćke. Danas to više nije tako, pa postoji više vrsti podlogi na koje se voćke kaleme, pa u rasadnicima imate u ponudi voćke kalemljene na bujne, srednje bujne i slabo bujne podloge. Kruške i jabuke često ćete naći kalemljene na takve podloge. Voćke kalemljene na slabo bujne podloge narastu prilično male voćke (visina otprilike do 2,5 metra), međutim one se i slabije ukorijenjuju, stoga nerijetko trebaju potpornje – te se podloge najčešće koriste za plantažni uzgoj gdje se voćke sade gušće. Prednost slabo bujnih podloga je što počinju prije rađati.

 

Ja sam osobno, s obzirom da imam više prostora, radije birala srednje bujne podloge pri kojima voćka ipak naraste nešto veća, formira manje stabalce. Osim toga, postoje i minijaturne i stupaste voćke, koje se lako mogu uklopiti i na sasvim male površine. Stupaste su voćke one koje ne stvaraju krošnju, nego jednu uspravnu rodnu granu koja rađa puno plodova. Koliko vam velike pojedine voćke mogu narasti možete pitati prodavače u rasadnicima prilikom kupovine, pa tako možete dobiti i najtočniju informaciju.

Također, nakon što odredite kakva vam veličina voćke treba, morate odabrati i sortu. Na tržištu ima jako puno različitih sorti, ali imajte na umu da razlika među njima može biti velika. Npr. jabuke koje se koriste danas najčešće za uzgoj konzumne jabuke su često neotporne vrste koje zahtijevaju prskanje raznim “zaštitnim sredstvima” (čitaj: otrovima), jer inače mogu oboljeti od bolesti ili biti jako napadnute određenim štetnicima, pa nećete imati dobar urod. Kako biste to izbjegli, birate samo sorte koje su otporne na određene bolesti i nametnike, kako ne bi uopće imali potrebe prskati jabuke. Jer ako želimo zdravo voće, svakako je poželjno da to onda bude uzgojeno bez ikakvih kemijskih sredstava. Srećom, na tržištu se još uvijek mogu pronaći otporne vrste voća, samo se dobro informirajte kod prodavatelja prilikom kupovine. To su često starinske vrste kakve su uzgajali naši djedovi i bake u svojim voćnjacima, i te se vrste polako vraćaju i u nove voćnjake.

Ja sam osim klasične kupovine odlučila i sama uzgojiti podloge za kalemjenje i održati starinske voćke iz moje okoline u svom voćnjaku. Tako sam posijala koštice jabuka, šljiva, marelica, bresaka i uzgojila mlada stablaca na koje ću kalemiti starinske voćki koje rastu u okolici. Te vrste koje su me oduševile se ionako ne mogu pronaći u redovnoj prodaji, a svojim okusom i otpornošću su me svakako zaintersirale i želim takve vrste nadalje uzgajati u svom vrtu. I sama imam jednu starinsku ljetnu jabuku u svom vrtu koja svake godine rodi toliko bujno da samo od te jedne srednje bujne jabuke imamo svake godine 3 mjeseca puno plodova (tako dugo dozrijevaju plodovi postepeno), a nema nikakve potrebe za nikakvim prskanjem. To je vrsta koju svakako vrijedi čuvati i održati u voćnjacima pojedinaca koji žele zdravo voće.

Između većih voćaka, kako biste maksimalno iskoristili prostor, a i dobili što više plodova, možete posaditi bobičasto voće. Ono će početi roditi prije voćki, već druge ili treće godine nakon sadnje, i svake će godine biti sve rodnije. Najmanje zahtjevni su po mom iskustvu: ribiz (crveni, bijeli, crni), ogrozd i josta (križanac ribiza i ogrozda), te maline i kupine. Ove vrste doista ne trebaju nikave posebne brige. Aronija je također nezahtjevna i otporna biljka, međutim moje je iskustvo s njim da joj ponekad korijenje znaju pojesti voluharice, i tako vam mogu uništiti biljku. Borovnice, brusnice i goji bobice su malo zahtjevnije – da bi imali urod, borovnicama i brusnicama treba kiselo tlo i dosta vlage, a koji bobice trebaju malo alkalnije tlo i puno vode.

I na kraju,  ispod grmlja još možete posaditi jagode. Ima puno vrsti jagoda, pa osim klasičnih vrtnih jagoda možete si posaditi i šumske jagode, koje postoje i kao mjesečarke, i jagode kitnjače – ukusne jagode koje izgledaju kao križanac šumske i vrtne jagode.

 

Listopad 2013 – mraz i lijepa duga jesen

Listopad je započeo u najavi mogućeg mraza. Kako promatram već duži niz godina vremenske pojave vezane za vrtlarenje, pojava mraza početkom listopada je česta u mom kraju, i uvijek biva tek par dana mraza, i onda dalje lijepo i toplije vrijeme. Prošle nas je godine poštedilo sve do početka studenog i iskreno sam se nadala da će izdržati i ove godine.

Svejedno, kako je mraz bilo u najavama za petak 04.10., par dana prije sam još ubrzano brala sjeme, spremila sam nutra ukrasne koprive u teglama i anđeoske trublje prepune pupoljaka – one su posebno osjetljive na mraz. Ostale sam tegle sve premjestila na južnu stranu kuće, točnije natrpala sam ih tamo – da čim duže budu vani na više svjetlosti, jer nutra mi se čini da nemaju dosta svjetlosti i da dosta onda stagniraju.

Početak mjeseca je još bio prekrasan, sve je bilo o cvatu i zujalo je posvud od pčelice privučenih asterima u cvatu – oni su pravi mamac i posljednja jesenska paša za pčele.

02102013 tegle ispred kuce02102013 ispred kuce

Kupila sam i agrotekstil da pokrijem biljke (bar dio) na vrtu i zaštitim od mraza…hm, i s 3 kom agrotekstila pitanje je bilo kaj pokriti kad ima toliko toga…odlučila sam dio paprika, te mahune, u to visoke koje su bile prepune mahuna. Od pokrivanja rajčica sam odustala jer jednostavno nisu dozrijevale kad više nije bilo toliko sunca i topline: em je dio obolio od pjegavosti pa su se stabljike dijelom ionak osušile, a dio od plamenjače, pa su i plodovi propadali…zato sam odlučila pobrati zelene rajčice i nutra ih probati dozoriti. Počela sam s jednom punom kantom, pa još 2 , pa i u tačke…joj koliko rajčica…nikad nisu niti praf počele zoriti kad ih je prvotno uništila tuča, to je onaj pravi urod od kojeg većina sad ostaje zelena…kakva šteta 🙁 Stavila sam ih u sanduke i s malo zrelih rajčica i jabuka da one ispuste etilen i potaknu dozrijevaje ostalih, prvotno nutra u hodnik, nakon mrazeva van na nadstrešnicu.

03102013 priprema za mraz03102013 berba prije mraza

I dakle unatoč prognozama da će u petak 04.10. biti moguće mraz, prvi je mraz bio u četvrtak ujutro 🙁 I tako, u četvrtak ujutro đenje 🙁 Doduše nije bio jaki mraz, čak je nešto i preživjelo, ali sve ofureno – grah, mahune, tikvice, paprika, rajčice

Tako mi je bilo žao visokog graha, prvo radi suše i vrućine nikud nikam, onda je konačno počeo cvjetati i rasti, i na kraju nije stigao dozoriti, a tako rodan…ništa od sjemenja ove godine, niti visokog graha niti većine visokih mahuna. Nakon prvog sam mraza pobrala i spremila sve mahune, većina nije bila jako oštećena, ali to je definitivno bio kraj za biljke.

03102013 rajcice nakon mraza03102013 mahune berba

Tikvice sam sve pobrala u četvrtak prije još jačeg mraza, one su prilično osjetljive i onim nezrelima je jako naštetilo. Biljke rajčica bile su uništene potpuno, a najviše me žalosti što su uništene i dalije – prvi dan malo, ali nakon još jačeg mraza idući dan mraza totalno, a tek su praf nakon vrućina sad počele cvasti.

Par gredica što sam prekrila agrotekstilom na vrtu je i povjetarac napola maknuo, i nije baš pomoglo a mraz dan poslije je bio prilično jak i dotukao je na vrtu sve dalije, mahunarke (osim graška), tikve, cosmose…:(

A koje li ironije, kao i prijašnjih godina dok se je mraz tako rano dogodio, slijedilo je zatopljenje i puno toplija jutra i dani – za mnoge vrste bilja prekasno 🙁 .

Nakon tih mrazeva, a kako je listopad dobro razdoblje za sadnju češnjaka, malo me je primila panika kad sam gledala dugoročnu prognozu i svako malo spazila kišu, tako da sam 07.10. zamolila tatu da mi potanjura dio vrta predviđen za češnjak i onda pređe sadilicom za krumpir da napravi humke za gredicu njima. Bilo je još malo premokra zemlja, ali kako su bila najave kiše, bojala sam se da bi kasnije mogla samo biti još mokrija zemlja. Došla mi je pomoći i mama i to izravnala i pripremila u gredicu, i iako je bilo još blato, počeli smo s sadnjom češnjaka. Pomogle su mi i sestra i mama da čim prije završimo barem prvu gredicu u koju smo bockale češnjak koji je bio ostavljen od ovogodišnje berbe. Moj muž je isto bio angažiran kod češnjaka, on je za to vrijeme vozio tačkama gore mješavinu pepela i polurazgrađenog komposta od mojih teta na posađeni dio, ja sam to naknadno sve izravnala grabljama, i još sa strane dijelom posadila zimsku salatu – dio sam donijela od prijateljice, dio sam izvadila samoniklu posvud po vrtu.

Još sam polovicom mjeseca sadila, odnosno presađivala češnjak uz pomoć mame i prijateljice – naime, nekim čudom je tamo gdje smo imali ove godine na proljeće češnjak, ispalo je da smo veliki dio propustili pobrati (kako, pojma nemam jer smo sve po redu prekopali), ali eto – pojavilo se je mnogo češnjaka za presaditi. A i 3 gredice gdje sam razmnožavala češnjak nisam tokom ljeta stigla na vrijeme izvaditi pa sam ostavila u zemlji, i počela sve rasađivati sad na jesen dok je sve opet niklo. Jedna od tih vrsti je i češnjak «slon» koji ima izuzetno velike glavice, a u rastu jako liči poriluku. On se je dopao i voluharice pa su ga dijelom načele, a ostatke sam sve presadila na novu gredicu.

Fotografije: 2 “gredice” češnjaka  i češnjak slon

18102013 cesnjak31122013 cesnjak slon 2

Pokosili smo i livadu koju imamo kraj njiva, točnije muž je kosio, a ja sam pokazivala što ne smije pokositi. Inače tamo sam posadila neko drveće prošle godine ali to nikako ne raste tamo, a u međuvremenu sam primjetila da na toj livadi raste dosta krvare, sanguisorbe officinalis, koja je neophodna za opstanak leptira livadnog plavca, i tako sam odlučila ipak dio drveća tu iskopati i većinu ostaviti nek bude livada koja bude se kosila 2x godišnje, i tako ću pridonjeti opstanku tog leptira koji je dosta ugrožen. A pokraj na njivama smo i krajem mjeseca suprug i ja pobrali kukuruz, ručno, na licu mjesta smo i luščili (tak u Međimurju zovemo čišćenje od komušina). Nije bilo jako puno toga, žuti kukuruz je narastao još kako tak, ali bijeli kukuruz je bio prekasno posijan s obzirom na sušu tako da je urod dosta mali. Ali nismo jedini, svima je tako ove godine s kukuruzom. I još sam naknadno pograbljala dio livade koju smo kosili, i dovezli smo to sve u prikolici doma, da si gredice cvijeća oko kuće i nahranim gliste u toj zemlji koja je lošije kvalitete.

Veliki sam dio mjeseca radila i na gredicama cvijeća uz među s susjedom i iza kuće, a nakon postavljanja rubnika i asfalta. Sretna sam jer je to sad doista završno i više mi nitko neće tu ništa niti kopati niti betonirati…nadam se. Međutim, posla je i bilo puno više nego sam si prvotno to mislila: nakon što su postavili asfalt razina zemlje gredica je previsoka, negdje i preniska i tu je bilo puno kamenja, tako da je to postao stvarno veliki zahvat za dotjerati u red. A kad sam se toga već i primila, počela sam raditi i rekonstrukciju jer se je dio biljaka jako razrastao, dijelu tu i nije pasalo, dio je trebalo malo premjestiti… pa sam povadila dio astera, rasađivala i presađivala, negdje zemlju micala negdje dodavala, micala kamenje…u globalu sam jako ponosna i zadovoljna jer je to pred nekoliko godina bio samo travnjak i ispod mnogo kamenja i nekvalitetna zelja od navažanja, a eto danas đungla gdje je toliko biljaka da je polovica previše…brzo se to razraste.

18102013 gredica rekonstrukcija218102013 gredica rekonstrukcija3

 Dio biljaka koje imam i na vrtu ili na drugim gredicama sam sad tu natrpala, jer na mjestima gdje su bile nisu dobro napredovale ili su ih druge biljke gušile, a najviše mi je žao delphiniuma koje su na gredici s druge strane skoro sve pojeli puževi – vrba iza kuće je tokom godina jako narasla i zaklonila sunce, a čim je bilo manje sunca bilo je više vlage i pogodno za puževe. Eto kako se to mijenja sve tokom godina, ništa nije stalno – jedne godine je na nekom mjestu super biljki, iduće već ne, stvarno treba sve pratiti, nema onog da posadiš i bez brige si 5 godina, ha, ha. I nekoliko je lukovica završilo na toj gredici, dio sam kupila, ali svaka mi čast, ove sam jeseni kupila samo 4 pakiranja lukovica – zapravo sramota za dućane što nemaju nikakav izbor, potrošila bih ja više da su mi imali što ponuditi. Uglavnom, presadila sam eremurus, žutu lužarku i zumbul, a kupila sam žute zumbule, ukrasni luk 2 vrste, narcise i kockavice.

Na drugoj gredici, «brežuljku» iza kuće došla je voluharica i odlučila pojesti sve pakujce koji su im bili sasvim nezanimljivi sve ove godine – odjednom se je sve počelo sve sušiti i venuti…pa sam i te ostatke morala sve premjestiti da barem nešto spasim, inače bi ostala bez svih pakujaca. I ne samo pakujce, u zadnji sam čas spasila potentillu, bijelu echinaceu i sanguisorbu. Na tom brežuljku su se zadnjih par godina jako namnožile šumske jagode, sve je počelo s nekom slučajno posađenom sadnicom jagode…eto i to se je neplanski dogodilo. Tu sam iza kuće onda odlučila presaditi močvarne hibiskuse – to im je treća pozicija – prvo sam ih posadila pred vrt, ali je tamo bilo presušno i morala sam ih puno zalijevati, onda sam ih presadila dolje u šumski vrt jer je tamo vlažnije i bolje su neke biljke bez mog zalijevanja rasle, ali ove se godine pokazalo da niti to nije to – skoro da nisu cvali, a i predaleko mi je to od kuće…pa sad pokušaj treći – iza kuće gdje ću ih moći ipak zalijevati, ali i da im se mogu više diviti dok procvatu. A kako za močvarni hibiskus još neznam da li ga vole voluharice ili ne, zasad još ne ali sve je to tak nepredvidivo, dodala sam u zemlju malo posebne zemlje s mrvljenim staklom. Nisam niti znala da ju imam Roditelje sam jednom zamolila nek mi kupe 2 vreće biokompovita za biljke u teglama, to mješam s krtičnjakom, i donjeli oni…bilo je dosta skuplje nego kad sam ja kupovala i još sam se čudila kako su tak podigli cijene..onda naknadno kod presađivanja spazim da su mi umjesto zemlje za tegle kupili posebni kompost – gnojivo za povrtnjak. A onda neki dan spazim još i zaokruženi tekst na vreći: “novo – s dodatkom mrvljenog stakla za odbijanje glodavaca”. Baš dobro kaj sam skoro sve za tegle iskoristila, sad su mi lončanice sigurne od glodavaca, ha, ha.

Imala sam i masovno presađivanje po teglama, prije spremanja nutra sam sve presadila tako da sam iduće godine bez brige s teglama.

Sredila sam i još 2 cvjetne gredice iza kuće (ima ih 5), na jednoj izvadila sadnice starinske višnje koje tamo stano niču jer u blizini rastu velike višnje – ali to mi je super jer imam mjesto za njih, a to su najbolje višnje koje sam ikad probala. Na tu sam gredicu opet posadila par echinacea koje sam pred par godina maknula jer su mi bile viška radi sadnje dalija – sad tu više ne mogu saditi dalije jer imam probleme s puževima na toj gredici radi one iste vrbe i sad ima mjesta, pa sam na vrtu dakle iskopala malo echinacea. Skupa su se držale i gaillardie i sve sam to posadila jer ove godine mi je ta gredica bila premalo šarena. I još sam ispod trave presadila geraniume. Sve sam na kraju pomalčirala, imala sam još trave što smo dovezli s livade, gliste su nahranjene. Nekako mi se čini da sam i tu opet džunglu napravila.

A kad smo kod zaraštavanja, i još jedna gredica – tako je krasna bila s astilbama, geraniumima i hostama pred 2 godine, dok geraniumi nisu toliko narasli i sve pogušili…jedan polupuzajući je dobio premještaj na drugu gredicu jer je skoro sve pogušio ispod sebe, niti se više ništa nije vidjelo iz te đungle… i tako u nedogled.

Uglavnom, dok to tako radim i sve premještam vamo tamo, često si mislim kako radim Sizifov posao, jer doista nikad posao s ničim nije gotov…ali u tome i jeste ljepota prirode, sve je nepredvidljivo i opet nešto novo naučimo u takvim situacijama. A i promjena uvijek dobro dođe, jer iste bi gredice i prejednostavno vrtlarenje uskoro postali dosadni, tješim se 😀 Nakon sadnje sam sve pomalčirala, ali svako malo se još sjetim nešto ubaciti…joj bojim se da sam opet pretjerala, vidjeti ćemo iduće godine.

25102013 gredica brezuljak31102013 iza kuce

Pred kraj mjeseca imali smo par jako vjetrovitih dana, i taj vjetar je pobacao jako mnogo borovih iglica s bora kojeg imamo ispred kuće – prije asfalta to nismo niti primjetili niti nam je bilo stalo, ali grr sad se vidi jako, ali ok, s tim sam malčirala tik uz među, jer mi s susjedine strane dolaze puževi i raste dobričica preko ograde, bum ih probala s iglicama zaustaviti.

Krajem mjeseca vrijeme je još uvijek predivno (grrr mraz koji je na početku mjeseca sve uništio): bilo sve toplije i toplije, čak par večeri uopće nije trebalo grijati 🙂 Maksimalno sam iskoristila te dane i cijele dane sam bila vani. Izvadila sam sve dalije i kane. Nezgodno je bilo što dalije nisam stigla označiti prije mraza, jer dio dalija imam duplo, i naknadno po fotkama nisam bila sigurna koja je koja – a duplih sam se htjela riješiti. Tako ću većinu morati opet saditi i druge godine na vrijeme sve obilježiti.

Konačno sam i sve rajčice koje sam dozrijevala zbrinula: dio je propao, dio je dozorio. Bile su prvo u sobi ali kako su neke počele propadati i smrdjeti, a vani je zatoplilo sve sam to prenjela na terasu da tamo dozori. Tu su došle i vinske mušice i zadnjih par dana je bilo kritično. Krajem mjeseca sam sve probrala – dio bacila, dio uzela sjeme, dio narezala za umak. Ali dakle, skoro su sve dozorile, a sve su bile pobrane zelene, baš sam na neki način zadovoljna – ima još umaka. A nabrala sam i posušila nešto šipka za čaj.

26102013 dozorene rajcice29102013 sipak

Krajem mjeseca smo pomaknuli sat, i dani su općenito bili sve kraći i kraći. A ja još uvijek u velikim planovima za radove na vrtu, nije još niti blizu kraj vrtlarske godine. Samo da vrijeme izdrži.

A evo i nešto fotografija iz vrta. Asteri su svakako obilježili i listopad svojom prekrasnom cvatnjom i mnoštvom pčelica oko njih.

10102013 aster i pcele10102013 aster

Suncokret trajnica također cvate obilno u ovo doba godina, a vrijeme je i krizantema – nešto što sam kupila i posadile prošle jeseni se je primilo i procvalo.

01102013 suncokret trajnica u vrtu 223102013 krizantema roza
A od povrća konačno je počelo roditi ljubičasti karfiol. Iznenadio me je i bob, koji nisam na proljeće nakon berbe počupala: iz korijenja je potjerao nove izbojke i zatekla sam ga u cvatu na vrtu. Ako će vrijeme poslužiti, možda će biti još jedna berba.
23102013 brokula ljubicasta31122013 bob 1
Ostale fotografije iz vrta možete pogledati na slijedećem linku:
Album Listopad 2013
 

Sikavica – Silybum marianum

Sikavica je biljka iz obitelji glavočika, Asteraceae. Porijeklom je iz područja južne Europe do Azije, ali je danas raširena po cijelom svijetu. Narodni naziv za sikavicu je osljebad.

Ova se biljka u prirodi može naći na pašnjacima i livadama, a nekad se je i puno više uzgajala u vrtovima i kao povrće i u ljekovite svrhe. Kao povrće uzgajala se je radi jestivog korijena, mladih listova, stabljike i cvjetnih pupoljaka. Kako je cijela biljka prepuna oštrih bodlji, prije konzumacije ih je potrebno sve ukloniti, a može se konzumirati i sirova i kuhana, a kuhani pupoljci koristili su se kao zamjena za artičoku. Kao i svako povrće koje uzgajamo za lišće, stoji upozorenje da se ne preporuča primjena mineralnih gnojiva radi nakupljanja štetnih nitrita u lišću.

Danas se više uzgaja u ukrasne svrhe radi lijepih cvjetova i neobičnih listova.

sikavica 6

Najpoznatija je kao biljka koja se koristi kao lijek za jetru, a u tu svrhu se koriste njene sjemenke. Osim kao lijek za jetru, sikavica se je koristila kao lijek protiv depresije. Sjemenke sikavice sadrže silimarin, mješavinu više kemijskih spojeva koji su poznati po tome što štite jetra, najviše od posljedica alkohola i svih oblika trovanja. Istraživanja su pokazala da radi toga ima antioksidativna svojstva, što pomaže u zaštiti jetara i drugih organa od štetnog djelovanja slobodnih radikala. Stoga se sikavica preporučuje kao pomoć­no sredstvo u liječenju kroničnog hepatitisa i ciroze jetara, a i kod trovanja gljivama – jer potiče regeneraciju jetre.

Sikavica olakšava protjecanje žuči pa se rabi za sprečavanje i lije­čenje žučnoga kamenca.

Tradicionalni pripravak od sjemenki sikavice je tinktura.

UZGOJ:

U krajevima u kojima su toplije zime raste kao dvogodišnja biljka, dok u krajevima s hladnijim zimama ne može prezimjeti, pa se tamo uzgaja kao jednogodišnja biljka. Ne podnosi mraz, ali može prezimiti zime čak i do -18 stupnjeva (prema mom iskustvu čak i više) – ali uz uvjet da su u trenucima velikih hladnoća biljke prekrivene slojem snijega koji djeluje kao izolator. Ako nisu preko zime na taj način zaštićene od smrzavanja nego su direktno izložene vanjskim utjecajima, sve biljke propadaju od hladnoća.

Ako sikavicu uzgajate kao jednogodišnju biljku, možete ju sijati u posudice tijekom ožujka i travnja te nakon opasnosti od mrazeva presaditi na otvoreno. Možete ju sijati i direktno na otvoreno tokom travnja i svibnja.

Tako uzgojena biljke cvasti će tokom ljeta, i sjeme možete skupljati krajem ljeta/početkom jeseni. Vrlo se uspješno i sama zasijava, a mlade biljke niču već na jesen. Ukoliko imaju dobre uvjete i uspiju prezimiti, sikavica počinje cvasti već krajem proljeća, s sjeme već dozrijeva krajem lipnja i tokom srpnja, nakon čega cijele biljke odumiru.

Osobno sam imala puno bolje rezultate kad mi se je biljka sama zasijala i niknula na jesen, jer sijana na proljeće ponekad nije stigla procvasti do jeseni.

Sikavica za rast voli sunčanu gredicu, a jako dobro podnosi i sušu. Dobro raste i u lošim tlima, ne može rasti u sjeni. Naraste i do 1,5 metara u visinu, grmolikog je rasta.

Sikavicu ćete najbolje prepoznati po bijelim šarama po lišću, koje se karakteristične za biljku u svim fazama rasta. Bijele šare vidljive su već i na tek niknulim biljkama.

sikavica 5sikavica 9

Ima velike ljubičaste cvjetove koji jako privlače pčele, a nakon što ocvatu, tu se razvijaju dosta velike sjemenke koje raznosi vjetar.

18062013 86sikavica 4

Sikavica može biti i potencijalno opasna – računajte na doista jako i oštro trnje – gotovo je nemoguće ne ubosti se ukoliko samo posegnete do grma sikavice, a skupljanje sjemenja preporučam samo u debelim zidarskim rukavicama, ali i preko njih ćete se vjerojatno izbosti. Stoga ju nemojte saditi na mjestima gdje često prolazite, nego u nekom kutku gdje ne vršite puno radova.

09082012 199

Sikavicu mnogi ljudi mogu pobrkati s raznim drugim sličnim biljkama, evo nekih koje imaju slične cvjetove (ali ipak postoji razlika u samoj biljci i rastu):

Karda,Cynara cardunculus

Artičoka (Cynara scolymus)

Čakalj (Cnicus benedictus L.)

Kopljasti osjak – Cirsium lanceolatum

Osjak, Cirsium eriophorum

Vunenasti osjak, Cirsium eriophorum

Pamuk čičak, magareći čkalj – Onopordum acanthium

itd

Pa dobro pazite prilikom identifikacije da li ste našli onu pravu sikavicu. Bijele šare na lišću su najpouzdaniji znak prepoznavanja.

 

Predavanje i razmjena sjemenja 30.11. u Varaždinu

Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja varaždinska Udruga “Gredica”, u suradnji s međimurskom udrugom Biovrtu skladu s prirodomi Gradskim muzejem Varaždin, u subotu 30. studenog u Varaždinu organizira predavanje pod nazivom “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” te razmjenu sjemenja za građane.

Predavanje i razmjena sjemenja održat će se u Palači Herzer, Franjevački trg 6. u Varaždinu. Predavanje, koje vodi Silvija Kolar-Fodor iz udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, počinje u 10 sati, a po njezinu završetku, u 11,30 sati, započet će razmjena domaćeg sjemenja. Građani koji nemaju sjeme za razmjenu do istog mogu doći i donacijom za sjeme. Oba događanja su besplatna i otvorena za javnost.

Na predavanju će biti prezentirane tehnike skupljanja i očuvanja sjemenja vrsti koje uzgajamo u našim vrtovima. Predavačica će se osvrnuti na glavne obitelji biljaka i podijeliti svoja iskustva kako kod pojedinih vrsta uspješno uzgojiti, skupiti i sačuvati sjeme za korištenje idućih godina, te zašto je to važno za budućnost čovječanstva.

razmjena sjemenja 2

O predavačici: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica internetske stranice i tekstova nawww.biovrt.com, autorica tekstova rubrike “Biovrtlarica” u prilogu Vrt – časopisa 24 sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica blogaU skladu s prirodomna Blogosferi Večernjeg lista, suradnica na portalu Sirovahrana.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Udruga za promicanjeodrživog načina življenjaGredica je neprofitna organizacija sa sjedištem u Varaždinu. Osnovni cilj djelovanja udruge je promicati i u praksi realiziratipraktična lokalna rješenja vezana uz široko područje održivog načina življenja. Udruga je u javnosti prepoznata ponajviše po uspješnom projektu društvenog vrta pod nazivom Čudesni vrtovi, koji okuplja više od100 vrtlara s područja Varaždina.

UdrugaBiovrtu skladu s prirodomje nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanjui edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.

Srdačno ste pozvani.

 

Održana sedma radionica Škole vrtlarenja 2013

Dana 09.11.2013. održana je sedma radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom. To je bila posljednja ovogodišnja radionica u biovrtu.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su na radionici o završnim radovima na vrtu i pripremi vrta za zimu. Voditeljica radionice se je posebno osvrnula na sadnju češnjaka i na stanje vegetacije u vrtu početkom studenog i završne radove u vrtu.
radionica skole vrtlarenja 09.11.2013 11radionica skole vrtlarenja 09.11.2013 27
Glavna tema radionice bila je sadnja i održavanje voćnjaka.
Neke od tema koje su bile posebno obrađene na radionici:
– planiranje voćnjaka
– sadnja voćaka i bobićastog grmlja
– zaštita voćaka od nametnika i voluharica
– zaštita voćaka od divljači
– zaštita voćaka od mrazopuca
– kako sami uzgojiti i razmnožiti voćke
– osnovne tehnike kalemljenja voćaka – praktični prikaz
radionica skole vrtlarenja 09.11.2013 10radionica skole vrtlarenja 09.11.2013 22
Na kraju radionice svi su sudionici posjetili jedan voćnjak u u kojem se održavaju starinske sorte jabuke, te su tamo imali prilike degustirati razne vrste jabuka i nabaviti sadnice istih.
radionica skole vrtlarenja 09.11.2013 23
Više fotografija s radionice dostupno je na slijedećem linku:
Facebook galerija fotografija
Ne posljednoj ovogodišnjoj radionici imali smo i polaznika koji je postavio novi rekord udaljenosti dolaska na radionici – gospodin je na radionicu doputovao iz Solina.
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, autorica tekstova u prilogu “Vrt” časopisa 24 sata, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje:
Škola vrtlarenja 2013
 

Predavanje i razmjena sjemenja 08.11.2013. u Lepoglavi

Gradska knjižnica Lepoglava, u suradnji s udrugom Biovrt – u skladu s prirodom, organizira u petak, 08.11.2013. u 18:00 sati predavanje pod nazivom “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” i razmjenu domaćeg sjemenja. Predavanje će biti održano u Gradskoj knjižnici u Lepoglavi, Hrvatskih pavlina 7 (u zgradi Turističko kulturno informativnog centra, u centru Lepoglave).

Na predavanju će biti prezentirane tehnike skupljanja i očuvanja sjemenja vrsti koje uzgajamo u našim vrtovima. Predavačica će se osvrnuti na sve glavne obitelji biljaka i sa zainteresiranima podijeliti svoja iskustva i male trikove kako kod pojedinih vrsta uspješno uzgojiti, skupiti i sačuvati svoje sjeme za korištenje idućih godina, te zašto je to važno za budućnost čovječanstva.

Osim navedenog, moći ćete čuti zašto je obrađivanje vlastitog biovrta izvor radosti, inspiracije, zdravlja i neovisnosti za svakog pojedinca ili obitelj.

Nakon predavanja održati će se razmjena domaćeg sjemenja, pa se pozivaju svi zainteresirani neka nam se pridruže sa svojim sjemenjem koje čuvaju na svojim vrtovima. Ukoliko nemate sjeme za razmjenu, do sjemenja na spomenutoj razmjeni možete doći i donacijom za sjeme, pa skrećemo pozornost na to da svatko tko želi mijenjati ili nabaviti stare sorte iskoristi ovu jedinstvenu priliku za to. Predavanje je predviđeno za 18:00 sati, a svi zainteresirani su dobrodošli.

grah biserac

Predavačica: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica tekstova rubrike «Biovrtlarica» u prilogu Vrt časopisa 24sata, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica bloga “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, suradnica na portalu Sirovahrana.hr,administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka.

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanju i edukaciji o životu uskladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito. U sklopu Udruge djeluje internet stranica www.biovrt.com, na kojoj se stalno objavljuju novi edukativni članci iz tematike uzgoja cvijeća, povrća, voća, životinjskog svijeta u vrtu te raznih savjeta iz biovrtlarstva.

Gradska knjižnica Lepoglava organizator je različitih događanja i aktivnosti tijekom godine; gostovanja pisaca, pjesničkih večeri, izložaba, predavanja, savjetovanja, seminara, a kojima doprinosi napretku kvalitete života u svojoj sredini i šire.

 

Privucite leptire u vrt

Leptire mnogi smatraju neopisivo lijepim i neodoljivim stvorenjima i svi uživamo promatrajući ih. Ukoliko imate vrt, pomnim planiranjem i sadnjom određenih vrsti možete povećati broj leptira u vašem vrtu. A počela je jesen, s njome i jesenska sadnja trajnica, lukovica, ukrasnog grmlja i drveća, pa je ovo idealno vrijeme za to i napraviti.

Leptiri ne vole vjetar, više vole zaštićene gredice i livade. Neki često vole obitavati na otvorenim, sunčanim livadama, dok se neki radije skrivaju u polusjeni na rubovima tih livada. Također, različite su biljke koje privlače odrasle leptire nudeći im nektar, i koje su pogodne za rast gusjenica leptira, osiguravajući im hranu za rast i razvoj. Stoga, morate u vrtu predvidjeti biljke i za pašu za leptire, ali i za poljeganje njihovih jajašca. To često nisu iste biljke, a osigurati im oboje je podjednako važno. Dakle, tako divna, krhka i gotovo mitski lijepa stvorenja nakon jajašca prvo postaju ružne i često proždrljive gusjenice. Mnogi nisu oduševljeni kad zapaze da se gusjenice hrane na nekom cvijeću ili biljkama koje uzgajaju, pa zato ipak stanite i prije nego uništite gusjenice, probajte provjeriti u kakvog bi one leptira mogle izrasti. Npr, možda ste naišli na gusjenicu lastinog repa, jednog od najljepših leptira u našim krajevima.

Fotografije:

1. gusjenica lastinog repa, koju najčešće možete naći na biljkama iz obitelji štitarki (kopar, mrkva, komorač i sl)

2. gusjenice na biljci lanilist

lastin rep gusjenicagusjenice na lanilistu

Za rast i razvoj leptira odnosno njihovih gusjenica najbolje bi bilo imati neki divlji, zapušteni kutak, jer ćete ih teško privući urednim i praznim gredicama monokultura. Osim toga, mnoge vrste vole koprivu, vrbu, biljke iz obitelji sljezolika (Malvaceae), grahorice, te biljke iz obitelji štitarki i kupusnjača. Puno gusjenica uvijek primijetim i na biljci lanilistu, a i mnogo je vrsti drveća i grmlja dobro stanište za gusjenice. Stoga, nedaleko od vašeg cvjetnjaka u kojem ćete zasaditi cvijeće koje privlači odrasle leptira, svakako predvidite i divlji kutak za gusjenice leptira, tako ćete povećati broj leptira u vašem vrtu. Također, imajte na umu da različite vrste leptira privlače različite biljke, pa stoga nije na odmet proučiti kakve se vrste leptira najčešće nalaze u vašem kraju i sukladno tome kojim bi ih biljkama mogli privući u vrt.

Što se tiče cvijeća koje privlači odrasle leptire, najviše im nudeći velike količine nektara, postoje određene vrste biljaka koje baš posebno privlače leptire i to toliko jako da se te biljke i nazivaju biljke za leptire. Najpoznatija od tih biljaka u našim krajevima svakako je buddleia daviddi – budleja ili leptirov grm. Sadnjom ovog ukrasnog grma sigurno ćete si osigurati mnoštvo razigranih raznovrsnih leptira u vašem vrtu, i to u velikom broju. Osim toga, ako se redovito orezuju ocvali cvjetovi, leptirov grm će cvasti cijelo ljeto i tako cijelo ljeto privlačiti leptire.

budlejasilene armeria 2

A od boja cvijeća, leptiri izgleda da najviše vole upravo ljubičastu i žutu boju, ali presudan je čini mi se i izgled cvjetova – najviše ih primjećujem na malim trubastim cvjetićima, baš idealnim za skupljanje nektara dugim rilom koje leptiri imaju. Tako su leptiri česti i na cvijeću poput verbene bonariensis, turski karanfil, silene armeria, ukasne kadulje – salvia (pogotovo salvia victoria blue), liatris spicata, te raznim vrstama lychnisa.

verbena bonariensiscarsko oko i leptir

Leptiri su kod mene česti i na ehinaceji (Echinanea purpurea) – u vrtu prepunom žutim rudbeckijama bilo je jasno vidljivo kako su leptiri ciljano birali samo echinacee u tom cvjetnom šarenilu. Da biste imali česte posjete leptira u svom vrtu svakako posijte/posadite i neke od ovih biljaka: cinija (lat. Zinnia elegans), carsko oko (lat. coreopsis tinctoria), pijetlova krijesta (lat. Celosia argentea), suncokret, ivančice.

echinacea 1echinacea 2

Često je opstanak leptira usko povezan s određenim biljnim vrstama i staništima. Tako npr. na sjevernom američkom kontinentu (SAD i Kanada), za biljke iz obitelji Asclepias, a pogotovo za vrstu Asclepias tuberosa koju mi nazivamo svilenica, najčešći je naziv butterfly weed, dakle leptirova biljka – baš samo tom biljkom se hrani gusjenica leptira monarha, jednog od najomiljenijih leptira u tim krajevima. Tog leptira nema kod nas i nisam primijetila da bi se oko svilenice baš nešto posebno okupljali naši domaći leptiri.
U Međimurju je puno napora posvećeno očuvanju livadnog plavca i zagasitog livadnog plavca, čiji je opstanak usko povezan s livadnom biljkom velika krvara (Sanguisorba officinalis), a čiji opstanak opet ovisi o tome da se redovito kose vlažne livade. Krvara raste i u okolici mog vrta, pa imam te sreće da mi leptiri plavci navraćaju često u moj vrt. Općenito, livadno cvijeće koje je autohtono u vašim krajevima će bez sumnje privući i leptire koji su evolucijski vezani uz to cvijeće, stoga nije loša ideja malo prošetati do livada i proučiti i vrste livadnog cvijeća i leptira koji tamo obitavaju, te iste biljke razmnožiti i u svom vrtu.
leptir plavac

 

Aktivnosti Biovrta u listopadu 2013. godine

Početkom listopada počelo je biti aktivnije u udruzi Biovrt – u skladu s prirodom. Osim Škole vrtlarenja koja se redovno provodi od svibnja ove godine, započeli smo i s razmjenama sjemenja i s predavanjima za javnost.

Tako je 05.10.2013. bila održana prva jesenska razmjena sjemenja u Čakovcu, a bila je organizirana u sklopu globalne akcije za slobodu sjemenja i hrane u razdoblju od 02.10.-14.10.2013. Više o navedenoj razmjeni pročitajte na slijedećem linku:

Odrzana razmjena sjemenja u Cakovcu

U subotu 12.10.2013. sudjelovali smo na razmjeni sjemenja i predavanjima u sklopu 10. Velesajma kulture koji je bio održan u Studentskom centru, Savska 25, Zagreb, od 10. do 12. listopada.

Razmjena sjemena i presadnica obržana je u suradnji s udrugom za očuvanje bioraznolikosti i kulturne baštine Rustica, udrugom Biovrt – u skladu s prirodom i Vrtuljkom SC. Događaj je bio posvećen razmjeni autohtonog sjemena i presadnica različitih vrsta i sorti povrća, cvijeća, začina i ljekovitih biljaka.

Nakon razmjene održana su bila 4 predavanja i diskusija na temu urbanih vrtovi u centru grada, kako i zašto sam uzgajati svoju hranu, kako započeti s uzgojem, ali i praksom kućnog sjemenarstva. Gošće govornice bili su iz udruga Rustica, Parkticipacija, Biovrt – u skladu s prirodom te Vrtuljka SC.

Božica Papes-Mokos iz Rustice održala je izlaganje pod naslovom “Općenarodna obrana i društvena samozaštita (ONO I DSZ) s osobitim naglaskom na teoriju i praksu ( TIPS ) kućnog sjemenarstva i rasadničarstva” te objasnila kako se svatko može priključiti mreži uzgajivača starih sorti.

Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom” govorila je o Biovrtu i uzgoju vlastite hrane kao izvoru zdravlja, neovisnosti i inspiracije.

Cvijeta Biščević iz Parkticipacije osvrnula se je pobliže na Urbane vrtove i uzgoj hrane u gradu. Parkticipacija je udruga za promicanje urbane agrikulture koja okuplja eko-aktiviste, entuzijaste vrtlare i permakulturne dizajnere, a bavi se javnim zagovaranjem za uspostavu društvenih vrtova i uređenje javnih površina jestivim kultura te praktičnom edukacijom javnosti.

Andreja Čoh iz Vrtuljka, urbanog vrta SCa, zainteresirane je informirala o tome kako započeti svoj vrt u gradu na principu vlastitog iskustva, te kako je napravljen urbani vrt SC-a.

razmjena sjemenja 05 10 2013 ckpredavanje zg 12 10 2013

19.10.2013. udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” u suradnji s centrom SMART VISION dana 19. listopada 2013. (subota) organizirala je predavanje “Nastanak, skupljanje i čuvanje domaćeg sjemenja” i razmjenu sjemenja. Predavanje je održala predsjednica udruge Silvija Kolar-Fodor.

Na predavanju su bile prezentirane tehnike skupljanja i očuvanja sjemenja vrsti koje uzgajamo u našim vrtovima. Predavačica se je osvrnula na sve glavne obitelji biljaka i sa zainteresiranima podijelila svoja iskustva i male trikove kako kod pojedinih vrsta uspješno uzgojiti, skupiti i sačuvati svoje sjeme za korištenje idućih godina, te zašto je to važno za budućnost čovječanstva.

predavanje 19 10 2013 nedelisce

S predavanjima i razmjenama sjemenja nastavljamo i u studenom, uskoro slijede najave događanja.