srpanj 2013 - Biovrt - u skladu s prirodom

Lipanj 2013 – prehladno, prevruće, prehladno

Lipanj je počeo hladno i kišno. Koliko god se je dalo raditi po vrtu bila sam tamo. Odmah početkom lipnja posađene su sve presadnice rajčice, paprike, patlidžana i peruanskih jagoda. Zatim sam rasađivala dio kupusnjača i salate. Dobra stvar kod toliko puno kiše je što se sve relativno brzo da rasaditi, i treba ili jako malo zalijevanja, a dok su baš bile češće kiše – uopće nisam zalijevala kod presađivanja salate. Međutim, toliko kiše i hladnoće imalo je i svoju negativnu stranu – grah i tikve jako su slabo nicali i napredovali. Dio sam morala sijati opet – najgore je ovakvo vrijeme utjecalo na azijske vrste graha (lat. Vigna) – azuki grah, mungo grak i crnookica. Također je i jako loše niknuo crni grah kornjača, i to sam ponavljala sjetvu. Stoga, aleluja na oznakama – tako sam točno znala što nisam sijala, tko bi ovako zapamtio sve na tim velikim površinama.

18062013 vigna crnookica06062013 mahune

Prvi dan lipnja, u sadnji presadica rajčice, prekinulo nas je glasno – rikanje/bekanje – bila je to srna…odmarala se je u jarku iza kuće mojih teta pokraj mene…spazila ju je ciganka koja hoda k njima i zgrabila ju za zadnje noge i počela vući u dvorište…da ju odnese doma (u lonac). Tad sam ja dotrčala jer je srna počela “vikati” i rekla ciganki neka ju ostavi, da ćemo ni pozvati nadležne za to… imala je par starih malo gnojnih rana na vratu i boku… i čudno zašto je bila kraj kuće.. kolegica ju je lagano premjestila do kraja u dvorište, tamo je jedno vrijeme ukočeno stajala, pa je došla k sebi od šoka i na kraju legla. Zvala sam sestru, sestra je zvala poznanicu na veterinarskoj, dobila sam neki kontakt i nazvala čovjeka, on je rekao da bude nekog poslao…ispalo je da su to sve lovci – dakle došla su 2 druga lovca vidjeti, onda smo ustanovili da joj je i slomljena noga…vjerojatno su je krovolovci upucali s puškom niskog kalibra i tako slomili nogu…oni su odmah spomenuli da ju treba ustrijeliti…. ili da ju vodimo veterinaru da probamo složiti nogu…a u tom trenutku dok su oni bili kraj nje, ona je ustala i odjurila kroz otvorena vrata… iskreno, ovako bar ima šanse… postoji velika mogućnost da ju ulove psi i sl, ovako povrijeđenu…a mlada srna… joj kako žalosno, osjećala sam se tako nemoćno, jer nisam imala pojma što je pametno napraviti… i lovci su onda tražili ju jedno vrijeme u našem šumskom vrtu, s puškama, nije je već bilo… Komentirao je moj suprug: žao bi im bilo da to meso propadne 🙁 ne volim lovce, kako god da se okrene. I kako sam kasnije doznala, u ovo doba godine nikako ne smiju upucati srnu što god da joj jeste jer je to vrijeme kad se kote, nego obavezno ih nositi k veterinaru. Toliko o lovcima koji se drže propisa i istinski brinu o divljači. A veterinarka je rekla da čim je ona uspjela pobjeći, i unatoč slomljenoj nozi, ima šanse preživjeti.

01062013 srna

Prvih tjedan dana lipnja sam se tako natjecala s kišom tko će biti na vrtu – kiša ili ja. Puno toga jednostavno nije bilo moguće odraditi, jer nažalost vrijeme često poremeti planove. Što god sijala ili presađivala, često sam bila vrlo blatna. A kako je bilo jako mokro i hladno, puno toga jednostavno nikako da počne rasti. Ove je godine i dan otvorenih vrata bio kasnije nego prošle, 08.06.2013., ali svejedno, izgledalo je kao da priroda dosta kasni u to doba godine.

I tako mi je lipanj prolazio u borbi s korovom, što je uobičajeno u ovo doba godine, i produženoj sjetvi, koju sam radila ili jer prije nisam stigla, ili sam ponavljala ono što nije niklo. A doista, nikad mi se nije dogodilo da bi toliko toga slabije niknulo, stvarno je vrijeme bilo van svih očekivanja. Jedno se je vrijeme i dalo super raditi na vrtu i okopavati, a onda je slijedio tjedan velikih vrućna. Iz prevelikih hladnoća u žarko ljeto.

Ubrzo je iz blata zemlja postala tvrda kao kamen, a komarci su poludjeli nije bilo moguće predvečer biti vani… Stoga je nažalost korov bilo moguće čupati među ostalim povrćem samo jedno kratko vrijeme, jer kad je presuho jednostavno ili ne ide, ili se uz korijenje čupaju i veći komadi zemlje što se drže za korijenje, pa čak i povrće koje uzgajamo…tako da  ili treba prije čupanja ili malo zalijati, ili pričekati da padne kiša i omekša zemlju. Tako je s ilovačom – super je to vrste zemlje jer jako dugo drži vlagu i dosta je jedna poštena kiša mjesečno da bi sve moglo dobro rasti, ali jednom kad se posuši, stisne se kao kamen i ništa se ne može raditi.

28062013 vrt br 2

Krajem svibnja izlegle su se prve krumpirove zlatice, pa je mjesec lipanj najbitniji za skupljanje ličinki zlatica. Skupljala sam ih u više navrata, s kantom kao pomagalom… i iako se je i dosta ličinki skupilo, jednostavno nije nikad moguće sve skupiti. Ali, ove sam godine otkrila jednu vrstu rakolikog pauka koji se hrani ličinkama krumpirove zlatica i to me je jako razveselilo, jer ispada da postoji puno više vrsti kod nas koje se prirodni neprijatelji krumpirove zlatice – žalosno je što se insekticidima i takve vrste ubijaju.

Pred kraj lipnja veselo sam dočekala kišu, koje je obilno napadala i napravila pravo blato – a dok se to nakon sušnog razdoblja dogodi na ilovači, to znači da je stvarno puno kiše napadalo. I opet se je jedno vrijeme mogao lijepo čupati korov nakon blata koje je trajalo par dana. A korov je stvarno izdržljivi i ne predaje se i na vrućinama – i ono okopano sam dio morala ponavljati i prije po vrućinama, jer je radi jutarnje rose natrag oživio, a kamoli poslije kiše. Procvale su i gaillardie i rudbeckie u vrtu, nakon makova počele su polako zauzimati cijeli biovrt.

17062013 gaillardia28062013 echinace gaillardia rudbeckia

I počele su prave berbe na vrtu, divota!! Grašak, mlada mrkvice, rotkvice, salata, mladi krumpir, bobičasto voće ribiz, maline, dud, jagode, josta, ogrozd… dio je voća i pospremljeno u ledenici za kasniju pripremu pekmeza dok dozore i jabuke… milina je kad na svakom kutku vrta ima nešto za degustirati.

28062013 josta23062013 malina

Još sam rasađivala i kupusnjače, a treba već i opet u sjetvu, s radičem, endivijama, repama… Dozorio je i češnjak, krajem lipnja izvadili smo prvi urod proljetnog češnjaka, a uskoro će biti i onaj kasniji. Salate i grašak ili su prekrasni, nabavila sam puno novih zanimljivih starinskih vrsti salate i uživala u njihovoj raznolikosti.

cesnjak biovrt28062013 salata i grasak

Na njivama su tikve, kukuruz i grah dobro napredovali. A moram se pohvaliti, od 3 jabuka koje sam cijepila ovo proljeće, jer mi je divljač uništila mlade stabljike i ostao mi je samo donji dio jabuke kao podloga – dvije su se primile, unatoč tome što sam prilično kasno to radila 🙂

20062013 kukuruz i grah18062013 jabuke uspjelo cijepljenje

Puno sam toga okopala i počupala tokom lipnja, puno toga je još zagušeno…doista zeznuta stvar kad imaš ipak malo preveliki vrt… a onda, krajem lipnja je toliko zahladilo da smo čak i jednu većem krajem lipnja malo navečer grijali… stvarno ludo vrijeme. A mjesec lipanj je po par hladnih razdoblja doista bio jedinstven – zamislite – grijanje krajem lipnja, i to tjedan dana nakon toplotnog udara.

Više fotografije iz biovrta u lipnju pogledajte na slijedećem linku
Album Lipanj 2013
a obilazak vrta i terensko predavanje 08.06.2013. povodom dana otvorenih vrata pogledajte ovdje:

VIDEO

 

Bolesti rajčice

Postoje brojne bolesti rajčice koje vam mogu zaraziti vaše rajčice. U zadnje vrijeme mnogi vrtlari/ice s kojima sam u kontaktu strahuju od plamenjače rajčice koja je najpoznatija bolest rajčice i pri svakoj promjeni lišća mnogi strepe da upravo s tom bolesti imaju posla. Međutim, postoji i cijeli niz drugih bolesti s kojima se možda suočavate na rajčici. Dobra je stvar što se uglavnom radi o gljivičnim bolestima, pa kod bioloških metoda za suzbijanje su sve one iste.

Ono što je jako bitno znati je da većina bolesti koja napada rajčice prvo napada krumpir. Obje biljke su iz iste obitelji – pomoćnica. Pravilo je da biljke iz iste obitelji (npr pomoćnice: rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, duhan…) često napadaju isti bolesti i nametnici. Stoga je glavna preporuka nikada ne saditi biljke iz iste obitelji jednu pored druge, jer tako olakšavate prijenos bolesti s jedne na drugu vrstu.

Također, bolesti koje se pojavljuju na biljkama uzrokovane su dvama faktorima, a to su patogeni i ekološki uvjeti (fiziološki faktori). To znači da nije nužno da će neka biljka oboljeti unatoč prisutnosti neke gljivice – jer se može i obraniti od bolesti. Svaka biljka ima svoj imunološki sustav, a najbolji način kako ojačati biljki imunološki sustav, a samim time se i borite protiv bolesti biljaka ja zdravi rast biljke. Zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti. Dakle, opskrbite biljkama dovoljno hranjiva i vode, te vodite brigu da posadite pravu biljku na pravo mjesto – npr sunce ili sjena, drenirano ili vlažnije područje i sl., te da biljke tokom rasta ne doživljavaju neke šokove.

Više na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/bolesti-biljaka/ 

Najbolja prevencija bolesti rajčice:
– biranje sorti koje su otporne na plamenjaču,
– zdravi sjemenski materijal,
– prozračnost između biljaka (ne pregusta sadnja)
– sadnja čim dalje od biljaka iz iste obitelji, pogotovo krumpira
– zalijevanje nikad po lišću, nego po tlu kraj biljke. Nemojte zalijevati previše.
– micanje zaraženih dijelova biljaka kako se pojave i spaljivanje tih zaraženih dijelova (nikako ne u kompost!)
– Zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti.

SREDSTVA ZA PREVENTIVNO DJELOVANJE:
-čaj od preslice – sadrži silicijsku kiselinu koja jača otpornost biljke
-zalijevati tekućim gnojivom od koprive

Slika: poljska preslica

 


PRIRODNI FUNGICIDI IZ KUĆNE RADINOSTI
čaj od luka, češnjaka i vlasca – sadrži sumpor koji je prirodni fungicid
otopina mijeka i vode, u omjeru 1:10. poneki stavljaju u tu mješavinu i malo soda bikrabone

prskati kad očekujete napad bolesti, i nakon napada bolesti da zaustavite daljnje djelovanje. Prskanje cijele sezone prirodnim fungicidima nema smisla jer mnoge gljivice postaju imune na fungicide, pa radije pričekajte trenutak kad doista treba djelovati, prije se fokusirajte na zdravi rast biljke i preventivna sredstva.

SREDSTVA NA BAZI BAKRA – DA ILI NE?
Sredstva na bazi bakra, poput modre galice nalaze se na listi sredstava dozvoljenih u ekološkoj poljoprivredi, te slove kao prirodni fungicidi. Međutim, ovo nisu potpuno neopasna sredstva. Bakar je teški otrov za niže organizme (poput kišnih glisti), dok se kod ljudi ponaša kao kumulativni otrov, taložeći bakar u organizmu. Stoga ja radije biram potpuno bezopasne fungicide iz kućne radinosti i nikad ne primjenjujem sredstva na bazi bakra.

 

BOLESTI RAJČICE:

NAJČEŠĆE GLJIVIČNE BOLESTI RAJČICE:

– Plamenjača rajčice (Phytophtora infestans) (VIŠE)

– Crna ili koncentrična pjegavost (Alternaria solani)(VIŠE)

– Pjegavost lista (Septoria lycopersici)(VIŠE)

– Siva pjegavost lista (Stemphylium solani, Stemphylium floridanum i Stemphylium botryosum)

– bolesti uzrokovane zemljišnim štetnim gljivicama Verticillium albo-atrum i Fusarium oxysporum f. sp. Lycopersici

Slika: Plamenjača rajčice (Phytophtora infestans) – početna faza bolesti na naličju lista


VIRUSNE BOLESTI RAJČICE
Virus mozaika duhana (Tobaco mozaic virus) – uzročnik nije gljivica nego virus, a protiv virusnih bolesti nema sredstava za suzbijanje. Stoga je i tu najbitnije raditi na prevenciji. Ovaj virus se širi među biljkama iz obitelji pomoćnica. Infekcija uzrokuje razne točke na lišću te promjenu ili gubitak boje na lišću (otuda i ime virusa zbog toga što stvara mozaik).

POREMEĆAJI NEDOSTATKA MINERALA:
Ukoliko lišće na vašim rajčicama mijenja boju, možda i nije posljedica niti virusa niti gljivice, nego nedostatka nekog od minerala. Pogledajte na slijedećem linku kako izgleda nedostatak magnezija kod rajčice i ostalih biljaka: http://www.gnojidba.info/simptomi-nedostataka/magnezij-simptomi-nedostatka/

Promjene boje listova uglavnom uzrokuju nedostatak ili višak određenog minerala u tu. U takvom slučaju najbolje je primijeniti prirodno mineralno sredstvo za folijarnu prihranu, može se nabaviti u trgovinama, samo tražite da se radi o prirodnom sredstvu dozvoljenom u ekološkoj poljoprivredi.

Nedostatak kalcija kod rajčica uzrokuje vršnu trulež plodova rajčica. Više o tome pročitajte na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/vrsna-trulez-plodova-paprike-i-rajcice/ 

UVIJANJE LISTOVA RAJČICE
Uvijanje listova rajčice je česta pojava i ne radi se o nikakvoj bolesti. Najčešći uzroci uvijanja mogu biti:
hladnije vrijeme i zalijevanje prehladnom vodom
za vrijeme vrućina biljka rajčice uvija listove ako je presuho tlo oko nje kako bi smanjila gubitak vlage iz listova
neredovito ili nedostatno zalijevanje
visoka koncentracija soli u zemljištu radi nekontrolirane i prekomjerne gnojidbe.


 

Lovci na lisne uši – muhe cvjetare

Početkom lipnja primijetila veliki napad zelenih lisnih uši na listovima crvenog ribiza. Listovi su se odjednom nakovrčali, a na naličju listova bilo je mnogo zelenih lisnih ušiju koje su uzrokovale to kovrčanje sisajući biljne sokove iz listova ribiza.

Kako su ono što mi je bitno na ribizu plodovi, koji nisu bili napadnuti, nisam niti išla ništa raditi s tim napadom ušiju. Naime, kao prvo, nalazile su se na naličju listova, svako prskanje, pa i ono nekim prirodnim sredstvima iziskivalo i puno posla – okretanje svakog lista, ili pokušaje prskanja odozdo u gustoj krošnji – jako teška misija. A kako vjerujem da priroda zna sama kao dovesti stvari u ravnotežu, odlučila sam sve prepustiti prirodi.
muhe cvjetare syrphus ribesii 1muhe cvjetare syrphus ribesii 2
I nisam dugo trebala čekati – pojavile su se ličinke muhe cvjetare – Syrphus ribesii, koje su same riješile problem. Ličinke ovih muha ne izgledaju privlačno, mnogi bi onako rekli “fuj” i možda ih išli uništavati, a zapravo ovo su prirodni neprijatelji lisnih ušiju i dobar pomagač u svakom biovrtu. Izgledaju pomalo prozirno, transparentno, duge su otprilike nekih 1 – 2,5 cm.
muhe cvjetare syrphus ribesii 4
Kroz nekih tjedan dana, možda nešto više ili manje, uši i ličinke su nestale, ostale su samo kvrge na listovima kao podsjetnik da se je ovdje nešto prije dogodilo.
Stoga, nemojte nikada uništavati kukce koje ne poznajete na vrtu, koliko vam na prvi pogled gadno izgledali – možda su vam saveznici na vrtu.
A muha i osa cvjetara ima puno vrsti, i mnoge su saveznici u borbi protiv ušiju. Više o njima pročitajte na slijedećem linku:
Muhe cvjetare muhe lebdjelice
 

Održana četvrta radionica Škole vrtlarenja 2013

Dana 13.07.2013. održana je četvrta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su na radionici o slijedećim temama:
– bolesti biljaka i načini biološke obrane od bolesti biljaka
– samoniklo jestivo i ljekovito bilje
– korisno cvijeće u vrtu – rudbeckia, gaillardia i echinacea
– obitelji biljaka: mahunarke i pomoćnice
– uzgoj rajčice i paprike
– uzgoj bobičastog voća
– skupljanje sjemenja sezonskog bilja
– radovi u vrtu u srpnju
i još mnogo ostalog.
U praktičnom dijelu bilo je pokazano i isprobano kako se sije sjeme salate i mrkve, te kako se mogu poduprijeti rajčice, te kako se trgaju zaperci rajčica i kako se one privezuju. Također se je skupljalo sjeme salate, kupusnjača, graška i boba.
4 radionica skole vrtlarenja Biovrt 144 radionica skole vrtlarenja Biovrt 2
Tema radionice je bila i uzgoj bobičastog voća koje su i sudionici radionice imali prilike degustirati u biovrtu, te se je učilo kako prepoznati i iskoristiti sezonsko jestivo i ljekovito bilje.
4 radionica skole vrtlarenja Biovrt 104 radionica skole vrtlarenja Biovrt 8
Tokom i na kraju je radionice Silvija Kolar-Fodor podijelila prisutnima viškove iz biovrta: sjeme vučike, zimske salate, azijskog lisnatog povrća i bijele ljetne rotkve, te sadnice rudbeckie hirte.
Više fotografija s radionice dostupno je na slijedećem linku:
Facebook galerija fotografija
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, autorica tekstova u prilogu “Vrt” časopisa 24 sata, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje:
Škola vrtlarenja 2013
 

Kako napraviti strašilo za zaštitu usjeva

Imam nekoliko parcela koje se nalaze pokraj šumarka, te put divljači vodi iz šumarka, pa preko mojih parcela. Tako ove godine i nije bilo neko veliko iznenađenje kad sam otkrila da su mi srne poharale nekoliko redova kukuruza i skratile baš sve mlade listove kukuruza na pola. Kako je u to vrijeme još tu morao niknuti i grah, zabrinula sam se za usjeve i razmišljala kako ih odvratiti od mojih usjeva da ne naprave veću štetu.

Kako sam uvijek u nekom nedostatku vremena, a na parcelama je trebalo postaviti nešto brzo i učinkovito, ideju mi je dala moja majka – stupovi i vreće za smeće. I doista, ako bi sad išla raditi strašila kao što su se nekad radila, s 2 kolca postavljena u križ, pa ima oblačila stare kapute i šešire, pa nabiti tu konstrukciju da bude čvrsta u tlu…ajoj, i gdje sve to nabaviti? A za ovu vrstu strašila trebali su mi samo bambusovi štapovi koji i nisu trebali biti nešto ekstra jaki, vreće za smeće, po mogućnosti one šuškave, i malo šarene trake za obilježavanje.

Dakle, za jednostavno strašilo koje drži divljač podalje vaših usjeva šuškanjem na vjetru, prvo zabodite bambusove štapove u zemlju. Zatim otvorite vreću i provucite ju preko štapa, te ju privežite tik na vrhu, i tik na dnu – tako da je fiksirana na štap, a pri svakom malom naletu vjetra šuška, “miče se”, i tako prestraši i odvrati divljač.

Po cijeloj parceli postavila sam takva strašila, dovoljno udaljena jedno od drugoga, a opet dovoljno blizu da “pokriju” cijelu površinu. Naravno, na kraju sezone ovo se obavezno mora pobrati i maknuti s parcela, da ne bi zagadili nepotrebno okoliš s plastičnim vrećama.

 

Krumpirove zlatice

Krumpirova zlatica trn je u oku mnogim vrtlarima/icama. O krumpirovim zlaticama već sam opširno pisala na slijedećem linku:
https://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/krumpirova-zlatica-leptinotarsa-decemlineata/ , a evo i nastavka teksta s mnogo novih spoznaja.

Krumpirova zlatica ima jako malo prirodnih neprijatelja i jako ih je teško držati pod “kontrolom” na usjevima krumpira. Najveći razlog tome je što se krumpir uzgaja u monokulturama, a kad imate nepregledna polja monokultura, one su idealno mjesto za širenje nametnika, koji imaju hrane u izobilju, pa tako i idealne uvjete za širenje. Drugi razlog jeste upravo korištenje insekticida, jer događaju se 2 stvari:
– najjače jedinke krumpirovih zlatica uspijevaju preživjeti te otrove, dakle razvijaju stanovitu otpornost na otrove koji ljudi koriste i te osobine prenosi dalje na potomstvo, pa tako ljudi opet idu razvijati još jače otrove kojima nažalost ne truju samo zlatice nego cijeli okoliš i sebe
– korištenjem insekticida uništavaju se svi kukci, ne samo krumpirove zlatice, i tako se uništava ravnoteža u prirodi. Žalosno je što se upotrebom insekticida uništavaju i prirodni neprijatelji nametnika, pa tako primjenom insekticida dugoročno samo činimo još veću štetu i radimo uvjete za još veće probleme s krumpirovim zlaticama u budućnosti.
Krumpirova zlatica ima i prirodne neprijatelje u našim krajevima, najpoznatiji su smrdljivi martini (Podisus maculiventris) – oni isisavaju mlade ličinke (više na linku gore). Nedavno sam otkrila još jednog prirodnog neprijatelja krumpirove zlatice: rakoliki pauk. Ova mi je vrsta pauka sad više manje bila mrska jer sam cvjetne rakolike pauke (Misumena vatia) uglavnom viđala kako love pčele, međutim vrstu rakolikog pauka Xysticus sp “uhvatila” sam fotoaparatom kako se hrani ličinkom krumpirove zlatice.
krumpirove zlatica 4
Stoga, moja preporuka je svakako pokušati napraviti prirodnu ravnotežu u vrtu i pod svaku cijenu izbjegavati primjenu insekticida, kako kemijskih, tako i prirodnih, jer i prirodni insekticidi ubijaju i korisne kukce.
Moja metoda suzbijanja krumpirovih zlatica u vrtu je mehanička. Tokom travnja i svibnja pregledavam listove i naličje krumpira i skupljam izlegle zlatice koje se počinju pariti i nesti jajašca: skupljam odrasle jedinke, a na naličju listova uništavam položena jajašca.
Krajem svibnja počinju se izlijegati mlade ličinke zlatica. Ako smo propustili uništiti jajašca, što je bilo daleko jednostavnije dok su bila sva na okupu, treba skupljati mlade ličinke krumpirove zlatice koje se nakon izlijeganja raštrkaju po cijeloj biljci. Ličinke su jako proždrljive i ako ne reagirate mogu pojesti veliki dio listova krumpira, i tako uvelike smanjiti urod krumpira: listovi biljke su “tvornice” koje rade fotosintezu i tako proizvode hranu za biljke. Stoga obavezno pregledavajte vaš krumpir i skupljajte ličinke krumpirove zlatice tokom lipnja: najbitnije je dakle skupiti i maknuti čim više ličinki do  cvjetanja krumpira, jer tada ličinke mogu napraviti najviše štete za urod krumpira.
krumpir cvijetkrumpirova zlatica licinke
A evo ideje kako najlakše i najbrže skupiti ličinke zlatice. Naime, ručno skupljanje jednu po jednu zlaticu dugi je i naporan posao, pa si možete malo pomoći jednostavnim pomagalom: kantom. Jednostavno ju stavite ispod krumpira, nagnite krumpir u kantu i istresite zlatice u kantu.
krumpirove zlatica 6krumpirove zlatica 1
Nakon što sve skupite, možete sve istresti na neku tvrdu podlogu i zgaziti. Znam, ne zvuči lijepo, nije niti meni ugodno to napraviti, ali radije biram ovakvu metodu nego prskanja.
Od mogućih pripravaka za prskanje, ličinkama zlatica pokvariti ćete apetit ako krumpir poprskate čajem od grančica tuje (lat. Thuja). Radi otrovnih tvari koje tuja sadrži one prestaju jesti krumpir i većinom ugibaju. Čajevi od biljaka vratić (Tanacetum vulgare) i kiselog ruja (Rhus typhina) djeluju slično, ali manje učinkovito. Međutim, kako sam i prije spomenula, ovim pripravcima možete naštetiti i korisnim kukcima.
krumpirove zlatica 7
Nakon što krumpir ocvate, zlatice više ne mogu napraviti toliku štetu na urod krumpira kao što to mogu prije cvatnje. Nakon cvatnje već možete iskopavati i mladi krumpir za jelo.  Također, većina zlatica u to doba godine dolazi do faze zakopavanja u zemlju i razvijanja u mlade odrasle zlatice, Dakle dok se ličinka dovoljno nahrani, baci se s krumpira i zakopava u tlo ispod. Ova metamorfoza događa se tokom srpnja, nakon koje se pojavljuju odrasle krumpirove zlatice. Evo kako to izgleda dok se zakopaju u tlo:
krumpirove zlatica 3
Preporučljivo je i dalje skupljati zlatice, jer iako više ne čine toliko štetu ostatku krumpira, rade štetu i ostalim kulturama. Naime, tokom ljeta krumpir počinje stradavati od gljivičnih bolesti kao npr plamenjača, te usljed jakih suša lišće krumpira počinje se sušiti. Tada krumpirove zlatice kreću dalje u potragu za hranom, pa napadaju i ostale biljke iz obitelji pomoćnica: rajčice, paprike, patliđane, neke vrste cvijeća (Više). Također, sve te zlatice koje ne skupite, na jesen će se ukopati u zemlju i prezimiti, te ponovo se pojaviti na proljeće. Stoga je i preporučljivo ne saditi krumpir iduće godine blizu mjesta gdje je rastao prošle godine – da ga zlatice teže pronađu.
kanta zlatica
 

Juha od graška

Prema knjizi “Ljekovitost voća i povrća”, grašak je idealna prehrambena namirnica. Kao i ostale mahunarke, izuzetno je bogat proteinima. 100 grama graška pružaju organizmu 10 puta više bjelančevina nego kobasica s prženim krumpirićima i tortom kao desertom (toliko o zabludama da vegetarijanci ne dobivaju dosta proteina iz prehrane bez mesa). Grašak koji je počeo klijati u sebi nakuplja puno vitamina C, kao zaštitu od svih mogućih parazita. Visoki udio balastnih tvari u grašku odstranjuje otrove, spušta razinu kolesterola i masnoću u krvi te otklanja zatvor stolice. Prepun je nukleinskih kiselina koje djeluju pomlađujući i potiču rast stanica. Zeleni grašak sadrži natprosječne količine vitamina A, željeza, cinka, vitamina B – B1 (jača živce), B2 (za rast kose i jačanje kože) i B3 (jača srce i krvotok, te poboljšava raspoloženje). Za jelo je najvrijedniji svježi, sezonski grašak. Konzervirani grašak izgubi i do 90% određenih vitamina, dok suhi grašak zadržava 1/4 bjelančevina i 1/2 ugljikohidrata. Preporučljiv je i duboko smrznuti grašak, međutim, nijedan grašak nije po okusu ni sjena domaćem sezonskom, svježe ubranom grašku. Oni koji su to probali, dobro znaju o čemu sad pišem.
Sve o uzgoju graška možete pročitati na slijedećem linku:
Grasak Pisum sativum
Miris mladog graška na proljeće, zajedno s mladom mrkvom u proljetnoj juhi – to je jedan od nezaboravnih mirisa, a okus tog graška – neusporediv s onim što možete kupiti u dućanima. To nije ni sjena onom pravom, svježe ubranom mladom grašku. Ako to niste nikad probali, vjerujte mi na riječ – vi ne znate kakvog je okusa i mirisa grašak. Stoga je moje omiljeno jelo u vrijeme mladog graške upravo juha s mladim graškom, mrkvicom i domaćom “ribanjkom”
grasak 18
Moj recept za juhicu od mladog, svježe ubranog graška s vrta:
U vodu se stavi kuhati svježe ubrani mladi grašak, par mladih mrkvica i listova peršina, te 1 mladi luk po želji (za aromu). Začini se s malo soli, i po želji vegetom. Uobičajeno bi se juhe trebale kuhati uz prethodno poprženi luk na ulju, pa onda slijedi faza vode i sve ostalo, što je radi vitamina topivih u uljima. Ja jednostavno za ovu juhicu tu fazu preskačem, jer mi je ovako bolja. Kad je grašak kuhan, doda se u juhu domaća napravljena kašica (u Međimurju mi to zovemo ribanjka) i još se kuha 5 minuta. Poslužite i uživajte:) A najbolje sezonski paše uz to i mladi krumpir pečen na ulju, recept uskoro:)
grasak 20
Evo još recept za ribanjku:) Iskreno, za ovu juhicu treba baš biti to, jer sve drugo jednostavno nije to to.Isprobala sam masu kupljenih, industrijskih tijesta za juhe. Sve mi je to smijurija prema domaćem tijestu za juhu. A prava graškova juhica je s ribanjkom:)
Ribanjka (kašica) za juhe:
2 šake brašna, 1 jaje – zamijesiti, i naribati na ribež (onaj klasični kockasti s 4 razne oštrice) – na veće okrugle rupe. Tijesto mora biti dosta tvrdo zamješeno da bi se lakše ribalo. Ovako napravljenu ribanjku je podijelim na 2 dijela, jer mi je pola dovoljno za juhu, a polovicu rasporedim na tanjur u 1 sloj, posušim i iskoristim slijedećih dana.
ribanjka