Lipanj 2013 – prehladno, prevruće, prehladno
Lipanj je počeo hladno i kišno. Koliko god se je dalo raditi po vrtu bila sam tamo. Odmah početkom lipnja posađene su sve presadnice rajčice, paprike, patlidžana i peruanskih jagoda. Zatim sam rasađivala dio kupusnjača i salate. Dobra stvar kod toliko puno kiše je što se sve relativno brzo da rasaditi, i treba ili jako malo zalijevanja, a dok su baš bile češće kiše – uopće nisam zalijevala kod presađivanja salate. Međutim, toliko kiše i hladnoće imalo je i svoju negativnu stranu – grah i tikve jako su slabo nicali i napredovali. Dio sam morala sijati opet – najgore je ovakvo vrijeme utjecalo na azijske vrste graha (lat. Vigna) – azuki grah, mungo grah i crnookica. Također je i jako loše niknuo crni grah kornjača, i to sam ponavljala sjetvu. Stoga, aleluja na oznakama – tako sam točno znala što nisam sijala, tko bi ovako zapamtio sve na tim velikim površinama.
Prvi dan lipnja, u sadnji presadnica rajčice, prekinulo nas je glasno – rikanje/bekanje – bila je to srna…odmarala se je u jarku iza kuće mojih teta pokraj mene…spazila ju je ciganka koja hoda k njima i zgrabila ju za zadnje noge i počela vući u dvorište…da ju odnese doma (u lonac). Tad sam ja dotrčala jer je srna počela “vikati” i rekla ciganki neka ju ostavi, da ćemo ni pozvati nadležne za to… imala je par starih malo gnojnih rana na vratu i boku… i čudno zašto je bila kraj kuće.. kolegica ju je lagano premjestila do kraja u dvorište, tamo je jedno vrijeme ukočeno stajala, pa je došla k sebi od šoka i na kraju legla. Zvala sam sestru, sestra je zvala poznanicu na veterinarskoj, dobila sam neki kontakt i nazvala čovjeka, on je rekao da bude nekog poslao…ispalo je da su to sve lovci – dakle došla su 2 druga lovca vidjeti, onda smo ustanovili da joj je i slomljena noga…vjerojatno su je krivolovci upucali s puškom niskog kalibra i tako slomili nogu…oni su odmah spomenuli da ju treba ustrijeliti…. ili da ju vodimo veterinaru da probamo složiti nogu…a u tom trenutku dok su oni bili kraj nje, ona je ustala i odjurila kroz otvorena vrata… iskreno, ovako bar ima šanse… postoji velika mogućnost da ju ulove psi i sl, ovako povrijeđenu…a mlada srna… joj kako žalosno, osjećala sam se tako nemoćno, jer nisam imala pojma što je pametno napraviti… i lovci su onda tražili ju jedno vrijeme u našem šumskom vrtu, s puškama, nije je već bilo… Komentirao je moj suprug: žao bi im bilo da to meso propadne 🙁 ne volim lovce, kako god da se okrene. I kako sam kasnije doznala, u ovo doba godine nikako ne smiju upucati srnu što god da joj jeste jer je to vrijeme kad se kote, nego obavezno ih nositi k veterinaru. Toliko o lovcima koji se drže propisa i istinski brinu o divljači. A veterinarka je rekla da čim je ona uspjela pobjeći, i unatoč slomljenoj nozi, ima šanse preživjeti.
Prvih tjedan dana lipnja sam se tako natjecala s kišom tko će biti na vrtu – kiša ili ja. Puno toga jednostavno nije bilo moguće odraditi, jer nažalost vrijeme često poremeti planove. Što god sijala ili presađivala, često sam bila vrlo blatna. A kako je bilo jako mokro i hladno, puno toga jednostavno nikako da počne rasti. Ove je godine i dan otvorenih vrata bio kasnije nego prošle, 08.06.2013., ali svejedno, izgledalo je kao da priroda dosta kasni u to doba godine.
I tako mi je lipanj prolazio u borbi s korovom, što je uobičajeno u ovo doba godine, i produženoj sjetvi, koju sam radila ili jer prije nisam stigla, ili sam ponavljala ono što nije niklo. A doista, nikad mi se nije dogodilo da bi toliko toga slabije niknulo, stvarno je vrijeme bilo van svih očekivanja. Jedno se je vrijeme i dalo super raditi na vrtu i okopavati, a onda je slijedio tjedan velikih vrućina. Iz prevelikih hladnoća u žarko ljeto.
Ubrzo je iz blata zemlja postala tvrda kao kamen, a komarci su poludjeli nije bilo moguće predvečer biti vani… Stoga je nažalost korov bilo moguće čupati među ostalim povrćem samo jedno kratko vrijeme, jer kad je presuho jednostavno ili ne ide, ili se uz korijenje čupaju i veći komadi zemlje što se drže za korijenje, pa čak i povrće koje uzgajamo…tako da ili treba prije čupanja ili malo zalijati, ili pričekati da padne kiša i omekša zemlju. Tako je s ilovačom – super je to vrste zemlje jer jako dugo drži vlagu i dosta je jedna poštena kiša mjesečno da bi sve moglo dobro rasti, ali jednom kad se posuši, stisne se kao kamen i ništa se ne može raditi.
Krajem svibnja izlegle su se prve krumpirove zlatice, pa je mjesec lipanj najbitniji za skupljanje ličinki zlatica. Skupljala sam ih u više navrata, s kantom kao pomagalom… i iako se je i dosta ličinki skupilo, jednostavno nije nikad moguće sve skupiti. Ali, ove sam godine otkrila jednu vrstu rakolikog pauka koji se hrani ličinkama krumpirove zlatica i to me je jako razveselilo, jer ispada da postoji puno više vrsti kod nas koje se prirodni neprijatelji krumpirove zlatice – žalosno je što se insekticidima i takve vrste ubijaju.
Pred kraj lipnja veselo sam dočekala kišu, koje je obilno napadala i napravila pravo blato – a dok se to nakon sušnog razdoblja dogodi na ilovači, to znači da je stvarno puno kiše napadalo. I opet se je jedno vrijeme mogao lijepo čupati korov nakon blata koje je trajalo par dana. A korov je stvarno izdržljivi i ne predaje se i na vrućinama – i ono okopano sam dio morala ponavljati i prije po vrućinama, jer je radi jutarnje rose natrag oživio, a kamoli poslije kiše. Procvale su i gaillardie i rudbeckie u vrtu, nakon makova počele su polako zauzimati cijeli biovrt.
I počele su prave berbe na vrtu, divota!! Grašak, mlada mrkvice, rotkvice, salata, mladi krumpir, bobičasto voće ribiz, maline, dud, jagode, josta, ogrozd… dio je voća i pospremljeno u ledenici za kasniju pripremu pekmeza dok dozore i jabuke… milina je kad na svakom kutku vrta ima nešto za degustirati.
Još sam rasađivala i kupusnjače, a treba već i opet u sjetvu, s radičem, endivijama, repama… Dozorio je i češnjak, krajem lipnja izvadili smo prvi urod proljetnog češnjaka, a uskoro će biti i onaj kasniji. Salate i grašak ili su prekrasni, nabavila sam puno novih zanimljivih starinskih vrsti salate i uživala u njihovoj raznolikosti.
Na njivama su tikve, kukuruz i grah dobro napredovali. A moram se pohvaliti, od 3 jabuka koje sam cijepila ovo proljeće, jer mi je divljač uništila mlade stabljike i ostao mi je samo donji dio jabuke kao podloga – dvije su se primile, unatoč tome što sam prilično kasno to radila 🙂
Puno sam toga okopala i počupala tijekom lipnja, puno toga je još zagušeno…doista zeznuta stvar kad imaš ipak malo preveliki vrt… a onda, krajem lipnja je toliko zahladilo da smo čak i jednu većem krajem lipnja malo navečer grijali… stvarno ludo vrijeme. A mjesec lipanj je po par hladnih razdoblja doista bio jedinstven – zamislite – grijanje krajem lipnja, i to tjedan dana nakon toplotnog udara.
Bolesti rajčice
Postoje brojne bolesti rajčice koje vam mogu zaraziti vaše rajčice. U zadnje vrijeme mnogi vrtlari/ice s kojima sam u kontaktu strahuju od plamenjače rajčice koja je najpoznatija bolest rajčice i pri svakoj promjeni lišća mnogi strepe da upravo s tom bolesti imaju posla. Međutim, postoji i cijeli niz drugih bolesti s kojima se možda suočavate na rajčici. Dobra je stvar što se uglavnom radi o gljivičnim bolestima, pa kod bioloških metoda za suzbijanje su sve one iste.
Ono što je jako bitno znati je da većina bolesti koja napada rajčice prvo napada krumpir. Obje biljke su iz iste obitelji – pomoćnica. Pravilo je da biljke iz iste obitelji (npr pomoćnice: rajčica, krumpir, paprika, patlidžan, duhan…) često napadaju isti bolesti i nametnici. Stoga je glavna preporuka nikada ne saditi biljke iz iste obitelji jednu pored druge, jer tako olakšavate prijenos bolesti s jedne na drugu vrstu.
Također, bolesti koje se pojavljuju na biljkama uzrokovane su dvama faktorima, a to su patogeni i ekološki uvjeti (fiziološki faktori). To znači da nije nužno da će neka biljka oboljeti unatoč prisutnosti neke gljivice – jer se može i obraniti od bolesti. Svaka biljka ima svoj imunološki sustav, a najbolji način kako ojačati biljki imunološki sustav, a samim time se i borite protiv bolesti biljaka ja zdravi rast biljke. Zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti. Dakle, opskrbite biljkama dovoljno hranjiva i vode, te vodite brigu da posadite pravu biljku na pravo mjesto – npr sunce ili sjena, drenirano ili vlažnije područje i sl., te da biljke tokom rasta ne doživljavaju neke šokove.
Više na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/bolesti-biljaka/
Najbolja prevencija bolesti rajčice:
– biranje sorti koje su otporne na plamenjaču,
– zdravi sjemenski materijal,
– prozračnost između biljaka (ne pregusta sadnja)
– sadnja čim dalje od biljaka iz iste obitelji, pogotovo krumpira
– zalijevanje nikad po lišću, nego po tlu kraj biljke. Nemojte zalijevati previše.
– micanje zaraženih dijelova biljaka kako se pojave i spaljivanje tih zaraženih dijelova (nikako ne u kompost!)
– Zdravi rast je osnova borbe protiv bolesti.
SREDSTVA ZA PREVENTIVNO DJELOVANJE:
-čaj od preslice – sadrži silicijsku kiselinu koja jača otpornost biljke
-zalijevati tekućim gnojivom od koprive
.
Slika: poljska preslica
PRIRODNI FUNGICIDI IZ KUĆNE RADINOSTI
–čaj od luka, češnjaka i vlasca – sadrži sumpor koji je prirodni fungicid
–otopina mlijeka i vode, u omjeru 1:10.
–prskati kad očekujete napad bolesti, i nakon napada bolesti da zaustavite daljnje djelovanje. Prskanje cijele sezone prirodnim fungicidima nema smisla jer mnoge gljivice postaju imune na fungicide, pa radije pričekajte trenutak kad doista treba djelovati, prije se fokusirajte na zdravi rast biljke i preventivna sredstva.
SREDSTVA NA BAZI BAKRA – DA ILI NE?
Sredstva na bazi bakra, poput modre galice nalaze se na listi sredstava dozvoljenih u ekološkoj poljoprivredi, te slove kao prirodni fungicidi. Međutim, ovo nisu potpuno neopasna sredstva. Bakar je teški otrov za niže organizme (poput kišnih glisti), dok se kod ljudi ponaša kao kumulativni otrov, taložeći bakar u organizmu. Stoga ja radije biram potpuno bezopasne fungicide iz kućne radinosti i nikad ne primjenjujem sredstva na bazi bakra.
BOLESTI RAJČICE:
NAJČEŠĆE GLJIVIČNE BOLESTI RAJČICE:
– Plamenjača rajčice (Phytophtora infestans) (VIŠE)
– Crna ili koncentrična pjegavost (Alternaria solani)(VIŠE)
– Pjegavost lista (Septoria lycopersici)(VIŠE)
– Siva pjegavost lista (Stemphylium solani, Stemphylium floridanum i Stemphylium botryosum)
– bolesti uzrokovane zemljišnim štetnim gljivicama Verticillium albo-atrum i Fusarium oxysporum f. sp. Lycopersici
Slika: Plamenjača rajčice (Phytophtora infestans) – početna faza bolesti na naličju lista
VIRUSNE BOLESTI RAJČICE
Virus mozaika duhana (Tobaco mozaic virus) – uzročnik nije gljivica nego virus, a protiv virusnih bolesti nema sredstava za suzbijanje. Stoga je i tu najbitnije raditi na prevenciji. Ovaj virus se širi među biljkama iz obitelji pomoćnica. Infekcija uzrokuje razne točke na lišću te promjenu ili gubitak boje na lišću (otuda i ime virusa zbog toga što stvara mozaik).
POREMEĆAJI NEDOSTATKA MINERALA:
Ukoliko lišće na vašim rajčicama mijenja boju, možda i nije posljedica niti virusa niti gljivice, nego nedostatka nekog od minerala. Pogledajte na slijedećem linku kako izgleda nedostatak određenih elemenata kod rajčice:
https://www.agroklub.ba/povrcarstvo/znakovi-nedostatka-hraniva-na-paradajzu/43112/
Promjene boje listova uglavnom uzrokuju nedostatak ili višak određenog minerala u tu. U takvom slučaju najbolje je primijeniti prirodno mineralno sredstvo za folijarnu prihranu, može se nabaviti u trgovinama, samo tražite da se radi o prirodnom sredstvu dozvoljenom u ekološkoj poljoprivredi.
Nedostatak kalcija kod rajčica uzrokuje vršnu trulež plodova rajčica. Više o tome pročitajte na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/bolesti-biljaka/vrsna-trulez-plodova-paprike-i-rajcice/
UVIJANJE LISTOVA RAJČICE
Uvijanje listova rajčice je česta pojava i ne radi se o nikakvoj bolesti. Najčešći uzroci uvijanja mogu biti:
–hladnije vrijeme i zalijevanje prehladnom vodom
–za vrijeme vrućina biljka rajčice uvija listove ako je presuho tlo oko nje kako bi smanjila gubitak vlage iz listova
–neredovito ili nedostatno zalijevanje
–visoka koncentracija soli u zemljištu radi nekontrolirane i prekomjerne gnojidbe.
Lovci na lisne uši – muhe cvjetare
Početkom lipnja primijetila veliki napad zelenih lisnih uši na listovima crvenog ribiza. Listovi su se odjednom nakovrčali, a na naličju listova bilo je mnogo zelenih lisnih ušiju koje su uzrokovale to kovrčanje sisajući biljne sokove iz listova ribiza.
Održana četvrta radionica Škole vrtlarenja 2013
Kako napraviti strašilo za zaštitu usjeva
Imam nekoliko parcela koje se nalaze pokraj šumarka, te put divljači vodi iz šumarka, pa preko mojih parcela. Tako ove godine i nije bilo neko veliko iznenađenje kad sam otkrila da su mi srne poharale nekoliko redova kukuruza i skratile baš sve mlade listove kukuruza na pola. Kako je u to vrijeme još tu morao niknuti i grah, zabrinula sam se za usjeve i razmišljala kako ih odvratiti od mojih usjeva da ne naprave veću štetu.
Kako sam uvijek u nekom nedostatku vremena, a na parcelama je trebalo postaviti nešto brzo i učinkovito, ideju mi je dala moja majka – stupovi i vreće za smeće. I doista, ako bi sad išla raditi strašila kao što su se nekad radila, s 2 kolca postavljena u križ, pa ima oblačila stare kapute i šešire, pa nabiti tu konstrukciju da bude čvrsta u tlu…ajoj, i gdje sve to nabaviti? A za ovu vrstu strašila trebali su mi samo bambusovi štapovi koji i nisu trebali biti nešto ekstra jaki, vreće za smeće, po mogućnosti one šuškave, i malo šarene trake za obilježavanje.
Krumpirove zlatice
Krumpirova zlatica trn je u oku mnogim vrtlarima/icama. O krumpirovim zlaticama već sam opširno pisala na slijedećem linku:
https://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/krumpirova-zlatica-leptinotarsa-decemlineata/ , a evo i nastavka teksta s mnogo novih spoznaja.