0
Rajčice iz dućana
Pred tri tjedna, prilikom kupovine u jednom domaćem trgovačkom lancu, u kojem smo završili samo zato jer je suprug dobio bonove za regres za godišnji odmor u njegovom poduzeću, zastali smo kod odjela povrća. Kako sam se ja zaželjela mozarelle, a moj suprug ne može jesti tu vrstu sira bez rajčice, rekla sam mu neka si onda kupi par rajčica, pa neće biti kraj svijeta. Ja osobno inače imam prilično strog pristup prema voću i povrću iz dućana i često radije jednostavno ne kupujem i ne jedem to, koliko god lijepo sve to izgledalo, pa tako često grdim svoju obitelj dok vidim da kupuju nešto van sezone od voća i povrća, a imaju sezonsko doma. Nekako, nakon toliko čitanja i proučavanja što se sve na tim policama doista može pronaći, radije se fokusiram na ono što imam doma, sezonski, a doista je rijetkost kad jedem nešto od voća i povrća iz dućana.
Svibanj 2013 – u sjetvi
Svibanj u biovrtu je započeo klasično kao i svake godine – «raskrčivanjem» biovrta i pripremom za proljetnu sjetvu. U biovrtu raste već veliki dio trajnica, a ostalo sve oko njih mičem “korove” i sijem povrće i tu niče jednogodišnje cvijeće.
Trava u jagodama mi je opet bila kritična točka – plan je bio te jagode presaditi ispod hrasta i taj dio pretvoriti u prave gredice, ali kako je zima predugo trajala nisam stigla. Ipak, tijekom svibnja sam uspjela nekako raskrčiti i taj dio, nešto motičicom, nešto kasnije srpom, samo skidanjem gornjeg sloja trave. Bilo mi je bitno, jer su se jagode doslovno gušile u toj travi.
Sjetva je trajala cijeli svibanj, kao i raskrčivanja diljem vrt(ov)a. Puno je toga, zaključila sam tijekom mjeseca ipak malo previše. Ove godine pomogle su mi kod sjetve i raskrčivanja i majka i jedna prijateljica, i opet samo nikako da to sve privedem kraju. Nije mi pomoglo niti vrijeme: svako me je malo neka kiša usporavala u napretku s vrtom. Dnevna mi je soba bila zatrpana pakiranjima sjemenja, premetala sam, grupirala, kombinirala kao što posijati… jako sam puno toga ove zime nabavila i dio graha i mahuna sam stavila na stranu za sjetvu iduće godine…nebu išlo sve…
Brzo su se pojavile i krumpirove zlatice, već početkom svibnja, kako je krumpir niknuo već su bile na njemu. Dobro je reagirati na vrijeme i pobiti tu prvu generaciju koja se sad pari i nese jaja…sve sam čučeći pregledala, na naličju listova zgnječila sva jajašca, sve zlatice pobrala i zgazila…i par puta ponovila. Na gredicama krumpira na udaljenijim oranicama nisam stigla sve pregledati, a kako su se krajem svibnja počele izlijegati, u lipnju predstoji ručno skupljanje ličinki. Češnjak i salata posađeni prošle godine su odlično napredovali.
A konačno, nakon 2 zime nošenja na tavan i dolje, posađena su konačno 3 kivija, 2 ženke i 1 muški – već su počeli žutiti kako im je loše u teglama bilo, a ja nisam znala kamo s njima – posađeni su sad u tetine gorice pokraj mog vrta, bilo je nešto praznog mjesta gdje su se trsi (grožđe) posušili… tete su se doduše čudile što im odjednom raste u goricama, ali sam im naknadno objasnila da je to recimo privremeno 🙂
U svibnju je neki pomahnitali jelen opet rasturao mojim voćnjakom i šumskim vrtom, opet je uništavao voćke – rogovima je strugao mlade jabuke, čak i skinuo zaštitnu mrežu, uništio koru… nisam dosad imala ovoliko problema s divljači.
Do sredine mjeseca, biovrt još nije do kraja raskrčen i to me je malo tištilo…ali:
– posijana njiva, nekoliko redova kukuruza i tikve golice
– vrt br 2 skoro gotov, posijana masa stvari, razne vrste mahunarki, krastavci, tikvi, salata, cvijeća, kukuruza….dobro da sam kupila oznake za obilježavanje i pisala gdje kaj sijem, inače bi sve zaboravila, a posije se je ispostavilo i korisno za ponovnu sjetvu onog što nije niklo
– čak sam i nešto paprika i paradajza presadila na otvoreno, unatoč strahu i najavama mraza krajem mjeseca
– pobrala sam jednu turu koprive i stavila sušiti
– pomalčirala sam veliki dio vrta br 2 travom s voćnjaka, alergija na travu me je jako pogodila, nema tu tablete protiv alergije koja bi to mogla ublažiti, disala sam nakon toga «na škrge» jer nos se totalno začepi, koža oko nosa sva ranjena od silnog brisanja nosa 🙁
– i svašta još. teško je sve to pamtiti, uglavnom svaki slobodan trenutak sam bila u vrtu
A za biovrt opet imam nove planove, ove godine planiram na njega staviti više trajnica i manje jednogodišnjeg bilja. Tek krajem mjeseca sam počela i sa sjetvom i sadnjom na biovrtu, prije nije bilo vremena.
Evo kako je izgledao vrt br 2 – ove godine proširen na cijelu parcelu. Pogled od dolje, vrt br 2 je bio prije samo desno od češnjaka, prošireno i na lijevo, + biovrt, gore desno, i pogled prema dolje na drugoj fotografiji
Dio vrta br 2 na početku je ostao malo divlji od prošle godine, taj dio nije bio potanjurani nego je tu već puno toga raslo.
Veliki dio sam čak uspjela i pomalčirati, a na kraju tih parcela sam posadila dosta vrsti luka, koje sam prekrila pepelom: dakle kako sam već pisala, kod mene pepeo na luku ima više svojstava: štiti od nametnika, štiti tlo od isušivanja, jer kod mene je ilovasto tlo podložno otvrdnjavanju i pucanju uslijed suša, a pod pepelom se to ne dogodi. Kalij u pepelu je odlično gnojivo za lukovičasto i gomoljasto povrće, dakle luk i mrkvu.
Druga polovica svibnja bila je dosta hladnija, počeo je puhati hladni vjetar, rajčicama i paprikama je jako naštetilo i jako ih usporilo u rastu. Pokosili smo livadu kraj oranica, i malo zapušete susjedove, nek se nađe za malč 🙂 Okopala sam na prvoj oranici 4 reda kukuruza koja sam prva posijala, pa smo onda skupa tu kolegica i ja između posijale visoki grah i mahune, i tikve.
Evo fotografije, to je prva oranica u nizu, desno što se ne vidi tu je 4 reda krumpira, pa kolegičin povrtnjak, pa onda moja 2*2 reda kukuruza. Kako dugo bude moguće, muž bude između tanjurao, dok se tikve ne rašire, da ne moramo baš sve ručno okopavati kao prošle godine, kad nas ej na jednoj parceli “pregazio” korov. A nema boljeg herbicida od “motikama” 🙂
Na livadi pokraj sam nagrabljala travu i njome pomalčirala te gredice.
Krajem svibnja sam počela sređivati jednu dugu gredicu koju je već počeo zaraštati novi korov, onaj “ljetni” – loboda i lisnati korovi. Na jedan kraj sam presadila suncokrete u red, na drugi sam posijala grah: suncokreti su visoki i odličan potporanj, ali ispod njih sve kržlja jer crpe jako puno vode i hranjiva iz tla…pa sam malo odmaknula grah na drugi kraj gredice, da vidim kako će takva kombinacije funkcionirati. I još sam svašta presađivala, peruanske jagode, rajčicu i malo kupusnjača, gredice na biovrtu koje sam na proljeće oplijevila i pomalčirala tim korovom su divne, rahle, super za obrađivati…doduše nije uvijek sve savršeno, ispod su rupe od voluharica, i njima se dopada. Na dosta mjesta u biovrtu sam između lupinusa posadila rajčice.
Za grašak mi je mama donijela granje johe iz šume, baš su nešto preko njih rušili i bilo je puno granja johe, a one mi se baš i čine idealne za grašak. Imala sam i nešto granja od obrezivanja ljetnog jorgovana, i to sam iskoristila. A za zaštitu od ptica stavila sam trake u boji, ali nije to baš nešto otjeralo ptičice s tog graška, štoviše taj im je bio omiljeni:
A da priča s divljači ne bi završila u voćnjaku, došao je i zeko u vrt papati grah, sve redom, dosta je štete napravio. Mama mi je pomogla napraviti odbijajuće sredstvo protiv zečeva, više o tome ovdje.
Posadila sam konačno nekoliko sadnica ukrasnog grmlja što je čekalo za sadnju – 3 vrste biserka, 1 hypericum…pa sam spazila tamo gdje sam sadila, na livadi uz susjedovu među, da je trava jako oko ostalog grmlja, počela sam ih malo oslobađati, ima tu i ruža i svakakvog grmlja, ali sve jako stagnira i kržlja, nikako niti da se pošteno ne ukorijeni, ne znam, nisam pametna…odlučila sam probati dok sve oslobodim trave malo pomalčirati ukrug oko biljaka, te ruže dohraniti gnojivom za ruže.
A u šumskom vrtu, na cvjetnoj gredici dominirala je roza boja …lychnis flos coculi se je jako proširio i u svibnju je bio vrhunac cvatnje.
I na kraju mjeseca, nakon presađivanja salate, kupusnjača, te sjetve graha i krastavaca – potjerala me je kiša s vrta. Sve je nekako kasnilo u svibnju – i priroda s hladnim vremenom, i sve posijano je sporo nicalo, i ja nikako da sve posijem… a postalo je i hladnije pa smo opet grijali malo kuću predvečer… doista neobičan početak vrtlarske sezone.
A na biovrtu već “klasičan” prizor – lupinusi u cvatu, zauzeli su veliki dio vrta, i bili u vrhuncu cvatnje krajem svibnja:
Više fotografije iz biovrta u svibnju 2013 možete pogledati u galeriji fotografije, na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/svibanj-2013/
Dud, murva – lat. Morus
Dud ili murva je listopadno stablo iz obitelji Moraceae, porijeklom iz Azije, a danas je rasprostranjeno po cijeloj Hrvatskoj. Može narasti do 20 metara, ali rijetko prelazi visinu od 10-15 metara. Dud se može se uzgajati stablo, ali i kao grm. U zadnje vrijeme se uzgaja i u ukrasne svrhe, cijepljen na manje podloge pa raste kao malo drvce spuštenih grana – tzv pendula. Otporan je na hladnoće, može rasti u polusjeni ili na suncu, podnosi sve vrste i ph tla, a rado raste u siromašnim tlima, perferira dobro drenirana i vlažnija tlo. Dobro podnosi atmosferska zagađenja.
U južnim krajevima Hrvatske dud se uobičajeno naziva murva, a sjeverno, kod mene u Međimurju, dud smo zvali malina, ali s drukčijim naglaskom da se zna razlika s «klasičnim» malinama, dakle s naglaskom na drugi slog riječi malina.
Postoje tri vrste duda koje rastu u našim krajevima:
Morus nigra – crni dud
Morus alba – bijeli dud
Morus rubra – roza, crveni dud
Najčešći su kod nas bijeli i crni dud.
Dud u našim krajevima cvate tokom svibnja, a dozrijeva tokom lipnja i sprnja.
Cvjetovi su sitni i neugledni, te jednodomni. To znači da su neki cvjetovi samo muški, neki samo ženski. Međutim, ovisno o stablu, neko može imati samo ženske cvjetove, neko drvo samo muške (murvac, muški dud), ili oboje.
Ja sam pred nekoliko godina kupila 2 sadnice crnog duda, ispalo je da je jedna sadnica ženska, znači sadrži samo ženske cvjetove, a druga sadnica ima oba spola – i ženske i muške cvjetove na sebi. A treća sadnica koju imam, a koja mi je nikla iz sjemenki, ispala je sadnica samo s muškim cvjetovima, dakle muški dud, murvac koji ne rodi. Razmišljam na njega cijepiti reznice s duda koji rodi.
Evo kako to izgleda na fotografijama, nakon cvatnje:
Ženski dud: svi cvjetovi razvijaju se u plodove:
Muški dud – nakon cvatnje cvjetovi propadaju, nema plodova:
Dud i s ženskim i muškim cvjetovima: muški cvjetovi se suše i opadaju, ženski se razvijaju u plodove
Stoga, najsigurnije je dud uzgojiti iz reznice ili cijepljenjem, jer vam iz sjemenke može izrasti i muški dud, pa na kraju neće roditi. A dud se jako uspješno uzgaja iz sjemenki, i upravo je kod mene niknulo već nekoliko komada, najvjerojatnije kako je ptičicama u letu ispao plod, i tako su zasijale dud u mom vrtu
Navodno se reznicama lako razmnožava: u rano proljeće ili jesen se uzima reznica dužine 20-40 cm s rodnog drva i položi okomito u zemlju, s 2 pupa iznad, a možete probati i povaljenicama. Ovako uzgojene biljke zadržavaju osobine matične biljke, dakle birate rodno stablo za razmnožavanje.
Dud počinje dozrijevati u prvoj polovici lipnja, ali kontinuirano dozrijeva i tokom srpnja. Plodovi postupno zore pa prelaze iz zelene boje u crvenu i na kraju u crnu (ili bijelu ili crvenu). Kad je plod zreli, možete ga bez problema ubrati s grane, ili je već pao na tlo – ako se plod neda samo tako odvojiti od grane, kako god on izgledao zreli, nije još zreli, pa radije pričekajte.
Nekad smo imali veliko drvo duda, i svako jutro smo skupljali svježe zrele plodove koji su popadali s stabla, jer je bilo previsoko za ručno branje. Stoga ako imate visoki dud, dobro je ispod njega imati redovito pokošeni travnjak ili nešto slično, da bi se mogli skupljati zreli plodovi. Plodovi sadrže dosta vitamina i minerala, a mogu se jesti i sirovi, ali i prerađivati u sokove, džemove, rakiju ili vino. Također, plodovi se mogu posušiti i koristiti kao zamjena za groždice, ali i posušiti i samljeti u prah. Listovi bijelog duda se mogu koristit kao povrće.
Crni dud ostavlja boju, pa računajte na ljubičasto-crne ruke nakon berbe, ali i na teško uklonjive mrlje na odjeći ako se zaprljate njime. Jako ga vole i životinje i insekti.
Što se tiče okusa, probala sam dosad bijeli i crni dud, i meni je osobno crni dud bolji, jer je aromatičniji. Bijeli dud je onako, više sladak, kao med, ali bez nekog specifičnijego okusa kao što je to crni dud.
Dud je biljka koja je korištena odavna u kineskoj narodnoj medicini, svi djelovi biljke su ljekoviti na neki način.
Više o ljekovitosti crnog duda:
http://www.pfaf.org/user/plant.aspx?latinname=Morus+nigra
i o ljekovitosti bijelog duda:
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Morus+alba
Listovi duda su također jako zanimljivi i pojavljuju se u više oblika, pa se nemojte iznenaditi ako će na dudu odjednom narasti list drukčiji nego što su prvotno rasli – to je uobičajeno za stablo duda.
Bijeli dud jako privlači gusjenice, ta vrsta se je prvenstveno posvud sadila za uzgoj gusjenica dudovog svilca, dakle za proizvodnju svile. Prema podacima s interneta, Hrvatska je bila treća država u svijetu po uzgoju bijelog duda za proizvodnju dudovog svilca, a za proizvodnju svile. U mnogim gradovima rasli su drvoredi crnog duda, danas su nažalost rijetkost. Otkrila sam drvored duda pred nekoliko godina na Molatu, a i u Čakovcu je tek ostalo nekoliko komada stabala crnog duda…a tako je vjerojatno i u većini hrvatskih gradova – baš šteta.
Osim toga, drvo duda bilo je cijenjeno i u izradi bačava za rakiju, a u dolini Neretve i za izradu neretvanskih lađa.
Nekad je u našim krajevima raslo jako puno duda, danas ga gotovo više nigdje nema. Skoro svako dvorište imalo je nekad dud, a onda su ga ljudi počelo masovno micati s svojih imanja, što radi puno insekata radi popadanih plodova, što radi gusjenica, tako da je danas skoro pa postao zaboravljeno voće. Ali, malo pomalo ponovo raste interes za ovo fino i zanimljivo voće, te ga se sve više sadi u voćnjacima pojedinaca.
Održana treća radionica Škole vrtlarenja 2013
Dana 15.06.2013. održana je treća radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su na radionici o slijedećim temama:
– nametnici u vrtu i tehnike suzbijanja: puževi, lisne uši, voluharice, krtice i grčice
– samoniklo jestivo i ljekovito bilje
– korisno cvijeće u vrtu
– obitelji biljaka: asteraceae i lilaceae
– uzgoj salate i luka
– uzgoj dvogodišnjih biljaka
– kako radove u vrtu prilagoditi vremenskim prilikama
– radovi u vrtu u lipnju
U praktičnom dijelu bilo je pokazano i isprobano kako se presađuju kupusnjače, kako se praktično primjenjuje metoda biljaka mamaca za lisne uši na vrtu, te kako se radi mamac za puževe s pivom.
Također je bila prikazana i objašnjena stara indijanska metoda sadnje “Tri sestre”.
Na kraju je radionice Silvija Kolar-Fodor podijelila prisutnima viškove iz biovrta: sadnice amaranta zvanog “crveni špinat”, sadnice crvene lobode, crnog sljeza, suncokreta, te sjeme bijelog korijena.
Više fotografija s radionice dostupno je na slijedećem linku: Facebook galerija fotografija
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, autorica tekstova u prilogu “Vrt” časopisa 24 sata, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje: Škola vrtlarenja 2013
Sjenokoša u lipnju
Prizor koji sam uspjela snimiti prošli tjedan nažalost gotovo je iščeznuo iz naših krajeva – preokretanje pokošene trave na livadama i priprema sijena. Snimila sam jednu 80 godišnjakinju kako preokreće travu – odnosno sijeno. Danas se većinom, ako se i priprema sijeno, sve radi traktorima.
Sjećam se nekad, kad sam bila dijete, ovo je bio sastavni dio radova svakog seoskog domaćinstva u lipnju, pa tako i kod nas. Imali smo pravu kolekciju drvenih “rasuva” za svakog člana obitelji za preokretanje trave i nekoliko drvenih “zubača” za grabljanje suhe trave. Tijekom lipnja, dok je na livadama narasla trava, livade su se pokosile i trava se je sušila za sijeno, koje se je spremalo za zimu za prehranu stoke, uglavnom krava i zečeva. Pred 20-tak godina u mom kraju puno je seoskih imanja imalo po 1 kravu, pa su za to i trebali livade i sijeno, danas su nažalost krave iščezle iz međimurskih sela.
I moja je baka imala jedno kravu, zvala se je Šeka. Imali smo nekoliko livada, koje su se redovito kosile i gdje smo redovito spremali sijeno. Preokretanje trave bio je normalan lipanjski posao, kao i kasnije spremanje na “kupe” tj hrpe, tovarenje na voz i vožnja sijena doma. Kao dijete, uvijek me je prilikom tovarenja sijena zapao posao grabljanja ostataka sijena po pokošenoj livadi, kad se je ona glavnina sijena pobrala – ništa se nije ostavljalo da propadne.
A vozovi…sjećam se kako su nekad ljudi tovarili ogromne vozove sijena, i onda su se doma svi na tome vozili – kako sam živjela na kraju sela, većina je tih vozova prolazila kraj moje kuće. Neke je vozove vukao traktor, ali u vrijeme mog djetinjstva neke su vozove čak vukle i zapregnute krave – 2 krave vukle su 1 voz, jedan je čovjek na početku voza imao te krave zapregnute i vodio ih je kuda da idu. I na asfaltu je često znao ostati trag da su krave tuda prošle, ostaci izmeta krava koje su vršile nuždu prolazeći selom, i to je bilo nešto normalno vidjeti u selu… pitam se kako bi danas na to ljudi reagirali, ha, ha.
A miris sijena, toplo lipanjsko sunce, skakavci i zvuk zrikavaca…bezbrižna dječja igra na sijenu… uspomene koje ostaju za cijeli život.
Presađivanje kupusnjača
Mjesec svibanj i lipanj vrijeme su presađivanja tj. rasađivanja kupusnjača po vrtu. Ja obavljam sjetvu kupusnjača tokom travnja na jednu gredicu sve skupa za rasad, te onda kasnije tokom svibnja i lipnja rasađujem po vrtu. Tako mi je puno jednostavnije kasnije rasporediti sve na mjesto i u susjedstvo koje im najbolje odgovara.
Na pripremljenoj gredici prvo iskopam rupe gdje ću ih saditi, malo pognojim eko granuliranim gnojivom ako ne rastu u mješovitom nasadu s mahunarkama jer su kupusnjače zahtjevnije biljke tj većih potreba za hranjivima. Zatim lagano zatrpam rupu jer su sadnice puno manje, te samo prstom napravim rupu za biljčicu i posadim tako presadnicu kupusnjača.
Održan Dan otvorenih vrata u biovrtu 08.06.2013.
Dana 08.06.2013. godine održan je Dan otvorenih vrata u biovrtu Silvije Kolar-Fodor, predsjednice udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Vrt se nalazi u Novom Selu Rok, mjestu pored Čakovca, a ove godine ga je posjetilo preko 70 ljubitelja prirode i vrtlarenja iz cijele Hrvatske.
U sklopu Dana otvorenih vrata Silvija Kolar-Fodor održala je predavanje “Zaboravljeno povrće”, te terensko predavanje u sklopu obilaska biovrta, šumskog vrta, voćnjaka, te livade i oranica. Gošća predavačica iz Zagreba, Mihaela Devescovi, vlasnica internet stranice www.sirovahrana.hr, održala je predavanje „Sirova hrana kao način prehrane”.
Održano predavanje Silvije Kolar-Fodor o zaboravljenom povrću možete pogledati na slijedećem linku:
a terensko predavanje s obilaskom biovrta možete pogledati ovdje:
Predavanje Mihaele Devescovi o sirovoj hrani pogledajte na slijedećem linku:
Više fotografija može se pogledati na nekoliko foto albuma na facebooku, na slijedećim linkovima:
Uz organizirana predavanja i obilazak vrta, za sve posjetitelje vrta bio je i pripremjeni domjenak s isključivo domaćom pripremljenom hranom i slasticama, koju su pripremili članovi i volonteri udruge.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali.
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Radionice izrade prirodnih repelenata i zubnih pasti u Čakovcu
Aktivnosti Biovrta u svibnju 2013
U svibnju u udruzi Biovrt – u skladu s prirodom nastavljavili s edukativnim predavanjima i radionicama.
Dana 05.05.2013. sudjelovali smo na rođendanu udruge Gredica, a slavlje je istodobno bilo obilježavanje Međunarodnog dana permakulture. Na navedenom događaju predsjednica udruge Silvija Kolar-Fodor održala je predavanje «Osnove biovrtlarstva», najviše predviđeno za vrtlare početnike. Naime, u udruzi Gredica ove godine povećani je broj parcela u urbanim vrtovima, pa je tako nove parcele dobila 50-tako novih korisnika.
Nakon predavanja bila je održana i razmjena sjemenja, na kojoj su osim članova udruge Gredica sudjelovali i članovi/ice udruge Biovrt i udruge Rustica, Zlata Nanić, opg Pereglin i opg Branilović.
Više o navedenom događaju možete pročitati na slijedećem linku:
Prv rodendan cudesnih vrtova obiljezen predavanjima razmjenom sadnog materijala i druzenjem
Na navedenom događaju snimljena je i reportaža za emisiju Eko Zona HTV-a, koja je bila prikazana 25.05.2013. Navedeni prilog u kojem i predsjednica udruge Biovrt govori o vrtlarenju i domaćem sjemenju možete pogledati na slijedećem linku, nakon 20-te minute:
Birajte emisiju od 25.05.2013.:
A u svibnju konačno je započela i Škola vrtlarenja, ciklus radionica o vrtlarenju u samom biovrtu. Radionice su bile održane 04.05. i 18.05., a više o održanim radionicama možete pogledati na slijedećim linkovima:
Izvještaj s prve radionice Škole vrtlarenja:
Odrzana prva radionica Skole vrtlarenja 2013
Izvještaj s druge radionice Škole vrtlarenja:
Odrzana druga radionica Skole vrtlarenja 2013
A više o Školi vrtlarenja pročitajte na slijedećem linku:
