Zaštita usjeva od divljači

Divljač jako voli mlade usjeve, pogotovo mladi grah. Neugodno sam se iznenadila kad sam ovih dana zapazila veće štete na grahu koji mi je na vrtu tek dvadesetak metara od kuće, i na kojem nikad u godina nisam imala ovakav problem.

A ove godine broj divljači je znatno porastao u mojoj okolici, pa tako mi ovo proljeće jelen uništava mlade voćke, a zečevi su se došli nahraniti u nedavno niknuli grah. Nažalost, ako pretjeraju, od graha ove godine ništa neće biti, jer najviše vole mlado lišće i mlade pupove, a dok to pojedu, jedino što mi preostaje je opet sijati grah, ako još imam sjeme. Stoga, trebala sam poduzeti mjere odvraćanja divljači s vrta, ako ne želim ostati bez graha.

Postoje 2 stara trika kako odvratiti divljač s vrta i voćnjaka, i to preko mirisa koji tjeraju divljač. Prvi je način skupiti dlaku pasa ili ljudsku kosu. Možete ju nabaviti u frizerskim salonima ili salonima za šišanje kućnih ljubimaca. Stavite kosu ili pasju dlaku u mrežice (npr. mrežica za luk, vreće za krumpir ili mrežica za hranu za ptice), napravite smotuljak veličine stisnute šake, i to objesite na voćke ili na štapove koje zabijete u zemlju. Miris će prestrašiti divljač koja se boji pasa i ljudi, i tako neće ulaziti na vrt ili voćnjak koji ima postavljene te mrežice.

Drugi je način odvraćanje pomoću stare svinjske masti ili kosane masti (u Međimurju se to zove slanine). To je tehnika koju upotrebljava moja majka, a koristi ju odavna. Savjet je dobila od jednog starog lovca koji joj je rekao da je to baš iz njegovog iskustva najučikovitije rješenje za odvraćanje divljači, puno bolje od suvremenijih sredstava koje su znali dobiti za prskanje za odvraćanje divljači mirisom.

Evo kako smo to napravile nakon što su zečevi došli u biovrt. Pripremile smo pamučne krpe izrezane na manje komade, vezice i drvene stupiće visine malo više od 1 metar. U sredinu pamučne krpe stavi se žlica svinjske mast.

Krpa se zamota, zaveže skupa vezicom i zaveže na stup koji se zabije svakih 10 koraka na posebno ugroženim gredicama. Tu će se svinjska mast lagano topiti i poteći po stupiću, a miris će učinkovito odvraćati zečeve i srne s vrta.

Zasad, nekoliko dana poslije, nismo primijetile da bi se divljač vratila u vrt. Ako se to ipak dogodi, imam već na umu i novu metodu: preko noći biti će moja 2 psa puštena da budu slobodno u dvorištu i na vrtu. Psi nagonski “polude” dok spaze zečeve i srne i ganjaju ih kao ludi, pa ako ne upali odvraćanje mirisom, vjerujem da će psi biti učinkovita rezerva za odvraćanje odnosno tjeranje divljači s vrta.

A što se tiče pasa, njima ovi smotuljci masti ili slanina mirišu, moji psi su mi već 2 “ukrali” s vrta, jedan čak i s stupićom. Kako je idealno da budu na visini 1 metar, dakle dobro zabijte stupiće, i čvrsto privežite smotuljke ako vam i psi šeću kraj vrta. To možda ipak neće spriječiti mačke, ali one barem neće odnijeti stupiće i smotuljke – ako ih dobro privežete 😉

Podržimo Marš protiv Monsanta

Održana druga radionica Škole vrtlarenja 2013

Dani otvorenih vrata u Biovrtu 2013

Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” organizira dane otvorenih vrata u biovrtu Silvije Kolar-Fodor, čiji vrt i tekstove možete pratiti na njenoj stranici www.biovrt.com.

Na navedenoj manifestaciji imati ćete priliku organizirano razgledati biovrt, prisustvovati raznim predavanjima i neformalnom druženju i razmjeni iskustava sa iskusnim i manje iskusnim vrtlarima.

Sudjelovanje na Danima otvorenih vrata je besplatno.

Dan održavanja: 08.06.2013. (subota) od 10:00-16:00

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Broj posjetitelja je ograničen, a prijave su obvezne.

Prijave zaprimamo do 05.06.2013. putem on-line obrasca dostupnog na www.biovrt.com, ili direktno na slijedećem linku: OBRASCA

Nakon prijave dobiti ćete točne smjernice kako doći do vrta.

Raspored:

  9:30 -10:00   Prijem gostiju

10:00 -10:55   Predavanje: “Zaboravljeno povrće”, predavačica Silvija Kolar – Fodor,

11:00 – 11:45  Predavanje “Prirodna kozmetika i ljeto”, predavačica Martina Bogdanić

11:50 – 12:35  Predavanje „Sirova hrana kao način prehrane”, Mihaela Devescovi

12:45 – 13:45  Obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, terensko predavanje; Silvija Kolar – Fodor

14:00-15:30   Domjenak, neformalno druženje, sajmeni dio

16.00              Završetak i odlazak

Predavačice:

Silvija Kolar – Fodor, Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom”,autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, voditeljica radionica o biovrtlarstvu, kolumnistica na potralu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” Večernjakove blogosfere, autorica tekstova u rubrici Vrtlarica u prilogu “Vrt” časopisa 24 sata, suradnica-autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Martina Bogdanić, voditeljica Udruge za Fitoaromaterapiju “Studio Martina & Natura” Rijeka, fitoaromaterapeutkinja, kolumnistica na portalima Naturala.hr i Burza.com.hr, autorica i voditeljica edukacija o ljekovitom bilju, aromaterapiji, prirodnoj kozmetici, izradi zubnih pasti i drugih srednih radionica.

Mihaela Devescovi, vlasnica i urednica web stranice www.sirovahrana.hr, koju je pokrenula s ciljem promicanja zdrave hrane u njenom izvornom obliku. Nakon mnogo truda, ljubavi i vremena u istraživanje koncepta sirove hrane, više od 3 godine se hrani isključivo sirovom hranom, pretežno voćem, povrćem i orašastim plodovima. Iskusna je voditeljica predavanja i radionica o pripremi sirove hrane.

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, tena promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.

Veselimo se Vašem dolasku!

Travanj 2013 – i zima, i ljeto

Travanj smo započeli s poplavom. Kako sam pisala, krajem ožujka nam je bila poplavljena i parcela šumskog vrta i oba voćnjaka. Početkom travnja počela se je povlačiti voda, a iza šumskog vrta prekopali su radnici Međimurskih voda kanal za otjecanje vode s naše parcele u kanal za oborinske vode, a mi smo još malo naknadno produbili taj kanal…

A kako je bilo mokro, presadila sam pamuk čičke tamo gdje ljudi često šeću i gdje su mi ukrali mali srebrni bor s parcele – ideja je dakle na među posaditi nešto veliko i pikasto, kad već takvi ljudi tamo jesu, da ne mogu dalje na parcelu. Počela sam i presađivati samoniklu salatu na gredice oko češnjaka, kao rubnu kulturu i za to je bilo super vrijeme da se primi salata bez muke.

Kako nikako da zatopli, čak je početkom travnja opet padao snijeg, i to prilično, počela sam malo cvijeća sijati i na potkrovlju u male teglice. Posijala sam tako mirisnu grahoricu i peruanski noćurak. Grahorica bolje uspijeva dok je hladnije i ne voli vrućine, pa bolje da čim prije nikne.

I konačno, 10.04. je malo zatoplilo, s boljim prognozama. Počela sam seliti tegle s otpornijim biljem van: jaglace, breskve, smokve, ginko, clematise i sl. Doduše, uvijek postoji problem kako sve to posaditi, to mi je stara boljka – uvijek nakupljam više toga, kasnije samo imam probleme. Tako već drugo proljeće selim kiwije u teglama i nikako da dobijem ideju kamo da ih posadim.

12.04. sam konačno sijala. Počela sam sređivati dio vrta br 2, jedan dio tog vrta će biti i bez tanjuranja, jer smo na dijelu imali češnjak od prošle godine, i nije se moglo tanjuračama tu obraditi, a i imala sam tu puno toga posijanoga još od jeseni. Posijala skoro sve kupusnjače koje sam imala sjeme….velim skoro sve jer nisam našla svo sjeme, moram pretražiti kamo sam sakrila ostatak Presadila sam i dio niknulih jednogodišnjih kokotića, silene armeria i salvie horminium, sve posvud su nikli pa da ne smetaju, jer ako sve to ostavim opet drugo nebu raslo nego šuma cvijeća. Baš sam se dobro osjećala nakon toga što je mali djelić vrta konačno posijani i sređeni.

Još početkom travnja sve je bilo prekriveno snijegom, a tad par lijepih dana sredinom travnja i priroda je ubacila u petu brzinu. Procvale ljubičice, šuma je bila puna šumarica…tako mi je sve to naglo došlo….i odjednom, toliko posla za napraviti, i osjećaj da sam u debelom zaostatku, jer sam puno toga imala u planu napraviti tijekom ožujka i u prvoj polovici travnja, a jednostavno se nije moglo.

13.04. smo konačno počeli saditi bagreme što sam kupila pred više od mjesec dana, čekali su utrapljeni na zemlji. Moj suprug je gredom (priključak na traktoru) izravnao dio parcele koja ide na špicu (jedna od parcela koje su udaljenije od biovrta), jer kako je tu špicu teško obrađivati, tu smo si odlučili posaditi bagreme za ogrjev. Sadili smo ih i sa sjeverne strane voćnjaka, onog na pola puta između šumskog vrta i parcela, preko kojeg je tekla voda. I iako je još zemlja bila mrvicu premokra, a poljski put do tamo katastrofa koliko je blato, moj suprug je to izravnao, a ja sam prije toga izmiješala sjeme alfa alfe, bijele djeteline, gorušice, facelije i amaranta – nije bilo puno sjemenja, ali pobacala sam posvud tu i bilo bi super da to nikne i zaraste taj dio parcele:) Tu je inače dominirao osjak prošle godine, a njega se je teško riješiti radi dubokog korijenja.

Nakon sjetve i ravnanja, počeli smo sa sadnjom bagrema…opet je bilo malo teško jer je zemlja mrvicu premokra, ali bolje za sadnju jer nismo zalijevali…daleko nam je to za vodu za toliko sadnica nositi… posadili smo preko 200 bagrema. Počeli smo s 2 reda, svaki s jedne strane, i malo kasnije smo dodali još jedan između, dakle 3 reda bagrema, malo bliže jedan do drugoga – to se kod nas naziva “sječa”, dakle samo 1-3 reda drveća – tako ima više svjetla i puno bilje napreduje nego da bi cijelu parcelu ravnomjerno zasadili, a i kosit će se lakše između prvih godina. Većina je dakle bila posađena tu na «špicu», dio na sjeverni dio voćnjaka, i dio smo dopunili već postojeći drvored bagrema na sjeveru šumskog vrta – dakle istodobno su i za ogrjev i za zaštitu od hladnijeg sjevernog vjetra.

Dobila sam i dosta sadnica cvijeća i grmlja od sestre i kolegica s foruma, sve je to trebalo nekamo smjestiti, a i sama sam još iskopala u šumi bijeli gavez i donijela ga za posaditi u šumski vrt. S biovrta u šumski vrt sam presađivala mirisne ljubičice. Presadila sam grm jorgovana – baš je rastao na mjestu gdje smo predvidjeli staviti stup za ogradu, pa ga je trebalo izvaditi, i posaditi 2 metra dalje. A jedino je to moguće samo u rano proljeće. A i radi toga je kasnije jako slabo cvao, baš šteta. Presađivala sam i voćke, doma sam imala samoniklih višnji i iz sjemenja uzgojenih marelica, dobila sam par lipa i vinogradarskih breskvi, a kod sestra sam iskopala šljive i kruške za podlogu za cijepljenje idućih godina, i to sam većinom posadila na onu «špicu» ispod gdje smo posadili bagreme, nešto u voćnjak i šumski vrt.

Netko nam je opet ispraznio cisternu sa septičke jame na našu livadu. Doduše ne na našu livadu nego na livadu poslije naše, ali provezli su se preko naše parcele, i kako je voda tu već stajala i kako je naša livada niže, sve je to k nama doteklo. A nikako da uhvatim gada i prijavim ga.

Na među sam naknadno pobockala grane spiralne i žalosne vrbe, sve uzduž, bilo je dosta vlažno i postoji šansa da se to primi: jednostavno moramo napraviti gustu živicu sve oko međe da takvi ljudi nemaju pristupa tome.

17.04. sam već imala svoju salatu za berbu, onu što sam presađivala na jesen uz češnjak. Bile su doduše manje glavice salate, ali ionako je ima puno. I baš mi je super tako napraviti i isplanirati vrt da uvijek ima nečeg za nabrati na njemu, a da ne koristim nikakve staklenike ili plastenike. Posijala sam tih dana grašak, blitvu, rotkvice, malo mrkve među češnjak…

Završila sam i s iznošenjem tegli na otvoreno…stvarno ih puno ima…i dio sam tog proljeća podijelila prijateljicama, i sobnog i vanjskog što mora biti u teglama jer ne može prezimiti vani kod mene. Taj dan smo posadili i dio krumpira, te sam kupusnjače s vrta br 2 što su prezimjele presadila u šumski vrt, da tamo procvatu za sjeme. Konačno su došle na red i lukovice koje sam nakupovala – ljiljani i crocossomie, i njih sam smjestila na gredice.

Dakle, pogled unatrag 18.04.: pred tri tjedna smo lopatali snijeg, o onda već ljeto i vrućine – tako brzo je sve raslo da nisam stigla sve rasaditi što sam htjela, jer sve je prolistalo i procvalo, sve se je u prirodi galopirajući žurilo da nadoknaditi predugu zimu …… već je trava bila za kositi… počela sam osjećati laganu paniku da ništa nebum stigla što sam htjela napraviti.

Krajem travnja sam primijetila da mi je pomahnitali jelen uništio dosta voćki u voćnjaku s gornje fotografije – čak je skinuo nekoliko zaštitnih mreža i zatim oglodao kore, 2 jabuke su pukle nisko, kako se je hranio o njih valjda 🙁 eto, mreže nisu dovoljno…pa sam objesila po voćnjaku mrežice s kojima sam hranila ptičice napunjene svinjskom masti, to ih navodno tjera…

Pokušavala sam odtraviti jagode, kraj susjedinog grunta, kao i svako proljeće, sve mi raste trava preko i ispod žice k meni 🙁 jagode namjeravam otud potpuno presaditi, ne mogu više tako svako proljeće, i tu kraj međe moram zapravo jače malčirati ili posaditi nešto agresivnije od korova i trave koji mi raste sa susjedine parcele na moju. Ali izgleda da ove godine to neće stići, u planu je za jesen ili iduće proljeće.

25.04. sam posijala kukuruz, na parceli ispod one špice gdje smo sadili bagreme…tu smo dan ranije posadili dio krumpira, 4 reda meni, a pola reda kolegici, koja bude na toj parceli imala povrtnjak, jer nema svoju parcelu na mjestu gdje može imati organski vrt. A kako sam pala sa sadilice dok smo sadili krumpir…ajoj…zakoračila sam dolje da bacim prazne sanduke, a žniranac od patika mi se zakačio za dio sadilice, i ljosnula sam bradom i prednjim trupom na sanduk…toliko me boljelo na prvi mah da nisam mogla ustati. Brada je pošteno natekla, a dobro da je ogrebotina bila ispod brade, pa se nije vidjelo jako.

No uglavnom, dakle pola parcele je krumpir i kolegičin vrt, drugi dio smo motikom posijale kukuruz, 4 reda, točnije 2 + 2, a između smo ostavili po za 1 tanjurače prazni prostor: uz kukuruz ide kasnije grah i tikve, a do tog vremena dok se to ne razraste može se potanjurati, da ne moram sve ručno kopati. Prošle godine jednostavno nismo uspjeli ručno sve okopati, pa ove godine pokušavamo biti pametniji.

I opet nikako da se primim povrtnjaka…malo sam uspjela presaditi jagode, pa sam morala rasaditi zumbule i ecinacee uz ogradu jer moj suprug radi novu ogradu, pa sam malo rijedila astere, pa odlučila posaditi dalije i kane… 1 tačke kana i 3 pune tačke dalija na vrh…uh, jedno vrijeme sam samo to iznosila iz podruma na mjesto sadnje. Do kraja mjeseca uspjela sam sve posaditi

Biovrt 23.04.2013.

A par dana nakon pada me je počelo boljeti rebro kao ludo, nisam bila na miru i eto, počelo se je buniti. Ali jednostavno nije bilo vrijeme za mirovanje, kud puklo da puklo. Vrt još skoro ništa nije sređen niti zasijan, a biovrt džungla. Stavljala sam si obloge od tinkture gaveza, puno je pomoglo. I još k tome počela mi je alergija, kihala i šmrcala, a kako sam kihala, tako se je i osjećalo bolno rebro. Došla mi je tada i mama malo pomoći i velika joj hvala na tome, tako su se puno brže neke stvari napravile. Jako sam proširila vrt ove godine, i zapravo da nemam pomoć mame i kolegice koja si radi vrt na onoj parceli što sam spomenula, to više sama ne bih mogla uz ovako ludu godinu kakva je počela – prvo dugo zima, pa prevruće, pa i dosta kiše kad se ne može na vrt… i jednostavno nikako naći dovoljno vremena da se napravi sve što je u planu. Ali, izgleda da će biti bolja godina od prošle, neće biti tolika suša kao što je u ovo doba godine već prošle godine bila i jako se veselim svim novim vrstama koje ću uzgajati u svojim vrtovima.

U mjesecu travnju je dakle sve počelo naveliko cvjetati, doista, bilo je prekrasno i mirisno 🙂 I voćke, i samoniklo bilje, i vjesnici proljeća…

Fotografije iz biovrta u travnju 2013 možete pogledati na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/travanj-2013/

Kopriva ne voli košnju

Pred nekoliko godina, kad sam kupila jednu prekrasnu livadu, bila sam jako sretna što je na jednom dijelu te livade bujala kopriva. Imala sam te godine koprive u izobilju, čak i viška. U međuvremenu, kako se nismo mogli već “boriti” s toliko trave na toliko površina, moj muž je napravio malčer kao priključak za traktor, s kojim je dvaput te godine pokosio tu cijelu parcelu – dakle kao što su se i nekad kosile livade – tek dok je trava narasla, i kasnije krajem ljeta još jednom.

Održana prva radionica Škole vrtlarenja 2013

Aktivnosti Biovrta u travnju 2013

I u travnju nastavljena su predavanja i edukacije u sklopu udruga Biovrt – u skladu s prirodom.

 

Udruge upozoravaju na EU uredbu o sjemenu i sadnom materijalu