Sjetva kukuruza

Kraj travnja i početak svibnja vrijeme je za sjetvu kukuruza. Prema fenologiji, cvijet kruške nagovještava vrijeme za sjetvu kukuruza.

Ove sam se godine odlučila za staru kombinaciju koju su sijali i nekad američki indijanci – kukuruz, visoki grah i tikve. Doduše, neće biti identično kako si oni sijali, 3 kukuruza u krug, pa grah pa tikve okolo, malo sam ideju prilagodila svojoj parceli. Odlučila sam posijati kukuruz u po 2 reda, pa kasnije s svake strane grah, pa tikve. Bitno je da je kukuruz posijan u barem 2 reda jer njega oprašuje vjetar. Kukuruz je kasnije potporanj visokom grahu, a grah gnoji tlo dušikom. Tikve isto trebaju dovoljno gnojiva, a one odlično prekrivaju i štite tlo svojim velikim listovima. Dakle, ovo je kombinacija u kojoj biljke međusobno nadopunjuju jedne drugu, i u kojoj imamo manje posla.

Za početak, trebalo je pripremiti sjeme za sjetvu. Imam nekoliko vrsti starinskog kukuruza, žutog, narančastog, crvenog, plavog i bijelog. Kako se kukuruz oprašuje vjetrom i sklon je križanju, treba ga sijati čim dalje po vrstama. Tako sam i ja na jednu parcelu odlučila posijati samo žuti. A prema uputama moje bake, dok se uzima sjeme s svojih klipova, treba maknuti prva 4 reda na vrhu i na dnu klipa – to nije dobro sjeme, uzima se sve ostalo s sredine.

Nekad je bilo sasvim normalno uzimati domaće sjeme i sijati ga svake godine iznova, nažalost pojavom hibrida i njihovim prevladavanjem staro sjeme se je izgubilo. Hibridi daju dobar urod prve godine, ali poslije više ne, pa se ne može uzimati njihovo sjeme – na taj način su si proizvođači sjemenja osigurali zaradu svake godine, a poljoprivrednici dobili zaduženost za kupnju sjemenskog materijala i ovisnost o njima. A kako priča moja baka, jednom dok su to shvatili, već je bilo prekasno, jer nisu više imali svog domaćeg sjemenja i bili su prisiljeni svake godine iznova kupovati hibride od sjemenarni. Stoga je za mene pravo bogatstvo razmnožavati starinske sorte kukuruza. Njih je najlakše prepoznati po bijelom “kocenu” – sredini klipa. Hibridi u pravilu imaju crvenkasti kocen, a starinske sorte bijeli. Vjerojatno postoji i izuzetak iz ovog pravila, samo ja nisam upoznata s time.

Nakon pripreme sjemenja, slijedi sjetva. Odlučila sam se za ručnu sjetvu na traktorom pripremljenu zemlju.

Da si naknadno olakšam posao ostavila sam između redova po 1 širinu traktora praznu. Na početku, dok niknu prvi korovi, a tikve i grah će tek nicati, tu će se moći proći s traktorom i tanjuračama i tako riješiti ti prvi korovi, a za ručno okopavanje će biti manje posla. Kasnije će se tikve raširiti po tim praznim redovima i prekriti tlo, te tako spriječiti bujanje korova. Ovo smo naučili prošle godine, kad smo u svaki red posijali tikve i kasnije sve morali ručno okopavati – na jednoj parceli izgubili smo bitku s korovom jer nismo stigli sve okopati ručno.

Dakle napravila sam rupe motikom na svakom koraku, i kasnije u rupe pobacala 1-2 sjemenke kukuruza, i kasnije zatrpala natrag rupe.

U mom kraju uobičajeno se kukuruz sije oko 01. svibnja da se izbjegne eventualni mraz koji može biti do 18.05. Tako ja sijem kukuruz najranije sredinom travnja, a najkasnije sredinom svibnja. Da bi bio dobar kao potporanj grahu, mora biti posijani mjesec dana prije mahunarke.

Vatrena stjenica – Pyrrhocoris apterus

Vatrena stjenica je kukac iz obitelji stjenica, Pyrrhocoridae, i vrlo je čest u našim krajevima. Prepoznatljiv je po jarkoj – vatreno crvenoj boji. Potpuno je neopasan kukac i ne radi nam štete na bilju, a mnogi ga brkaju s kupusnom stjenicom te greškom smatraju nametnikom.

U rano proljeće, prije parenja, vatrene stjenice se okupljaju u skupine na osunčanim mjestima, što jako zanimljivo izgleda. Pare se u travnju i svibnju.

Ovako izgledaju nimfe vatrene stjenice. Nimfa je mladi kukac koji nalikuje na malog beskrilnog odraslog kukca. Ovaj se stadij javlja u kukaca čije ličinke žive u vodi (npr. vretenaca, vodencvjetova ali i u skakavaca i stjenica.

Najčešća su im hrana plodovi/sjemenke biljaka iz obitelji sljezolika (Malvaceae) i lipe. Zato ih jako često možete vidjeti na biljkama poput vrtnog hibiskusa (hibiscus syriacus), lavatere, crnog slijeza (malva sylvestris), bijelog slijeza (altahea officinalis)…, i to najčešće na sjemenkim čahurama.

Vatrene stjenice na vrtnom hibiskusu (hibiscus syriacus)

Vatrenu stjenicu dakle mnogi brkaju s kupusnom stjenicom i tako ju neopravdano proglašavaju štetnikom i uništavaju. Što se tiče prepoznavanja vatrene stjenice, najbolje je upamtiti da ima na leđima puni crni trokut i dvije pune crne točke.

Kupusna stjenica često nije samo crvena nego i žućkasta, a na sebi ima malo kompliciranije šare.

Fotografije kupusne stjenice možete pogledati ovdje.

Predavanja i radionice u travnju 2013

Udruga Biovrt – u skladu s prirodom i u mjesecu travnju nastavlja održavati predavanja, razmjene sjemenja i radionice o biovrtlarstvu i na taj način informirati zainteresirane o ovom načinu uzgoja hrane i načinu života. U travnju vas pozivamo na predavanja u Rijeci i u Koprivnici.

U današnje vrijeme, kada je hrana postala samo još jedan od proizvoda masovne potrošnje, a konvencionalna poljoprivreda truje i okoliš i ljude, raste zanimanje ljudi za uzgojom ogranske, zdrave hrane. Biovrtlarstvo je jedan od načina organskog uzgoja zdrave hrane, a bazira se na principima suradnje i sklada s prirodom koja nas okružuje. Biovrtlarstvo je izvor zdravlja i inspiracije, proces ponovnog otkrivanja prirode i stvaranje svog prirodnog raja u vrtu. S takvim načinom vrtlarenja upoznati će vas Silvija Kolar-Fodor koja se biovrtlarstvom aktivno bavi već osam godina.

Predavanja upućuju i na važnost očuvanja starih sorti i bioraznolikosti bez kojih nema ni opstanka, te na važnost aktivnijeg angažmana pojedinaca kako iz seoskih, tako i iz urbanih sredina u pokretanju inicijativa za lokalnom i proizvodnjom i potrošnjom hrane.

Dana 20.04.2013. godine u Rijeci, u Gradskoj vijećnici na adresi Korzo 40, u sklopu humanitarne akcije “Prirodom bez granica II” koju organizira Udruga za fitoaromaterapiju „Studio Martina&Natura” , predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom Silvija Kolar-Fodor održati će predavanje “Kako (i zašto) imati vlastiti biovrt”. Više na linku: Prirodom bez granica 2

Dan poslije, dana 21.04.2013. u Rijeci, na poziv Grupe solidarne razmjene «Pod Učkun», biti će održana 4-satna radionica na temu «Osnove biovrtlarstva» s više praktičnih savjeta (tlo, nametnici i bolesti, korovi i malčiranje, obitelji biljaka, dobri i loši susjedi). Radionica će biti održana od 9,00 do 13,00 sati na posjedu Udruge za terapijsko jahanje «Pegaz», Put pod Rebar 10, Rijeka.
Lokacija se nalazi na području između Orehovice i Sušačke drage, na samoj periferiji grada u zoni vrtova. Mjesto i vrijeme polaska za sve koji nisu sigurni kako doći do «Pegaza», je parkiralište na Delti u 8,30.Naknada za sudjelovanje je oko 60 kn, ovisno o broju sudionika.
Prijave za radionicu i sve ostale informacije na mail: poduckun@gmail.com. Broj sudionika je ograničen.

Dana 27.04.2013 u Koprivnici udruga “Kopriva” u suradnji s udrugom “Biovrt – u skladu s prirodom” organizira predavanje pod nazivom “Kako (i zašto) imati vlastiti biovrt” i razmjenu sjemenja. Predavanje će se održati u subotu 27. travnja 2013. s početkom u 14:00 sati u Koprivnici, u dvorani gradske Vijećnice.

Predavačica Silvija Kolar Fodor, osim što je zaljubljenica u prirodu i dugogodišnja biovrtlarka te predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, također je autorica internetske stranice www.biovrt.com, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, te administratorica foruma Vrtlari.

Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija, koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito. U sklopu Udruge djeluje internet stranica www.biovrt.com, na kojoj se stalno objavljuju novi edukativni članci iz tematike uzgoja cvijeća, povrća, voća, životinjskog svijeta u vrtu te raznih savjeta iz biovrtlarstva.

Nakon predavanja u travnju, ponovo kreće ciklus radionica Škole vrtlarenja u biovrtu. Sve više o tome možete pročitati na slijedećem linku: Skola vrtlarenja 2013

Sjetva kupusnjača

Kupusnjače, odnosno biljke iz obitelji krstašica, lat.Brassicaceae su kelj, kupus, kelj pupčar, koleraba, raštika, cvjetača, brokula…, ali i rotkvica, repa, crna rotkva itd. Ova je obitelj biljaka karakteristična po cvjetovima s 4 latice koji izgledom podsjećaju na križ, pa otud naziv obitelji biljaka krstašice.

Uzgoj kupusnjača uvijek započinjem sjetvom na otvoreno. Iako se one mogu uzgojiti kao presadnice sjetvom u zatvorenom, ja to izbjegavam. Naime, uslijed previše topline i nedovoljno svjetlosti, presadnice se često izdužuju, brzo narastu te su često sabašne i tanke, a takve se jako dugo i teško prilagođavaju na vanjske uvjete. S kupusnjačama se to mnogima često događa. U glavnini, s uzgojem presadnica u zatvorenome je puno posla, pa to radim samo za one vrste za koje je više manje neophodno, kao što su paprike, patliđani, feferoni, rajčice, celer i peruanske jagode – to su vrste porijeklom iz toplijih krajeva i trebaju dosta vremena za razvoj od sjemena do ploda. A kupusnjače sijem direktno na otvoreno već u prvoj polovici travnja ako vrijeme to dozvoli. Na taj način imam jake i otporne mlade biljke prilagođene na vanjske uvjete.

Sve započinje pripremom gredice – maknem gornji sloj malča i malo prekopam gornji sloj (ove godine sam sijala kupusnjače na parceli koja nije niti preorana niti prekopana, pa je potrebno pripremiti tlo za sjetvu). Kako je bilo previše kiše i još je zemlje bila mrvicu premokra, bilo je malo teže obrađivati zemlju, ali kako je vrijeme bilo prekrasno odlučila sam se za sjetvu 12.04.2013.. Kupovina vila kopačica mi se je pokazala kao dobra odluka, jer su mi jako praktične za prekopavanje gornjeg sloja zemlje i pripremu tla za sjetvu. Ostavila sam da se tako malo zemlja prosuši, pa sam rukama usitnila zemlju i krenula u sjetvu.

Sjetva je započela – izradom popisa. Kako početkom travnja ne obrađujem cijeli vrt, ne sijem kupusnjače posvud po cijelom vrtu na gredice predviđene za njih, nego ih sijem u redovima na jednoj ili više manjih gredica, pa ih kasnije rasađujem. Kako bi znala što sam točno posijala, jer su sve one prilično slične dok su male – napravim popis. Prema redoslijedu s popisa sijem sjeme. Motičicom sam si napravila paralelne redove o rasporedila sjeme u njih, te nakon sjetve prekrila natrag zemljom.

Kako sam ove godine određene vrste sijala neke vrste po više redova jedne uz drugu, a neke samo po 1 red, dodatno sam si na gredici napravila “graničnike” – odvojila sam vrste po redu s suhim ostacima biljaka od prošle godine. Po tim oznakama točno ću znati gdje jedna vrsta završava a druga počinje.

Nakon sjetve, vratila sam malč natrag na gredice, ali jako rijetko. Previše malča smeta malim biljčicama prilikom nicanja. Činjenica je i da nemam dovoljno malča, ali čak i ovo malo će jako puno pomoći da se prilikom kiša ne nabije jako zemlja i štiti čak i od isušivanja – razlika između tako slabo pomalčirane gredice i gole zemlje je ogromna. I još jedna bitna stvar – zemlju nikad do kraja ne usitnim. To sam naučila od moje bake i doista ima smisla. Naime, ako se sve jako usitni, i onda ostavi gola zemlja, prve kiše jako nabiju tlo. A ako ostavite i mjestimično manje grude zemlje na vrtu, te imate ili tanki sloj malča ili nikakav, kiša će onda usitniti te grude zemlje, a neće nabiti zemlju. Naravno, ako sve odmah deblje malčirate, onda možete i bolje usitniti zemlju, ali svejedno na mjestu gdje moraju niknuti sjemenke ostavite uski dio nepokriveni malčom, da se biljčice ne muče s debelim slojem malča prilikom nicanja.

Nakon sjetve, čekamo nicanje:) A kasnije, dok rasađujem kupusnjače posvud po vrtu, prema popisu se orijentiram točno o kojoj se vrsti radi. Jer doista, ne vele badava : budale pamte, a pametni zapisuju. Koliko si god mislite da ćete sve upamtiti kamo ste što posijali, prije ili poslije ćete to zaboraviti 🙂 A razlika na kupusnjačama je doista minimalna, pa dok su to mlade presadnice za rasađivanje, teško je uočiti razliku između npr. brokule, kupusa i cvjetače.

Evo kako je to izgledalo početkom svibnja 2011.godine na mom vrtu:

Škola vrtlarenja 2013

Škola vrtlarenja je program udruge Biovrt – u skladu s prirodom koji se sastoji od 5-10 radionica godišnje koje će se održavati od svibnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu

Voditeljica: Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na portalu Naturala.hr, autorica tekstova na blogu “U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, autorica tekstova na portalu Sirovahrana.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Škola vrtlarenja objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:

Planiranje vrta; Dobri i loši susjedi u vrtu; Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka; Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja; Korovi u vrtu; Malčiranje; Bolesti biljaka; Štetnici i saveznici u vrtu; Cvijeće u vrtu; Berba i spremanje plodova; Nastajanje i sakupljanje sjemenja; Priprema vrta za zimu; Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka; Samoniklo jestivo i ljekovito bilje.

Sudionici/ce Škole vrtlarenja imati će prilike naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je zamišljena za sve zaljubljenike u Prirodu, neovisno o predznanju.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

Broj sudionika po radionicama je ograničen.

Cijena: Cijena svake radionice Škole vrtlarenja je 120,00 kn. Na svakoj radionici osigurana je lagana užina (uključeno u cijenu radionice).

Za svaku radionicu biti će objavljena najava 7 dana prije održavanja radionice na www.biovrt.com.

Moguće su promjene termina sukladno vremenskoj prognozi, o čemu će biti dogovoreno s polaznicima.

Na svakoj radionice svi sudionici dobiti će poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice radionica– ovisno o sezoni.

Sudionici će na radionice trebati ponijeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teoretskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu, te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Prva radionica Škole vrtlarenja «Planiranje povrtnjaka i prva sjetva u vrtu» biti ce održana 04.05.2013.

Prijave do 02.05.2013. na biovrt@biovrt.com s naznakom “Za Školu vrtlarenja”.

Živi malč

Dok se spominje tehnika malčiranja, većina ljudi odmah pomišlja na sijeno ili slamu. To su najčešći materijali s kojima se malčiraju vrtne gredice. Jeste li ikad pomislili na žive prekrivače tla, koji sami izrastu i štite tlo? Ja sam ih slučajno sama otkrila na svom vrtu.

Od samog početka kako radim na svom biovrtu, radi njegove veličine, nikad nisam imala dovoljno malča, odnosno organske materije za prekrivanje gredica. (više o malčiranju ovdje) Kako su me od malena učili da je korov nepoželjna biljka na vrtu i imala sam taj “program” u glavi da moram maknuti sve korove s vrta i da nikakvi korovi ne smiju rasti na gredicama, prvih sam ga par godina bjesomučno čupala, pa čak i na jesen kad je vrt završavao s vegetacijom i njime sam prekrivala gredice. Imala sam u glavi tu viziju da je dobar korov na vrtu samo onaj kojeg počupaš i kojim prekriješ gredice, i na taj način ga iskoristiš kao malč. I onda je jedne jeseni bilo već hladno i premokro, i jednostavno mi se nije više dalo čupati mladu mišjakinju.

Slika: mišjakinja u cvatu

Tada sam tokom zime i sljedećeg proljeća primijetila da mišjakinja koja je ostala rasti na vrtu odlično štiti gredice od štetnih vanjskih utjecaja i da je zemlja na proljeće prekrasno mrvičasta i rahla ispod nje. Tokom jeseni pa do proljeća lijepo se je razvila u mekani zeleni sag na gredicama na vrtu.

Slika: suhi ostaci prošlogodišnjih biljaka, samonikla mlječika – euphorbia latyris i mišjakinja koja čini tepih koji štiti tlo

Osim mišjakinje (Stellaria media), iste karakteristike imaju i biljke čestoslavica (Veronica officinalis) i crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum). Sve te biljke rastu zajedno na vrtu, često isprepletene…na nekim mjestima prevladava jedna, na drugima više prevladava druga vrsta. Osim toga, radi se o jestivim i o ljekovitim biljkama. Dakle, ovo nipošto nisu korovi, samo nas naše neznanje sprečava u tome da možemo dobro upotrijebiti navedene biljke.

Slike: čestoslavica i crvena mrtva kopriva

[widgetkit id=”25″]

Na proljeće mišjakinju nije bilo uopće teško počupati s gredica, pa sam ju i tada mogla iskoristiti za malč. Daljnjim promatranjem primijetila sam da ona onako ne raste tokom ljetnih vrućina, već samo na jesen i u rano proljeće – a u to vrijeme ionako ne vršim nikakve zahvate po zemlji. Završava s vegetacijom i ide u sjeme krajem travnja i početkom svibnja – baš kad se počinje raditi na vrtu – vremenski smo se savršeno uskladile. I tako sam našla način kako da priroda sama umjesto mene pomalčira gredice tokom mjeseci kad ne radim na vrtu.

Prilikom sjetve ranih kultura, na vrtu radim kombinaciju malčiranja s živim malčem i suhim ostacima biljaka od prošle godine.

Svako proljeće vodim brigu da sve te biljke ostavim na vrtu dovoljno dugo da odu u sjeme i da se sjeme raspe po vrtu, i nakon toga ih počupam i opet nakon toga iskoristim za malč po gredicama. Osim što su mi i tada jako korisni ti ostaci biljaka radi zaštite tla, razgraditi će se na vrtu i tako pognojiti tlo. Dakle, tu je puno više koristi od njih od onog “klasičnog” stava da “korovi” kradu hranjiva, mjesto i vodu ostalim biljkama.

[widgetkit id=”26″]

Priroda može puno stvari odraditi umjesto vas, samo treba stati i promatrati kako stvari funkcioniraju na vašem vrtu. Na način možemo doći do odličnih otkrića, i ono najbitnije, možemo smanjiti svoj rad u vrtu. A još jedna divna posljedica ovakvog načina malčiranja: zemlje ispod je prepuna glista koje rahle, ruju i prozračuju zemlju i stvaraju humus.

Ožujak 2013 – zima ne odustaje

Mjesec ožujak počeo je prekriveni snijegom i s previše vode. Iako se je voda dobrim dijelom povukla s parcele šumskog vrta, na livadi je još uvijek bilo jako puno vode i tu se nije povukla…kako će to utjecati na par sadnica drveća što sam tu posadila na jesen još ćemo vidjeti. Procvale su početkom ožujka i cica mace, to me uvijek posebno razveseli. Ako ništa drugo, vrbe i johe vole puno vlage.

Vrijeme je počelo polako ići na bolje i iskreno sam se nadala početku proljeća i razdoblju prvih radova u vrtu…imam velike planove za ovo proljeće.

Za početak, nabavila sam strašno puno novih vrsti povrća. Dobila sam informaciju da se u Mađarskoj može kupiti puno različitih sorti sjemenja i da imaju puno veći izbor nego kod nas. Doista, Mađari su jako ponosni na svoje starinske vrste i čuvaju svoje vrste, te imaju svoje domaće sjemenarne. Istovremeno je kod nas nažalost izbor sve manji, a sjeme je uglavnom uvoz iz Italije i Kine, te imamo još jednu jedinu sjemenarnu iz Slovenije koja nudi domaće autohtone vrste. Uglavnom, u Mađarskoj sam bila kao u lunaparku, izbor veliki, sorte predivne…nisam mogla odoljeti. Pošto ove godine širim vrt, bit će mjesta.

Inače, ovo je tek dio nabavljenoga sjemenja:)

Počele su nicati i presadnice koje sam sijala 26.02.. Patlidžani i tomatillo su niknuli 07.02., dan poslije su počele provirivati paprike. Ovisno o vrsti i sjemenju, s paprikama je to potrajalo do kraja mjeseca, tako to s njima često biva. Tijekom ožujka sam još sijala u teglice na prozorskim daskama: još paprika, rajčica, cobaeu, crnooku suzanu, osteospermum, celer, chilli papričice, bijeli hibiskus coccineus…i sve posvud nicale su biljčice po prozorskim daskama i baš me je to veselilo.

Već 08. i 09.03 bila sam vani i prčkala po zemljici, bili su baš prekrasni proljetni dani. Prvo sam ispred kuće počistila nered koji je napravila Nera, malo sve poravnala, maknula travu…I još sam presađivala maćuhice, šafrane i narcise. Procvali su kukurijeci, i šafrani, i visibabe i eranthis. Podbjel je procvao, to je prema fenologiji zeleno svjetlo za sjetvu ranih otpornih vrsta. Posijala sam 2 vrste boba i jednu gredicu ranog graška provanoslavca. Posijala sam i malo špinata i rotkvica, za probu, da vidim hoće li biti dobro što su ovako rano posijani.

Na vrtu su prve proljetne biljke koje koristim kao živi malč odlično prekrile zemlju i tako ju štite, a ispod je sve prepuno glisti, divota 🙂 Biljke su mišjakinja, čestoslavica, te crvena ne žareća kopriva. u kombinaciji s ostacima biljaka od prošle godine svo je tlo idealno pomalčirano. Cijeli vrt je prepun ostataka biljaka od prošle godine i zeleni se, ali to je odlično, jer nije trava nego spomenuti živi malč.

I onda opet snijeg i zima, i niske temperature sve do – 9. I tako još par puta kroz ožujak. Svo to vrijeme sam nosila tegle s biljkama koje čuvam unutra gore-dolje, s potkrovlja u mačju sobu, minimalno 3-4 puta u ožujku. Gore podnesu do nekih -7 vani, ako je hladnije od toga opasnost je da se sve smrzne, a dolje nema toliko puno svjetla kao gore, pa su to razlozi tog premještanja.

Oko 20-tog ožujka bilo je par lijepih dana koje sam iskoristila ta čeprkanje po vrtu. Opet sam micala suhe ostatke biljčica s vrta, presadila sam jednu hydrangeu dolje u šumski vrt, nije joj pasalo kraj kuće. Obrezala sam i lonicere, razrasle su se kao lude, a tamo gdje su sad ide ograda za pse, pa sam morala to malo obuzdati.

Bila sam tih dana u šetnji po svim posjedima, te sam otkrila da mi je netko ukrao mali srebrni bor koji sam dobila sam na poklon na jesen od gospođe koja ga je uzgojila iz sjemenja – baš sam bila ljuta. Bio je posađeni sasvim iza, na kraju šumskog vrta kod kanala…netko je tamo šetao i jednostavno ga iščupao i odnio, koji bezobrazluk, baš ružnih ljudi ima. Nakon toga sam odlučila da sve na granice tog zemljišta presadim pamuk čičak kao gustu živicu. To je izuzetno visoka biljka s puno trnja, jer ne želim da se nešto takvo ponavlja. Nažalost ljudi su danas takvi da si prisiljen i ono što je na tvom vlastitom zemljištu braniti od drugih ljudi. Zato i ne radim ništa konkretno s onim parcelama što smo kupili, iako dosta mozgam o voćnjaku tj šumskom vrtu…ali zasad je moj muž tu u pravu – to je predaleko od doma i ima puno loših ljudi koji bi se tu mogli zaletjeti u berbu…

Nakon nekoliko lijepih dana opet je pao snijeg, 24.03.2013., te je opet zahladilo noću na -9. Nakon toga sam već ozbiljno počela prizivati proljeće. Jednostavno je previše dok vidiš ovakav prizor potkraj mjeseca ožujka, i cvijeće pod snijegom…

Kako se je krajem ožujka sva ta silina snijega počela topiti, i još su padali i snijeg i kiše, počele su i poplave…

Sve parcele iza napunile su se vodom. Problem je nastao dalje kod ceste, kanal nije mogao propustiti svu vodu jer nije bio očišćeni, pa je višak vode tekao preko ceste, pa na livade, gdje je još jedan naš voćnjak, i taj je onda bio pod vodom…te je s južne strane bujicom teklo sve na našu parcelu koja je bila najniža točka.

Pogled s terase, pod vodom je bila i parcela lijevo – šumski vrt, i parcela desno, voćnjak:

I tako je mjesec ožujak završio u iščekivanju toplijih dana, više sunca i manje oborina.

Fotografije iz mjeseca ožujka 2013 možete pogledati u galeriji fotografija, odnosno na sljedećem linku:

https://www.biovrt.com/galerija/ozujak-2013/

Isplanirajte sadnju malina i kupina

Maline i kupine izuzetno su popularno voće koje nije teško uzgojiti. Zauzimaju malo prostora i donose redoviti prinos svake godine. Stoga se često vrlo rado sade u male obiteljske vrtove, tim više jer je ovo voće najbolje svježe ubrano i brzo propada nakon branja, pa ono iz dućana nije nikad tako ukusno kao svježe ubrano.

Postoje razne vrste malina, pa tako postoje obične maline koje rode samo na proljeće, ali i tzv. mjesečarke koje daju najmanje 2 berbe – glavnu na proljeće i još jednu početkom jeseni. Osim klasičnih malina crveno-roza plodova, postoje i žute (tzv. zlatne) maline, te crne maline, koje su križanac malina i kupine. Ovo je izuzetno ukusna vrsta i svakako preporučam nabaviti ukoliko ste u prilici.

Iako nema boljih kupina od onih divljih koje smo kao djeca (ali i sad) brali na rubovima šumaraka, postoje i vrste za vrtove koje nemaju trnje i nisu tako agresivnog i invazivnog rasta. Posebno su popularne kupine bez trnja izuzetno krupnih plodova. Međutim, ako nije jako sunčano i vruće ljeto – plodovi ovih kupina budu kiseli i nikad tako fini kao kod divljih kupina. U zadnje vrijeme sve su popularnije i samostojeće kupine za koje ne treba potporanj kod uzgoja.

PAMETNO ISPLANIRAJTE SADNJU

Tijekom prethodnih godina često mi se je znalo dogoditi da sam nabavila određenu sadnicu i da u trenutku dok sam ju trebala posaditi nisam imala konačno mjesto za nju, pa sam ju posadila na «privremeno» mjesto dok ne odlučim gdje će joj biti stalna pozicija.

Nakon godinu dana, presaditi određene biljke nije bilo nikakav problem, ali na nekima sam jako dobro naučila lekciju da ih se nikada ne smije saditi na «privremeno» mjesto.

To su prema mom iskustvu prvenstveno maline i kupine. Dobila sam pred nekoliko godina na poklon par sadnica kupina bez trnja i običnih malina i posadila sam ih u jedan kutak vrta privremeno. Plan je bio da ih kasnije presadim uz ogradu koja će istovremeno biti i potporanj, a koju u tom trenutku još nisam imala. Zato sam ih posadila s druge strane vrta kako bi mogli neometano napraviti spomenutu ogradu. Iduće sam godine, nakon što je ograda bila dovršena, presadila maline i kupine na poziciju koju sam predvidjela za njih. Međutim, ubrzo nakon što sam povadila sve biljke s privremene pozicije, opet su tamo narasle mlade maline i kupine. Očigledno prilikom vađenja nisam uspjela povaditi svo korijenje i iz tih ostataka korijenja narasle su nove biljke. I to mnogo njih. Micala sam te nove biljke, iskopavala i poklanjala unaokolo, stvarno se trudila povaditi svo korijenje..kad ono iduće godine opet nove maline i kupine… i tako nekoliko godina. Sad konačno vidim da je ovo za mene Sizifov posao i da one jednostavno neće odustati, pa moram ja odustati. I tako će maline ove godine dobiti potporne stupove i obrezati ću ih, maline jednostavno ostavljam, a i koliko se trude rasti, čini mi se i da će super roditi ove godine.

S obzirom da je ovo doba kada se kupuju i sade sadnice, pa tako i sadnice malina i kupine, želim upozoriti sve one koji imaju u planu posaditi ovo bobičasto voće da ne ponavljaju moju grešku. Dobro razmislite gdje ih želite posaditi, je će one tamo definitivno i ostati 🙂