siječanj 2013 - Biovrt - u skladu s prirodom

Vrijeme je za plan sjetve i reviziju zaliha sjemenja

Iako je još zima i još je daleko vrijeme sjetve, vrijeme je da se napravi revizija sjemenja koje imamo i počnu raditi planovi za vrt ove sezone. Dani su polako sve duži i mnogi su već kao i ja nestrpljivi.

Ja sam zapravo već parput preokrenula svu zalihu sjemenja koju imam i već sam počela kupovati sjemenja, i na internetu, i u dućanima. A planove već na veliko radim u glavi.

Vrijeme je da se napravi plan sjetve za ovu godinu, za što sve želite uzgajati na svom vrtu.

Za početak, napravite si popis vrsti koje biste željeli uzgajati na svom vrtu. Tu nije loše i dodati neke bilje koje jako povoljno djeluju na cijeli biosustav poput začinskog bilja (npr kamilica poboljšava okus kupusnjačama i krumpiru, mamac je za uši, čubar štiti grah od crnih ušiju, dragoljub tjera lisne uši…). Ne zaboravite niti na cvijeće, koje ima bitnu funkciju u vrtu: privlači korisne kukce u vrt (npr gaillardia privlači bubamare, makovi osolike muhe, cosmos pčele), ili tjera štetnike (npr neven i kadifice tjeraju nematode iz tla).

    

Kako bi dobro uskladili i vrste koje želite uzgajati, i prostor i potrebnu količinu sjemenja, najbolje je napraviti shemu vrta tj kultura koje ćete uzgajati na vrtu. Najjednostavnija, ali i vrlo učinkovita metoda je da jednostavno uzmete papir i olovku, skicirate gredice na papir i počnete popunjavati povrćem i cvijećem (ili na nekom kompjuterskom programu, čak i excelu ). Tu onda jednostavno popunjavate vrste koje ste si prvotno popisali na listu želja.

Prilikom planiranja bitno je paziti na plodored (VIŠE). Najbitnije pravilo je da ne ponavljate vrste ove godine na isto mjesto gdje su rasle prošle godine. To pravilo vrijedi za sve vrste osim trajnica i rajčica. Rajčice su jedino jednogodišnje povrće koje najviše voli rasti na istom mjestu svake godine. A sve ostalo dakle mijenjajte, jer ćete na taj način postići bolje rezultate. To je vrlo bitno radi zaštite od nametnika i bolesti, koji su možda ostali u tlu gdje su biljke rasle – promjenom kulture na toj gredici oni nemaju više pogodne uvjete za razvoj. Ovdje se ne radi samo o pojedinim vrstama povrća, nego o cijelim porodicama biljaka, jer većina biljaka iz iste obitelji ima iste nametnike i bolesti. Npr. kupusnjače u koje spada kelj, kupus, gorušica, rotkvica i brokula napadaju kupusna stjenica i kupusni buhač, pomoćnice u koje spadaju rajčica, paprika, krumpir napadaju krumpirove zlatice i plamenjača…. Dakle, ako vam je na nekoj gredici prošle godine rasla brokula, promjena nije da tu ove godine posadite kupus koji je iz iste obitelji, nego npr mrkvu i luk, ili grah. To nije bitno samo s aspekta bolesti i nametnika, već i radi potreba biljaka za hranjivima – različite biljke imaju različite potrebe za hranjivima koje crpe iz zemlje, pa ćete rotacijom biljaka po vrtu onemogućiti da negdje budu određeni elementi potpuno iscrpljeni, a opet, drugi neiskorišteni. I imajte na umu da mahunarke ne iscrpljuju tlo, već suprotno, obogaćuju ga dušikom. Zato je zapravo najjednostavnije rotirati mahunarke i ostale vrste iz godine u godinu (naravno, pod uvjetom je polovica kultura koja uzgajate upravo iz obitelji mahunarki )

Prilikom planiranja uzmite u obzir i   tabelu dobrih i loših susjeda na vrtu, ali isto tako i vlastita iskustva o kompatibilnosti vrsta. Naravno, ne zaboravite i zaštitu od vjetra i uskladite visoke biljke koje rade sjenu, da u sjeni završe upravo one biljke kojima će to odgovarati. Uzmite u obzir strane svijeta, i to je bitna stavka prilikom planiranja vrta – npr, ja najviše biljke kao suncokret većinom sadim na sjever ili istok, jer na taj način najmanje zaklanjaju sunce ostalim biljkama na vrtu. Istodobno, na sjevernoj granici vrta suncokreti su kao svojevrstan štit od hladnijeg sjevernog vjetra.

Ako vam se to sad čini prilično komplicirano, a uvijek je doista teško napraviti dobar plan koji će zadovoljavati sve te uvjete, neće biti kraj svijeta ako će blizu biti i neke biljke koje po tabeli ne bi smjele…samo imajte na umu da svake godine čim više mijenjate poziciju biljkama po vrtu, time ćete dakle spriječiti iscrpljivanje tla i veću najezdu nametnika i bolesti. I sadite jednu te istu vrstu u više kombinacija, pa pratite rezultate.

Nakon što ste si napravili raspored željenih vrsti po vrtu, procijenite otprilike koliko vam sjemenja treba po željenim vrstama. Zatim je vrijeme za reviziju sjemenja, pa provjerite da li imate dovoljno tog sjemenja za gredice koje ste si odredili.

Obratite pažnju na rok trajanja sjemenja. Ako imate zalihe sjemenja iz standardnih vrećica iz dućana, rok trajanja je navedeni na poleđini pakiranja. Ako slučajno imate pakiranje sjemenja kojemu je prošao rok trajanja, ipak ga nemojte bacati – i to sjeme će vrlo vjerojatno proklijati, samo će možda imati niži postotak klijavosti. Dobar način da se potakne sjeme na klijanje, pogotovo takvo staro je po nekim autorima kupka od svježeg pekarskog kvasca. Ovo još nisam probala, ali i sama sam često sijala sjeme kojemu je prošao rok trajanja i rijetko mi se je dogodilo da baš ništa ne bi niknulo.

Ako imate svoje zalihe sjemenja ili kupljene, isto je preporučljivo označiti si godinu berbe sjemenja. U pravilu, za većinu vrsta možete biti sasvim mirni i sigurni da će zadržati klijavost barem 2 godine. Kod paprika, tikvi i krastavaca je to još dulje, čak i preko 5 godina. Naravno, uz uvjet da sjeme držite na suhom i hladnom, mada i na sobnoj temperaturi u dobrim suhim uvjetima može isto tako dugo zadržati klijavost.

I dok sve uskladite, na kraju imate i popis sjemenja koje trebate nabaviti. Dućani se počinju polako puniti s novim zalihama sjemenja, a i na internetu možete pronaći veliki izbor sjemenja. Naravno, imajte na umu da će vam sigurno zapeti i nešto za oko što prvotno niste imali u planu, ali to je ona prava ljepota vrtlarenja, uvijek vas vuče na to da isprobate nešto novo. Ali to znači opet novi plan, pogotovo ako imate ograničeni prostor. I tako sve do trenutka za prvu sjetvu, koji se nam približava .

Sve o nabavi sjemenja i na što treba paziti prilikom kupovine sjemenja pročitajte ovdje.

Svi koji želite kreirati svoj vrt sa domaćim sjemenjem starinskih vrsti povrća, voća, cvijeća, začinskoga i ostalog korisnog bilja,  sjeme potražite u našoj ponudi viškova s biovrta OVDJE.

 

Hranjenje ptica zimi

Mnogi se pitaju hraniti ptičice ili ne zimi i koliko je to zapravo mješanje u prirodni odabir i preživljavanje ptica. Međutim, postoji jasna činjenica da je čovjek svojim aktivnostima ugrozio i uvelike uništio stanište pticama i tako ozbiljno ugrozio njihov opstanak (širenje naselja, konvencionalna poljoprivreda, krčenje šuma itd). Radi sveopće aktivnosti čovjeka, sve je manje trava i drugih biljaka koje imaju sjeme koje bi bilo dostupno pticama preko zime. S druge strane, ptičice su jako korisne životinje u vrtu, jer se hrane kukcima, crvima, gusjenicama i ličinkama koji su nam štetnici u vrtu, pa time one održavaju prirodnu ravnotežu u vrtu.

Stoga, u mom vrtu ptice su jako poželjni gosti. Kao prvi korak u pokušaju da privučem i zadržim čim veću populaciju ptica u svom vrtu, vrt preko zime ostavljam “neočišćeni” s ljudskog stajališta. Sve posušene biljke, svo preostalo povrće, sve ostaje takvo kakvo je. Za veliki je broj ljudi to možda nered, ali ovakva je okolina idealna za preživljavanje mnoštvu korisnih organizama, kukaca i ptica. Suhe stabljike biljaka odlične su kukcima za prezimljavanje, a ostatak povrća i sjemenki pticama hrana. Nasuprot ogoljelim izoranim površinama gdje nema života tokom zime, u mom vrtu je uvijek veselo, često je zimi prepun mnoštva ptičice koje tu traže sjemenke, kukce i tako lakše preživljavaju zimu. Istodobno, ptičji je izmet bogat fosforom, koji je jedan od bitnih elemenata za dobar rast biljaka, tako da imam i besplatno gnojenje vrta. A svo osušeno bilje na proljeće ću iskoristiti kao malč na vrtu. U svakom slučaju svi smo na dobitku. Često me tu znaju upozoriti poneki da moram malo paziti na urednost jer “kaj budu susjedi rekli na taj nered”. Ali, ako se bolje razmisli, ovo je prirodan izgled vrta, a iskreno, u cijeloj toj priči stvarno me najmanje muči što će netko misliti ako je to s stajališta estetike – “neuredno”. Mislim da zapravo ljudi moraju shvatiti da je priroda u svim svojim oblicima prekrasna.

05122012 451

Kako sam na svom vrtu osigurala optimalne uvjete za prezimljavanje mnogim pticama i kukcima, ptice hranim samo kad je sve ili jako smrznuto ili prekriveno snijegom, dakle kad ne mogu same do hrane. A za te situacije čuvam suncokret koji uzgajam na vlastitom vrtu i kojeg berem na jesen, sušim i spremam za ptičice zimi. Imam nekoliko mjesta na kojima ostavljam taj suncokret pticama, a vrlo se brzo pojave sjenice, vrapci, pa i zebe i crvendaći.

sjenice2

Sjenice su česte kod mene, ljeti jedu kukce, ali se snalaze i s sjemenkama. Vrlo su oprezne, pa često uzimaju samo po jednu sjemenku, odlijeću na sigurno mjesto (grane drveća, ograda), te se vraćaju po još kad to pojedu.

Ptice na “hranjenje” najradije dolijeću u prijepodnevnim satima, pa ako pada snijeg, računajte na to da im ne ostavljate hranu navečer jer će onda većinom ostati zametena snijegom, nego ju stavljajte ujutro.

sjenice1

ČIME HRANITI PTICE

Ako nemate vlastitog suncokreta, možete u dućanima kupiti mješavinu sjemenki za ptice, možete im dati kukuruznu krupicu i loj (navodno je goveđi najbolji). Hrana se može staviti u razne hranilice, ili sve skupa izmješati u kuglice i staviti u mrežice pa tako objesiti na grane, da ne bude dostupno mačkama. Postoje ptice koje vole svježe voće, za njih možete postaviti nasjeckane jabuke i slično.

Evo kako je to napravila jedna moja prijateljica: kuglice od svinjskog sala i raznih sjemenki, a dodala je oraha i grožđica, te objesila na voćke:

milica hranilica 1milica hranilica 2

Evo još jedan odličan članak o hranjenju ptica zimi, s primjerima hranilica:

http://www.awap.hr/awap/content/view/23/60/

NEMOJTE HRANITI PTICE KRUHOM!

Mnogi ljudi daju pticama kruh i pecivo, ne znajući da to može uzrokovati čak i smrt ptica. Najbolja hrana za ptice su kukci, a nakon toga sjemenke i loj. Svakako izbjegavajte sve što sadrži sol jer će ptice ostati žedne (a hrane se uglavnom kad je sve zaleđeno). U nedostatku vode često onda jedu pupoljke grmlja i voćaka.

Evo što o hranjenju kruhom veli Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb,:
“Najveći udio u sastavu tjestenina su ugljikohidrati, a ovisno o proizvođaču mogu sadržavati jaja i različita brašna (kukuruzno, pšenično, integralno i slično). Kruh ne treba uvoditi u ishranu ptica zbog mogućnosti predoziranja ugljikohidratima (šećerom), što kod ptica dovodi do oboljenja i preranog uginuća. Većina ptica nema enzim potreban za razgradnju ovih ugljikohidrata te su oni u potpunosti neresorptivni, odnosno ptica ih ne može razgraditi u probavi do glukoze.”

Cijeli tekst pročitajte ovdje:

http://moj.pet-centar.hr/Pitajte-nase-veterinare-Ptice/Kruh-i-prehrana-ptica-/-Cime-i-kako-hraniti-ptice-u-prirodi-6735.html

Evo još nekoliko ideja za izradu vlastitih hranilica koje vrlo lako možete sami izraditi:

Hranilica od plastične boce i drvenih kuhača, jednostavno ju objesite na neku granu ili sl. Jedino je zabunom pomiješana i leća u ovim sjemenkama ispod – ptice ne jedu leću niti bilo koje druge mahunarke, pa to nemojte stavljati pticama.

p1100874copy zps04a1935a

Hranilica od češera: pomiješati sjemenke, sitno sjeckani ili mljeveni loj i kukuruzno brašno te tom smjesom puniti češere. Kasnije se češeri objese na grane i ptice se ne boje jer im to djeluje prirodno.

http://naturealmom.com/project-diy-bird-feeders/

Hranilica od tetrapaka

http://www.chic-steals.com/2012/07/kiddie-craft-diy-bird-feeder-from-parents-magazine.html

Hranilica s rolama wc papira

http://valleyandcolifestyle.com/2012/11/diy-bird-feeders-from-paper-towel-rolls/

020

Dok vam se pojave ptice na dvorištu, evo kako ćete ih prepoznati:

http://bioteka.hr/modules/uradisam/article.php?storyid=8

a na slijedećem linku možete čak i poslušati kako se glasaju najčešće ptice naših krajeva :

http://www.eduvizija.hr/portal/sadrzaj/ptice-nasih-krajeva-mala-interaktivna-enciklopedija

 

Crni sljez – Jestivi i ljekoviti

Crni sljez (Malva sylvestris) je dvogodišnja ili trajna biljka je koja je vrlo česta na našim područjima, bilo da se uzgaja na vrtovima, ili raste na «divlje» kraj ceste, na poljima i slično. Jedna je od vrlo rasprostranjenih vrsta sljezolika i raste po cijeloj Europi, jedino izbjegava kiselo tlo. Može rasti uspravno ili polegnuto, vrlo razgranato, i visine čak i preko 1,5 metara. Cvjetovi su mu veliki i jako dekorativni, ružičaste su ili svjetloružičaste boje s tamnijim žilicama. Jako ga vole pčele. Ova je biljka danas uglavnom smatrana ili ukrasnom biljkom ili korovom, međutim radi se o jednom od najzdravijih lisnatih povrća.

Crni sljez je kroz povijest cijenjen kao ljekovita biljka, a posebno u antičkom Rimu.

Mladi listovi biljke beru se na proljeće, pa sve do sredine ljeta, od kada veliki listovi više nisu jestivi. Proljetni listovi sadrže velike količine vitamina C, karotina, željeza i kalcija.

Osim listova, jedu se i nezreli okrugli plodovi, koji zapravo sadrže 9-11 zasebnih plodova s po jednom sjemenkom unutar njih. Takve zelene plodove nekad su rado jela djeca, a nazivali su se «pogača», imaju fini orašasti ukus. Cvjetovi se mogu dodavati u salate.

Vrlo je važno da crni sljez, ako ga uzgajate za jelo ili za ljekovite svrhe, nikako ne raste u tlu bogatom dušikom i budite oprezni kod konvencionalnog uzgoja, jer u tom slučaju nakuplja velike količine nitrita u lišću, i trebate ga izbjegavati, pogotovo ako imate žučne kamence. S organskim uzgojem ove biljke ne morate brinuti o takvim stvarima.

Nekad je crni sljez bio često korišten kao sredstvo za otklanjanje probavnih smetnji i rastvaranje sluzi. Odličan je laksativ za mali djecu. Od listova se mogu pripremati sluzavi kašasti oblozi za upale, često su se primjenjivali kao topli oblozi kod čireva ili opeklina. Čaj od crnog sljeza, isto kao i od bijelog sljeza, nikako se ne smije kuhati niti polijati vrućom vodom, nego se priprema s hladnom vodom. I listovi i cvjetovi se mogu i osušiti za kasniju upotrebu.

Radi njegove ljepote, uzgojeni su i kultivari većih i ljepših cvjetova. I ovakve biljke se mogu koristiti kao povrće, mada mnogi smatraju da najbolju vitalnost za ljekovito bilje imaju divlje, samonikle vrste.

Još više o uzgoju pročitajte ovdje: http://www.biovrt.com/cvijece-u-vrtu/trajnice/crni-sljez-malva-sylvestris

 

Izvori podataka:

Plant for a future database, http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Malva sylvestris

Enciklopedija samonilog jestivog bilja, Ljubiša Grlić

 

 

Prosinac 2012 – još u radovima

Prosinac je u mom biovrtu protekao u radovima, barem početak mjeseca. Početkom prosinca konačno sam napravila nešto što sam planirala duže od godinu dana: dovezla sam od mame 5 smreki koje je ona imala posađeno u teglama i koje su joj bile viška, i posadila na kraju šumskog vrta, kraj kanala na sjevernoj strani. Tamo sam već na proljeće posadila 3 male jele i tu bude dakle red crnogoričnog drveća za zaštitu od jakog sjevernog vjetra zimi i na proljeće. Zato sam i sve posadila malo gušće, na 3 metara, da napravi gustu zaštitu od vjetra. Kasnije sam se počela premišljavati da to možda i nije pregusto, ali zasad je tako ostalo.

026060

Dok sam vozila smreke sam kod meme spazila i kako je bacila 4 oleandra i ostavila vani da smrznu, pa sam ih odlučila spasiti. Najmanji je problem spremiti ih u podrum. Moja mama često to tako zna napraviti, umjesto da nekome pokloni…ali eto, oleandri su imali sreće što sam nabasala na njih.

Presadila sam i jednu bazgu, a još nekoliko moram jer sam ih prošlu godinu posadila na krivo mjesto. Eto, krivi proračun i sad su problem jer je prevelika gužva na tom mjestu.
Završila s i stavljanjem zaštitnih mreža oko voćaka i popisala sam si sve voćke koje imam, tj sve vrste i napravila sam si mapu. Previše ih je da bi sve pamtila, a i kako su sve omotane mrežama, niti ne vidim etikete bez da moram opet micati mreže.

Početkom prosinca sam još brala sjeme na vrtu. Doduše bilo je mokro od rosulje, ali sam ga kraj tople peći brzo posušila. Pobrala sam i rotkvice s vrta, puževi su ju počeli grickati. Pobrala sam salatu ispod agrotekstila, jako je lijepo narasla, ali…hm, nažalost ta salata ipak nije fina kao na otvorenom i malo mi ima okus/miris agrotekstila, jer ponegdje on dodiruje salatu, a to dakle ne bi smjelo…pa ako ću koristiti to kao pokrov, moram nešto izmisliti da ne bude u dodiru s biljkama.

00102122012 1

Oko mrkve sam ukopala kosu za zaštitu od voluharica. Ovo je jedna od ideja kako probati zaštiti gomoljasto povrće od tih proždrljivca tokom zime na vrtu, nadam se da će djelovati.

Počelo je i moje tradicionalno zimsko razgibavanje s teglama. Za početak sam krizanteme s nadstrešnice odnjela na tavan tj potkrovlje, a dolje neko osjetljivije cvijeće….imam crvene amarilise koji tek zimi cvatu, pustili su pupoljke , grewia je isto jako osjetljiva pa sam ju odnjela dolje…uglavnom prema prognozama nosim biljke gore dolje, ovisi koliko hladno najavljuju.

Dugo su i lukovice tulipana u teglama čekale sadnju u velike tegle kraj kuće, do sad je tu bilo ljetno cvijeće…i to sam konačno obavila početkom prosinca. Doduše već je pao mrak i padao snijeg, ali stvarno sam to željela završiti pa se nisam dala otjerati dok nije bilo završeno. I tako sam konačno prekrižila dosta stavki s popisa stvari za obaviti ove godine. Presadila sam i nekoliko ukrasnih trava iz tegla na otvoreno. Jedino nisam stigla do kraja navoziti pepeo na gredice češnjaka: jednu sam dovršila u prosincu, ali nažalost drugu nisam uspjela.

05122012 79072

Na vrtu je početkom mjeseca povrće super napredovalo: špinat i matovilec

05122012 6005122012 61

zimska salata i luk srebrenac

05122012 6405122012 71

Još je uvijek i dosta toga cvalo na vrtu: gaillardia i krizantema

05122012 1605122012 36

i još krizantema…

05122012 40krizantema

crveni biserak Symphoricarpos orbiculatus coralberry je ostao bez lišća, a čak je i lunaria cvala

05122012 105122012 29

A vrt je početkom prosinca u globalu izgledao smeđe, neuredno i zapušteno: baš kako treba izgledati da u njemu može pronaći sklonište čim više kukaca, a mnoštvo gladnih ptičica hranu.

05122012 45

Konačno smo suprug i ja našli vremena za rušenje jedne bijele vrbe koju smo narezali na 2 trupca i u njih posadili micelije gljiva – bukovača i shitaka. Većinu gljiva smo posadili u studenom kod sestre, a nešto malo što je ostalo je sestra poklonila meni, tako da sada i ja imam svoje stupiće s gljivama. Nakon “sadnje” ukopala sam stupiće i zemlju i zaštitila ih do proljeća. Više o tome kako se “sade” gljive će biti u jednom od slijedećih tekstova:)

28122012 728122012 8

08.12.2012. cijelu je Hrvatsku zatrpao snijeg. Nažalost, taj dan sam trebala održati predavanje u Rijeci na humanitarnoj akciji “Prirodom bez granica”, ali nažalost radi snijega i kolapsa na cestama nije bilo moguće krenuti na put. Nadam se da će akcija biti ponovljena na proljeće, pa ću onda sudjelovati.

Idući dan se je vrijeme smirilo i sudjelovala sam na razmjeni sjemenja u Zagrebu, te tamo održala predavanje “Zašto imati svoj biovrt”. Nabavila sam na razmjeni nove vrste povrća, jako im se veselim.

Ovako je izgledao biovrt prekrivan snijegom:

101220121

A nakon snijega, nije bilo više puno posla osim seljenja tegli. I kako je bilo jako hladno, čak i -17, te je sve bilo smrznuto danima, te dane sam hranila sjenice suncokretovim sjemenkama. Bilo je prekrasno promatrati kako sjenice oprezno slijeću po 1 sjemenku, odlijeću na sigurno gore na granje drveća ili ogradu, te se opet vraćaju po još … dok vrabac sleti i ne miče se, jede koliko može odjednom, pa ga onda sjenice ganjaju, a unutra moj mačak Zvonko mijauče u pogledu na sve te ptičice.

sjenice

Nakon snijega još je uvijek bilo toga za ubrati – određene vrste kupusnjača, a više o tome pročitajte na slijedećem linku:

Kupusnjace zimi

Dok se je snijeg počeo topiti, bilo je čarobno gledati kako se biljke oslobađaju iz snijega. Snijeg je odličan izolator i puno je toga ispod snijega bez problema preživjelo dok je bilo -17. Više o tome na slijedećem linku:

Snijeg odlican izolator biljkama

15122012 7815122012 64

I krajem mjeseca sam još imala jednu, posljednju berbu sjemenja. Pobrala sam još sjeme slaka, uspravnog amaranthusa, žutog clematisa, rudbeckije fulgide. Konačno sam počela “raskrčavati” svo sjeme iz kuhinje i tavana koje je čekalo u posudicama i kutijama da ga očistim i spremim. Sve iz kuhinje sam konačno počistila i spremila, a riješila sam i većinu toga u kutijama na potkrovlju (neočišćeni lupinus, crna soja, rudbeckija, gaillardija). Čak sam i malo presađivala kućno cvijeće, neke su biljkice hitno trebale veće tegle. U glavi sam već počela raditi plan sjetve na vrtu ovo proljeće, kupila sam neko sjeme na netu…kako je prošao zimski solsticij nakon kojeg su dani sve duži, sva sam u sjemenju i biljkama.

I za kraj godine, muž je porezao velike ukrasne trave ispred kuće. Tu imam ogromne muke s psima ispred kuće i taj dio cvijetnjaka mi je u komi kako su sve zgazili i doslovno zasrali Ljeti još i Pluto kopa rupe da se rashladi, a Nera je pravi tenk…moram puno toga otud presaditi jer nema šanse tu rasti. Postavila sam “Nerobrane” – posvud sam zabola suhe grančice oko mjesta koja pogotovo želim da zaobiđu…jer su već zumbuli počeli nicati, a neće izdržati ako će Nera tud galopirati … izgleda smiješno, ali kad mi ništa pametnije ne pada na pamet za sad. Dugoročno, ili tu imati samo grmlje i trave, ili odseliti pse, ovako to nažalost ne ide.

002003

I zadnji dan u godini bio je prekrasan, okićen injem. Evo nekoliko fotografija iz vrta na dan 31.12.2012.

kupina i gypsophila

kupina 31122012inje 31122012.

kovrčavi kelj i mak

199201

rudbeckija i gaillardia

18131122012

pamuk čičak i spiralna vrba

183188.

i biovrt 31.12.2012.

biovrt 31122012

  

Snijeg – odličan izolator biljkama

Prošli je mjesec pao snijeg u gotovo svim krajevima Hrvatske i doslovno nas je zatrpao. Nekoliko dana nakon što je snijeg napadao u mom kraju temperature su se spustile čak i do -17 stupnja, a izuzetno hladno je bilo tjedan dana.

Nakon takvih temperatura teško je za očekivati da će bilo što od osjetljivih biljaka preživjeti na vrtu i da će -17 uništiti puno biljaka. I ja sam to očekivala. Međutim, na moje veliko iznenađenje, većina toga što je rasla na vrtu prije snijega i velikog zahlađenja – rasla je i nakon što se je snijeg otopio. Neven koji uobičajeno odumire nakon što zahladi ispod -5, ponovo je cvao nakon topljenja snijega. Preživjeli su čak i mladi nježni listovi blitve.

[widgetkit id=”31″]

Tajna njihovog opstanka je u tome što je sve bilo prekriveno snijegom, a snijeg je odličan izolator. Na vrtu su me dočekale i salvia horminium, scabiosa, i mnoge druge biljke koje -17 ne mogu preživjeti.

Prema podacima s crometeo.net :

“Svjež netaknut snijeg sadrži veliki postotak zraka zarobljenog između ledenih kristalića. Kako se taj zrak ne može micati prijenos topline je gotovo onemogućen. Jednostavnije, ako imate prozor s jednim staklom, zimi će vam biti hladnije nego da imate prozor s dva stakla. Snježni pokrivač se može zamisliti kao prozor s jako mnogo stakala. Između svakog stakla zrak stoji i ako je s jedne strane prozora jako hladno, ta hladnoća neće prodrijeti na drugu stranu prozora. Svježe napadali snijeg sadrži i do 95% zarobljenog zraka.”

Na slijedećim fotografijama možete vidjeti razliku između biljaka koje su bile ispod snijega i viših biljaka koje su bile nepokrivene: hladnoća ih je potpuno uništila, dok su one ispod ostale zelene.

[widgetkit id=”32″].

 Najveću opasnost za prezimljavanje biljaka dakle predstavlja razdoblje niskih temperatura, a bez snijega, kada biljke nisu zaštićene. A snijegu se zimi moramo veseliti, jer to znači bolje prezimljavanje za naše biljke na vrtu, pa i mnoge koje inače nikada ne bi imale šanse preživjeti niske temperature.

 

Vrtlarenje u skladu s prirodom

Biovrtlarstvo je vrtlarenje u skladu s prirodom. Postoje mnoge različite tehnike biovrtlarstva, ali sve polaze od iste pretpostavke – vrtlarenje u skladu s prirodom, bez upotrebe pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva, te uz poštovanje svog života u biosustavu.

Biovrtlarstvo ne znači povratak na davne tehnike vrtlarenja koje su se primjenjivale prije “konvencionalne” poljoprivrede, nego pronalazak novih načina kako uspostaviti ravnotežu u vrtu.

Sav život na zemlji, od najsitnijih bakterija do najvećih svjetskih sisavaca je povezan i ovisi jedan o drugome. Prema teoriji kaosa (Butterfly efect) – zamah krila leptira na jednoj strani svijeta može izazvati masovna uništenja na drugoj strani svijeta. Isto je tako i s životom na zemlji – ugroženost jedne “nebitne” vrste može izazvati masovni pomor druge vrste, a za koju ni neznamo u kakvoj je vezi s onom prvom vrstom.

Stoga je osim uzgajanja vlastite hrane, biovrtlarstvo i ponovno otkrivanje prirode. Jer konvencionalna nas poljoprivreda uči da postoje nametnici koji uništavaju naše bilje i da postoje korovi koji ometaju rast našoj hrani i kradu joj prostor, hranjiva i vodu. Konvencionalna nas poljoprivreda uči da je tlo samo materija koju moramo preorati, u nju dodati hranjiva i posijati naše bilje. Uči nas da moramo voditi pravi rat protiv svega što želi rasti na tom području osim onoga što mi želimo: da moramo ubiti sve što želi pojesti ono što smo si mi zasadili. U prirodi nema podjele na korisne i nekorisne kukce, nema apsolutnog vlasništva nad određenim prostorima u kojem će rasti samo jedna jedina vrsta. U vrtu u kojem je ravnoteža, tj. nema primjene kemije, postoji: 33% štetnih kukaca, 33% korisnih kukaca i 33% neutralnih. Divljaju samo površine gdje su posijane monokulture i koje se tretiraju kemijskim sredstvima . Biovrtlarstvo pokušava pronaći nova rješenja i načine kako vrtlariti u skladu s prirodnim zakonima i procesima, a ne boriti se protiv prirode. Masanobu Fukuoka, jedan od začetnika ovakvog načina poljoprivrede nazivao je to “nedjelatnom” metodom – metodom u kojoj većinu posla za vas odradi sama priroda.

U biovrtu nema monokultura. Štoviše, nema niti samo “korisnih” biljaka. Nema samo povrća. Nema borbe protiv “nametnika”, jer u prirodi postoji ravnoteža te se ona pokušava napraviti i u biovrtu. Nema borbe protiv “korova”, svaka biljka je korisna. Evo kako to izgleda u praksi:

I u ovakvom vrtu možete bez problema uzgojiti vlastito voće i povrće, ali i još više: uspostaviti prirodnu ravnotežu u kojoj nećete imati problema s najezdom “štetnika”, u kojoj neće biti velikih problema s bolestima biljaka. I na kraju krajeva: ovo je sredina u kojoj možete istinski uživati.

U biovrtu svaka biljka ima svoju funkciju i svaka je biljka bitna, a na biovrtlaru je da otkrije koje je najbolje mjesto i susjedstvo za svaku biljku. Jer iako postoje pisana pravila u mnogim literaturama, iz vlastitog iskustva mogu reći da zapravo Priroda ne funkcionira u strogim pravilima i uvijek se događaju nepredvidive stvari. Stoga je sve ovo i pomalo prava avantura za onog tko kreira i sadi svoj vlastiti vrt i uzgaja si hranu

Za početak,vrijeme je da počnemo drukčije gledati zemlju, jer ono nije nipošto samo mrtva smeđa materija u koju ćemo posijati sjeme i tako joj udahnuti život. Znate li da se je u davnoj prošlosti smatralo da trudna žena baš previše nema veze s djetetom koje nosi u sebi, smatralo se da je žena “osigurava” prostor u koju staviš sjeme i dijete nastane samo iz sjemena? Danas je tako konvencionalno shvaćanje tla da je tlo beživotna materija koja sadrži neke minerale u sebi, ako oni fale mi ih umjetno nadomjestimo, i u to tlo sadimo žive biljke i one crpe te minerale, pa uz dodatak vode one rastu. Ali znate što – to nije istina.

Tlo je živo.
Na koji god da se način pogleda, tlo je živi organizam. Tlo se pomiče, preslaguje, mijenja strukturu. Osim što je stanište biljkama, stanište je miljardama bakterija, gljivica, životinja. U jednoj žličici zemlje ima više živih organizama negoli ima ljudi na planeti. Ispod tla postoji splet mreža koju grade životinje, korijenje i gljive, i ta mreža pohranjuje vodu i hranjiva. Mreža gljiva toliko je učinkovita da može izvršiti izmjenu tvari između drveća udaljenog i do 100 metara. U glavnini, tlo je puno uzbudljivije, ali i bitnije nego mu se poklanja pažnja. U tlu ima puno više života nego što si zamišljamo. Ali ako ga izoremo i preokrenemo, puno toga uništimo. A za svakog vrtlara najbitniji je gornji sloj tla od 10-30 cm – humus. To je sloj koji je prepun života, sloj u kojem se stalno nešto razgrađuje i nešto nastaje nešto novo. S kemijskog i fizikalnog stajališta humus je jednostavno tvar, međutim humus je toliko kompleksna tvorevina organskih spojeva i ovisi i o prirodi ostataka koje ga tvore i o uvjetima pod kojima dolazi do razgradnje, tako da humus nije posvuda identična tvar. U svom prirodnom stanju humus je dinamičan, vrvi živim bićima, konstantno se mijenja. A humus rade i grade životinje koje žive u tlu: one se hrane ostacima u tlu, a njihov je izmet hranjivo koje tvori humus. Pa tako su vam kišne gliste jedne od najboljih radnika u vrtu: one stvaraju humus i prozračuju tlo.

Slike: kišna glista i lišće koje gliste uvlače pod zemlju gdje od njega “proizvode” humus

 

  

Najbolju “tvornicu” humusa možete naći u listopadnim i mještovitim šumama, gdje priroda iz ostataka lišća, niskog raslinja, uvelih biljaka i suhih grana proizvodi najbolji humus. Šume se niti ne gnoje, niti ne oru, a u njima je tlo najplodnije. Stoga se u biovrtlarstvu zagovara ne-oranje tla.

Evo nekoliko razloga za to:
Prije je navedeno da je sloj humusa debeo 10-30 cm, a oranjem se preokreće zemlja na dubini od 30-50 cm. Osim što oranje razorno djeluje na sloj humusa, zapravo u cijelom tlu izaziva pravu kataklizmu:

– ruši se dom milijunima živih bića koji žive i grade humus, oni moraju početi tražiti i stvarati idealno stanište ispočetka – tim gore ako se radi o jesenskom preoravanju.

– u gornjem sloju tla prebivaju aerobne (zračne) bakterije, u donjem sloju anearobne – dok se tlo prevrne, to poremeti biokemijski sastav tla – aerobne bakterije zaore u zemlju, a aneaorobne završe gore, pa treba zemlji vremena da opet dođe u ravnotežu.

– ogoljeno tlo je izloženo eroziji – pogledajte kako izgledaju preorane parcele na jesen – ogromni komadi zemlje, sve golo i beživotno. Golu zemlju ljeti isušuje sunce i gornji sloj odnosi vjetar, a kiše ju nabivaju i ispiru. Najgore od svega je činjenica da vjetar zapravo odnosi gornji sloj zemlje – najdragocijeniji humus. Prema studiji iz 1995. godine, svijet gubi u prosjeku 1% plodnog zemljišta godišnje radi intenzivne obrade tla (izvor) Za to vrijeme u biovrtu na pomalčiranim gredicama sve vrvi životom.

– prekida se prije spomenuta mreža gljiva i korijenja u tlu i samim time umanjuje se sposobnost tla da akumulira vodu, gubi se sposobnost razmjene tvari i hranjiva.

Zagovornici oranja kao argument iznose da se zemlja mora ostaviti zimi u velikim komadima da dobro promrzne i bude ne proljeće dobre mrvičaste strukture. Ta teorija “drži vodu” do prve poštene kiše koja opet (čak još više) nabije nezaštićenu zemlju, dok je u biovrtu zemlja zaštićena od erozije i od nabijanja od kiše. A milijunima godina prije nego je izumljen plug – gliste su kao i danas uspješno preoravale i prozračivale zemlju…

Iz vlastitog iskustva mogu reći da je doista nije potrebno oranje i da je zemlja na pomalčiranim gredicama daleko više rahla nego na preoranim gredicama, a sve zahvaljujući glistama i ostalim kukcima koji ruju površinski sloj zemlje i proizvode humus u mom biovrtu. I to je jedan od primjera vrtlarenja u skladu s prirodom, gdje zapravo veliki dio posla koji inače rade ljudi s puno napora i strojeva – Priroda može odraditi sama za vas.

 

Izvori:
Knjiga:”Bio-vrt” Marie-Luise Kreuter
Knjiga “Tajni život tla”,Peter Tompkins, Christopher Bird

Moj povratak prirodi

Biovrtlarka sam postala više slučajno nego namjerno i da mi je pred 10 godina rekao da ću danas imati nekoliko vrtova, OPG i voditi edukacije o biovrtlarenju u udruzi, rekla bi mu da je lud… jer pred 10 godina je svaka biljka koju sam dobila u tegli postala uskoro pokojna…

Ali eto, život piše zanimljive priče i stvarno zna biti nepredvidljiv… dogodila mi se inspiracija koja mi je promijenila život, a inspiracija je bila povratak prirodi.

Dok sam se doselila u svoju novu kuću pred 8 godina, a iza nje smo u sklopu imanja imali i oranicu iza, prva pomisao za tu parcelu gdje je sad biovrt je bila neka moj djed tu nastavi saditi kukuruz. Mislila sam da mi ne trebaju povrtnjak i voćnjak, te sam smatrala da nema smisla gubiti vrijeme na to kad je povrće ionako i jeftino i pristupačno u svako doba godine u trgovinama. Ovako pretpostavljam razmišlja i većina ljudi, smatra se da se ne treba «mučiti» proizvoditi vlastitu hranu. Da, uglavnom se poljoprivreda, vrtlarenje i slično zapravo predstavlja kao neki teški rad, kao muku, a supermarketi nam „spašavaju živote”.

Pročitavši nekoliko knjiga i informirajući se o temi hrane koju jedemo, došla sam do spoznaje da stvari ipak nisu tako savršene i da hrana koju kupujemo u supermarketina nije niti toliko jeftina, a niti zdrava. Hrana se danas uzgaja masovno, a najžalosnija je činjenica što se i ona tretira kao proizvod masovne potrošnje, a pravila su tu jasna: profit je najbitniji. Treba dakle biti čim ekonomičnije, čim efikasnije, čim rentabilnije, čim brže… Zdravlje, okoliš, čovjek nisu u toj računici, jer to povisuje troškove i tako dakle smanjuje profit. Posljedice toga su nažalost zagađenje okoliša, ali i trovanje ljudi. Konvencionalna poljoprivreda jedan je od najvećih zagađivača današnjice, a koristi otrove od samog sjemenja, pa sve do finalnog proizvoda.

Možda se oni nazivaju pesticidi, herbicidi, fungicidi, možda se oni reklamiraju da djeluju ciljano na korove, određene nametnike, gljivice… ali istina je da oni u prirodi zagađuju apsolutno sve, uništavaju biosustave, ostaju u hrani i truju ljude. Postala sam svjesna da kupnjom takvih proizvoda zapravo podržavam te proizvođače, podržavam taj sustav i to mi je postalo neprihvatljivo. Na stranu sva ljekovita svojstva jabuka ako je ona prskana najmanje 10 puta godišnje – to više nije zdravo voće, to je otrovno voće.

Ako je takva hrana danas jeftina, koliki će sutra biti troškovi liječenja radi bolesti uzrokovanima tom hranom? Cijenu takve hrane plaćaju i priroda i ljudi. Na kraju krajeva, takva hrana ne samo da nije zdrava, jednostavno nije niti ukusna. Rajčice koje se nude zimi u dućanima prije mi imaju okus po kartonu nego po pravoj domaćoj rajčici, kupusnjače i mrkva iz konvencionalnog uzgoja mi smrde dok se kuhaju, lisnato povrće nakuplja nitrite pa nije sigurno za osobe s problemima s bubrezima…

Imala sam tu sreću da sam odrasla na domaćoj hrani i domaćem povrću iz vrta moje bake i majke i to je ono što želim jesti, to je ono što je i fino i ukusno i zdravo.

Nema ljepšeg osjećaja nego prošetati do vlastitog vrta i ubrati svježe, mirisno voće i povrće.

Povratkom prirodi i uzgajanjem vlastite hrane dobila sam mnogo, puno više nego sam si ikada zamišljala. Kao prvo, imati vlastiti vrt ne znači teški i naporni posao, nego užitak boravljenja u prirodi. Nije poanta da se u životu odmaramo na način da ležimo pred televizorom – ja se odmaram radeći u vrtu. I da, ako se i malo pomučim u nekom trenutku, to mi nije uopće bitno, jer sam nagrađena rezultatima mog rada. A i na kraju krajeva, ljudsko je tijelo stvoreno da se kreće, ljudi su tu da stvaraju. Stoga rad u vrtu ne nazivam radom, nego stvaranjem.

Boravak u vrtu mi je nepresušan izvor radosti i inspiracije.

Postoji posebna veza između čovjeka i prirode, posebna veza između čovjeka i biljaka koje on uzgaja. Od samog planiranja, sjetve, prvih niknulih biljčica, cvjetova, plodova…sve to donosi radost i inspiraciju. Rad u vrtu čini vas zdravijima, sretnijima, oslobađa vas stresa. Jer, u tom trenutku dok radite nešto na vrtu, nema ostalih briga, problema i nedoumica, koncentrirani ste na trenutak u kojemu jeste. I ukoliko počnete budno pratiti i osluškivati sve što se događa oko vas, postanete i pravi istraživač/ica. Jer doista, toliko toga zanimljivog na vrtu ima za otkriti, ako počnete gledati na okolinu na taj način. Tokom godina rada u vrtu, promatrajući i isprobavajući svakakve ideje koje su mi pale na pamet, razvila sam i neke vlastite metode u svom vrtu. Bilo je tu i pokušaja i pogrešaka, ali i dobrih rezultata koje dalje dijelim i s drugima.

Danas je toliko ljudi uvjereno da im bez „zaštitnih sredstava” ništa neće uspjeti u vrtu, jer strah koji su posijale kemijske kompanije je najbolja reklamna kampanja za povećanje prodaje. Ali meni je neprihvatljivo da si sama trujem hranu koju jedem. Moj biovrt je dokaz da se može drukčije, da se može bez otrova, bez kemije, dokaz da to nije niti teško, niti nemoguće ako se želi.

Stoga tu radost i inspiraciju rada u vrtu rado dijelim i s drugima, jer najsretnija sam dok uspijem inspirirati ljude na povratak prirodi, dok ih inspiriram da sami uzgajaju vlastitu hranu i uživaju u svojim vrtovima i plodovima svog rada.