0
Biovrt – u skladu s prirodom – pregled aktivnosti 2012
2012 godina je iza nas, a u iščekivanju nove vrtlarske godine evo pregleda glavnih aktivnosti u 2012 godini.
Foto osvrt na vrtlarsku 2012. godinu možete pregledati ovdje.
U 2012. godini formalno su registrirani Udruga Biovrt – u skladu s prirodom (15.04.2012.), i OPG Silvija Kolar-Fodor. (svibanj 2012.)
24.05.2012. ekipa Srce TV snimila je novi prilog u mom biovrtu. Prilog je prikazan u emisiji Poljoprivredni savjetnik na Srce TV 26.05.2012. Prilog možete pogledati OVDJE.
26.05.2012. godine bio je održani prvi dan otvorenih vrata u biovrtu:
Više: http://www.biovrt.com/article/Odrzan-Dan-otvorenih-vrata-u-Biovrtu.html
10.lipnja u časopisu Vrt koji izlazi u sklopu Večernjeg lista, na naslovnici je objavljen članak o biovrtu. Klikom na članak možete ga povećati i pročitati
30.07.2012. objavljen je članak o biovrtu u lokalnim novinama List Međimurje. Klikom na članak možete ga povećati i pročitati
U sklopu Udruge ove je godine bila održana Škola vrtlarenja, ciklus od 10 radionica o biovrtlarenju koje su bile održane od svibnja do studenog 2012.
Više: Uspjesno zavrsena Skola vrtlarenja udruge Biovrt
15.09.2012. godine u biovrtu, na sedmoj radionici Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom je snimljen prilog za emisiju HRT-a Eko zona. Prilog je bio prikazani 26.09.2012. na HRT-u u emisiji Dobro jutro Hrvatska, 29.09.2012. u emisiji Eko Zona, te je bila prikazana i u emisiji Županijska panorama na Hrvatskoj radioteleviziji. Prilog možete poglesati OVDJE.
Tokom godine uspostavljena je suradnja s drugim udrugama, tako da sam ove godine održala 2 radionice u varaždinskim Čudesnim vrtovima Udruge gredica, 19.05.2012. (Više) i 25.08.2012. (Više)
a sudjelovala sam na radionici o kreiranju šumskog vrta u organizaciji Udruge gredica, 18.-19.08.2012. godine.
.
Ovdje možete pogledati prekrasnu kratku priču o zajedničkom urbanom biovrtu Udruge Gredica Varaždin: http://www.youtube.com/watch?v=Gp9DhIztFls
Sudjelovala sam na Forumu za prehrambeni suverenitet hrane u Jagnjedovcu 08.09.2012. i na razmjeni sjemenja na Dubranec festu 29.09.2012.
Održala sam predavanje Biovrt – vrtlarenje u skladu s prirodom 22.09.2012. u Centar smart Vision d.o.o u Nedelišću, te “Predavanje o biovrtu – zašto uzgajati vlastitu hranu” 30.09.2012. u Otrovancu.
Podržana je i globalna četrnaestodnevna akcija za slobodu sjemenja 2-16 listopada 2012, preko internet razmjene sjemenja.
Sudjelovala sam u osnivanju Grupe solidarne razmjene u Čakovcu 26. i 27.10.2012. godine, te sam prezentirala Grupu solidarne razmjene na MESAP-u, eko sajmu u Nedelišću 18.11.2012. godine.
O navedenoj radionici i osnivanju Grupe solidarne razmjene snimljeni je i prilog koji je bio objavljen na HTV-ovoj emisiji Hrvatska uživo 29.10.2012., pa ga možete pogledati na sijedećem linku. Na desnom izborniku stranice odaberite emisiju od 29.10.2012, a prilog počinje na 35-toj minuti emisije: http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=370&cHash=a7431c4d83
09.12.2012. godine sudjelovala sam na razmjeni sjemenja u organizaciji Zelene mreže aktivističkih grupa, u sklopu koje sam održala i predavanje “Zašto imati biovrt”.
Tokom godine uspostavila sam suradnju s portalom SirovaHrana.hr, te osim kolumne na Naturala.hr, moje tekstove možete pratiti i na SirovaHrana.hr.
Također, krajem godine otvoren je novi blog na Blogosferi Večernjeg lista, U skladu s prirodom, autorica Silvija Kolar-Fodor, pa eto još jednog mjesta gdje možete pratiti tekstove o biovrtlarstvu:)
Ove godine u rujnu facebook grupa Biovrt.com dobila i svog 1000-tog člana/icu, a do kraja godine taj je broj narastao na 1300 članova.
I osim svega navedenog, na stranici biovrt.com redovito se objavljuju članci vezani uz biovrtlarstvo, pa je tako bilo i tokom cijele 2012. godine.
OČUVANJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI
S ciljem očuvanja biološke raznolikosti, u našu banku sjemenja redovito se pohranjuju svi viškovi sjemenja od biljaka koje se uzgajaju u biovrtu predsjednice udruge Silvije Kolar-Fodor, ali i donacije sjemenja koje nam šalju pojedinci. Svi zainteresirani mogu s nama razmijeniti sjeme za razmnožavanje tih biljaka u svojim vrtovima.
Hvala vam svima koji redovito pratite ove stranice, vaša podrška mi puno znači.
Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge
Zadnji pogled na 2012 godinu
Još jedna godina je iza nas. Za mene, završila je moja sedma godina biovrtlarstva. Broj iz bajke, međutim bilo je nimalo bajkovito. Ovo je nažalost bila vrtlarski bila teška godina, ne ponovila se takva suša. Na proljeće nas je iznenadio kasni mraz koji je uništio većinu cvjetova voćki, a kako je mraz bio i u drugoj polovicio svibnja, uništio mi je veliki dio niknulog graha, tikvi i krastavaca, te paprike. Radi prerane suše i velikih vrućina, urod graha i ostalih mahunarki bio je strahovito mali, velika većina niti nije uspjela dozoriti, a mahunarki sam najviše sadila – preko polovicu vrtova. Od nekih vrsti tek sam si uspjela skupiti samo sjeme. Teško je bilo i peruanskim jagodama i paprikama usljed tako malo vode. Za ostale vrste poput rajčica, krumpira, luk, salata, grašak je bilo zapravo u redu, sasvim solidno, bez nekakvih bolesti ili najezda nametnika, osim neočekivano puno zlatica na krumpiru. Ali sve je na vrtu prilično sporo napredovalo, ljeti se je toliko mučilo pod prženjem usijanog sunca i sve je tek živnulo na jesen dok su pale prve poštene kiše. A sreća ove jeseni je ta što je prvi mraz bio tek krajem listopada, tako da je konačno i jedna vrtlarska sezona dugo trajala, mjesec dana dulje nego prijašnje godine.
Posađeni su novi voćnjaci, dio na proljeće, ostatak na jesen, već se veselim kako će to izgledati kroz par godina. Ove sam godine uzgojila nove vrste povrća i cvijeća u mom vrtu, a još više nabavila na razmjenama sjemenja tokom ove godine, pa se jako veselim slijedećoj vrtlarskoj godini.
Više o aktivnostima u 2012. godini možete pročitati ovdje:
Biovrt u skladu s prirodom pregled aktivnosti 2012
Hvala vam svima koji redovito pratite ove stranice, vaša podrška mi puno znači.
A evo i foto osvrta na proteklu 2012. godinu.
Siječanj 2012
Veljača 2012
Ožujak 2012
.
Travanj 2012
Svibanj 2012
Lipanj 2012
Srpanj 2012
.
Kolovoz 2012
Rujan 2012
.
Listopad 2012
.
Studeni 2012
.
Prosinac 2012
Zaštita povrća na vrtu od voluharica tokom zime
Za zaštitu od jače zime dovoljno je sve deblje pomalčirati i tako ima šanse da dugo jedete svježu mrkvu s vlastitog vrta. Mnogi na ovaj način ostavljaju mrkvu na vrtu. Ostavljala sam ju i ja prijašnjih godina, ali često sam ostala bez svega – jer ju obožavaju voluharice. U želji da ipak tako imam mrkvu na vrtu tokom zime, palo mi je na pamet ove jeseni isprobati još jednu ideju kako odvratiti voluharice s vrta. Voluharice navodno tjera miris ljudi te pasa i mačaka, te se preporuča ukopati ljudsku kosu i životinjske dlake kako bi ih taj miris odvratio. U jednom frizerskom salonu skupili su mi ljudsku kosu, pa sam odlučila ukopati kosu oko gredice s mrkvom.
Kosu sam prvenstveno dobila za zaštitu voćaka od divljači – šaka kose se stavi u mrežicu i objesi na voćku. Kosa navodno štiti od divljači nekih 2 mjeseca, nakon toga izgubi miris i trebate staviti novu. Ali kako sam primjetila da su se voluharice počele hraniti mrkvom na vrtu, odlučila sam probati time zaštititi mrkvu. Kao prvo, kosa bi trebala po mogućnosti biti neobojena, da ne unosite kemikalije time u tlo. Stoga je bolje zapravo koristiti pasju dlaku ako ju imate gdje nabaviti jer ona nije toliko tretirana kao ljudska kosa, ali i neobojena ljudska kosa će biti ok.
Oko gredice mrkve sam iskopala kanale malom motičicom i posložila kosu, te ju zatrpala zemljom.
[widgetkit id=”34″].
Nakon toga sam pomalčirala mrkvu suhom travom i suhim korovima, i nakon toga sam još u taj malč dodala nešto kose.
[widgetkit id=”35″].
Ovako pomalčirana i okružena kosom mrkva bi trebala podnjeti i hladnoću i voluharice na vrtu. Kako sam spomenula, “rok trajanja” kose je 2 mjeseca, pa imajte na umu da nakod toga treba ukopati novu jer više neće imati miris koji bi trebao odbijati voluharice.
Ukoliko će se ova metoda pokazati djelotvornom, imam ju u planu primjenjivati više i tokom ljeta na vrtu jer i tokom ljeta često imam prilične štete od voluharica. Uz kosu i pasje dlake, tokom ljeta možete oko ugroženog povrća ukopavati i druge stvari koje svojim mirisom navodno tjeraju voluharice, a to su prvenstveno lišće bazge, lišće oleandra, glavice luka i češnjaka i riblje glave. Navodno ih odbija i orahovo lišće, ali kako se njegovom razgradnjom oslobađa juglon koji mnogim biljkama onemogućava rast, radije nemojte unositi lišće oraha na vaš povrtnjak.
Uglavnom, za voćnjak koristim druge metode za odvraćanje voluharica, za lukovice koristim žičane mreže, a za povrtnjak su mi najidealnije metode gdje se koriste stvari koje će se jednostavno prije ili poslije razgraditi na vrtu.
Kupusnjače zimi
Kelj i zelje (kupus) su biljke iz obitelji kupusnjača (krstašica). Iako izgledaju prilično isto, način spremanja za zimu je potpuno različit. Prva i očigledna razlika između zelja i kelja je u izgledu listova: zelje ima glatke listove i okrugle zbijene glavice, kelj ima kovrčavije listove i ovisno o sorti, ili lagano zbijenu glavicu, ili lisnatu gustu rozetu koja ne ide u glavicu.
Slike: lijevo zelje (kupus), desno kelj
Zelje je dosta neotporno na niske temperature i preporučljivo ga je prije prvog mraza maknuti s vrta: spremiti u podrum ili narezati i pripremiti kiselo zelje. To se odnosi na sve vrste zelja: i bijelo (odnosno zeleno), i crveno, i zelje duguljastih šiljatih glavica…
Prvi jači mrazevi i hladnoće uništavaju listove i glavice zelja i karfiola, koje izgnjile i propadaju. Često znaju opstati samo mlade sadnice zelja koje nemaju formiranu glavicu, ali one s formiranim glavicama imaju u pravilu nježnije listove koji ne podnose niske temperature.
Za razliku od zelja, kelj je vrsta koja je vrlo otporna na mraz i podnosi veće minuse. Štoviše, nakon prvih mrazeva se povećava količina šećera u listovima kelja, pa je on i puno bolji nakon prvih mrazeva. Što je dulje kelj izložen hladnoći, to je slađi i blažeg okusa. Ali to će se dogoditi samo na sunčevoj svijetlosti, pa se taj proces ne može oponašati u zamrzivaču. Radi te navedene osobine, kelj je vrsta koju možete imati i brati na vrtu cijele zime i tako uvijek imati svježe povrće. Kupusnjače potječu s mediterana i tamo odlično uspijevaju tokom zime, ali i na kontinentu će se kelj održati i pri većim zahlađenjima. I tako je i na mom vrtu, nakon snijega i tjedna s minusima i do -17, kelj još uvijek zeleni i ukusan:
Kako je za čovjeka najbolje i najzdravije ono povrće koje se uzgaja lokalno i sezonski, prilično je logično da je upravo kelj hrana koja nam raste na vrtu i koju treba više jesti zimi. Kelj je povrće prepuno vitamina i minerala, a pogotovo vitamina C, kalija i bjelančevina, te nije kaloričan. Naravno, lisnato povrće uvijek birajte iz organskog uzgoja, jer uzgojeno u konvencionalnoj proizvodnji nakuplja štetne sastojke u listovima. Stoga, uzgajajte kelj na svom vrtu.
Pri spominjanju kelja mnogi odmah pomisle na varivo od kelja i krumpira. Od njega osim raznih variva možete pripremati popečke i slično. Ja ga radije jedem sirovog i tako mi je puno ukusnije. Postoji jedna odlična salata od kelja nakon koje ćete ga jednostavno zavoljeti kao sirovo povrće: svi kojima sam preporučila ovaj recept bili su oduševljeni i izjavili da im se kelj u ovoj kombinaciji puno više dopada od klasične zimske salate.
Za pripremu salate od kelja treba vam:
glavica kelja
par češnjeva češnjaka
bućino ulje
sol
ocat ili limunov sok
Kelj narežite na tanke rezance ili ga naribajte (po volji dakle, ja volim kad su malo veći «rezanci»). Češnjak narežite na kockice i pomiješajte s keljom, te sve prelijte i pomiješajte s bućinim uljem, malo soli i octa (ili limunovog soka).
Bućino ulje je vrlo bitan sastojak i ovo je kombinacija koja je odličan spoj okusa, oduševiti će vas.
Salatu preporučam konzumirati odmah, jer ako jedno vrijeme stoji pomiješana, kelj poprima miris i okus češnjaka i postaje puno intenzivnijeg okusa po češnjaku.
Osim salate, kelj je odlična namirnica za pripremu zelenih kašastih sokova. Moj recept za zeleni kašasti sok s keljem je:
– 2-3 lista kelja,
– 2-3 jabuke (domaće naravno, ne prskane iz dućana ),
– 1 mandarina i 1 limun i malo kore limuna za aromu (agrumi naravno isto tako moraju biti iz ogranskog uzgoja, koru nipošto ne konzumirajte ako je limun iz dućana – zašto pročitajte ovdje).
– malo vode
PRIPREMA: sve staviti u blender, usitniti i poslužiti svježe.
Za sve koji žele znati više o pripravljanju zelenih kašastih sokova, moja je preporuka knjiga “Zeleno za zdravlje” Victorie Boutenko.
Stoga, osim vrtlarenja u skladu s prirodom, potrebno je i jesti u skladu s prirodom, a kelj je jedna od namirnica koju vam priroda sada nudi. Stoga, uživajte u obilju vitamina i minerala u zelenim listovima kelja. Osim zimske berbe kelja, također zimi možete brati i kelj pupčar, a dosta dugo na vrtu opstaju i brokula, koraba i šenon.
I još jedna mala tajna. Sve kupusnjače nemojte iščupati iz zemlje nakon što ste odrezali glavicu, jer će one potjerati nove glavice. Biti će doduše manje, ali tako ćete imati još jednu berbu na istoj biljci, bilo da se radi o kelju ili o zelju. I većina će tako i preživjeti do iduće godine i potjerati cvjetne stapke, pa možete i skupiti sjeme.
Slika: male nerazvijena glavice se mogu razviti u veće glavice nakon rezanja glavice kelja ili zelja.
Još više o kelju možete pročitati ovdje: Kelj brassica oleracea var sabauda
A sjeme zimskih otpornih lisnatih vrsti kelja možete naručiti iz naše ponude domaćeg sjemenja iz biovrta OVDJE.
Sudjelovanje na razmjeni sjemenja 09.12.2012.
U nedjelju, dana 9.12.2012. u prostorijama Zelene akcije, Frankopanska 1 u Zagrebu održana je razmjena sjemena u organizaciji Zelene mreže aktivističkih grupa.
U Hrvatskoj djeluje više udruga, grupa i pojedinaca koji rade na očuvanju i unaprjeđenju genetskog naslijeđa. Ideja je bila da se okupe, upoznaju, razmjene iskustva i rasprave kako se može zajednički djelovati i pomoći jedni drugima. Na razmjeni je sudjelovala Sunčana Pešak kao predstavnica ZMAG-a, Zlata Nanić, eko opg Pereglin i Silvija Kolar-Fodor, predstavnica udruge Biovrt – u skladu s prirodom, udruge kojoj je jedan od glavnih ciljeva očuvanje biološke raznolikosti. Na razmjeni je sudjelovalo i mnogo pojedinaca, od kojih su neki također donjeli svoje domaće sjeme za razmjenu.
U sklopu razmjene sjemenja održana su i 2 predavanja. Na predavanju Silvije Kolar-Fodor moglo se je čuti više o tome što nije u redu s konvencionalnom poljoprivredom i GMO sjemenjem, te zbog čega je važno uzgajati vlastitu hranu i čuvati domaće sjeme u vlastitom vrtu. Predavanje Povijest u sjemenci Sunčane Pešak govorilo je o tome kako su se razvijale kultivirane vrste, kako su dolazile u naše krajeve i koje poruke možemo izvući pogledom u prošlost poljoprivrede. Obični ljudi, seljaci tisućljećima su uzgajali sjeme na vlastitim gospodarstvima i stvorili svu raznolikost naše hrane.
Slika: predavanje Silvije Kolar-Fodor
Prema projekcijama FAO, u svijetu u posljednjih 100 godina izgubljeno je 90 % domaćih sorti naših kultiviranih vrsta. Organiziranjem razmjene sjemena i predavanjima cilj je bio ukazati na potrebu očuvanja onoga što je još ostalo i dati praktičan i konkretan doprinos očuvanju naših vlastitih genetskih resursa.
Studeni 2012 – sadnja voćaka
Listopad je započeo u višim temperaturama nego je to uobičajeno za ovaj dio godine, ali u skladu s vremenskim prilikama cijele ove jeseni. Listopad sam tako započela s planiranjima za nabavku i sadnju voćaka. A prva planirana kupovina mi je zapravo bila 02.11., dan poslije Dana mrtvih, jer se tada povoljno prodaju neprodane krizanteme. Tako sam planirano tražila i nabasala u jednom trgovačkom lancu velike količine neprodanih krizantema u teglama i vozila sam doma doslovno pun auto prekrasnih krizantema. One mi doduše nisu baš bile neko omiljeno cvijeće do sada jer je bilo samo par vrsti i to je odavno popularno kao cvijeće za groblje, ali zapravo svake je godine sve više i više prekrasnih vrsti, multiflora pogotovo, i jednostavno sam se zaljubila u njih. Kako mi je uvijek tako žao što ostaje toliko neprodanog cvijeća u trgovinama koje je ciljano proizvedeno za određeni praznik, tako volim spašavati cvijeće u trgovačkim lancima od bacanja u kontejnere, jer to često rade s neprodanim cvijećem… Bila sam nakon kupovine u dilemi posaditi ih odmah na otvoreno ili zadržati preko zime na slabije grijanom svjetlom mjestu, dobila sam više preporuka za ovo drugo jer se često ne stignu vani ukorijeniti ako naglo zahladi pa smrznu, bit će sigurnije saditi ih na otvoreno na proljeće. A na vrtu još su cvale krizanteme, podnijele su i prve mrazeve.
Ne odustajem od drvoreda/grmoreda uz sjeverni dio novog voćnjaka, sve se je posušilo što sam presađivala ove zime. Početkom studenog sam načupala mlade bagreme i posadila ih tamo, i još mnogo samoniklih vrbi što sam imala u teglama…zemlja je jako loša tu, puno šljunka, ali jesenska je sadnja bolja za ukorjenjivanje, a i vrbe su s teglama i zemljom bile, pa opet veća prednost za zakorjenjivanje. Također, kako sam sadila sve manje biljčice, koje će imati veće šanse za zakorjenjivanje, obilježila sam ih velikim kamenjem da ih muž ne pokosi, a i zapravo da i ja vidim gdje sam ih točno posadila.
A na vrtu sam dio samonikle salate pokrila agrofolijom, da bolje naraste s obzirom na jutarnje mrazeve – dnevne temperature su sasvim bile ok tijekom cijelog mjeseca, jedino su biljkama smetali poneki jutarnji mrazovi…ovo mi je prvi put da tako štitim salatu i pratim rezultate, do sada sam uvijek ostavljala sve na milost i nemilost prirodi.
Početkom mjeseca sam nakon dalija tek povadila dio gladiola, ostalo još nisam stigla. Također sam malo potrgala suhe suncokrete i astere uz među sa susjedom. Naručila sam sadnice lješnjaka, ogrozda, malina, tayberry, i napravila sam si i popis nabavke novih voćki preko interneta, voćke pogodne za eko uzgoj na srednje bujnoj podlozi, M1o6. Dio voćki koje smo posadili na proljeće se je nažalost ove godine posušio, pa je trebalo popuniti ta mjesta, a i našla sam još mjesta za sadnju. Također sam u jednom lokalnom rasadniku dala cijepiti par vrsti jabuka, ali oni imaju samo slabo bujne podloge, pa te vrste manje narastu ali prije rode. Slala sam dio plemki na cijepljenje i jednom facebook prijatelju u Dragaliću i te su voćke bile spremne za sadnju na jesen, isto ili na divljaku ili srednje bujnoj podlozi. I još nisam mogla odoljeti i skrenula sam u lokalni robni centar i tamo kupila još nekoliko voćki. Uglavnom, posadila sam tijekom studenog preko 50 voćki, i još dvadesetak bobičastog grmlja i 20 lješnjaka. Posađene su jabuke, kruške, trešnje, višnje, breskve, nektarine, marelice, šljive, dunje, mušmule… Najviše sam voćki posadila u voćnjaku što smo ga posadili na proljeće, popunili smo mjesta gdje su se posušile neke voćke posađene ovo proljeće uslijed velike suše ovo ljeto i još je bilo prostora za 2 reda voćaka, a i još sam popunila prazna mjesta u voćnjaku iza biovrta, te na 2 parcele šumskog vrta.
Sve sam voćke odmah zaštitila mrežom jer kod mene ima puno divljači i unište voćke ako nisu zaštićene. Kupila sam na proljeće crne zaštitne mreže, a ove jeseni su pofalile u dućanima, pa sam se snašla s bijelom mrežicom za fasade, tako su odmah i bijele, pa nema potrebe farbati stabla za zaštitu od mrazopuca i štite od divljači. Također, oko korijenja svih voćki sam stavila drobljeno staklo i na taj način zaštitila korijenje od voluharica, jer ih kod mene inače voluharice potamane. Gnojila sam s briketiranim organskim gnojivom, svakoj voćki par šaka. Postoje različita mišljenja oko sadnje s drobljenim staklom i neki to smatraju nepogodnim jer po njima smeta korijenju, ili životinjicama. Zapravo, ja nisam imala izbora jer tu gdje sadim voćke oduvijek postoje “problemi” s voluharicama, kako se sjeća moja majka uvijek su na tim zemljama bili veliki gubitci kad se je sadio krumpir…a i meni su mnoge voćke oglodale i uništile koje sam samo tako posadila…s druge strane, ne odobravam trovanje i zamke za voluharice, nego metode odvraćanja, pa mi se ova metoda čini nekako najpogodnija da bude vuk sit i koza cijela. Naime, da, staklo u zemlji je opasno i možete se porezati na njega, ali voluharica je pametna životinja i čim se jednom poreže odustati će i neće dalje tu kopati, štoviše, zaobilaziti će to mjesto i tako će ostati voćka netaknuta. A da, nisam ukopala staklo sve do površinskog dijela jer ću i oko stabala nešto saditi (npr. krizanteme navodno tjeraju divljač, a ljekovito bilje poboljšava okus voćkama, pa zašto ne probati).
Veliki sam posao imala i s presađivanjem kruške koje mi je pred 2 godine nikla kraj izlaza s terase, pa je već imala i veliki korijen…a da bude još teže, nekim je čudom prilikom radova tu završila zakopana i velika daska koja mi je uvelike otežala iskapanje kruške.
Krušku sam presadila u šumski vrt i dok još malo naraste pojedine grane ću cijepiti različitim vrstama krušaka. Također, posijala sam i jabuke pokraj kruške prošle godine i one su narasle, pa sam i njih presadila.
Nakon sadnje voćki još sam svašta presađivala po šumskom vrtu i voćnjaku, a što sam na proljeće krivo izračunala i na kriva mjesta posadila, odnosno neke sam voćke i drveće preblizu posadila. Tako sam presadila trešnju koju sam na proljeće posadila na južni dio voćnjaka – greška jer dok naraste bude sve zasjenjivala, presadila sam ju na sjeverni dio. Presadila sam i divlji kesten i lipu, iz šumskog vrta na sjeverni dio voćnjaka, pa sam presadila drvo ruj, posadila još nešto grmlja što je bilo kupljeno tijekom ove godine ali radi suše je čekalo u teglama na pogodno vrijeme za sadnju, rasadila sam još nešto voćaka u šumski vrt: šljivu bistricu koja me je čekala kod teta susjeda, te višnje koje se šire rizomima, one divne krupne slatke tamnocrvene, opet su mi nikle u cvjetnjaku kraj susjedinih trešnju… Imam još jedan nedovršeni posao, navoz pepela na gredice češnjaka, taj dio nikako da završim, iako sam se trudila nešto odvoziti i tijekom studenog. A češnjak lijepo napreduje, kao i zimska salata.
Na vrtu su se zelenile i kupusnjače, i matovilec.
.
Krajem mjeseca sam sadila sadnice koje su mi poslali na proljeće iz jednog rasadnika bez da su ih obilježili, pa sam ih posadila u tegle dok ne prolistaju…a kako je bila suša, čekale su u tegli sve do jeseni kad je sigurnije vrijeme za sadnju. I općenito, mnogi vele da je jesen puno bolje vrijeme za sadnju od proljeća, jer ima više vlage i drveće i voćke se bolje ukorijene, u zadnje vrijeme na proljeće su bile česte suše pa se tim teže prime ako se sade na proljeće.
I baš me je dočekao gadan prizor na livadi: netko je ispraznio cisternu sa septičkom vodom na našu livadu…a šetajući do tamo sam vidjela kako su jedni sumještani svoje smeće dovezli i ostavili – ispod hrasta (nije naša parcela, ali svejedno, koji barbarizam kad postoji odvoz, kontejneri, posebne vreće za to…a “ugledni” građani – jedino nisam 100% sigurna da je sve njihovo, jer nisam vidjela, već bi ih prijavila). Ljudske gamadi ima svugdje, baš žalosno
Posadila sam na tu parcelu dakle: 3 katalpe što sam uzgojila iz sjemenja, 1 lipu, 1 orah, 2 višnje, koprivić, brekinju, kesten i javor. Barem mislim da je to, to:) I još je bilo nešto preživjelo na toj livadi od proljeća, gledičija, kesten, par oraha, paulovnija, lješnjaci….uglavnom, i ta je parcela popunjena. Razmišljala sam na toj parceli i pokraj posaditi neke voćnjake, ali me muž odgovara od toga, upravo radi ljudskog barbarizma: ovo nam nije blizu kuće i bili bi često suočeni sa zagađivanjem kao što se dogodilo, i poslije s krađama …baš žalosno.
Do kraja mjeseca sam konačno povadila sve gladiole i kane i spremila ih na sigurno u podrum. Posadila sam i nešto ukrasnog grmlja koje je čekalo u teglama također od proljeća da ga se posadi. Konačno sam posadila lješnjake s južne strane voćnjaka u red i naknadno sam još između njih posadila maline, da sve to skupa bude “jestiva” živica. Obilježila sam ih štapovima od posušenih stabljika suncokreta. Na taj sam voćnjak još na par mjesta za pokus posadila maline: većina ribizla i josta su se posušili tu, pa sad radim pokus kako će malinama odgovarati uvjeti.
I sve do kraja mjeseca sam sadila i presađivala, nešto sam još poslije zaključila da je pregusto pa sam rasadila od voćaka, kupila sam još maline koje rode dvaput na godinu…i sa zadnjim danom u mjesecu sam završila sa svom planiranom sadnjom. Još sam na kraju pobrala nešto mrkve, zelja i kelja i čekala spremna veća zahlađenja i snijeg što su najavljivale prognoze. Vesela sam što sam sve uspjela posaditi, i radujem se svim novim voćkama i drveću koje sam posadila da će rasti u mom vrt(ovim)a.
A tijekom cijelog mjeseca nije bilo većih zahlađenja, tek ponekih mrazeva. Ima puno cvijeća koje cvate i nakon prvih mrazeva, tako da je još puno toga cvalo u mom vrtu tijekom studenog.
Najviše me je oduševila salvia horminium, pogotovo roza: boje na njoj su bile sve intenzivnije kako su dani prolazili
.
i plava je bila prekrasna
.
neuobičajeno, ili zapravo već normalno u ovo doba godine procvali su jaglaci i ljubičice
bobice mjehurice postale su ukusnije, a u potkrovlju, presađen u teglu, procvao je i leopard (ligularia)
Jesen se je divno poigrala i s krošnjama drveća i ukrasnog grmlja
.
lišće spireae pocrvenilo je
pojavile su se i bobice na ukrasnom grmlju, još jedan od ukrasa jeseni: biserak
.
i još jedan biserak, Symphoricarpos orbiculatus coralberry
Nakon duge suše i vrućina, nažalost osjete se i posljedice… mnogo je voćaka počelo cvasti tijekom studenog. Jagode kitnjače su naveliko počele cvjetati, a zapazila sam i jedno drvo kestena svo u cvatu. Nekako sam odmah osjetila golemu žalost… jer biljke se toliko muče procvasti, a uzalud…i ne mogu da se ne zapitam, koliko čovjekove aktivnosti zapravo utječu na takve situacije…baš žalosno.
Zaštitne mreže za voćke
Ukoliko imate problema s divljači koja vam uništava koru voćaka, svakako trebate na neki način zaštititi stabla. Divljač najviše voli koru mladih voćki i na taj način može zapravo vrlo jednostavno uništiti voćku. Dovoljno je da malo oglodaju mladu koru i to je dovoljno da se mlade voćke posuše. Ovu lekciju sam nažalost naučila na teži način: moj voćnjak odnosno parcele nisu ograđene, a iza moje parcele nalaze se otvorena polja i blizu je šumarak. I tako su mi odmah nakon sadnje mojih prvih voćaka bile oglodane dvije voćke, koje se nažalost nisu oporavile od toga. Stoga sam morala brzo zaštititi voćke prije nego ih divljač uništi.
Prvih godina isprobala sam više načina: granje i kolci oko voćaka, kupljene crne zaštitne mreže, mreže napravljene u kućnoj radinosti od pletiva za ograde – više na linku: Zaštita voćaka od hladnoće i od divljači
Osim navedenih načina u tekstu, neki omataju voćke i vrećama koje skidaju na proljeće. To je doduše dobro rješenje za zaštitu voćke tokom zime, ali meni treba cijelogodišnja zaštita.
Ove sam jeseni posadila veću količinu voćaka, a u dućanima su ponestale crne zaštitne mreže. Zapravo, pronašli smo ih u jednom jedinom dućanu, ali bezobrazno skupe: čak po 10 kn/kom, inače sam ih kupovala po 5 -6 kn. A isto tako, kako sam proučavala pojavu pucanja kore na voćkama – mrazopuc, nekako mi se čini da i crne mreže baš i nisu idealno rješenje.
U potrazi i mozganju što napraviti da čim prije zaštitim voćke od divljači, sjetila sam se super ideje: bijela plastična mreža za završne radove u građevinarstvu. Praktična je jer je savitljiva, lako se reže, lako se oblikuje po potrebi oko voćke pa je čak i bolja od crne koja je kruća – što je ponekad problem s voćkama koje imaju niže grane. Također, puno je jeftinija: 5 kn/metar, a za potrebe omotavanja oko voćki rezala sam ih na 40 cm i tako isto dobila veću mrežu koja će biti iskoristiva oko voćki više godina kako one rastu.
Za razliku od gotovih crnih zaštitnih mreža koje se same omotavaju, za ovu vrstu mreže trebate i špagu i malo se više potruditi omotati ju oko voćke. Kako se mreža brzo i sama odmotava, ovo je lakše raditi u paru, pa jedna osobe drži omotanu mrežu, druga veže špagu oko nje. Zavežite mrežu na barem 2 mjesta – pri vrhu i pri dnu, kako se mreža ne bi odmotavala.
Bitno je i da mreža bude čim bliže voćki, radi mogućeg snijega : ako ćete ostaviti previše prostora oko mreže i stabla tu bi se mogao skupljati snijeg, pa ako se nakupi previše snijega mogao bi on sve potisnuti prema tlu uslijed jačeg vjetra. Tako bi moglo sve to uzrokovati čak i pucanje mladog stabla uslijed polijeganja. Stoga je na prvoj fotografiji mreža predaleko od voćke i treba ju bolje omotati oko mladog stabla (naknadno sam to popravila):
Ovakve bijele mreže su mi korisnije i radi mrazopuca. Naime, voćke se boje bijelom otopinom da bi se odbijale sunčane zrake tokom zimi i tako odgodilo zagrijavanje stabala. Radi zagrijavanja dolazi do ranijeg kolanja sokova unutar debla voćke i širenja unutar tkiva, što kora voćke ne prati, pa dolazi do pucanja kore. Kako je mreža bijela, ona zapravo ima 2 funkcije: zaštita od divljači i zaštita od zagrijavanja, a time i pucanja kore voćaka. Također, ove će mreže trajati i kroz više godina, uvijek se po potrebi i rastu stabala mogu odmotati i ponovo povezati. A najbitnije mi je što sam na ovaj način našla na dugotrajno rješenje zaštite voćaka.
Mrazopuc – pucanje kore voćki
Mnogi voćari tijekom jeseni boje svoje voćke pripremljenom otopinom vapna, soli i sumpora, kako bi zaštitili svoje voćke prvenstveno od mrazupuca. Ovaj prilično neobični pojam predstavlja pucanje kore voćaka uslijed naglog zagrijavanja debla pod utjecajem sunčevih zraka zimi. Tada, prema literaturama, dolazi do ranijeg kolanja sokova unutar debla voćke i širenja unutar tkiva, što kora voćke ne prati, pa dolazi do pucanja kore. Jednom raspucana mjesta idealna su meta za napade raznih bakterija i gljivica, te takve rane teže zacjeljuju.
Recept za krečenje koji ćete naći posvud na internetu glasi:
5 kg gašenog ili hidratiziranog vapna
0,5 kg močivog sumpora
0,5 kg kuhinjske soli
Voda (prema wikipediji rijedi se u omjeru 1:4 za rijetku, i 1:2 za gustu smjesu)
1 dcl mlijeka – neki stariji voćari dodavaju i mlijeko
Preporučljivo je da ova otopina odstoji prije primjene barem 24 sata, i naravno, koristite rukavice i pazite da ne udahnete vapno prilikom pripreme. Močivi sumpor je fungicid koji uništava štetne gljivice na kori i odbija štetnike. Sol daje ljepljivost smjesi. Preporučuje se korištenje gašenog vapna (prodaje se u plastičnim kantama) jer se smjesa mnogo bolje drži na kori nego ona pripremljena od hidratiziranog vapna (vapno u vrećama).
I prema uputama, kako bismo spriječili pojavu mrazopuca, ova se otopina primjenjuje obavezno na jesen. Debla voćaka premažite od zemlje pa sve do iznad račvišta grana. Naime, mjesto gdje grane izlaze iz debla osobito je osjetljivo na mrazopuc. Ukoliko na deblima zamijetite pojavu pucanja kore, takve rane je dobro očistiti od trule kore sve do zdravog tkiva i premazati voćarskim voskom.
Bitno je dakle da je to na jesen, jer upravo tokom zime bijela boja odbija sunčeve zrake i sprečava zagrijavanje i prijevremeno kolanje sokova.
Ovo je dakle jedan od načina i objašnjenja kako spriječiti mrazopuc. Ja ga dosad nisam koristila (fotografija nije s voćke u mom vrtu), a ima više razloga za to.
Kako je kod mene odmah iza voćnjaka polje, i malo dalje šumarak, divljač je stalno prisutna u mom voćnjaku, te mi je divljač često oglodala mlade nezaštićene voćke. Tako sam odmah nakon sadnje morala kupovati i stavljati zaštitne mreže oko mladih stabala. A te mreže koje postoje danas na našem tržišti su – crne. Hm, ovo baš ne ide u prilog cijeloj ideji da voćke treba bojiti bijelo kako veli dio struke – zašto onda odmah i ne proizvode bijele mreže? Jer ako i obojim voćke, pa onda stavim crnu mrežu na to stablo, opet imam problem s zagrijavanjem i pucanjem kore koju želim spriječiti.
Drugo, ne puca uvijek kora voćaka uvijek, pa možda sve to i nije tako jednostavno kako se isprva čini. Današnji intenzivniji uzgoj voćaka, jača gnojidba i jače orezivanje isto tako može izazvati prebujan rast i pucanje kore. Koliko sam imala prilike primjetiti, ima veze i s vrstom voćke. Dolje ispod su 2 trešnje koje imam posađene jednu nedaleko od druge, posađene u isto vrijeme – ali 2 različite vrste. Jednoj je popucala kora (stella), drugoj uopće nije (lionska rana). Sve mi to govori da izbor vrsti za određeno podneblje ima itekako veliku važnost. Danas se u intenzivnoj poljoprivredi daje prednost samo rodnim ili na druge načine komercijalno zanimljivim vrstama, ali činjenica je da su vremenski uvjeti rasta posvud drukčiji, te će tako neke vrste bolje rasti u našem podneblju, ali neke ipak ne.
Slike: Dvije različite vrste trešnje, posađene jedna blizu druge: jednoj je ispucala kora (stella), drugoj nije (lionska rana)
Rane koje su nastale uslijed pucanja na trešnju zamazala sam voćarskim voskom, a to dakle radim s svim ranama na voćkama. A kako pratim voćke kod mene, koje doduše nisu jako stare, nema nekog pretjeranog pucanja kore. Ja voćke zapravo niti ne obrezujem i trudim se otpočetka formirati rast voćke koji kasnije neće trebati obrezivanje. Također, sadila sam ih više razmaknutima pa će imati prostora za rast i ne gnojim intenzivno voćke. Bila sam u posjeti i jednom voćnjaku nedaleko mene u kojem uzgajaju jabuke na slabo bujnim podlogama i oni također ne kreče svoje voćke i nemaju problema s mrazopucom. Želim dakle reći: ovo je doduše pojava koja se pojavljuje na voćkama, ali bojanje voćaka nije nužno jedina, i možda čak niti najučinkovitija zaštita. Također, zagrijavanje i nije možda jedini uzrok pucanja kore voćaka.
Kako meni znatno veći problem predstavlja divljač koja mi uništi mlade voćke ako ih ne zaštitim, a kako su crne mreže u suprotnosti s teorijama o mrazopucu, došla sam do nove ideje kako zaštititi istodobno voćke i od divljači i od zagrijavanja tj. preranog kolanja sokova u stablu voćki.
Više o tome pogledajte na slijedećem linku: Zaštitne mreže za voćke
