Boje jeseni na Martici
Martica je malo jezerce u susjednom selu, Mačkovcu u Međimurju. To jezerce je nekada davno bilo puno bitnije u životima lokalnih ljudi. Baka mi je znala govoriti kako su nekada svi mještani okolnih sela, pa i mog, u tom jezercu močili lan, pojili stoku…Bilo je to narodno blago, koje je bilo bitno za preživljavanje lokalnih ljudi. Sjećam se da me je djed kao klinku vodio zimi na klizanje, kad je bilo potpuno zamrznuto. Često sam i sama šetala do tog jezera, i lutala šumarcima oko njega.
Ali stvari su se promijenile razvojem “civilizacije”, ljudima nije više bilo nužno za opstanak. Pred nekih 15-tak godina, jezero je bilo privatizirano i prodano. Novi vlasnik je tu izgradio kolibicu, obnovio ribnjak, oformirao malo gospodarstvo s malo peradi i otvorio malo kafić…u svakom slučaju nije se puno promijenilo, ali kako se tu sad okupljaju ljudi, održavaju razni skupovi, nisam jako dugo bila tamo.
Nedavno sam odlučila pogledati to mjesto s kolegicom, u jesenskim bojama bilo je predivno tamo prošetati. Pitale smo vlasnika za dozvolu da malo razgledamo i nije imao ništa protiv. Bio je prekrasan, sunčan dan, 15.11.2012., i trenutak je bio jednostavno predivan.
Jesen u svoj svojoj ljepoti, prepuna šarenih boja. Toliko jednostavna, a toliko prekrasna. Jedan trenutak, u kojem jednostavno osjetiš da si tu sada, u tom trenutku, i da si oduševljen prirodom oko sebe. I samo dišeš. Prekrasno i smirujuće.
Prošetale smo i preko mostića, u šumarak, gdje smo naišle na mnoštvo crvenih gljiva ludara…
I pogled kroz krošnje prema nebu… mir i lagano padanje lišća na laganom jesenskom povjetarcu…
Na kraju pogled preko ceste na drveće u jesenskim jarkim bojama pri odlasku, i na puteljak kojim se vraćamo doma.
Prirodom bez granica, humanitarna akcija
Tekst preuzet uz odobrenje autorice s web stranice Studio Martina & Natura
Prirodom bez granica humanitarna akcija
Objavljeno 22.11.2012. autor Studio Martina & Natura
U Rijeci će se uoči Božičnih blagdana 7. i 8.12. održati velika humanitarna akcija pod nazivom “Prirodom bez granica”. Misao vodilja je promoviranjem prirode i suživota sa prirodom činiti prirodno a to je pomoći djeci bez roditeljske skrbi.
U tu svrhu u okviru pojekta će u petak 7.12.2012. biti organiziran absail (spuštanje po užadi) sa 4.-tog kata Robne kuće Korzo od 10.00 – 17.00 h gdje će se svi punoljetni zainteresirani građani moći spustiti po alpinističkoj užadi uz asistenciju Hrvatske gorske službe spašavanja. Za ovu mogućnost građani će moći donirati novac za nezbrinutu djecu.
Drugi dio ovog projekta će se održati sutradan u prostorijama udruge Auris blizu Erste banke na Korzu, u Kružnoj ulici br.8 (ulaz do Palacha) 3 kat, gdje će tijekom subote 8.12.2012. biti organiziran neslužbeni festival sa temama o ljekovitom bilju, sirovoj hrani i biovrtlarstvu. Predavanja će se odvijati od 13.00-19.00 h sa nizom najeminentnijih predavača sa tog područja. Građani će također moći za tu priliku donirati novac za nezbrinutu djecu. Naglasak svih predavanja je na konkretnoj i uporabnoj strani biljaka i tehnika upotrebe biljaka koje se obrađuju.
13.00 – 14.00 Anton Rudan
“Samoniklo jestivo bilje”
14.00 -15.00 Aleksandra Ožanić
” Čudesan svijet cvijetnih esencija – Bachove kapi”
15.00 – 16.00 Martina Bogdanić, fitoaromaterapeutkinja
” Ljekovito bilje i eterična ulja za jačanje imuniteta”
16.00 – 17.00 Silvija Kolor Fodor, biovrtlarka
” Zašto je bitno imati svoj biovrt”
17.00 – 18.00 Ivan Lesinger, fitoterapeut i homeopat
” Kućna biljna ljekarna”
18.00 – 19.00 Spomenka Marković , row food praktičar
”Živa hrana, row food”
Tijekom predavanja 8.12. u susjednoj prostoriji će grupa solidarne razmjene “Pod Učkon” organizirati razmjenu bio-sjemenja biljaka. Pozivaju se svi zainteresirani vrtlari da na razmjenu dođu sa svojim zalihama sjemenja sa naglaskom na stare sorte biljaka.
Ovdje bi posebno naglasili da svi predavači kao i svi uključeni na bilo koji način u organizaciju, u potpunosti doniraju svoje vrijeme, trošak puta i znanje te sve obavljaju u potpunosti na volonterskoj bazi. U tom smislu sa posebnom naglaskom najavljujemo poznatu hrvatsku biovrtlarku Silvek (Silviju Kolor Fodor) koja će zbog predavanja na ovom projektu doći čak iz Čakovca.
Inicijatori projekta su Martina Bogdanić, fitoaromaterapeutkinja, voditeljica Udruge za fitoaromaterapiju “Studio Martina&Natura” i Boris Pavelić, planinar visokogorskog opredjeljenja, pročelnik visokogorskog odsjeka u Planinarskom društvu Kamenjak. Martina i Boris su članovi pustolovne udruge Banina pod čijim okriljem i organizacijom se odvija čitav projekt, kojim će se skupljati novac za Dom za djecu Ivana Brlić Mažuranić iz Lovrana ( područna jedinica Rijeka, za nezbinutu djecu od 0-3 god života) te udrugu Kolajna ljubavi (koja je izgradila i vodi sirotište u Tanzaniji). Sve prikupljene donacije će se ravnomjerno rasporediti između ove dvije institucije koje skrbe o djeci. Suorganizator projekta je Hrvatska gorska služba spašavanja bez čije pomoći se projekt uopće ne bi mogao održati.
Pozivamo vas da dođete poslušati zanimljiva predavanja, popijete šalicu čaja, upoznate se i razmijenite iskustva sa ljudima sličnih interesa te svojom donacijama pomognete uljepšati blagdane mališanima koji će te dane provesti bez svojih obitelji.
Martina i Boris
Ovim putem pozivamo sve zainteresirane ljude dobre volje koji bi htjeli sudjelovati u ovom projektu kao volonteri da se jave isključivo na email adresu fitoaromaterapija.martina.natura@gmail.com sa naslovom “za volontere”. Preko nje će svi zainteresirani dobiti prijemni obrazac za volontere. Putem njega ćemo odabrati ljude koji bi nam bili najpotrebniji za provođenje projekta te ih pozvati na sastanak volontera. Veselimo se vašem odazivu, potrebni ste nam!
Uspješno završena Škola vrtlarenja 2012 udruge Biovrt
Dana 10.11.2012. godine održana je deseta radionice iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”. Time je završen ovogodišnji ciklus radionica koji se je održavao u Novom Selu Rok u biovrtu predsjednice udruge i voditeljice Škole vrtlarenja Silvije Kolar-Fodor. Na radionicama je prisustvovalo 19 polaznika iz Međimurja, Varaždina, Varaždinskih toplica, Ludbrega, Remetinca, Zagreba, Kutine, a sudjelovala je i volonterka Europske volonterske službe iz Francuske.
Škola vrtlarenja sastojala se je od ciklusa od 10 radionica od svibnja do studenog ove godine, a objedinila je teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:
Samoniklo jestivo i ljekovito bilje, Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka, Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja, Korovi u vrtu, Malčiranje, Bolesti biljaka, Štetnici i saveznici u vrtu, Cvijeće u vrtu, Berba i spremanje plodova, Nastajanje i sakupljanje sjemenja, Priprema vrta za zimu i Kreiranje šumskog vrta i sadnja voćnjaka.
Radionice su bile kreirane u skladu s aktualnim radovima na vrtu i stvarnim potrebama, tako da su redoviti polaznici Škole vrtlarenja prošli jedan cijeli ciklus vrtlarenja odnosno naučili sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje.
Neovisno o predznanju, u Školi vrtlarenja sudjelovali su i početnici i iskusniji vrtlari. Jedan od rezultata Škole vrtlarenja je i priručnik o biovrtlarenju koji će biti izdan u proljeće 2013. godine.
Iduće radionice vrtlarenja početi će se održavati od proljeća iduće godine, a biti će pravodobno najavljene na internet stranici www.biovrt.com .
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor, predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, suradnica – autorica tekstova na portalu sirovahrana.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te iskusna dugogodišnja biovrtlarka.
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Evo osvrta nekoliko polaznika Škole vrtlarenja:
Iako već godinama imam(o) vlastiti vrt i uzgajam vlastito povrće (ne toliko da bih zadovoljila vlastite potrebe – za sada) i iako dosta toga znam, ili sam mislila da znam, puno sam novoga naučila. A kasnije se, nakon škole vrtlarenja kod Silvije Kolar – „Biovrt – u skladu s prirodom”, ispostavilo da bi bilo dobro par stvari koje sam do onda znala, što prije zaboraviti – npr. „štihanje” vrta, okopavanje, gnojenje, pljevljenje pa čak i zalijevanje u nekim fazama rasta biljke…Umjesto toga često je dovoljno malčirati, pa malo „poravnati” sadnice, ponešto naučiti o vrsti tla koje nam stoji na raspolaganju i koje biljke uspijevaju na takvom tlu, pa naučiti nešto o kukcima i gusjenicama i pticama i glistama i mravima… O njihovim prehrambenim navikama, o njihovim sklonostima, o njihovim prijateljima i neprijateljima, pa im umjesto našeg špinata ponuditi mladu lobodu, pa poneku glavicu kupusa sakriti u tajni dio vrta da ih „dlakavci” i šarene uši ne pronađu, pa onima koji su nam korisni izgraditi skloništa, hotel – samo da ne odu… Pa im ukrasti poneku ideju o preživljavanju…Pa…sad vidim da je to toliko toga što sam sve otkrila i naučila u tom relativno kratkom vremenu (nisam prisustvovala od početka) da bi mi trebalo puno papira da to opišem, ali to opet nije to. Jer je bilo poučno, zabavno, ugodno u društvu svih polaznika, vani u prirodi, na zemlji, na otvorenom, a prije svega ponajviše me se dojmio Silvijin pristup tome što radi. Ponajprije jako je očito, osim što je kompetentna i jako puno zna i iz vlastitog iskustva, da ona to voli. Promatra, istražuje, isprobava, prati…zapravo daje biljci priliku i uvjete da se maksimalno razvije bez previše njenog uplitanja. A to je za mene izraz dubokog shvaćanja i poštovanja zemlje i prirode. A gdje je poštovanje tu je i zahvalnost. Ići ću opet.
Ljubica
Draga Silvija!
Hvala Vam što ste organizirali višemjesečnu Školu biovrtlarenja i uvjerili nas da je za učenje svako vrijeme pravo vrijeme. Prateći cikluse od sjetve do degustacije uvidjeli smo da je vrtlarstvo neiscrpna tema. Rezultati vrtlarenja često su začuđujući i nepredvidivi, ali se uvijek vrijedi potruditi. Zadovoljstvo je bilo podijeliti sjeme, sadnice, reznice, plodove, ali je dragocjenije podijeliti znanje i stoga Vaš priručnik očekujemo s nestrpljenjem.
Jasminka i Marko
Tijekom Škole vrtlarenja dobila sam poticaj za aktivno kreiranje vlastitog biovrta, a također i praktična znanja koja ću primjenjivati već od ove godine. Uzgajanje vlastite hrane omogućava mi samostalnost i zdravlje, ali i radost zbog boravka u Prirodi.
Pohađanje Škole vrtlarenja preporučila bi svima koje kopka želja za drugačijim, svjesnijim i boljim životom za sebe i svoju obitelj.
Marina
Silvijin biovrt jedan je od ljepših u kojem sam bila prvenstveno jer veliku pažnju posvećuje biološkoj raznolikosti i organskim tehnikama rada s biljkama. Kada sam došla na prvu radionicu ostala sam ugodno iznenađena štoviše potpuno sam se oduševila atmosferom, ali i činjenicom da sam došla na mjesto gdje se spaja teorija i praksa.
Pristup radu vrlo je profesionalan što se meni dopada budući da sam kroz iskustva s drugih radionica ostala pomalo razočarana površnim prijenosom znanja. Vrijednost ovih radionica leži upravo u bogatom iskustvu koje se na vrlo efikasan način prenosi s učiteljice na učenika – od obrade tla do skupljanja sjemenja.
Sa zadovoljstvom mi je pohvaliti Silviju i najaviti svoj dolazak sljedeću vrtlarsku sezonu.
Andreja Čoh
Listopad 2012 – i ljeto, i zima
Listopad je počeo ljetno, toplo, sunčano i ugodno. Iskoristila sam to divno vrijeme i skupljala sam sjeme, malo sadila trajnice koje sam nakupovala, selila tegle sa sjevera terase ispred kuće na toplije na jug… Tri dana sam ručno vadila ostatak, tj drugu polovicu krumpira, svaki dan po sat-dva, usput sam odmah sav korov s te gredice stavljala pokraj kao malč pa je zato duže to ručno trajalo ali sam tako super pripremila gredicu za češnjak koji sam poslije sadila na tu gredicu. Puno je povrća lijepo raslo početkom listopada. Paprike su konačno lijepo rodile radi dosta kiše, i bile su prepune pupoljaka:
Brala sam i ljetnu rotkvu, a konačno je i brokula rodila, koja voli hladnije vrijeme:
Najkasnije posijani grah tek je bio u cvatu, a tikvice posijane tokom srpnja počele su roditi, tako da sam opet brala svježe tikvice u vrtu.
Početak listopada, osim astera koji su počeli cvjetati već krajem rujna, obilježio je i trolisni suncokret u cvatu. Iako je prilično visoki, isplati ga se imati radi prekrasnog izgleda dok cvate. A ispred kuće procvao je i bršljan, koji privlači jako puno kukaca – pčele, ose, stršljene, osolike muhe, muhe… u vrijeme cvatnje sve oko bršljana zuji.
Na vrtu je dominirao cosmos; iako cvate cijelo ljeto, nekako je tek sad došao u prvi plan
a oduševljavale su me i margerite i gomphrena, te dalije u cvatu
Prvu sam polovicu listopada uglavnom sadila češnjak. Kako sam na proljeće prilično kasno kupila malo više češnjaka i nisam sve stigla posaditi, ostatak je uspio u garaži dočekati jesensku sadnju. A veliki dio češnjaka kojeg sam posadila na proljeće nisam niti tijekom ljeta povadila, nego sam ga ostavila da dalje raste, jer nije stigao narasti u tako kratkom vremenu. Taj češnjak je lijepo opet niknuo na jesen. A ostalo sam dakle počela saditi. Počela na saditi na gredici na vrtu br 2 na dijelu gdje je rastao grašak i cvijeće. Ta gredica je bila pomalčirana pa nije rastao puno korov; tu sam bockala češnjak koji mi je ostao od proljetne sjetve
Gredice sam poslije sadnje prekrila drvenim pepelom i još na to sam stavila malč od korova: pepeo je radi gnojidbe kaljom kojeg on sadrži u većim količinama, a malč da se češnjak malo pomuči niknuti van…jer onda stvara veće češnjeve. Osim toga, ovaj drveni pepeo koji je zapravo odstajali pepeo od prošle sezone i još su ga pročeprkale kokoši mi je odličan jer kad njime prekrijem gredice, zemlja ispod ostaje rahla i nemam puno korova, stoga ga jako rado koristim i za češnjak i za luk. .
Nakon prve sadnje došao je na red češnjak koji sam kupila krajem ljeta za jesensku sadnju, ukupno 30 kg: i jesenski (rani i kasni) i proljetni. Prema preporuci prodavatelja, sve tri vrste sam posadila na jesen, jer češnjak raste tijekom zime, a i proljetni može prezimiti bez problema. Za početak je moj otac pokraj potanjurao gredicu gdje je bio krumpir i dio pokraj, jer su me nagovorili na to da će biti lakše radi dosta korova što je tu ostalo: prvo sam se mučila lijepo posložiti gredicu jer su tanjurače nabacale zemlju na sve strane, zatim sam vidjela da ovo pokraj nema smisla jer ne mogu samo tako potanjurano posložiti. Kad je otac još i izorao pokraj je napravio još veću rupu, tj veliku razliku u nivou zemlje, pa s tanjuračama još nabacao zemlju na sve strane. Prilično sam se namučila to grabljama sve iznivelirati, i napravila sam 2 uzdužne gredice, prva je ona s malo raslinja na početku, pa sam nastavila s češnjakom, i druga, nova (širim vrt br 2 ) odmah pokraj. Uglavnom, ako s ide samo na 2 gredice, mislim da je učinkovitija ručna obrada od strojne, pametno je iskoristiti gredicu gdje je prije bio posađen krumpir jer je ta gredica onda dobro prekopana, a za češnjak treba biti rahla zemlja.
Nakon sadnje češnjaka još sam posadila i par pakiranja luka, srebrenca i ljubičastog, i malo ljutike za probu. Inače dosad nisam imala dobra iskustva sa sadnjom luka na jesen, uvijek mi je bio ljepši on koji je bio posađen na proljeće, ali odlučila sam još jednom probati. Zatim sam na rubove gredica rasadila zimsku salatu, ona će u rano proljeće ići u glavice. Pepeo nažalost nisam do kraja navozila, nadam se da će biti vremena za to u studenom.
17.10. mi je poštom stigao ječam koji sam naručila od jednog čovjeka koji ga godinama uzgaja, njegovo sjeme, i odmah smo to pobacali po jednoj parceli. Imam plan nabaviti stare sorte žitarica i to uzgajati na većim parcelama što smo kupili…zapravo nismo točno sigurni što bi sve uzgajali, ali isprobavamo s vrstama za koje nam ne treba kemija . Bila sam prilično u šoku od spoznaje da više u dućanima nema starih sorti žitarica za kupiti, samo hibridi…i nisam očekivala da ću zapravo morati krenuti u pravu potragu za starim vrstama žitarica.
Tijekom listopada opet sam bila u potrazi za lukovicama u dućanima. Izbor je svake godine sve lošiji, a cijene lukovica sve skuplje. Kupila sam tek nešto šafrana, narcisa, malo zumbula, irisa i muscare i posadila ih u šumski vrt, tako da osiguram cvatnju i šarenilo tamo i u rano proljeće.
Novost u vrtu su i sklonište za ježeve, te prva etaža hotela za kukce koje smo napravili na radionici Škole vrtlarenja 21.10.2012.
I to je bio posljednji lijepi sunčani i iznadprosječno topli dan u listopadu, nakon toga počele su magle i kiše, te je bilo znatno hladnije. Ipak, nije još bilo mraza. I to mi je zapravo super za ovu godinu, činjenica što mraza nije bilo sve do potkraj listopada. Prijašnjih bi godina mrazevi bili odmah početkom listopada i uništili svo osjetljivo bilje, a poslije toga je bilo ugodnije vrijeme. Ove se je godine srećom to nije dogodilo, i sve je rodilo i cvalo tijekom skoro cijelog listopada. Doduše, grah koji je bio sijan kasnije ljeti ipak nije stigao dozoriti i pred zahlađenje sam ga pobrala i iskoristila kao mahune.
A zahlađenje je bilo najavljivano za 27.10. To razdoblje do zahlađenja imala sam puno posla u vrtu. Prvo sam dobila na poklon 3 velika stara grma crvenog ribiza, koje je trebalo podijeliti na manje i posaditi. Podijelila sam ih na nekih 20-tak manjih grmova i posadila posvud između većih voćaka. Zatim sam pobrala svo osjetljivo povrće s vrta, ono koje ne može podnijeti prve mrazeve: grah, mahune, tikvice, paprike, rajčice… U jednu sam teglu posadila i par stabljiki graha koji nažalost nije stigao dozoriti, a kako sam dobila na poklon tek par sjemenki, nemam ga za sjeme, te je ovo pokušaj da se tako grah dozori do sjemenja. Isto sam tako posadila i tomatillo u tegle, niti on nažalost ove godine nije uspio dozoriti na vrtu, pa sam sve to odnijela na potkrovlje i nadam se da će uspjeti dozreti.
U tegle sam pospremila i do cvijeća koje ne može prezimiti vani. Prve su na red došle anđeoske trublje – brugmansije, koje su obilnije počele cvjetati tek na jesen. Stoga sam ih iskopala prije mraza, posadila u velike tegle i spremila na potkrovlje, da im produžim cvatnju. U tegli je završila salvia coccinea “Lady in red”, koja je inače trajnica ali ne može podnijeti velike minuse, pa sam ju presadila u teglu i također spremila na potkrovlje, kao i steviju, acmellu, perikalis, morski luk, biljku leopard, sparaxis, ismene, belamcandu…
Osim vrtnih, na potkrovlje i u “mačju sobu” sam pospremila i sve tegle koje sam imala na terasi, a toga je puno kod mene. Sve su to uglavnom osjetljive biljke i ne podnose mrazeve, stoga je bitno da budu na sigurnom prije mraza.
A na vrtu nažalost sve dalije su ostale rascvjetane čekati prvi mraz. Strašno mi je teško bilo vidjeti ih tako divne i znati da ne mogu podnijeti mraz i da će sve biti uništene. Stoga sam, iako to inače ne radim, potrgala nešto cvjetova i podijelila ga posjetiteljima za vazu, i u svoju sam vazu stavila nekoliko cvjetova…da barem malo duže potraju.
Na vrtu sam još imala puno sjemenja za pobrati, više manje vlažnog, ali sam ga brzo osušila kraj peći. Također, konačno je dozorila i soja, te sam i nju pobrala i stavila sušiti na potkrovlje.
Pobrati je trebalo i zelje kojemu smetaju jači mrazevi. Većinu sam glavica pobrala, dio pospremila za zimu, a veći dio sam odnijela k baki za pripremu kiselog zelja. Kelj s druge strane podnosi mraz, štoviše, bolji je nakon prvog mraza jer mu se povećava količina šećera. Stoga kelj ostavljam na vrtu.
A na vrtu je još bilo prekrasnih prizora…pogotovo nakon jutarnje rose na krizantemama
i grašku šećercu kojeg sam opet sijala tokom ljeta
a konačno je procvala i cimicifuga, dok je crnooka suzana još uvijek cvala na ogradi.
I tako, tjedan dana sam žurno sve sadila, spremala…napisala sam si čak i popis da nešto ne zaboravim… svejedno nisam sve stigla napraviti što sam htjela, ali to što je ostalo može se napraviti i poslije. A zahlađenje je došlo kako je i bilo najavljeno…u noći s 27. na 28.10. počela je padati kiša, a probudili smo se prekriveni snijegom.
Puno toga je bilo uslijed težine snijega polegnuto, te iako se je snijeg brzo otopio, za mnoge je biljke to bio kraj. A posvud diljem Međiumirja i Zagorja događale su se tužne stvari: kako nije bilo prije mrazeva, drveće je zadržalo većinu lišća, pa je prilikom snijega jako puno snijega ostalo na granama i uslijed te težine, pucale su grane i rušila se drveća…baš tužno.
A prvi pravi mraz dogodio se je 30.10.2012. i uništio je najosjetljivije biljke na vrtu. Bio je to kraj daljama, rajčici, papriku, cosmosima, kadificama…baš tužno. Tek ponešto je ostalo cvjetati, ali nažalost puno je više toga nepovratno uništeno za ovu vrtlarsku sezonu. Korjenasto povrće može podnijeti te prve minuse te sam dan prije tek dio cikle, daikona i repe spremila u podrum, a većina je još na vrtu. To je posao koji uglavnom odgađam za studeni, kao i vađenje gladiola, kana… Zadnji dan u mjesecu odlučila sam povaditi dalije, jer ih je mraz potpuno uništio. Nekako sam se za njih najviše uplašila da slučajno ne počne jače smrzavati, a one su najosjetljivije, te sam ih čim prije htjela spremiti na sigurno.
Daikon me je ove godine iznenadio kako veliki može izrasti, kako nema puno podataka na internetu o njegovom uzgoju (ili ih ja nisam našla), ne znam kako podnosi minuse, te sam dio ostavila i pomalčirala na vrtu, a dio spremila u podrum – voljela bih si uzgojiti sjeme.
A krajem listopada počele su cvasti – ljubičice. Ova je pojava već nešto sasvim normalno u mome vrtu svake jeseni.
Iako je već pao i snijeg i iako je već dosta zahladilo, radovi u vrtu još nisu niti približno gotovi, ima još puno toga za uraditi na vrtu ove godine. Stoga nastavljam intenzivno s radovima na vrtu i u studenom
Održana deseta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja 2012
Dana 10.11. 2012. održana je deseta i posljednja radionica iz ovogodišnjeg ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su kada i kako koristiti agretekstilnu foliju na vrtu, kako izvaditi i pohraniti lukovice dalija, kana i gladiola, te što učiniti s ostacima suncokreta na jesen.
Osim navedenog, glavna tema radionice bila je sadnja i zaštita voćaka. Polaznici su naučili kako se sade voćke, kako ih prilikom sadnje zaštititi od voluharica i kako ih pravilno pognojiti. Također je bilo govora i o zaštiti kore voćaka od nametnika i sve o mrazopucu, te kako zaštititi voćke od te pojave.
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje: Škola vrtlarenja – ‘U skladu s prirodom’ ,
Cvijeće koje podnosi prve mrazeve
Jesen je već debelo zakoračila i bližimo se zimi. Snijeg je u mom kraju već padao krajem studenog i bili su već prvi slabiji mrazevi. A to znači kraj cvatnje mnogim biljkama. Preko noći sve rascvjetane dalije su posmeđile, dragoljubi su se smežurali, kadifice su su se prestale šareniti… prvi mraz uništi najosjetljivije biljke. I na povrtnjaku je ista situacija: nema više paprika, rajčica, tikvica, graha…, ali zato još uvijek rastu kelj, rotkvice, repa, cikla…
Slike: prvi mraz uništio je ove godine kod mene dragoljub i kadifice
Ako imate sreće, neke biljke u zavjetrini ili ispred kuće mogu preživjeti taj prvi val mraza i nastaviti cvjetati, kao npr cosmos kraj kuće kod mene, no na čistini cosmosi nisu imali šanse. Ali postoje mnoge biljke koje nastavljaju cvjetati i nakon prvih slabijih mrazeva, kao da se ništa nije dogodilo. Evo nekih od njih koje se i dalje šarene u mojem vrtu.
Prvi od njih svakako je neven. On zapravo ne voli velike vrućine i tada obolijeva od pepelnice i prestaje s cvatnjom. Naprotiv, u hladniju jesen od uživa na vrtu, cvijeta na svakom kutku. Ako zime budu izrazito blage, čak i prezimi do proljeća, s time da onda samo kratko razdoblje malo većih hladnoća ne cvate.
Vrlo slično nevenu ponaša se i kalifornijski mak. On također ne voli vrućine i čeka zahlađenje da opet procvate. A ne odustaje niti gaura: nastavlja cvjetati nakon prvih slabih minusa.
Nakon prvih mrazeva intenzivnije su boje na salviji horminium.
I gaillardia ne odustaje: nastavlja se i dalje šareniti na cvjetnim gredicama. A rudbeckija hirta, iako malo “spržena” mrazom, također nastavlja cvatnju.
Krizanteme također mogu podnijeti prve mrazeve. Doduše, bolje je da se malo pokriju nekom zaštitom (tkaninom, agrotekstilom) dok se najavljuju mrazevi, ali i ako to ne učinite, doduše ne više tako svježih cvjetova, ali nastaviti će cvatnju.
S cvatnjom često nastavljaju i lavatera, i alcea rosea, i crni sljez…većina vanjskih sljezolika dobro podnosi prve mrazeve i nastavlja s cvatnjom. To je odlično za pčele i bumbare koji ih jako rado posjećuju, pogotovo crni sljez.
A odlična biljka za pčele i bumbare je crvena nežareća kopriva koja također ne voli vrućine, nego cvijeta na proljeće i jesen, te također bez problema podnese prve mrazeve. Stolisnik nerijetko često procvate u kasnu jesen na livadama.
Zijevalica također često procvate poslije mrazeva.
Cvatu i potentilla i delphinium koji radi suše kasni s jesenskom cvatnjom. Niti mraz ga nije spriječio.
I jednogodišnji kokotić, delphinium ajacis se plavi posvuda po vrtu…doduše više nije tako bujnog rasta i cvatnje, ali izgleda veselo na vrtu. Ne odustaje niti Mamuzica – Centranthus ruber.
A i jedna od mojih omiljenih cvjetnica, scabiosa, se neda prvim mrazevima.
]
I jedan od već uobičajenih prizora u mom vrtu u ovo doba godine – vjesnici proljeća cvatu u kasnu jesen: ljubičice i jaglaci.
Ovo je tek jedan dio biljaka koje cvatu kod mene nakon prvih mrazeva. Takvo razdoblje kada su jutra nešto hladnija i kad se pojave mrazevi, ali ostatak je dana relativno ugodno, mogu potrajati i par mjeseci. Stoga svakako u svoj vrt pokušajte posaditi i nešto od cvjetnica koje podnose prve minuse, tako da vas svojom cvatnjom mogu uveseljavati i kad većina biljki u vrtu biva uništena od hladnoće.
A postoji i cvijeće koje se ciljano sadi za zimsku cvatnju sve do proljeća: maćuhice
Stoga, niti kasna jesen, pa čak niti zima ne moraju biti bez šarenila na vrtu:)
Spremanje dalija za zimu
Svake jeseni nakon prvih mrazeva u našim krajevima vrijeme je za spremanje dalija za zimu. Dalije su porijeklom iz toplih područja i nisu evolucijski prilagođene niskim temperaturama, ali srećom radi svojih gomolja mogu podnijeti razdoblje mirovanja ako ih spremimo na mjesto sigurno od smrzavanja (podrum ili slično).
Dalije su cvijeće koje je jako često u cvjetnjacima mnogih vrtlara/ica. Radi tolike raznolikosti (postoji čak preko 20 000 kultivara) doista im je teško odoljeti, a gomolji se svako proljeće mogu naći u cvjećarnama i trgovačkim lancima koji drže lukovice. Više o dalijama pročitajte na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/dalija-georgina-dahlia/
Kako dakle dalije nisu prilagođene niskim temperaturama, prvi ih mrazevi potpuno unište: preko noći od bujnih zelenih grmova prepunih cvjetova ostaje “popareni” ostatak grma koji počinje brzo propadati. Stoga gomolje nakon tih prvih mrazeva treba spremiti u podrum, i to treba učiniti prije jačih smrzavanja. Prvi mrazevi dakle ne štete gomoljima koji su u zemlji, jer u zemlji dolazi do zamrzavanja kod jačih i dugotrajnijih hladnoća. Ali ipak, nemojte dugo čekati. U toplijim krajevima Hrvatske rijetko kad odlazi do zamrzavanja tla i tamo mogu ostati u tlu, ali mogu propasti i uslijed previše vlage u tlu, i to se zimi u tim krajevima često događa, pa je ostavljanje gomolja preko zime u zemlji u toplijim krajevima također rizik.
Kod spremanja dalija, najprije obrežite stabljike dalija na visinu 10-15 cm od tla. To je jako bitno jer je to neophodno da bi vam dalije potjerale iduće godine – nove izdanke potjeraju na prijelazu iz gomolja u stabljike. Najbolje je to napraviti oštrim predmetom, poput noža ili škara za obrezivanje, jer su stabljike šupljikave i teško ćete ih ručno otkinuti na mjestu gdje želite. Doduše, lakše ih je ručno otkinuti na prirodnim “zglobovima” koje ima svaka stabljika na više mjesta (slika ispod lijevo), ali ne uvijek, pa ručno možete napraviti više štete nego koristi. Stabljike su jako krhke i lomljive, stoga budite oprezni da ih ne otkinete s gomolja.
U stabljikama se često nakuplja voda, ali ne u svim – ovisi o vrsti. Stoga ih kasnije treba na jedno vrijeme okrenuti da se ocijedi višak vode iz ostatka stabljike.
Neke dalije dakle imaju više šupljikavu stabljiku i suženje kod “zgloba”, neke imaju prirodne barijere kod “zgloba” stabljike. Sve ovisi o vrstu dalije – što je veća i viša, to ima u pravilu šupljiju stabljiku i nakuplja više vode.
Nakon što ste obrezali stabljike, počnite otkopavati široki krug oko grma – naime, gomolji više rastu u širinu nego u dubinu, pa treba okolo šire otkopati da ne bi oštetili gomolje, koji su također jako krhki i osjetljivi.
Dok otkopate ukrug, probajte primiti za stabljike i sa strane gomolja i pomaknuti ih u zemlji – ako čujete krckanje kod spoja stabljike i gomolja stanite jer možete otrgnuti stabljike i tako napraviti štetu – tad još otkopajte, primite sve sa strane i nježno probajte izvaditi iz zemlje.
Zemlju koja se okolo drži za gomolje probajte čim nježnije otresti dolje – ako ne ide do kraja nemojte forsirati, neka ostane zemlja na gomoljima: gomolji su izuzetno osjetljivi i možete ih oštetiti jačim trljanjem – na slici lijevo se vidi kako sam ih oštetila dok sam skidala zemlju s rukavicama s njih. A svako oštećenje znači potencijalni lakši napad bolesti i štetnika tokom zimovanja, tj. neotpornost gomolja.
Također, sve gomolje koje ste jače oštetili prilikom iskapanja radije otklonite ako ih dovoljno ostaje, jer ako počnu truliti mogu zaraziti i zdrave gomolje tokom zime.
Ako vam s polome gomolji tijekom iskapanja, bitno je da imaju ostatak stabljike, ili prijelaza na stabljiku da bi mogli potjerati iduće godine: takve i pojedinačne gomolje možete spremiti za iduću godinu. I veće grmove možete podijeliti na jesen ili na proljeće na više dijelova i tako razmnožiti biljku: bitno je dakle da imate dio stabljike uz gomolje. Ako se gomolj samo ispod odvoji, bez stabljike, mala je vjerojatnost da će potjerati iduće godine ako ga samo posadite u zemlju, i vjerojatnije će propasti.
Dalije jako vole puževi i često prilikom iskapanja možete naići na puževa jajašca položena na stabljiku/gomolj. Stoga ako spazite ove bijele ili prozirne kuglice, promjera nekih 5 mm, uništite ih, jer ako ih unesete u podrum, izleći će se mali puževi i hraniti gomoljima dalija.
Osim puževa, na gomoljima često možete naići na kišne gliste koje se jako vole zavlačiti među gomolje i na babure. Oboje neće napraviti nikakvu štetu samo im je to omiljeno stanište, stoga ih nježno maknite s gomolja; gliste natrag lagano ukopajte, a babure pustite da odu svojim putem. Babure se hrane ostacima biljaka i vole se zavlačiti među razne pukotine i slično, pa se često sklanjaju i ispod gomolja dalija u zemlji.
Nakon što obrežete, izvadite i očistite gomolje, bitno je dalije označiti. Naravno, ako imate samo jednu ili 2 vrste to nije bitno, ali ako imate više vrsta od kojih su neke niske i neke visoke, to će vam biti bitno znati iduće godine prilikom sadnje. Kako ja imam jako puno vrsta i prvo ih vozim doma u tačkama, da ne zaboravim do doma koja je koja, privremeno si ih obilježim cvijetom, a kad dođem doma napišem nazive/opise na naljepnice i to stavim na stabljike.
Nakon toga, gomolji su spremni za spremanje. Možete ih još jedno kratko vrijeme vani posušiti, te okrenuti da se iscijedi ostatak vode iz stabljike, samo ih nemojte ostaviti da se suše vani na jačem vjetru – vjetar može isušiti gomolje. Ja ih u pravilu ne sušim dugo, par sati, i onda spremam u podrum.
Najidealnije mjesto za spremanje gomolja dalija je podrum, u kojem ne dolazi do smrzavanja i u kojem nema previše vlage. Nekoliko sam ih godina spremala u potkrovlje, ali tokom jedne malo hladnije zime većina mi je smrzla. Tamo sam također imala probleme s dehidracijom gomolja; gomolji su se tokom zime jako smežurali pa sam ih morala povremeno polijati s malo vode. Stoga ih sad spremam u podrum, ali ne moj jer imam problema s viškom vlage, nego u podrum susjeda, u kojem su uvjeti optimalni. Početkom zime su gomolji u sanducima, krajem zime ih stavim na zemljani pod podruma, da povuku nešto vlage i tako nemam problem s dehidracijom.
I tako mogu biti mirna i čekati iduće proljeće za novu sadnju i novu sezonu prepunu raznih predivnih cvjetova. Neki bi možda rekli: previše gnjavaže s spremanjem i sadnjom svake godine iznova, ali realno gledajući: na svojih 30-tak gomolja dalije godišnje imam 2 dana posla: jedan za sadnju, jedan za vađenje, a ostatak samo rastu i divno cvjetaju, bez da se uopće brinem o njima. A to mi je mala “cijena” za užitak u njihovim predivnim cvjetovima.
Pogledajte i video o spremanju dalija: