Osnovana Grupa solidarne razmjene u Čakovcu
Dana 26. i 27.10.2012. godine, u prostorijama Autonomnog centra u Čakovcu održana je dvodnevna radionica na temu grupa solidarne razmjene. Radionica je održana pod koordinacijom Knjižnice i čitaonice Tabula Rasa, a voditeljica je bila Sunčana Pešak iz ZMAG-a.
Grupe solidarne razmjene su grupe osviještenih potrošača koji zajednički naručuju proizvode direktno od malih, lokalnih, naješće ekoloških proizvođača bez posrednika. Najčešće se naručuju zelene košarice sezonskih proizvoda i plaćaju unaprijed kao pretplata na zdravu hranu ali modela ima različitih i svaka grupa sama određuje pravila. Zajedničko je stvaranje kratkog lanca i međusobnog povjerenja između proizvođača i potrošača, vraćanje osobnog odnosa u ekonomiju i povezivanje lokalne zajednice. Time se stvara znatno zdravije životno okruženje od konvencionalnog, konzumerističkog modela u koji nas društvo gura posljednjih godina, ekološka hrana postaje dostupnija, a malim lokalnim proizvođačima omogućen je opstanak i sigurno tržište. (najava)
Na navedenoj radionici oformljena je Grupa solidarne razmjene Čakovec, a članica grupe je i predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom i nositeljica OPG-a Silvija Kolar-Fodor, kao potencijalni potrošač/ica i proizvođač/ica grupe. Daljnja komunikacija grupe odvija se preko facebook grupe GSR Čakovec.
O navedenoj radionici i osnivanju Grupe solidarne razmjene snimljeni je i prilog koji je bio objavljen na HTV-ovoj emisiji Hrvatska uživo 29.10.2012. (prilog počinje na 35-toj minuti emisije), pa ga možete pogledati na slijedećem linku ovdje.
Zasadite voćku – za sebe, svoju djecu i unuke
Znate li kad je najbolje vrijeme za posaditi voćku? Prije pet godina. Često si znam ponavljati «Da mi je barem ova pamet bila pred 7 godina i da sam barem onda počela saditi voćnjak». Počela sam ga saditi tek pred dvije godine, a doista je potrebno barem 5 godina čekati do nekog znatnijeg uroda.
U mojim novozasađenim voćnjacima ove bi godine puno toga prvi put rodilo da nije bilo kasnog mraza, ali morati ću se ipak strpiti do iduće godine. A sadim apsolutno sve, od bobičastog voća poput ribiza, ogrozda, malina, aronija, goji bobica, jagoda, do velikih voćaka poput trešnja, jabuka, kruški, marelica, kestena… Zamislite si koje je to bogatstvo u svako doba godine prošetati se vrtom i nešto si ubrati od voća…vlastitog i neotrovanog, potpuno besplatnog i dostupnog.
Kao dijete uvijek sam voljela tokom ljeta ići na ljetne praznike mojoj drugoj baki, maminoj majci koja je živjela u selu udaljenom 20-tak kilometara od nas. Dok doma nismo imali baš neke voćke, kod druge je bake bila sasvim druga priča…pravi raj za radoznalo dijete koje voli divljinu poput mene. Prekrasni brežuljci, šumarci i livade, prekrasni ogromni starinski voćnjaci i voćke uvijek prepune plodova. Velike ogromne trešnje, jabuke, marelice od kojih ne znaš što je ukusnije: plod ili sjemenka….a u divljini toliko šumskih jagoda da smo ih brali u velike zdjele i onda kasnije gnječili i pripremali s šećerom…jednostavno savršeno.
Jako sam voljela boravak u prirodi, a još k tome kad je uvijek sve bilo tako krcato plodovima na svakom koraku, prekrasno. Ne znam zašto kod mojih roditelja nikad nije uspio narasti veliki voćnjak niti rodne voćke, a u selu moje bake…još i danas sve ogromno, rodno i prekrasno.
Jako se volim voziti kroz gornje Međimurje, kroz mjesta koja nisu tako blizu Čakovcu kao moje…i stvarno, ima neke čarolije u tim mjestima, neki odisaj starog vremena koje se još uvijek neda «modernom dobu». Ako ćete se vozeći glavom cestom u gornje Međimurje odlučiti malo skrenuti u «sporednija» sela i promatrati okolicu koju još nisu devastirali novi «moderni» vinogradi, vidjeti ćete da tamo još postoje velike livade koje su ujedno i starinski voćnjaci.U mom kraju su starinske voćnjake zamijenile niske, uredno obrezivane i u red posađene voćke. Starinski voćnjaci su tek samo sjećanje.
Oni koji to imaju trebali bi to više cijeniti…ne smatrati to zdravo za gotovo. Vlasnici takvih voćaka ne bi se smjeli dati uvjeriti se da treba raskrčiti te stare i «bolesne» voćke i zasaditi nove, «boje i naprednije« vrste…koje naravno treba prskati jer bez toga oboljevaju i ne daju plodove. Starinskoj voćki ne treba praktički ništa, nikakvo obrezivanje, prskanje…prkosi vremenu, bolestima i nametnicima, i uvijek iznova biva prepuna plodova (naravno, ako to ne spriječe vremenske prilike kao mraz ove godine).
Pomalo me rastužuje i činjenica što puno ljudi u svoje vrtove i okućnice sadi svakakvo grmlje, pa čak i drveće, ali sve samo ukrasno; tu više nema mjesta za voćke. Grm ribiza uzima tako malo mjesta, a kako je divan i dekorativan u vrijeme dok mu sazriju plodovi koji mogu biti u više boja: bijeli, crveni, crni…
Toliko neiskorištenog mjesta vam ostaje ispod grmlja za “piknuti” pokoju šumsku jagodu koje obožavaju takvo mjesto…i kojeg li užitka raditi u vrtu i osladiti se usput vlastitim slasnim plodovima.
Ako vam je problem prostor postoji toliko voćki koje uzimaju tako malo mjesta poput breskvi, višnji, jabuka…a u prodaji su i minijaturne verzije voćaka. Toliko je jaka propaganda svakojakog ukrasnog grmlja i drveća, ali zaista, da li bilo što od toga možete jesti? Zašto ne bi imali i nešto takvo u svom vrtu, nekad je to bilo sasvim normalno.
Diljem svijeta postoje pokreti koji naglašavaju važnost sadnje drveća, pošumljavanja Zemlje, ali ja ću tu dodati novu poruku: Umjesto «Posadite drvo» moja je poruka: «Posadite voćku!».Za sebe, za svoju djecu, za svoje unuke.
Doista, zašto i u parkove, i u šume i u okućnice ne bi sadili više plodonosnih stabala? Imamo toliko mjesta, toliko zasadivih površina, pa zar onda moramo jesti voće koje se uvozi iz drugih zemalja? Zašto prilikom šetnje parkom ne bi mogli usput s stabla otrgnuti jabuku ili breskvu, zašto vaša djeca ne bi mogla brati šumske jagode?
Početak studenog je idealno vrijeme za sadnju grmlja i voćaka. Još uvijek se mogu pronaći sadnice starinskih sorti voćki i bobičastog voća koje se ne moraju tretirati, samo malo prozujite lokalnim rasadnicima ili internetom – na više mjesta možete naručiti voćke i dostave vam ih poštom doma. Samo sadite 🙂
Jer u današnje vrijeme, kada hrana postaje sve skuplja, tržište hrane sve nestabilnije, sadnja plodonosnog grmlja ili voćki postaje jako pametno ulaganje u budućnost.
Biskvit Noć i dan s bobičastim voćem
Moram priznati da nisam osoba koja voli peći kolače, ali postoji jedan recept koji znam od desete godine i od tada ga pečem. Doduše, zadnjih je to godina doslovno jednom na godinu, u vrijeme kad je zreo ribizl. I kako to jako rijetko radim, dogodilo mi se je ponekad i da bih znala zaboraviti staviti osnovni sastojak, kao npr. prašak za pecivo, ali ove je godine ispalo savršeno:))
Biskvit je i sam po sebi jako fini, ali slatko u kombinaciji s kiselim ribizlom tek dolazi do izražaja, stoga ovo mi je omiljena kombinacija okusa.
Sastojci:
30 dkg šećera
5 jaja
1 vanilin šećer
1 dcl ulja
1 dcl mlake vode
30 dkg brašna (ili oštro za kolače, ili glatko)
1 prašak za pecivo
1 žli(či)ca kakaa u prahu
bobičasto voće – par šaka
PRIPREMA:
Miksati skupa šećer, vanilin šećer i 5 jaja, kad se napravi masa dodati ulje, pa vodu. Na kraju dodati brašno i prašak za pecivo (ovo ne zaboraviti:)) Dobivenu masu podijelite u 2 zdjele i u jedno dodajte žli(či)cu kakaa u prahu, koliko želite da bude tamnije ili svjetlije. Obje mase naizmjence sipati u prethodno nauljenu tepsiju za pečenje kolača – ili možete sve iz jedne zdjele: prvo u tepsiju sipati pola žute mase, ostatku dodati kakao i onda dodati šareno na žutu masu – da bude čim bolje ispremješano.
Staviti u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva. Nakon nekoliko minuta pečenja (ne više!) izvaditi i dodati bobičasto voće.
Razlog zašto se bobičasto voće dodaje nakon par minuta je da ako sve stavite odmah, sve potone na dno biskvita. Biskvit mora biti tek malo pečen i onda idealno sve potone u kolač – niti previsoko, niti prenisko. Stoga ne čekajte više od nekoliko minuta, inače će ostati sve na vrhu, mrvicu protresite ako ostaje na vrhu.
Peče se neznam točno koliko dugo, koristim stari trik koji me je mama naučila – čačkalicu. Otvorim pećnicu par puta dok mi se čini da je blizu i zabodem čačkalicu na par mjesta – ako se na nju primi masa – nije pečeno – pečeno je dok se niti u jednom dijelu kolača više ništa ne lijepi za čačkalicu:)
I to je to, brzo, jednostavno, i lako, i odličan slatko-kiseli kolač je gotov. Uživajte:)
Rujan 2012 – konačno kiša
Prva polovica rujna bila je izrazito sušna, odnosno suša koja je trajala tijekom cijelog ljeta niti početkom rujna nije popustila. Pala je doduše slaba kiša, ali kako je tlo bilo tako sušno, namočilo je samo par cm i opet se je sve osušilo, čak i pukotine na zemlji nisu nestale. Nešto sam malo zalijevala na vrtu što se je činilo nužnim, ali nisam mogla sve…
Ova je vrtlarska godina bila katastrofalna za mahunarke, i to ne samo za mene, čujem isto sa sa svih strana Hrvatske. Visoki mi je grah skoro sav propao, veliki dio niskog, mahuna… Najgore je bilo pored suncokreta, jer oni trebaju puno vlage, visoki grah pored suncokreta jedva da je rodio. Na sljedećoj fotografiji se vidi kako je i niski grah pored jednog jedinog suncokreta puno sporije napredovao od onog graha koji je bio udaljeniji. A ove godine prvi put su mi velike štete napravile i zelene gusjenice, najviše na rajčicama – vjerojatno je ovaj spoj suše i vrućine bio uzrok toga.
Izvadila sam nešto krumpira, ali nisam dovršila: bilo je tako suho i prašilo se je na sve strane da sam dovršetak berbe krumpira odgodila.
U prvoj polovici rujna radovi u vrtu su mi najviše bili skupljanje sjemenja, barem su bili su dobri uvjeti za to. Korov je dosta zarastao većinu vrtova, ali nisam ga uopće dirala, bar malo je štitio tlo…
13.09. konačno je pala poštena kiša, padala je cijelu noć i dan, odmah se je osjetilo olakšanje. Dio graha posijanog tijekom ljeta već je polako požutilo, ali jedna gredica se je super držala i počela obilno cvasti. I tomatillo se je ispunio cvjetovima i mladim plodovima, to mi je nova biljka i sve što zapazim na njemu mi je novo, niti mu još ne znam okus.
A iznenadila me je i daikon rotkva svojom veličinom, kako je velika izrasla, kako ju je teško iščupati, i kako je s vremenom i sama dosta rastom “izašla” iz tla. Prvi ću put pokušati ostaviti dio daikona i uzgojiti svoje vlastito sjeme.
Nakon kiše konačno se je moglo raditi na vrtu, već sam bila zaboravila kako je to ići raditi na vrt Raskrčila sam korov oko kupusjača na vrtu i sve korovom pomalčirala, i još nekoliko gredica. Prije nije bilo moguće čupati kako je sve bilo tvrdo, a i bolje da je bilo u korovu dok je sunce žarilo i palilo biljke. A nakon kiše je zemlja bila super za čupanje, milina za raditi na vrtu.
Lobode su na dijelu gredice šumskog vrta jako narasle i izrasle u prava stabalca od 2 metra, te sam ih čupala i spremala na hrpu koja će se paliti. A na moje veselje, u toj zaraštenoj džungli sam pronašla kako su se 2 reznice grožđa izabele, posađene ne proljeće, primile su se i potjerale nove izboje.
Počela sam i sijati na vrtu; luk, salate, špinat, matovilca, popikala sam lukovice luka srebrenca, posvud čupala korov i sređivala vrt…
Krajem mjeseca sam konačno posijala sve koštice voćki što sam preko ljeta skupljala, breskvi, marelica i šljiva. A mlada drvca marelica, jabuka i breskvi posijana prošle godine super napreduju, još ih nisam rasadila, i nisam sigurna hoću li to napraviti ove godine.
Počela sam i presađivati neke grmiće što su jako loše rasli, ne odgovara im mjesto gdje su rasli, stoga sam ih presadila na mjesto na kojem se nadam da će bolje rasti. Krajem rujna konačno su bili dobri uvjeti za presađivanja. Također, uslijed više vlage i snižene temperature, konačno je počela i brokula tjerati pupoljke. I kadifice među brokulama doslovno su zablistale.
Na vrhovima stabljiki, rajčica je počela opet cvasti, kao i krastavci. Počele su roditi i tikvice koje sam sijala kasnije, tokom ljeta.
A procvali su i neizostavni asteri i suncokreti trajnice, svake godine zablistaju u rujnu.
Na međi s susjedima, unatoč tome što sam većinu astera ovog proljeća podijelila, opet je bila cvjetna džungla:
Osim astera, mnogo je toga bilo u cvatu…na vrtu su posvud procvali cosmosi, a u rujnu cvate i mrazovac.
i još uvijek u cvatu, margarete i salvia victoria blue
a krajem rujna zablistali su i amaranthusi tricolor
A ljepotica mjeseca je bila Lespedeza thunbergii
Održana deveta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja 2012
Dana 20.10. 2012. održana je deveta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su što se sije, sadi i presađuje na vrtu u listopadu, te sve o jesenskoj sadnji lukovica.
Osim sjetve i sadnje, obrađivala se je i tema spremanja povrća za zimu. Voditeljica radionice je objasnila razlike u spremanju raznih vrsti kupusnjača za zimu, te prezentirala kako spremiti gomoljasto povrće preko zime.
Osim navedenoga, glavna tema radionice bile su i korisne životinje u vrtu, odnosno kako im osigurati dobre uvjete za preživljavanje i prezimljavanje u vrtu. Na radionici su polaznici napravili sklonište za ježa.
Osim skloništa za ježa, svaki je polaznik/ca napravio/la svoju nastambu za zlatooke:
Na kraju je dovršena i prva etaža hotela za korisne kukce u biovrtu, te s veseljem očekujemo prve stanovnike tog hotela:)
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje: Škola vrtlarenja – ‘U skladu s prirodom’ ,
a plan radionica Škole vrtlarenja ovdje: Plan radionica skole vrtlarenja ‘U skladu s prirodom’
Polemonium – Jurnica
Polemonium je trajnica grmolikog rasta iz obitelji Polemoniaceae. Ovaj rod obuhvaća 30 vrsti cvjetnica, a kod nas se još naziva i jurnica. U engleskom govornom području se naziva Jacob’s ladder – Jakobove ljestve, i još se prevodi kao buškaina. Biljke iz ovog roda narastu od 10 – 120 cm, a najčešće cvatu u plavoj boji, rijeđe u bijeloj ili roza boji.
U našim se vrtovima najčešće uzgaja Polemonium caeruleum. Još se naziva i grčka valerijana, radi izgleda listova koji su slični listovima valerijane. Porijeklom je iz umjerenih dijelova Europe i autohtono raste na vlažnim travnjacima, livadama i rubovima šumaraka, te vapnenačkim brdima. Cvate u plavim, rjeđe bijelim cvijetovima, i otporna je trajnica.
Prema Wikipediji najviše voli vlažnija tla bogata vapnencom, ali prema mom iskustvu dobro podnosi i sušu. Može rasti na suncu, ali odlično (možda i bolje) uspijeva i u polusjeni, te naraste u visinu do 70 cm (češće i niže). Bolesti i nametnike još nisam zapazila na ovoj biljci.
Razmnožava se podjelom odrasle biljke u rano proljeće ili kasnu jesen, ili iz sjemenja. Iz sjemena se može jako uspješno uzgojiti, a ako se dovoljno rano sije, može cvjetati već iste godine. Također se vrlo uspješno sama zasijava.
Cvate od lipnja do kolovoza, najčešće plavim cvijetovima. Ipak, ponekad se dogodi da se iz samozasijanih biljaka pojavi i polemonium bijelih cvjetova. U vrijeme cvatnje jako privlači pčele.
Polemonium caeruleum je trajnica kraćeg vijeka, ali dobra je stvar što se sam zasijava pa se tako sam obnavlja. Uzgajam ga na više mjesta i doista je velika razlika u bujnosti rasta između različitih vrsta tla i vlage. Bujnija biljka s druge fotografije je nakon toliko bujne cvatnje neočekivano cijela odumrla.
Polemonium caeruleum je nekada bila korištena i kao ljekovita biljka. Prema Wikipediji. stari Grci su koristili korijen za liječenje dizenterije, zubobolje i životinjskih ugriza. Prema PFAF, bio je korišten interno kao lijek protiv glavobolje, pa sve do groznice i epilepsije.
Miris polemoniuma navodno jako privlači mačke, te se one često privučene mirisom polemoniuma znaju valjati po njemu, i tako mogu uništiti biljku.
Izvori:
http://en.wikipedia.org/wiki/Polemonium_caeruleum
http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Polemonium+caeruleum
Djelujmo za slobodu sjemenja – pridružite se razmjeni sjemenja
U toku je globalna četrnaestodnevna akcija za slobodu sjemenja, koja traje od 2-16 listopada 2012. Priključite se ovoj globalnoj akciji! Velike korporacije preuzimaju tržište sjemenja i prisiljavaju ljude da kupuju njihovo toksično, uniformirano sjeme. Time se uveliko smanjuje biološka raznolikost, ali i pravo čovjeka na izbor. Sjeme pripada ljudima, a ne korporacijama, a bez slobode sjemenja nemamo slobodu prehrane.
Pogledajte poziv Vandana Shive na Globalnu akciju za slobodu sjemenja:
U ovoj akciji sudjeluje i udruga Biovrt – u skladu s prirodom, i tako će u sklopu ove akcije na ovim stranicama biti kreirani oglasni prostor za sve vas koji se želite priključiti razmjeni sjemenja. Sve što trebate učiniti je poslati vaš oglas, odnosno popis sjemena koje imate viška i sjeme koje tražite zajedno s vašim kontaktima na e-mail biovrt@biovrt.com. Vaš oglas će biti objavljen niže u ovom tekstu, na stranici www.biovrt.com. Tako će vaši oglasi biti dostupni svima zainteresiranima za razmjenu, a dalje možete međusobno dogovoriti razmjenu preko pošte.
Osim navedene akcije, udruga Biovrt – u skladu s prirodom podržava i akciju udruge Eko Zadar donacijom sjemenja za “Radionicu za djecu i odrasle izrade zemljanih loptica sa sjemenjem (seedballs)”, koja će se održati 13. listopada 2012. godine.
Zastitimo stare sorte posadimo vrt razmijenimo sjeme
______________________________________________________________________________________________
OGLASI ZA RAZMJENU SJEMENJA:
IME I PREZIME: Silvija Kolar-Fodor ( fb: Biovrtlarka Silvek)
KONTAKT: e-mail: xeenaa13@gmail.com
OGLAS: Zanimaju me starinske sorte povrća iz vrtova naših baka, autohtone sorte koje se prenose s koljena na koljeno, ne zanimaju me kupovne sorte. Sve dolazi u obzir: salate, mahunarke, mrkva, paprika, rajčica, žitarice…
U zamjenu nudim sjeme koje skupljam godinama na svom vlastitom biovrtu, sjeme je iz različitih izvora, a trenutno imam sjeme preko 150 vrsti cvijeća i povrća: razne vrste mahunarki, rajčica, paprike, jednogodišnjeg cvijeća i trajnica…
Imam i starinsko sjeme 2 vrste salate koje ne idu u glavicu, jednu duguljastih listova i drugu s pjegicama, ta nije na mom popisu, ali dakle ima je dosta za razmjenu i svakako ju preporučam za čuvanje u vašim vrtovima:) Također sam nedavno kupila nešto graha biserca, sitni bijeli niski grah, te dio toga također mogu razmijeniti sa zainteresiranima
………………………………………………………………..
IME I PREZIME: Marina
KONTAKT: e-mail: amarenawagner@gmail.com
OGLAS: Nudim sjeme: neven, hokaido tikva, muškatna tikva, puter tikva, rudbeckia hirta, kadifice, uspravni amaranthus
Tražim: rabarbaru, druge vrste tikve za kuhanje i pečenje (npr turkinja), višegodišnji bosiljak, ružmarin, bamija, bob
………………………………………………………………..
Javite nam vaše oglase za razmjenu sjemenja na biovrt@biovrt.com i pridružite se akciji koja traje do 16.10.2012.
Održana osma radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja 2012
Dana 06.10. 2012. održana je osma radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su kako kreirati vlastiti šumski vrt. Pregledali su kako napreduju sve biljke posijane na prijašnjim radionicama i koje jestivo samoniklo bilje možemo pronaći oko nas u ovo doba godine.
Voditeljica radionice demonstrirala je na vlastitom primjeru šumskog vrta mogući dizajn vrta i zaštitu od vjetra, te najčešće greške koje se radi prilikom sadnje šumskog vrta. Svaki je polaznik/ca dobio/la na poklon biljke trajnice koje fiksiraju dušik za svoje buduće šumske vrtove: vučiku i grahoricu trajnicu.
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje: Škola vrtlarenja ‘U skladu s prirodom’ ,
a plan radionica Škole vrtlarenja ovdje: Plan radionica škole vrtlarenja ‘U skladu s prirodom’
Predavanje u sklopu manifestacije U posjeti starim vremenima
Dana 30.09.2012. održana je manifestacija “U posjeti starim vremenima” na imanju Zlatni klas u Otrovancu kraj Pitomače. Manifestacija je to koja kroz bogatu gastronomsku ponudu, tradiciju, običaje, folklor, stare zanate i stare sportove tog kraja, vraća u vrijeme mladosti naših djedova i baka, kada su se mnoge stvari odvijale na drugačiji način nego danas. Manifestacija je bila održana u organizaciji Turističke zajednice općine Pitomača, a uz potporu Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice.
U sklopu navedene manifestacije bilo je održano i “Predavanje o biovrtu – zašto uzgajati vlastitu hranu”, koje je održala Silvija Kolar-Fodor, predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Sudjelovanje na Dubranec festu 29.09.2012.
Dana 29.09.2012. održan je Dubranec festival u organizaciji Agencije za društvene promjene, na kojem su sudjelovali i članovi udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Osim navedenih udruga, sudjelovali su i članovi udruge Rustica – udruge za očuvanje i razvoj biološke raznolikosti i ruralne baštine, članice zagrebačke inicijative Parkticipacija te zainteresirani pojedinci.
U sklopu festivala održani je okrugli stol o predstavljanju sjemenarskih inicijativa i razgovori o mrežama čuvara starih sorta sjemenja, te je nakon toga bila održana razmjena sjemenja starih sorti.
Jedan od najvažnijih zaključaka okruglog stola bila je važnost formiranja mreže čuvara starinskih sorti, koju će oformirati sudionici okruglog stola u svojim daljnjim inicijativama.