Održana radionica Skupljanja sjemenja u Čudesnim vrtovima

Dana 25.08.2012. godine u varaždinskim Čudesnim vrtovima udruge Gredica, predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom, dugogodišnja biovrtlarka i autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, Silvija Kolar-Fodor održala je dvosatnu radionicu “Skupljanje sjemenja” za članove udruge Gredica iz Varaždina. Radionica je izvedena u organizaciji udruge Gredica.

Na radionici je voditeljica objasnila zašto preporuča skupljati vlastito sjeme, te je demonstrirala kako skupiti i čuvati sjeme nekoliko vrsti cvijeća i začinskog bilja, rajčica, paprike, krastavaca, tikvi, mahunarki, krumpira, luka, češnjaka i salate.

Sjeme raznog cvijeća i kako se uzima sjeme tikvi:

Skupljanje sjemenja krastavca i rajčice

Osim praktičnog dijela, dotaknute su se i teme skupljanja sjemenja s ostalih biljaka poput kupusnjača, mrkve, kopra, cikle i ostalog lisnatog i gomoljastog povrća. Tokom i na kraju radionice voditeljica je sudionicima podijelila na poklon sjeme salate, luka, lupinusa i rudbeckie hirte, te se je druženje nastavilo i u vrtovima korisnika Čudesnih vrtova.

Srpanj 2012 – ponovo u sjetvi

Srpanj je počeo u velikoj suši i vrućini, kiše su nas zaobilazile: malo je zagrmjelo ponekad i prozujao bi oblak, ali od kiše ništa. Pomalo sam zalijevala tek neke biljke i čekala konačno malo zahlađenja da presadim presadnice cvijeća. Cinije su bile sve na kupu, kao i ljetni zvjezdan. Presadila sam početkom mjeseca šamanski duhan – nicotiniana rustica, i to sadnice velike već preko 30 cm jer su izrasle na krivom mjestu i gušile ostalo bilje. Zalijala samo 2 puta, jako pomalčirala i eto čuda – primile se unatoč paklenim vrućinama. Neke biljke odlično podnose presađivanje, neke nikako. Na vrtu je svejedno početkom srpnja sve bilo bujno i rascvjetano.

Kako sam početkom srpnja dobila sjeme starih sorti što me je jako razveselilo, dio sam se odlučila i posijati već ove godine. Posijala sam 3 vrste graha (2 koje sam dobila stare sorte iz Švicarske i jednu moju “staru” ranu sortu). Posijala sam i ljetnu repu, mrkvu, blitvu, komorač, poriluk, azijsko lisnato povrće, daikon, repu, crnu rotkvu, grašak… Ponovo sam sijala grah jer posijani na proljeće je već počeo zoriti i već polako žuti od vrućina, pa sam odlučila probati hoće li stići narasti ako se sije kasnije, u srpnju. Također sam sijala i grašak za jesensku berbu, i početkom i krajem srpnja, i pratim kako se razvija i napreduje.

Većina sjetve tijekom ljeta zapravo se vrši u sklopu Škole vrtlarenja, i svi skupa sijemo i pratimo rezultate, i tako učimo od prirode – većina toga se sije samo na proljeće, ali zapravo puno toga se može uzgojiti i kasnije na vrtu. Puno toga što se je sijalo početkom srpnja jako je brzo niknulo radi topline, a još veća sreća je i bila kiša 09.07., dva dana poslije prve sjetve.

Uglavnom, u srpnju se još puno toga može sijati: Sjetva u srpnju

Primijetila sam kako sam pametno ostavila par gredica graha u korovu, taj se je dobro držao, onaj koji sam potpuno oplijevila bio je jako jadan i dosta požutio – dakle protiv suše definitivno pomaže malo korova na vrtu. A opet, gredica na kojoj je korov previše narastao oko graha nije bila ok, tamo se je grah izdužio i ostao slabašan, slabije rodio, polegnuo se dok sam ga konačno oslobodila travurde iz koje se je jedva vidio…hm, potrebno je baš pogoditi dobru “mjeru” da prije nego počne suša korov na gredicama bude nešto manji od biljaka, to onda super štiti od sunca i vrućina…da, ali kako točno predvidjeti to…treba baš isprobavati i učiti, te se pokušavati uskladiti s vremenskim prilikama.

Dakle grah, a pogotovo mahune počeli su žutiti, mahune su jako slabo rodile radi vrućine, visoke su jedva počele cvasti krajem srpnja (njima isto smetaju vrućine), ali me je zato iznenadio visoki ljubičasti grah mahunar– jedino njemu očigledno uopće ne šteti suša i vrućina – on i dalje raste i rodi, dok se sve ostale mahunarke doslovno muče na vrućinama.

.

Krajem srpnja ponovi su procvale mahunarke nakon hladnijih i kišnijih dana, i slabog prvog uroda, pa su se na biljkama mogli istodobno naći i suhe mahune i novi cvjetovi. A na drugoj slici možete vidjeti kako je suša, zapravo i visoke temperature naškodila crvenom niskom meksičkom grahu – zrna se uopće nisu razvila. Ostale su vrste kako-tako rodile, najbolje moj starinski niski rani žućkasti grah, ali crveni grah nikako.

Rajčice ove godine rastu unatoč suši kao lude na nekoliko mjesta na vrtu, u srpnju sam imala lijepe zelene plodove, već sam dvaput privezivala neke rajčice…a na drugim mjestima baš i ne rastu tak jako….hm..je li mjesto ili sorta kriva za to, pitam se…i kopka me već dugo to optrgavanje i privezivanje, što u literaturama piše, kad rajčica tako uporno želi rasti u širinu i zakorijeniti se s novim granama….da li je to privezivanje bolje za rajčicu ili za čovjeka koji je to izmislio da lakše uzgaja rajčicu tako da sam samo nešto potrgala donje izboje, a nešto ostavila nek raste kako hoće. Dozorio je i luk i češnjak, većinu sam pobrala tijekom srpnja i bila prilično ugodno iznenađena solidnom veličinom plodova luka, unatoč suši. Dio sam isplela u vijence, dio sam samo tako posušila i pospremila na tavan. Luk kozjak mi je opet naraslo dosta manjeg, tj jako se je podijelio, a istražila sam i saznala zašto: ako se sade manje lučice, naraste veći, a ako se posade već lučice, podijeli se u više manjih… dakle veće lučice treba potrošiti i sijati manje iduće godine. A češnjak, ha, ha, bravo ja… pisala sam kako sam ga sadila u svibnju i tijekom srpnja sam otkrila da je to bila glupost jer sve vrste češnjaka završavaju s vegetacijom u srpnju, kako god ih kasno sijala. Stoga češnjak nije puno narastao, ali s obzirom kad sam ga sadila narastao mi je solidno za potrošnju doma, pa sam zadovoljna i s tim. A od jeseni ću pametnije saditi češnjak.

.

A paprike ove godine, i peruanske jagode – nikud nikam, majušne, pa uopće u srpnju nisu počele rasti, a dvaput sam ih oplijevila, malčirala, pa čak i zalila parput…tek su sad neke majušne procvale, ali ne mrdaju s rastom….hm, mislila bih da je mjesto ali imam ih na 4 mjesta na 2 vrta, svugdje isto…ovo očigledno nije njihova godina.
Tikve isto, tamo gdje sam mislila da će jedva rasti bujaju, a na boljim pozicijama – ne. A s krastavcima sam grdno zeznula, posijala ih za pokus među graškom da iskoristim prostor….loša ideja, jako su slabo narasli.

U srpnju sam skupljala opet i krumpirove zlatice, imala sam ih jako puno ove godine, puno su krumpira potamanile, i krumpir se uslijed vrućina počeo sušiti, pa sad prelazile dalje, ulovila sam nekoliko na rajčici i paprici, ali srećom, poslije se nestale… Primijetila sam i jako puno smrdljivih martina na krumpiru, oni su im prirodni neprijatelji, ali koliko znam za jajašca…možda ipak ne znam sve. Uglavnom, što se tiče zlatica, ako se stigne najbolje je odmah na proljeće pregledavati ispod lišća i izgnječiti jajašca, ako se izlegnu skupiti ličinke, jer dok se jednom razviju odrasle te su prefrigane(međimurski: jako inteligentne ) – ličinke se skupe bez problema i nisu tak brze, a odrasle em skuže da ih hoćeš primiti pa se prije tebe bace na tlo i prave mrtve, pa ih sad ti traži po tlu ispod đungle lišća, a i ako ih primiš brze su…žele brzo pobjeći iz kante u koju ih skupljaš…

Uglavnom, do kraja mjeseca osušila se cima, i dozorio je krumpir. Počela sam ga postupno vaditi i spremati na terasu, pokrivenog tamnom dekom, da ne pozeleni od sunca. Krumpir je tijekom ljeta, ako se izvadi, bolje sve do jeseni držati na otvorenom i toplijem, i tek se na jesen sprema u podrum – tako neće prije proklijati. Ovo je iskustvo moje bake, i tako sprema krumpir godinama.

Nakon prve kiše u srpnju, 09.07.12. je i zahladilo malo, iskoristila sam to i konačno rasadila ljetne zvjezdane i cinije. Nekoliko je dana poslije opet kišilo, ali s više vjetra…to je ono žalosno što se događa tijekom ljetnih nevremena: porušeni suncokreti, porušene dalije, a one su jako osjetljive i često se stapke strgaju ako se poruše…..bilo je gubitaka, ali ove godine srećom ne tako puno.

Na dosta mjesta u šumskom vrtu, na desnoj parceli gdje je ove godine bilo zavažano i kopano jezerce, divlja “pionirski” korov – korov koji divlja na uzurpiranim površinama, a treba jako malo vlage i hranjiva da bi narastao. Najviše ima koštana i svračice, travnatih korova koji super rastu i po kiši i po suši, pravi majstori preživljavanja. I koliko se god često kosilo, oni još brže narastu…i tako će to biti do kraja godine, dok se trajnije vrste ne razmnože i prekriju tlo, i tako onemoguće nicanje tim korovima…

Tijekom srpnja pobrala sam puno sjemenja, sjeme graška, graha, gorušice, raznog cvijeća… A sredinom srpnja, nakon kiša, opet sam sijala: sljez, suncokret, rasađivala amaranthus tricolor i pelin, on me je začudio koliko je narastao ove godine, na mjestu gdje sam bacila odrezane osušene cvjetove pelina prošle jeseni. Sjeme pelina mi je presitno i ne skupljam ga, pa eto ideje kako razmnožiti pelin: potrgati ocvale cvjetove dok odu u sjeme i pomalčirajte njima gdje želite da vam naraste pelin.

Radi dosta kiša u srpnju, opet sam se bavila i sadnjom Koliko god se trudim smanjiti tegle što imam na okupu iza kuće, stalno nekako puno tamo imam ono što kupim za sadnju, ili što imam viška na vrtu pa posadim u tegle za eventualnu razmjenu ili prodaju. Konačno sam posadila grmlje što sam nedavno kupila – 2 deutzie i itea virginica little henry, a 2 potentile i jedna puzajuća ruža još čekaju…mislim stvarno znam tak impulzivno kupiti biljke, i onda muku mučim kamo ih posaditi…i opet ista priča. Posadila sam i par šarenolisnih kadulja što sam zakorijenila reznice, pa vrtnu fuksiju žutu, pa jedan močvarni hibiskus što je u teglici čekao od prošle godine, pa žuti klinčić koji sam isto tak nedavno na sajmu kupila…. ali naravno, nikako da smanjim broj tegli kad sam načupala još malih sadnica pelina što su niknule na cvjetnoj gredici u šumskom vrtu, tamo gdje sam i sve velike jučer maknula, i to sam posadile u teglice…
Dok sam sređivala gredicu s cvijećem u šumskom vrtu, opet sam naišla kako mi je voluharica pogrickala korijen graničice, i to rozne mislim, koju sam prošle godine tu presadila jer su ju na vrtu voluharice jako nagrizle…ajoj, pa stvarno muku mučim da ju spasim…sad sam ju opet presadila, mislim to što je ostalo…a u rupe nagurala lišće bazge. I u biovrtu sam raskrčila dio za začinsko bilje što sam kupila pred par tjedana, a i dobila sam sadnicu estragona. Rasadila sam i ljetni zvjezdan i žuti hibiskus, i još napravila mjesta za sjetvu, tu sam naknadno posijala još graha

Na njivama, tikve i heljda više nisu tako super izgledale, sve je počelo zarastati u korov,visoki, a heljda se je dosta polegnula nakon nevremena, i na par mjesta je dosta korova počelo između heljde napredovati, kombajn smo našli, sad čekamo da dozori, a kako nešto već zori na biljki i istodobno cvate, još jedno vrijeme ne. A tikve su isto počele zarastati u korov, i tijekom sušnijih razdoblja početkom i krajem srpnja, teško su to podnosile.

U drugoj polovici srpnja puno je ljetnih jabuka popadalo na tlo, pa sam počela sa spremanjem kompota za zimu, a s bakom sam krenula i u kuhanje pekmeza – pokupila sam jabuke i kruške, te izvadila trešnje i jagode iz ledenice…ispali su mi odlični. Kako sam krenula s kompotima i pekmezom – morala sam konačno i kupiti ormar za predsoblje, za spremanje zimnice. Naime, dok smo gradili kuću sam izbacila špajz iz nacrta, jer nisam mislila da ću ikada spremati zimnicu…(više u kolumni)

I do kraja srpnja je bilo dosta kiše, i onda zadnjih dana preokret – opet vrućine. Baš kako sam se malo zaželjela da prestanu kiše jer je previše blata, tako je jako zasjalo sunce da je opt sve bilo pretvrdo i suho. I opet sam sijala, grah i grašak, njih najviše jer nam je grah glavna namirnica, a prvi urod je bio jako slab radi vrućina. Nadam se da će ipak nešto i roditi i visoki, i novozasijani…ali naravno, sve ovisi o tome koliko će nam vremenske prilike biti naklonjene.

A prizori u vrtovima u srpnju: šareno i veselo:))

carsko oko i lisičina

.

gaura i bijeli slijez

.

echinacea purpurea i cleome spinosa

.

cinije, i visoki crveni grah koji je konačno počeo zametati plodove krajem srpnja

.

djevojačko oko i salvia victoria blue

.

salpiglosis i ukrasni duhan

i još mnogo toga…za kraj jedna biljčica koja me jako veseli počinje cvasti u srpnju: suncokret

Održana peta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja 2012

Dana 11.08. 2012. održana je peta radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su kako prepoznati sezonske korove i jestivo samoniklo bilje, o sezonskima nametnicima i bolestima, kako razmnožiti grmlje poludrvenastim reznicama, koje se vrste mogu sijati u kolovozu. Prati se redovito napredak posijanih biljčica na prijašnjim radionicama, posijano je i nešto novih. Degustiralo se je azijsko lisnato povrće i razne vrste rajčice na vrtu. Prezentirano je i skupljanje sjemenja s salate i luka, berba, probiranje i skladištenje krumpira, te načini razmnožavanja krumpira. Učilo se je i o bazgi, te je voditeljica radionice prezentirala kako najlakše odvojiti bobice bazge za kuhanje pekmeza ili soka. Polaznici su naučili kako se zviždi na žirovu kapu, kako se i kada vani peče mladi kukuruz. Ovo je bilo najavljeno iznenađenje i sve je bilo spremno za pečenje kukuruza, međutim kako je puhao malo jači vjetar, nažalost nije bilo moguće paliti vatru na otvorenom, pa su polaznici dobili detaljne upute o pečenju kukuruza na otvorenom, i kukuruze da to mogu isprobati doma kad budu bolje vremenske prilike.

Polaznici su doma nosili skupljeno sjeme luka i salate, reznice grmlja koje smo skupili na vrtu za razmnožavanje (vajgela, budleja i vatreni trn), te po par komada plavo-ljubičastog krumpira i mlade kukuruze za pečenje ili kuhanje.

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Više o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje: Škola vrtlarenja ‘U skladu s prirodom ,

a plan radionica Škole vrtlarenja ovdje: Plan radionica škole vrtlarenja ‘U skladu s prirodom’

Mjehurasta snijet na kukuruzu – Ustilago maydis

Mjehurasta snijet na kukuruzu (Ustilago maydis) je “bolest” kukuruza koja je uzrokovana patogenom gljivom koja se širi sporama. Iako sam osobno mislila da je ovo nešto relativno novo što se širi među kukuruzom, ovo je vrlo stara pojava među kukuruzom. Izgleda kao mjehuraste nabrekline (tumori) na dijelovima kukuruza. Iako je najčešća na klipu kukuruza, može se pojaviti na bilo kojem dijelu kukuruza. Širi se sporama, pomoću kiše i vjetra.

Mjehurasta snijet je porijeklom iz Amerike, što je zapravo i razumljivo jer je otud i kukuruz, te je “uvezena” sa sjemenjem u Europu 1815. Međutim, preko sjemenja nije jedini način zaraze polja, češće je zapravo preko gnoja od stoke koja je jela zaraženu kukuruzovinu ili siliran kukuruz, a gljiva može preživjeti i probavni trakt i vrenje stajskog gnoja. Gljiva u tlu može preživjeti i nekoliko godina, pa plodored neće pomoći kod njenog suzbijanja.

Prema Wikipediji, najbolje uspijeva za vrijeme suše, na 26-34 stupnja C. Međutim, iako mjehurasta snjet glasi kao bolest, jer se hrani na biljci kukuruza i smanjuje prinos, ovo je i jestiva gljiva, jako cijenjena u Meksiku, gdje je poznata kao huitlacoche ( cuitlacoche). Bila je redovna namirnica u Astečkoj kuhinji, a i danas je tamo cijenjena delikatesa. Asteci su navodno namjerno grebali biljku kukuruza da bi izazvali ulazak spora i zarazu biljke. Danas se navodno pokušava i više uzgajati (namjernom zarazom polja kukuruza) i popularizirati u Sjevernoj Americi, pod populatnim nazivom Meksički tartuf.

Bere se dok je još nezrela i sočna, jer zrela je suha i puna spora. Konzumira se ili svježa ili kuhana, a postoje brojna jela koje sadrže ove gljive.

Kad dozori prepuna je crnih spora, i često se prilikom berbe one rasprašuju…to navodno može izazvati dišne probleme kod ljudi. I prije nego dozori unutra su tamne spore.

U narodnoj medicini, koristila se je za izazivanje poroda.

Eto, čak niti obične “bolesti” biljaka nisu tako obične, a ovo je prilično interesantno. Možda se odvažite i probate ju na tanjuru ako ju pronađete:)

Izvori:

http://www.hcphs.hr/default.aspx?id=218

Wikipedia

Priprema pekmeza i džemova za zimu

I ove godine uredno skupljam i spremam sve viškove s mog vrta. Prošle sam godine započela s kuhanjem kompota za zimu i uživala sam u njima cijele zime (više). Najviše su mi prijali za vrijeme jako hladnih dana, kada sam ih zagrijala i jela vruće, stvarno neprocijenjivo. Jedino sam naučila nekoliko novih činjenica oko spremanja kompota;

– uvijek koristite nove čepove – nisu skupi, a stari iako neki cijeli, mogu zadržati miris, ali i okus – neki kompoti s starim čepovima su mi poprimili metalni okus čepa, te sam kompote morala nažalost baciti

– staklenke je dovoljno držati okrenutima 10 minuta, nemojte duže – opet iz razloga poprimanja okusa čepa

– čepove nisam prokuhavala nego sam ih namazala alkoholom i ispalo je u redu, nije došlo do kvarenja ni u jednom kompotu, dakle oba načina su dobra

Ove godine sam već na proljeće spremila u ledenicu jagode, trešnje i šumsko voće, a trenutno opet imam višak jabuka, ljetnih koje ne stoje dugo. Dio je već spremljen u kompote, a od ove godine sam ih počela pripremati i kao – pekmeze. Ispalo je da napraviti pekmez nije uopće teško. Pomogla mi je moja baka koja godinama već kuha pekmeze…i tako smo počele spremati jabuke za zimu.

Na internetu ćete pronaći mnogo različitih recepata za spremanje pekmeza i džemova, i ne postoji samo jedan ispravan način. Odaberite onaj koji vam se čini najpraktičnijim, pa isprobavajte.

Evo mog načina izrade pekmeza od jabuka:

Jabuke je dovoljno oprati i narezati u posudu za kuhanje: moja je baka prije za pekmez od jabuka jabuke gulila i ribala, ali doista, za ovim stvarno nema potrebe jer se jabuke raskuhaju, i ako imate štapni mikser za usitniti ostatke, tj koru nakon kuhanja. Prvu sam turu gulila jabuke (na slici), ali sve naknadno nisam, i stvarno nema potrebe za tim dodatnim poslom. Kako su jabuke prilično slabijeg okusa, super ih je izmješati s nekim drugim voćem intenzivnijeg okusa. Stoga sam tu dodala kruške, i nešto smrznutog voća – kuhala sam varijantu: jabuka-kruška-trešnja, jabuka-kruška-jagoda, breskva-jabuka.

Dakle stavite voće u lonce, i samo malo vode na dno, te na štednjak. Najidealnije je ako imate veliki štednjak na drva kakav ima moja baka, ali OK su i električni i plinski. Tokom kuhanja miješajte redovito voće, da ne zagori.

Slika: počelo je sve u 3 lonca

Ali kad se je sve prokuhalo, nakon otprilike 2 sata kuhanja, bez poklopca radi isparavanja suvišne vode, smanjilo se je na polovicu jednog lonca. Dakle ovakav pekmez treba kuhati oko 2-2,5 sata na srednje jakoj vatri, i nakon toga eventualne ostatke usitniti štapnim mikserom. Šećer moja baka stavlja pri kraju da se ne primi jako na dnu zdjele. Ali, ako prije kuhanja ušećerite voće i ostavite da tako malo odstoji, i od početka dakle kuhate s šećerom, biti će sve više gelastije, a ako ide ne kraju neće…tu je razlika.

Mi smo stavljale jako malo šećera, stvarno nema potrebe: možete sami isprobavati tokom kuhanja i dodavati šećer po želji, u skladu s ukusom. Meni se osobno stvarno čine pretjeranim recepti s 1 kg i više šećera na samo 2 kg voće: na ovu gornju količinu voća stavile smo manje od pola kg šećera i bilo je dovoljno. Kruške su ga same po sebi učinile jako slatkim. I stvarno nema potrebe za nikakvim dodacima u pekmez, meni oni niti ne padaju na pamet. Ako je dobro skuhani, i ako je pravilno spremljen, neće se pokvariti.

Za vrijeme kuhanja pekmeza dobro operite staklenke i čepove. Staklenke stavite grijati u pećnicu (10-15 min na 50 stupnja i zagrijavati do 100 stupnja, pa hladiti) ili u mikrovalnoj pećnici (3-5 minuta na max.) Čepove možete prokuhati, ili dobro oprati, osušiti, i prije zatvaranja unutarnji dio obrisati krpicom natopljenom alkoholom.

Staklenke se pune šefljom (grabilicom), i morate paziti da vam se prilikom punjenja, ako imate više toga, niti previše ne ohlade niti staklenke, niti pekmez, jer ako se jedno ohladi previše, može doći do pucanja staklenki.

Nakon ove faze punjenja ja dobro zatvorim staklenke, i sva skupa stavim polagano hladiti – dakle prekrijem sve s krpama ili dekom, da se jako polako ohladi. Čitala sam na internetu da neki još tako napunjenje staklenke prije zatvaranja još stave u pećnicu da se zapeče gornji sloj i tako se sigurno ne pojavi pljesan. Ja eto nisam, nije niti moja baka nikad, ali može se, naravno, zašto ne. Mojoj se baki ponekad i znala dogoditi pljesan nakon dugog stajanja na vrhu staklenke, ali to se jednostavno makne žlicom i ostatak je pekmeza ok, nije otrovno niti pokvareno:)

I to je zapravo to, ohlađene staklenke spremite u smočnicu, na malo hladnije, i uživajte u njima cijele godine. Potrebno je samo nekoliko sati, samo malo voća, šećera i volje. To je odličan način kako spremiti viškove s vrta, uštedjeti u izdacima za hranu, i najvažnije od svega, jesti zdravo. Stoga, ako imate viškove voća na svom vrtu, ne dozvolite da oni propadnu.