Vrtlarenje u skladu s vremenskim prilikama

Za svakog vrtlara/icu preporučljivo je stalno pratiti vremensku prognozu i radove u vrtu prilagoditi vremenskim prilikama. Tako, praćenjem prognoze i odabirom vrsta radova u skladu s tim, možete uštedjeti puno vremena i puno nepotrebnog posla.

1. Presađujte biljke prije kiše

Najbolje vrijeme za sadnju i presađivanje je dan prije ili uoči kiše. Naravno, ovo pravilo vrijedi ako znate da će u skoro vrijeme pasti kiša, a vi imate u planu saditi nešto na vrtu. Razlog sadnji prije kiše je da će se biljke puno lakše primiti ako ih sadite u takvim uvjetima nego za lijepog vremena. Dok sije sunce biljke se duže muče prilikom prilagodbe na nove uvjete. Također, ako sadite biljke prije kiše, najčešće je dovoljno zalijati ih tek jednom, nakon sadnje, i onda kiša sve dovoljno zalije, pa nema potrebe za zalijevanjem od nekoliko dana koje ćete morati obavezno raditi ako sadite za sunčana vremena i želite da vam se biljke prime.

2. Borba s korovom prije i nakon kiše

Za borbu s korovom jako je bitno pratiti vremenski prognozu i nikako nemojte okopavati dan-dva prije kiša, jer će vam se većina toga što ste okopali primiti natrag, i efekt će biti kao da ste presađivali korov po vrtu. Dakle prije kiše radije iskoristite vrijeme za presađivanja na vrtu.

Vrijeme nakon kiše idealno je za čupanje korova s dugim korijenjem. Ove vrste korova, poput maslačka i osjaka (lat. Cirisum arvense, te Cirisum vulgare), teško je u sušnim uvjetima iščupati.

Slike: maslačak i osjak

U sušnim uvjetima uglavnom će vam se odlomiti gornji dio biljke ili korijena. Da bi u sušnim uvjetima iščupali ove biljke morate ili dobro otkopati sve okolo, ili vilama jako prorahliti tlo, ali i u tim slučajevima postoji jako velika mogućnost da vam se korijen odlomi. Idealan trenutak za čupanje je tik nakon kiše, i još par sati poslije, dok je sva zemlja dobro natopljena. Tada ćete bez problema iščupati cijeli korijen biljke.

Slike: korijen osjaka i maslačka, iščupani nakon kiše

Inače, iako su ovo biljke koje smatramo korovima, obje su biljke i ljekovite i jestive, kao i mnogi drugi korovi na vrtu. Također, radi svojstva da je prepun minerala, maslačak ne odnosim s vrta (a niti ostali korov), nego malčiram njima, uglavnom ih rasporedim ili po gredicama, ili po stazama za hodanje. Tako tu oni zakriljuju tlo i sprečavaju rast drugog korova, te svojim raspadanjem obogaćuju okolno tlo.

Ostali korov koji ima busenasto plitko korijenje nećete moći čupati nakon kiše, ako imate ilovastu zemlju kao ja čak i nekoliko dana. Radi vlage u tlu sva zemlja ostaje na korijenju, pa je čupanje korova prava muka jer je nemoguće otresti zemlju s korijenja, i takav se počupani korov često primi natrag. Stoga, tada radije pričekajte par dana i biti ćete puno učinkovitiji dok se zemlja malo prosuši. Ako je tlo jako vlažno, pametnije ga je iskoristiti za sadnju i rasađivanje po vrtu.

Sav korov koji počupate na vrtu možete ili kompostirati, ili ga iskoristiti kao malč na gredicama, kako sam već spomenula. Dakle rasporedite ga po gredicama i stazama i tako si uštedite vrijeme odnošenja korova s vrta, kompostiranja i ponovnog donošenja na vrt.

Što za vrijeme suše?

Za vrijeme većih vrućina i suša, ako korov nije previše veliki na vrtu i ne smeta jako rastu biljaka, radije ga ne dirajte. U sušnim uvjetima korov neće nešto posebno rasti, a puno znači vašim biljkama ako raste oko njih – tada zadržava vlagu i štiti biljke od prejakog sunčevog zračenja. Probajte i sami napraviti pokus – očistite jednu gredicu potpuno od korova i jednu ostavite s malo korova, pa promotrite kako će izgledati biljke u jakim vrućinama – kod mene se biljke s malo korova puno bilje drže na vrtu i puno bolje podnose ljetnu žegu.

Ako ipak morate čupati korov i za vrijeme ljetnih žega, a tlo je pretvrdo da bi se mogao čupati korov, zalijte prije gredicu kantom vode, pričekajte desetak minuta, i možete krenuti na posao. Voda će omekšati tvrdu zemlju i moći ćete lakše počupati korov.

Slike: grah s korovom, i slika 2 grašak s cvijećem podnose puno bolje ljetnu žegu od gredica gdje su samo ili grah ili grašak, koji su već počeli žutiti

Teško je odrediti pravi trenutak kad je potrebno maknuti korov s vrta i kad ga ostaviti: u početnoj fazi rasta biljke definitivno je pametno maknuti korov da ne smeta pri rastu vaših biljaka, te ga iskoristite i malčirajte njime. Naravno, i tu postoji opasnost ako ostavite korov po gredicama i padne obilna kiša – on natrag živne, čak i ako se suši i par dana. Stoga, odnositi korov s vrta ili ne, dobro je pitanje. Ako imate dosta malča onda ga posložite ili samo po stazama ili maknite, ali ako nemate u svakom slučaju isplati se ostaviti ga na vrtu, unatoč riziku da se opet primi natrag. A čim nastupi žega, manji korov radije ipak preporučujem ne čupati i ostaviti na vrtu među biljkama.

Dražesne bobice lipanjske

Danas sam bila u berbi. I baš sam vesela što konačno mogu reći da počinju berbe kod mene! Jedna od stvari koja me najviše veseli svako proljeće iznova je dozrijevanje plodova. A prvo što počinje dozrijevati je bobičasto voće. Već krajem svibnja/početkom lipnja dozrijevaju jagode, i šumske i vrtne, i to je početak obilja u vrtu.

Zanimljivo, ali veliki dio bobičastog voća dozrijeva u lipnju: jagode, maline, ribizl, josti, ogrozd, kupine, borovnice…tek poneke vrste poput aronije ili goji bobica dozrijevaju kasnije. A tog voća nikad dosta. Zapravo nijednog, ali bobičasto je voće ono koje možete posaditi i u manjim vrtovima, pa čak i u cvjetnjacima.

Moj plan za budućnost je puno, puno bobičastog voća, pa ga već godinama nabavljam, sadim, razmnožavam, i opet sadim. Mislim, pa tko ne voli jagode? A tek imati šumske jagode i osladiti se njima na proljeće, kad cijela gredica oko njih zamiriše… Šumske je jagode tako lako ukomponirati u bilo koju gredicu, pogotovo onu cvjetnu. Slučajno mi je zalutalo par sadnica prije nekoliko godina ispod jedne budleje, na kraju je ispalo da tamo jagodama, u polusjeni grmlja, najbolje paše. Plodovi su puno veći, mirisniji, i duže rode. Posadila sam ih i ispod ribizla, vatrenog trna… raširile su se posvuda i divota je brati šumske jagode na svakom koraku. Dakle, sadite šumske jagode ispod grmlja i tako iskoristite prostor.

Ribizl, josta i ogrozdi također ne zahtijevaju puno prostora. Preporučam ih posaditi u voćnjacima, između većih voćaka. Tako ne trebate novi prostor, nego maksimalno iskoristite već postojeći. I na rubovima vrtova se uvijek može naći neki mali kutak za grmić ribizla. Ne raste brzo i ne zauzima puno prostora, a svako proljeće nam nudi slatko-kiselkaste plodove.

Jedino s malinama i kupinama treba biti jako oprezan i dobro isplanirati kamo ćete ih posaditi, jer ako ih posadite i naknadno odlučite presaditi, neće vam uspjeti. Doduše, posaditi ćete ih na novo mjesto, ali na starom mjestu će, koliko ih god uporno iskopavali, uvijek narasti nove biljke, jer nešto od korijenja uvijek ostane u tlu. Ovo znam iz prve ruke jer već godinama «presađujem» maline i kupine s «privremenog» mjesta u vrtu, to je nemoguća misija. Stoga, nemojte ponoviti moju grešku i dobro isplanirajte kamo s njima. I što se kupina tiče, nijedan kultivar se ne može usporediti s kupinama «divljakušama». Slatke, aromatične…u usporedbi s pravim kupinama, sve ostale su mi uvijek nekako kisele. I divljakuše možete uzgjati u vrtu, samo ih treba držati na oku i obuzdavati im rast, jer jako brzo i agresivno rastu. Postavite im stupove na rubu vrta ili voćnjaka i pustite da se penju na stupove ili ogradu, te redovito obrezujte. Ili nađite mjesto u divljini gdje rastu, te dok dozriju krenite u berbu.

Zašto imati bobičasto voće u vrtu? Osim zato što ne zauzima puno prostora, i prekrasnog obilja plodova koje nude iznova svako proljeće, bobičasto voće teško ćete naći u prodaji svježe, zdravo, netretirano i ukusno. Ova vrsta voća ne stoji dugo, i radi toga se često bere poluzrelo, i tretira često kemikalijama. I nikada, ali stvarno nikada nema taj okus i miris kao svježe, netom ubrano voće s vašeg vrta.

Najslađe je ipak ono voće koje direktno uberemo na vrtu i pojedemo. Nekako mi ono koje je već ubrano i u zdjeli više nije tako ukusno. Stoga, nabavljam i sadim u rano proljeće ili kasnu jesen, a krajem proljeća i ljeti šećem vrtovima i na svakom koraku imam što za ubrati. Ma jednostavno savršeno 🙂

Održana druga radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja 2012

Dana 16.06. 2012. održana je druga radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.

Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su o sezonskim korovima na vrtu, kako iskoristiti vremenske prilike u radovima na vrtu, malčiranju, nametnicima u vrtu – lisnim ušima, puževima, voluharicama i grčicama, te bitne činjenice o obiteljima mahunarki i tikvi, te njihovom uzgoju.

Na kraju radionice voditeljice je polaznicima podijelila viškove biljaka iz svog biovrta za sadnju: sadnice vanjske ukrasne koprive, pelina te sjeme dvije vrsti tikvi.

Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Svibanj 2012 – sjetva, mraz, sjetva

Početak svibnja započeo je standardno kod mene – godišnji odmor od tjedan dana za sređivanje vrta. Ali kako mi je pravi godišnji počeo tek u srijedu, a već idući utorak sam išla na posao, i u međuvremenu mi je i pala kiša…nisam stigla sve odraditi kako sam si zamislila, nažalost. Završila sam konačno sa sadnjom gladiola i trublji, posadila sam veliki dio noviteta, raskrčila dio biovrta od mišjakinje i njome odmah malčirala gredice, sadila papriku, rajčice, sijala..uglavnom, puuuno posla i premalo vremena sa sve kaj bi htjela. Ona kiša u međuvremenu, u noći s 03. na 04.05, padala je cijelu noć i prijepodne, i tako je napadalo da sam bezuspješno pokušavala sijati na vrtu grah; prvo su mi grablje zapinjale u blati, sve se lovilo na njih, pa ja skoro “vustala” u blatu…uglavnom nemoguće poravnati gredicu i sijati … ali zato dobra vijest, jezerce se napunilo vodom, to me je jako razveselilo.

Slike: biovrt početkom svibnja i jezerce nakon kiše

.

Na biovrtu je uvelike dominirala mišjakinja i to mi je baš bilo super. Mnogo sam već pisala o njoj i ponoviti ću opet, jako sam zadovoljna što mi u proljeće prekriva vrt. Ona štiti tlo, ispod je zemlja rahla, i poslije ju jednostavno upotrijebim kao malč. I jestiva je, ima okus mladog kukuruza. A u usporedbi s prošlom godinom, busena trave je jako malo na biovrtu, to je odlično. Ako ih i ima, njih odnosim dolje s vrta jer se nakon kiše sve opet primi i potjera, i mravi to vole za mravinjake, i bez toga ih imam previše na vrtu. Mislim, mravi imaju i korisnu ulogu u vrtu, ali jako mi je nezgodno što kopajući naletim na mravinjak, pa mi je žao dok prekopam i vidim kako svi užurbano pospremaju jajašca..pa me napadnu i bodu..neugodno i za njih i za mene…a ne žele se odseliti, hm.

Slike: mišjakinja i maslačak na vrtu, iskorišteni kasnije kao malč

.

Polako se događaju promjene u biovrtu, kako se sve manje kopa tlo, sve manje i toga samo niče…osim makova i kamilice…ali i mak niče tamo gdje sam aktivnija na jesen, a neke biljke više niču gdje više prekopam na proljeće – npr carsko oko. Uglavnom, dakle bilje koje uglavnom uzgajam na vrtu uspješnije se zasijava ako prekopam gornji sloj, bilo na jesen ili proljeće… Problem na biovrtu mi je jedino uz susjedovu među lijevo, tu imam šumske jagode i svako proljeće muku mučim s niknulom travom…s njihove strane dio trave uraštava u ogradu, ne kose tik do ograde, i polako mi preko žice ili raste puzavi dio korova, ili se zasijava trava…razmišljam da tu moram odseliti jagode i probati s nekom drugom kulturom, jer krčiti jagode svako proljeće je postao Sizifov posao.

Posadili smo ove godine i veće količine češnjaka, nabavili smo ga na tržnici i prodavač je tvrdio da je domaći, vidjet ćemo kako će izrasti. A na većim parcelama počele su nicati tikve i heljda. Pogriješili smo s načinom sjetve tikvi sa sijačicom za krumpir: pola tikvi nije niknulo jer su bile posađene preduboko. Ali kako smo ionako posijali previše, zasad je to u redu.

Slike: Vrt br 2 i polje heljde i tikvi početkom svibnja

Na parceli šumskog vrta, gdje je cvjetnjak sam još posijala razno cvijeće, a uz mlađe bagreme u šumskom vrtu za pokus posijala visoki grah da se pentra po drveću (ako ga ne popapaju zečevi i slična gladna divljač).
U novom voćnjaku par voćaka se posušilo – oglodala ih je divljač: kupila sam zaštitne mreže, ali ih nismo odmah stavili nego kad smo primijetili štete, sami smo si krivi.

Slika: cvjetnjak u šumskom vrtu se jako brzo razraštavao i bujao, i najljepši dio u njemu u svibnju – hesperis matronalis – rascvjetana i mirisna

.

U svibnju sam se bavila sjetvom svih povrtnih kultura, tikvi, mahunarki (više), raznog cvijeća..i stalno sam se borila s mišlju kako sam ove godine jako u zaostatku i kako nikako ne stignem sve napraviti po planu. Najviše mi je računa promrsilo nestabilno vrijeme, kočilo me je i u sjetvi, i u borbi s korovom. Nešto ranije od ostalih godina posadila sam sve presadnice paprike i rajčice, te posijala dio rajčica na otvoreno. “Ledeni sveci”, po datumu 12,13 i 14.05, dani kada po stogodišnjem promatranju vremenskih prilika biva zahlađenje, i mogućnost mraza, prošli su bez mraza. Doduše, nije bilo mraza, ali je jako zahladilo, i jako je puhao hladni vjetar. Kako mi je terasa na sjeveru, a nadstrešnica na potezu sjever-jug, dok puše to mi jako smeta biljkama u teglama, i veliki sam dio tegli premještala ispred kuće na južnu stranu da ih vjetar ne dotuče. I onda, kad sam pomislila da više nebu iznenađenja i da konačno bude malo toplije, 18.05. 2012 dogodio se mraz. Smrznuo mi je dio paprika, dio rajčica, dio graha, tikvi, mahuna, krumpira…:((( dobro da nisam imala vremena sve posijati od mahunarki i tikvi, tako da štete nisu tako velike… a ovo što je bilo popareno….nešto se je oporavilo, nešto nažalost posušilo, pa sam ponavljala sjetvu, dobila nešto flanci paprike od mame i bake…eto, jedne godine se požurim s paprikama, i baš te godine se dogodi neočekivano – svakako dobra lekcija za iduće godine. Inače ovako kasno mraz je jako rijetka pojava, ali eto, ipak vrlo moguća pojava.

Slike: šteta od mraza na mahunarkama i tikvama

Krajem svibnja je jako počeo rasti korov, pogotovo po vrtu br 2, i to je uobičajeno u to doba godine. Međutim, vrijeme je opet bilo jako nestabilno, opet puno kiše, a to je dakle pasalo rastu korova, ali nije dalo meni raditi u vrtu.

Sjetvu sam imala u vrtovima preko mjesec dana, nisam bilježila kamo samo što sijala, i dogodilo mi se je i na par mjesta da sam na jedno mjesto dvaput sijala različite stvari….krajem svibnja je puno toga je počelo nicati pa sam to primijetila…uglavnom, sve u svemu, jako neobičan mjesec u kojem imam osjećaj da je palo kiše više nego cijele prošle godine, u kojem su mi se radovi jako odužili, iznenadio me mraz…

U svibnju je i dovršena registracija udruge Biovrt – u skladu s prirodom i opg-a. Također, započela je Škola vrtlarenja i održana je prva radionica 12.05.2012. U sklopu udruge održana je 19.05. i radionica u Čudesnim vrtovima udruge Gredica

26.05.2012. održani je Dan otvorenih vrata u biovrtu, i kratki video možete pogledati ovdje.

Također, ekipa Srce TV je snimila je novi prilog u biovrtu. Prilog je prikazan u emisiji Poljoprivredni savjetnik na Srce TV 26.05.2012. (pogledaj prilog)

Ok, možda je dijelom radi svih ostalih aktivnosti isto tako usporen napredak s radovima na vrtu.

Evo malo povrća i cvijeća s vrta u svibnju:

Slike: luk i gigantski špinat, izrastao na gredici u šumskom vrtu

.

vrt sredinom svibnja

.

rukola i majčin dušica u cvatu

.

tiarella i paprat

.

Thalictrum aquilegiifolium i limnanthes douglasii

.

ivančice i lupinus i gaura

.

bazga i sibirska borovnica, lonicera, nisam oduševljena okusom plodova, gorkasto kiseli su.

Brokula – Brassica oleracea italica

Brokula – lat. Brassica oleracea italica je povrće iz obitelji kupusnjača odnosno krstašica (Brassicaceae ili Cruciferae). Brokula je poznata još od rimskog doba kao cijenjeno povrće i predak je karfiola. Naziv brokule potječe od latinske riječi bracchium što u prijevodu znači grana ili jaka ruka, a odnosi se na izgled brokulinih izdanaka. Prema drugom izvoru, naziv brokula potječe od talijanske riječi “brocco”, što znači izdanak ili mladica.

Sami izdanci brokule koje koristimo za jelo zapravo su pupoljci cvjetova, te se oni beru dok su mladi, prije same cvatnje. Ako te pupoljke ostavimo neubrane, razviti će se visoka cvjetna stapka s žutim cvjetovima s 4 latice, u obliku križa. Otud naziv za sve biljke iz obitelji kupusnjača, odnosno krstašica – cvijet u obliku križa = krstašica.

Brokula je zapravo dvogodišnja biljka, a većinom ju uzgajamo kao jednogodišnju. Druge godine ju uzgajamo za uzgoj sjemenja: nakon cvatnje nastaju čahure u kojima se razvija sjeme. Većinom jako uspješno prezimi vani unatoč jakim zimama. Cvijetovi tj pupovi doduše stradavaju na temperaturama nižim od -5 stupnja, ali sama biljka može podnjeti i niže temperature.

Brokula tolerira gotovo sve vrste tala i dobro uspijeva i na suncu i u polusjeni. Možemo ju sijati od travnja do lipnja, direktno na otvoreno. Ja sve kupusnjače sijem direktno na otvoreno početkom travnja u redovima jedne do drugih i kasnije ih rasađujem. Raspored biljaka obilježim si natpisima, ili zapišem “legendu” naziva na papir. Tako kasnije nema zabune kad niknu, porastu i kad ih treba rasađivati.

Brokula je karakteristična po tome što najljepše pupove daje pri nižim temperaturama, a pri ljetnim vrućinama ako i formira pup, često brzo ode u sjeme. Tada je preporučljivo otrgati te pupove, i čekati hladnije dane.

Tek kad završe ljetne vrućine, brokula počinje obilnije roditi. Idealna temperatura za brokulu je od 15-18 stupnja. Kod mene su se ove godine pupovi pojavili u rujnu, s obzirom da su vrućine jako dugo trajale, i izdanci za berbu su se formirali u prvoj polovici listopada. Vjerojatno postoje i vrste koje bolje toleriraju vrućine, ali ja ih nisam do sada uzgajala, nego zasad samo vrste koje više vole hladnije vrijeme.

Dakle, ako niste jedni od onih nestrpljivih koji su počupali brokulu jer ste mislili da nije ništa rodila ove godine, sada konačno možete u berbu. I nakon prvotne berbe ostavite biljke na vrtu: one će formirati još manjih pupoljaka, i još roditi sve do prvih mrazeva, čak i nakon slabijih mrazeva.

Fotografije: brokula u rujnu i u listopadu

Osim pupoljaka, jestivo je i lišće brokule. Možete ju jesti i sirovu i kuhanu, a s obzirom na visoki sadržaj C vitamina i njegovu nestabilnost pri visokim temperaturama, preporuča se brokulu ili kuhati na pari, ili samo 3-5 minuta s čim manje vode, da zadrži čim više vitamina. Izuzetno je zdravo, čak i ljekovito povrće.

Brokula je bogata vitaminima i mineralima – sadrži vitamin C, provitamin A, vitamin B6, pantotenska kiselina, riboflavin, kalcij, magnezij, željezo, fosfor i kalij. Osim toga, sadrži aktivne tvari koje sadrže sumpor – indol karbinol i sulforafan. Sulforafan potiče prirodne obrambene mehanizme organizma u borbi protiv nekih vrsta karcinoma (karcinom želuca i debelog crijeva). Isto tako sulforafan uništava bakteriju Helicobacter pylori koja može pridonijeti pojavi čira i karcinoma na želucu čak i kad je otporna na uobičajene antibiotike. Preliminarna laboratorijska istraživanja pokazala su da indol karbinol koji se prirodno nalazi u brokuli, zelju i prokulicama može napasti Herpes simplex virus i spriječiti faktore koji pomažu reprodukciji virusa. (izvor: http://bs.wikipedia.org/wiki/Brokula)

Nametnici i bolesti:

Bolesti još nisam primjetila na brokuli, od nametnika napadaju ju “klasični” nametnici kupusnjača: kupusni buhači, kupusni bjelac i kupusna stjenica.

Postoje i zanimljivi oblici brokule: brokula ljubičastih glavica, te Romanesco brokula, popularno nazivana i šenon. Zapravo, to je križanac brokule i karfiola. Moje iskustvo s šenonom je da dozrijeva jako kasno, dakle formira glavice u listopadu i studenom pa sve do prosinca, čak i nakon prvih mrazeva. Sami pupovi izgledaju jako zanimljivo i vrlo su ukusni.

Prirodni mamci za biljne uši

Kako postići ravnotežu između “štetnika” i “korisnih kukaca” na vrtu veliki je izazov za svakoga tko želi obrađivati svoj vrt bez kemijskih sredstava. Jer, čisti vrt bez korova i nametnika izmišljotina je kemijske industrije koja želi prodati svoje proizvode za suzbijanje istih. Svatko tko je malo više sagledao prirodu oko sebe počinje shvaćati da to nije tako u prirodi i da takva ideja nije održiva. U prirodi postoji savršena ravnoteža i sve što postoji oko nas jako je bitna karika u vrlo krhkom hranidbenom lancu. Samo za čovjeka koji gleda na prirodu s materijalne strane i sve gleda s aspekta zarade, smatrati će neke vrste “štetnicima”, jer mu rade ekonomsku štetu na “eksluzivno njegovim” plodovima . U prirodi nitko nije izričiti vlasnik ničega, a i ti “štetnici” su neophodni, jer kako će inače preživjeti i one vrste koje su nam korisne? Pa tako naprimjer i muhe i komarci imaju bitnu ulogu u biosustavu, kao hrana žabama i pticama. Dakle ne možemo ciljano uništavati neke vrste jer nama smetaju, i ne utjecati na ostatak biosustava. Isto tako, primjenom kemije ne uništavate samo “štetnike”, uništavate i korisne kukce, trujete zemlju, i na kraju, i sebe. Stoga, sve više ljudi se okreće raznim alternativama, jer ne žele trovati sami sebi hranu.

Postoji mnoštvo raznih recepata za prskanje protiv ušiju, od koprive, pelina, ljutih papričica….ali o njima neću sada pisati. Ima mnogo recepata na internetu pa možete pokušati 🙂 Tijekom promatranja svog biovrta godinama, primijetila sam da biljne uši, pogotovo one crne koje su i zapravo na vrtu najčešće, preferiraju neke vrste povrća, ali i neke vrste “korova”. I tako sam polako počela razvijati svoje tehnike mamaca za uši na vrtu. Crne uši najčešće napadaju bob, špinat, blitvu, grah i mahune. Ali, kako sam primijetila kroz više godina, crne uši više vole bijelu lobodu i kamilicu, pa će ih prije naseliti nego ostalo povrće. I tako sam te biljke počela koristiti kao prirodne mamce za uši na vrtu.

Slika: bijela loboda kao mamac za crne uši i vrtna pepeljuga

Bijela loboda (Chenopodium album), biljka koju mnogi smatraju korovom, zapravo je jestiva biljka – odlična za salate, a mladi se izdanci mogu kuhati kao šparoge. Ne tako davno bila je puno češće na stolovima kao česta namirnica, u prošlosti, nakon rata čak je i spasila mnoge od gladi, danas nažalost njena je hranjivost poznata samo znalcima. Po svom sastavu puno je bogatija vitaminima i mineralima od špinata, a priprema se kao špinat. Ali s samoniklim biljem treba biti oprezan: postoji još nekoliko vrsta lobode koje su joj slične ali nisu jestive – smrdljiva ili opora loboda i srcolisna loboda, a postoji i grozdasta loboda čije eterično ulje sadrži otrovne tvari – najbolje ih možete otkriti po neugodnom mirisu nakon što list protrljate prstima.

Postoji i jedna posebna vrsta jestive lobode, Atriplex hortensis, više o njoj možete pročitati na slijedećem linku: Jestiva loboda Atriplex hortensis

Bijelu lobodu ćete najlakše prepoznati po bijelom prahu na vrhu biljke tj na najmlađim izdancima, i s prstima možete skinuti taj bijeli prah. Po tom bijelom prahu je i bijela loboda dobila naziv.

Nemojte bijelu lobodu smatrati samo dosadnim korovom kojeg treba čim prije iščupati i maknuti s vrta, njena korist je višestruka. Od raznih ukusnije jela i zelenih sokova, pa sve do mamca za uši. Dakle ostavite nekoliko biljaka na vrtu, pogotovo one u blizini povrća koje inače napadaju crne uši. Primijetiti ćete da će uši najviše biti na lobodi, i tako postoje velike šanse da vam ostalo povrće ostane pošteđeno napada.

Slike: bijela loboda u blizini graška i špinata, uši su zasad samo na lobodi i ne napadaju ostalo povrće:

Na nekim gredicama ipak mi je napadnut i špinat, dakle nemojte smatrati ovu metodu 100% učinkovitu. Ali iz mog iskustva, preko 80% je učinkovita , dakle stvarno vrijedi isprobavati.

Također, jako je bitno pratiti kako se uši šire i ponašaju na lobodi, jer dok se jako razmnože uvijek postoji šansa da pređu na ostalo povrće, pa u takvom slučaju iščupajte i maknite tu lobodu prepunu ušiju s vrta, i najbolje spalite.

Slika: većina uši nalazi se na lobodi koja raste pokraj graha, ali ipak je jedan mali bio prešao na grah, tad mičemo lobodu s ušima s vrta.

Uši većinom nisu same na biljkama. O njima najčešće brinu mravi, premještaju ih po biljkama, brane od predatora i skupljaju medenu rosu. Više o ovim zajednicama obostrane koristi pročitajte OVDJE. 

Ono najbitnije što morate znati je i to da dok se pojave uši, doći će i bubamare, prirodni neprijatelji biljnih ušiju. Ako malo bolje promotrite situaciju na vrtu, vidjeti ćete da nakon što su došle uši, došle su i bubamare hraniti se njima, i tu se onda one i razmnožavaju. I tako se stvara prirodna ravnoteža u vrtu u kojem je svaka vrsta dio hranidbenog lanca.

Nakon nekoliko godina promatranja i pokusa ne mogu reći da znam kako s lobodom, kamilicom i bubamarama napraviti savršeno stanje u vrtu da nemam štete od ušiju i da imam taman toliko bubamara koliko mi treba, ali promatram i učim. Zasad mi najveći izazov predstavlja koliko lobode ostaviti na vrtu i kad je trenutak da ju maknem s vrta jer su se uši previše raširile. Jer, ako maknem sve i napravim savršeno uredan vrt, nema razloga da bubamare dođu u vrt, ali ako ostavim previše lobode ona je prevelika i zaraste vrt i ako se uši previše razmnože, napadaju i ostalo povrće. Uglavnom interveniram kad stvarno prelaze na ostalo povrće, ali se trudim ostatak lobode s ušima ostaviti na vrtu, da budu hrana bubamarama.

Bijela loboda najčešća je na površinama koja se intenzivno obrađuju, tj preoravaju ili prekopavaju. U biovrtu koji ne preoravam i jako malo kopam je puno rjeđa, ali tu mi zapravo više niče kamilica koja se sama zasijava, pa tako na tim površinama za svrhu mamca koristim kamilicu, isto tako uši više vole nju.

Stoga, ako dosad niste, vrijeme je da sagledate na “korove” i “štetnike” iz malo drukčijeg kuta 🙂 Kamilicu i lobodu vrlo je korisno imati na svom vrtu, jer te biljke nipošto nisu samo dosadni korovi koji smetaju vašim usjevima, nego od njih možete imati višestruku korist, i za sebe i za vaš vrt:)