0
Presađivanje salate
Nakon proljetne sjetve salate, svake godine uvijek mi se dogodi da mi salata nikne pregusto. Kako raste, tako nastane gužva na gredicama. Tako gusto posijana salata ne može lijepo formirati glavice jer su sadnice salate jedna preblizu drugoj, bore se za prostor, nerijetko bivaju izduženih manjih listova, pa čak i, ako je stvarno gusto, listovi počinju gniljiti unutar te gužve.
S obzirom da se ovdje radi o salati glavatici, to je dakle salata koja formira velike glavice. Da bi dobili lijepe sadnice odnosno lijepe velike glavice salatu možete još dok je mala odmah rasaditi po vrtu. Ako vam već naraste kao meni (dio je zapravo bio već rasađen, ovo je ostatak), postoje 2 rješenja. Jedno je razrijediti ju odmah na vrtu, počupati sve viškove i osloboditi one najljepše sadnice da mogu neometano rasti. Naravno, sve ono što počupate nemojte baciti nego pojedite za salatu.
Meni osobno je svaku sadnicu nečega što mi je korisno na vrtu jako žao bacati, stoga sam ovih dana u postupnom prorjeđivanju i rasađivanju salate. Dakle svaki dan si naberem koliko mi treba salate s ove gužve na gredicama, počupam sadnice, listove uberem, ali ostatak – presadim. Pažljivo potrgam vanjske listove i ostavim one male unutarnje, odnosno “srce” biljke. Uvijek se nađe mjesta na rubovima gredica s lukom, češnjakom, grahom, jagodama, kupusnjačama, rajčicama…koje su dobri susjedi salate. Posađena uz kupusnjače štiti ih od kupusnog buhača.
Kako je sada kišnije i hladnije vrijeme, idealno je za rasađivanja po vrtu. Doduše, rasađivanje salate i ostalih biljaka možete obavljati u za sunčanih i toplih perioda, ali tada imajte na umu da onda barem nekoliko dana nakon presađivanja sadnice redovito zalijevate. A za kišnih razdoblja to priroda radi za vas, pa iskoristite to. Ja osobno svaka presađivanja planiram pred kišu, jer onda zalijem samo jednim, odmah nakon presađivanja, a dalje to radi kiša. Sadnice se u takvim uvjetima puno lakše prime i podnesu rasađivanje, nego one koje se presađuju za sunčanih dana.
Ovo su salate koje sam presadila pred nekoliko tjedana, također sam vanjske listove pobrala i ostatke posadila, sad već polako formiraju glavice:
Kod uzgoja salate imajte na umu da one više vole malo hladnije proljetne i jesenske temperature. U to doba godine lišće im je zeleno, sočno, veliko i ukusno. Za vrijeme ljetnih žega salata često vrlo brzo ode u sjeme, a lišće je manje, svjetlije i gorče. Dakle idealno vrijeme za salate je proljeće ili jesen, tako da nakon proljetne sjetve, planirajte sjetvu salate i za jesen. Postoje i salate otpornije na vrućine, pogotovo one crvenkastijih boja te kristalke, ali i te u velikim vrućinama ne uspijevaju baš najbolje.
Još više podataka o salati možete pročitati na slijedećem linku: https://www.biovrt.com/povrce/salata-lactuca-sativa/
Održani Dan otvorenih vrata u Biovrtu 2012
Dana 26.05.2012. godine održan je Dan otvorenih vrata u biovrtu Silvija Kolar-Fodor, predsjednice udruge Biovrt – u skladu s prirodom. Vrt se nalazi u Novom Selu Rok, mjestu pored Čakovca, a posjetilo ga je preko 50 ljubitelja prirode i vrtlarenja iz cijele Hrvatske.
U sklopu Dana otvorenih vrata Silvija Kolar-Fodor održala je predavanje “Uvod u biovrtlarstvo i nastanak Biovrta”, održan je obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, a gošća predavačica, fitoaromaterapeutkinja Martina Bogdanić iz Udruge za Fitoaromaterapiju “Studio Martina & Natura” Rijeka održala je predavanje “Samoniklo bilje u službi ljepote”.
.
Uz organizirana predavanja i obilazak vrta, za sve posjetitelje vrta bio je i pripremjen domjenak s isključivo domaćom pripremljenom hranom i slasticama, koju su pripremili članovi i simpatizeri udruge.
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali.
Video s Dana otvorenih vrata pogledajte na slijedećem linku:
Daljnje aktivnosti udruge i tekstove o biovrtlarstvu možete redovno pratiti na stranici www.biovrt.com.
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Gdje su nestale livade
Sjećam se mojih bezbrižnih dana u djetinjstvu, kada je proljeće trajalo jako dugo, kada smo i bagreme, i bazgu, i prve trešnje jako dugo iščekivali, i dugo u njima uživali. Cvijetove bagrema jela sam danima, brala poljsku kiselicu, radila svježi sok od namočenih cvijetova bazge i bagrema… Danas ako ne pazim ta kratka razdoblja kad cvate bagrem ili bazga prođu da da i ne stignem uživati u njima, kako žalosno.
Sjećam se kako nekad nije bilo kosilica, niti traktorskih kosilica koje bi zujale svako malo oko nas. Ne, nitko to nije imao. Ljudi su imali kose, i srpove. Umjesto brujanja kosilica, mogao se je čuti tek ponekad zvuk brušenja kose, ili još rjeđe klepanja kose. Moj djed je nekad klepao kosu, na posebnom stoliću/stolici koji je bio napravljen posebo za tu namjenu.
Klepanje kose bio je dugotrajan posao, svako ju je malo provjeravao, pa nastavljao s radom. Kosa je visjela na zidu štaglja, zakačena za rupe između cigla; zid je bio dijelom zazidani s rupama, za provjetravanje gornjeg dijela, gdje se je uobičajeno spremalo sijeno ili slama.
Moj otac je uglavnom kosio kod nas doma, a imao je čak i više kosa, kraću i dužu, svaka za vrstu onoga što se je kosilo. Tek za veće livade koristila se je traktorska kosilica, a sve ostalo oko kuće i iza u voćnjaku – koristila se je kosa. I kosilo se je dvaput na godinu, rijetko kad češće. Pokošena trava sušila se je i nastalo je sijeno. Imali smo posebne drvene vile kojima smo preokretali sijeno, i drvene grablje za grabljanje ostataka sijena po livadi. I miris sijena… jedan od mirisa djetinjstva koje mi je posebno ostalo u sjećanju…prekrasno.
Kositi ručnom kosom nešto je što se baš mora naučiti, inače se jako izmučite. Sjećam se da sam pokušavala, ali nikad mi nije sasvim krenulo…možda jer jednostavno nisam bila dovoljno uporna…a danas se to više ne radi… Kose se više ne klepaju, i pitam se…koliko to ljudi još uopće zna?
Livade sam uvijek posebno voljela, i poljsko cvijeće koje sam na njima brala, i poljska kiselica koju smo uvijek kao djeca brali po livadama…nešto što i dan danas obožavam jesti.
Poljsko cvijeće…joj da, posebna priča…točno sam znala na kojoj ću livadi i gdje na njoj naći koje cvijeće: ivančice, roza cvjetići, plavi zvončići… Pregazila sam sve livade u blizini svoje kući uzduž i poprijeko, kao djeca često smo se igrali na njima, valjali…joj, nismo baš vlasnike usrećili polegnutom travom…ali što ćeš, djeca, nismo razumjeli posljedice naše igre za košnju.
Danas, ako živite u nekom urbanijem kraju, kosu već sigurno odavno niste vidjeli. Zvuk kosilice vam je nešto normalno. Nekako kosilice su postale nešto što morate imati ako imate zelenu površinu, a kosa je postala znak zaostalosti. A trava..hm…sjećate li se kako izgleda trava u cvatu, i poljsko cvijeće?
Ovog sam proljeća ostala zaprepaštena kad sam vidjela da je prva košnja u centru grada počela jako rano, čak niti tratinčice nisu procvale. Do danas su mnogi kosili već barem dva puta minimalno, ako ne i više…pazi se da trava bude niska i zelena, ako i ima nekih drugih biljaka između, to se uništava, to je korov koji kvari savršeni zeleni tepih. 
Cvijeće više nema priliku narasti i osjemeniti se, sve se redovito podrezuje i trajno se mijenjaju životne zajednice oko nas. Nekad je to savršeno funkcioniralo: prva je košnja išla dok je trava ocvala, sijeno se je posušilo i sjemenke su se rasule po livadi, i druga košnja – otava, pa rjeđe otavić.
Točno ujednačenom košnjom održavale su se biljne zajednice, ali i životinjske koje se vežu uz opstanak biljnih vrsti; u prirodi sve je povezano, i opstanak jedne vrste ovisi o opstanku druge. Danas su češće zapuštene livade koje polako prerasta solidago, dolutala američka biljka koja na zapuštenim površinama istiskuje naše domaće biljne i životinjske zajednice. Sijeno je trebalo uglavnom ljudima za krave, a danas malo tko ima krave… pa čemu kositi livadu ako imate mali komadić zemlje…
I tako, svjedokom sam nestajanja livada u mom kraju…ili su zapuštene, ili ih preoraju, ili na njima zasade nešto…tek ponegdje još uvijek ostaju one prave livade, s prepoznatljivim biljnim zajednicama. S prekrasnom travom koja se njiše na vjetru, s zrikavcima u njoj…i s svojim prekrasnim mirisima, i dok raste, i dok postane sijeno… šteta..mnogo je običaja nestalo s nestankom livada, i svime time nekako mi se čini, da smo puno toga izgubili….
Održana radionica u Čudesnim vrtovima udruge Gredica
Dana 19.05.2012. godine u varaždinskim Čudesnim vrtovima udruge Gredica predsjednica udruge Biovrt – u skladu s prirodom, Silvija Kolar-Fodor održala je dvosatnu radionicu/predavanje na temu osnova biovrta. Na radionici su sudjelovali članovi udruge, odnosno vrtlari koji od ove godine obrađuju svoje vrtove na zemljištu koje je udruga Gredica dobila na korištenje od grada Varaždina.
Radionica “Osnove biovrta” donacija je udruge Biovrt – u skladu s prirodom, udruzi Gredica kao podrška i potpora na divnoj ideji i inicijativi zajedničkog vrtlarenja građana koji nemaju vlastito zemljište, a žele organski uzgajati vlastitu hranu.
Čudesni vrtovi je mjesto gdje svi zainteresirani mogu na vlastitoj maloj parceli prakticirati i učiti organsko vrtlarstvo i načela samoodrživosti, razmjenjivati iskustva, družiti se… Nalazi se kod sajmišta u Biškupcu (Varaždin). Projekt je krenuo u svibnju 2012. i odmah okupio 50-ak korisnika. Više i na slijedećem linku:
Varazdinci navalili na gredice u gradskom vrtu
Svoje gredice pocelo obradivati vise od 30 varazdinaca
Travanj 2012 – nepredvidiv, kišni i hladan
Početak travnja bio je natprosječnih temperatura, sušan i sunčan. Nastavila sam sa započetom sjetvom povrća koje se ranije sije: grašak, mrkva, peršin, bob (kasnija sjetva za probu), tikvice i krastavce ranije; također za probu, baš radi iznadprosječnih temperatura, jer se one inače siju početkom svibnja.
Već 05.04.2012 počelo je pogoršanje vremena, srećom kiša, ali nesrećom i hladni vjetar. Dan prije početka pogoršanja procvale voćke prekrasno su zamirisale predvečerje, idući dan hladni vjetar puno je toga uništio. Žalosno sam gledala netom procvalu krušku, trešnje i pitala se prvo kako će ih sad pčele moći oprašiti po tako lošem vremenu – nikako, vjetar je sve uništio. Također, uništio mi je mnogo mladih propupalih biljčica – hortenziju, ukrasni javor, skimmiu…nažalost, neke od njih nisu preživjele, neke su se do kraja posušile i iz korijenja ponovo počele pupati, tako je gadno sve napuhao.
.
Prekrasan dio godine kada sve voćke procvatu i sve oko nas prekrasno zamiriši i zazuji je nažalost izostao – poklopio se je s vjetrom i kišom. Čak niti hrušteva nije bio, primijetila sam ovo proljeće samo jednog jedinog. Uroda trešnji, kruški, šljiva, marelica i breskvi kod mene nažalost ove godine neće biti, urod ribizla je radi hladnog vjetra prepolovljen. Bit će samo jabuka koje su srećom nešto kasnije procvale i tako izbjegle hladni vjetar.
.
Kišnije i hladnije vrijeme je omogućilo konačno i neku sadnju i presađivanje: posadili smo mlade orahe na novu livadu, nešto šumskih sadnica i lješnjake. Presadila sam i nešto pamuk čičaka s vrta na rub novog voćnjaka, te posijala više vrsti badema – badem može roditi i na kontinentu, problem je jedino što rano cvate, a postoje vrste koje cvatu i kasnije – zato isprobavam s više sorti. Presadila sam i ostatak samoniklih vrbi i ostalog drveća s tog voćnjaka, što sam većinu rasadila u siječnju, a u travnju sam rasadila ostatak na među te najnovije livade. Uglavnom, stalno su se izmjenjivala kišna i sunčana razdoblja, bila sam dosta blatna, ali jako zadovoljna napravljenim:)
Već standardno, u aprilu sam i (opet) rasađivala ivančice s vrta, koje uporno tamo narastu, rasađivala i poklanjala dio visokih astera, te rasađivala jagode kitnjače s vrta.
Evo fotografije kako je izgledao dio vrta s jagodama kitnjačama nakon što sam povadila već preko 500 kom…niti se ne vidi, i gredicu kamo sam veći dio presadila.
Pred 2 godine samo dobila 6 komada sadnica ovih jagoda, u roku od 2 godine su se raširile na preko 15 kvadrata. Dobra stvar je što su guste pa ništa između ne raste. Ali kako su tako invazivne, definitivno im nije mjesto na povrtnjaku, nego ih preporučujem za voćnjak i slično. Skoro sve je preseljeno na parcelu gdje smo zasadili voćnjak, tamo imaju koliko god žele mjesta za širenje. Nažalost nisam stigla presaditi sve jer je opet zasjalo jako sunce, i počele su cvasti. Sve presađeno se je radi kišnih dana uspješno primilo – dakle takve zahvate uvijek planiram za kiše, i zalijem samo jednom nakon rasađivanja, za ostalo se pobrinu kiše:) Počela sam za početak presađivati sadnicu po sadnicu, i ubrzo odustala…tako nikad ne bih uspjela. Prešla sam na lopatu i tačke, te vadila sadnice u busenima, tako je puno brže i bolje išlo:)
Sređivala sam i gredicu vrtnih jagoda, tamo su se jagode toliko proširile same da imam još 2 dodatne gredice jagoda, proširen vrt radi toga, i to samo za par godina:)Stoga sam i počela formirati gredice i redove između, jer sam ovako gazila po jagodama. Nisam sve uspjela, i to sam radila kad je bilo kišnije razdoblje, jer sam dio jagoda presađivala gdje ide staza, pa da se čim lakše prime.
.
Rasađivala sam i cvijeće koje imam na samo jednom mjestu da se malo raširi po svjetlom dijelu šumskog vrta, astere alpinus, oenotheru, monardu, divizmu, limnanthes…. Posadila sam brugmansije, dalije, kane i gladiole.
Krajem travnja posijali smo tikve golice na 2 novokupljen oranice (oko 1000 m2), te heljdu na jednu oranicu. Tikve smo sijali sijačicom za krumpir, ručno smo ubacivali sjeme, posijali smo sve to dosta gusto, isprobavamo…ali ako budu se tu uplele voluharice, suša, srne i zečevi – taman bude za sve a heljdu smo posijali ručno. Naravno, nemamo namjere ničim prskati, te ćemo ove godine pratiti kako će sve to izgledati i napredovati. Treća oranica je problem, jer je bila zapuštena i puna trave i solidaga (zlatnica, zlatošipka), te proljetno oranje kad smo ju kupili nije baš pomoglo, iskreno se nadamo da će tikve brzo izrasti i prekriti ostali korov. Solidago se nalazi dijelom i na novoj livadi pored oranica (na koju smo sadili male orahe, šumske sadnice i među s vrbama) – tu smo dio s solidagom pokosili, a s travom ostavili, prepuna je livada sanguisorbe officinalis i baš me veseli ta livadna biljka.
.
Krajem travnja sam počela i malo posjećivati tržnicu i sajmove u potrazi za novim biljkama, sa sajma cvijeća u Prelogu sam tradicionalno vozila doma pun auto novih biljaka, najviše trajnica:))
S obzirom na hladnoću, biljke u teglama sam tek na kraju travnja iznijela van s potkrovlja. Dugo je bilo hladno i onda je odjednom tako zatoplilo da je na potkrovlju bilo nepodnošljivo vruće za biljke. Iako se stvarno trudim da smanjim broj tegli koje imam, opet su terasa i nadstrešnica zatrpane teglama…stvarno čudno, ha, ha:))
Travanj je bio i prilično rascvjetan, pa evo nešto cvijeća iz vrta. Otkrila sam da imam četverolisnu broćiku (cruciata laevipes opiz ) na jednoj livadi, oduševila me je i izgledom i prekrasnim medenim mirisom
procvao je šeboj, i još jaglaca
.
alyssum i viole
.
dicentre
.
niknula je samozasijana jestiva loboda, te razne koštice koje sam sijala na jesen – kruške, jabuke, šljive, marelice…ali naravno nisam obilježila gdje sam što sijala, pa budem se mučila s identifikacijom
.
tulipani
.
hoste su neobične dok niču
.
Sami su se zasijali kukurijeci i ljetni čempresi, niknuli u velikom broju, baš me veseli – zaključujem da obje biljke trebaju stratifikaciju sjemenja za uspješno nicanje
.
Na biovrtu klasična priča, počinjem ga sređivati tek početkom svibnja. A sve do tada divlja mišjakinja, crvena nežareća kopriva i maslačak, čime sam zapravo jako zadovoljna jer štite tlo, a kasnije budu odličan malč na vrtu.
Dani otvorenih vrata Udruge Biovrt 2012
.
Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” organizira dane otvorenih vrata u biovrtu Silvije Kolar-Fodor (Silvek), čiji vrt i tekstove možete pratiti na njenoj stranici www.biovrt.com .
Na navedenoj manifestaciji imati ćete priliku organizirano razgledati biovrt, prisustvovati raznim predavanjima i neformalnom druženju i razmjeni iskustava sa iskusnim i manje iskusnim vrtlarima.
Dan održavanja: 26.05.2012. (subota) od 11:00-16:00
Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)
Broj posjetitelja je ograničen, stoga su prijave obvezne.
Prijave zaprimamo do 24.05.2012. na xeenaa13@gmail.com, s naznakom “Za dane otvorenih vrata”. Nakon prijave dobiti ćete točne smjernice kako doći do vrta.
Raspored:
11:00-11:30 Prijem gostiju
11.30-12:00 Predavanje: Uvod u biovrtlarstvo, nastanak Biovrta: predavačica Silvija Kolar – Fodor,
12:00-13:00 Obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, pitanja i odgovori; Silvija Kolar – Fodor
13:00-14:00 Domjenak, neformalno druženje, sajmeni dio
14:00-15:00 Predavanje: Samoniklo bilje u službi ljepote; Martina Bogdanić
15:00-16:00 Obilazak Biovrta, šumskog vrta i voćnjaka, pitanja i odgovori(druga grupa); Silvija Kolar – Fodor
16.00 Završetak i odlazak
Predavačice:
Silvija Kolar – Fodor (SilveK), Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Martina Bogdanić, Udruga za Fitoaromaterapiju “Studio Martina & Natura” Rijeka, fitoaromaterapeutkinja,kolumnistica na potralu Naturala.hr
Udruga “Biovrt – u skladu s prirodom” je nevladina i neprofitna organizacija koja radi na promicanju i edukaciji o životu u skladu s prirodom, podizanju svijesti o održivom razvoju, promicanju očuvanja biološke raznolikosti, te na promicanju ekološke i organske proizvodnje namirnica i svih biljaka općenito.
Veselimo se Vašem dolasku!
Održana prva radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja
Dana 12. svibnja 2012. održana je prva radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja udruge Biovrt – u skladu s prirodom.
Voditeljica Škole vrtlarenja je Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.
Polaznice i polaznici Škole vrtlarenja učili su o važnosti uzgoja vrta bez kemijskih pripravaka, metodama koje voditeljica Škole primjenjuje u svom vrtu, o formiranju vlastitog povrtnjaka i o proljetnoj sjetvi, proljetnim korovima i uvjetima u kojima rastu, proljetnim nametnicima i što poduzeti kad napadnu biljke, samoniklom jestivom i ljekovitom bilju te o odabiru cvijeća za povrtnjak.
Radionica se je sastojala od teoretskog i praktičnog dijela.
Na kraju radionice voditeljice je polaznicima podijelila viškove biljaka iz svog biovrta za sadnju: sadnice nevena, uspravnog amaranthusa te suncokreta trajnice.
Iduća radionica iz ciklusa radionica Škole vrtlarenja održati će se 02.06.2012. godine, te će uz redovne polaznike biti i nekoliko slobodnih mjesta za pojedinačne polaznike. Broj sudionika je ograničen. Cijena po pojedinačnoj radionici je 110 kn, koja uključuje i užinu i poklon u obliku viškova sadnica iz biovrta. Prijave se primaju do 31.05.2012. na e-mail: xeenaa13@gmail.com
Teme koje će se obrađivati:
– obitelji biljaka – podjela
– korovi u vrtu
– malčiranje
– sezonski nametnici u vrtu
– uzgoj mahunarki i tikvi
– kombiniranje povrća, voća i cvijeća u biovrtu
– i još mnogo ostalog:)
Detaljnije informacije o Školi vrtlarenja pročitajte ovdje.
