travanj 2012 - Biovrt - u skladu s prirodom

Šumski krpelj – Ixodes ricinus

Šumski krpelj, poznati kao i obični krpelj, europska je vrsta krpelja tvrdog tijela. Naziv “ricinus” je radi izgleda site ženke, koja je u tom stadiju veličine i boje sjemenke ricinusa. Ovo je poznati parazit koji se hrani krvlju domaćina za kojeg se zakači, te je također prijenosnik zaraznih bolesti, kao što su Lyme borelioza, krpeljni meningoencefalitis (KME) i erlihioza.

Rasprostranjeni je u cjeloj Europi, ali i u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Voli vlažne klimatske uvjete, zato se rijetko nalazi u suhom Mediteranskom području.

Mužjak može narasti do 0,11 mm, a ženka (dok se nahrani) do 3,6 mm. Na slici možete vidjeti ženku koja je već prilično velika što znači da se je dobro nahranila, i mužjaka na njoj (skinula sam ih skupa s mog psa). Parenje (na slici) događa se ili na domaćinu ili bez njega, mužjak se zavlači ispod ženke i prenosi paket sperme iz svojeg na njen genitalni otvor.

krpelj 2

Krpelj ima životni ciklus u 3 faze (ličinka (6 nogu)-nimfa (8 nogu)-odrasli krpelj (muški i ženski)) i on traje 2-3 godine, iznmno do 6 godina, u ekstremnim uvjetima. Hrane se uglavnom od ožujka do lipnja, te od rujna do listopada. Nakon što se ženka nahrani do kraja, dakle kad postane velike poput zrna graha tj. ricinusa, otkači se s “domaćina” i liježe nekoliko tisuća jaja i tad umire. Ličinke ne traže aktivno domaćina, uglavnom se hrane na ježevima, krticama, malim glodavcima, zečevima….Hrane se 3-5 dana i zatim se otkače s domaćina, vraćaju na vlažno tlo, i preobražavaju u nimfe. Nimfe aktivno traže domaćina, penju se na vlati trave i sl. u potrazi za njima, ali se moraju vratiti na vlažno tlo ako ostanu dehidrirane. Hrane se uglavnom malim i srednjim sisavcima. Odrasli krpelji se hrane velikim sisavcima, kao što su krave, jeleni, ovce, koze, psi, mačke, ljudi. a aktivno ih traže i u travi, i u krošnjama niskog drveća i grmlja. Uglavnom čekaju ispod lišća grmlja na visini od 1-1,5 metara, čim dodaknu domaćima zakače se za njega i tad pretražuju na njemu idealno mjesto za ubod. Uglavnom vole mekanija mjesta, stoga ih najčešće možete naći pod pazduhom, pod koljenom, na preponama…ali naravno i na bilo kojem drugom mjestu na koži.

Gore sam spomenula da je ovo krpelj čvrstog, tvrdog tijela. Tijelo im je tako tvrdo da kad ulovite krpelja na sebi ili vašoj životinji, ne možete ga zgnječiti noktima i tako likvidirati, ostaje živ nakon takvog zahvata. Tu mislim na mužjake i na ženke prije hranjenja. Ja koristim kamenje, dakle stavim krpelja na tvrdu površinu i zgnječim ga kamenom.

krpelj 1

Osobno, kako sam iz kraja u kojem su česti krpelji, i kako često boravim u prirodi imala sam ih već dosta, par komada na godinu. Moji psi su ih svako proljeće puni, tako da ih u to doba godine obavezno štitim ampulama. Nisam se nikad cijepila niti ne namjeravam jer ne vjerujem u djelotvornost cjepiva. Najviše sam krpelja “pokupila” u obližnjem šumarku, tako da iz iskustva mogu reći da izbjegavajte doticaj s granama i lišćem dok prolazite šumarkom, tu oni čekaju. Ima ih dosta i u visokoj travi na livadama. Kad se vratite iz takvih šetnji, preobucite se, dobro istuširajte ili okupajte, i obratite pažnju na svaku sitnicu gdje vas zasvrbi po tijelu – provjerite – možda je baš to krpelj koji šeće po vama dok traži idealno mjesto za hranjenje – tako sam ih dosta na sebi uhvatila.

A više o krpeljima, kako se zaštititi i kako ih ukloniti možete pročitati ovdje.

 

Kad drveće prolista

Proljeće mi je najljepše godišnje doba i mogla bih pisati o njemu u nedogled. Na svakom koraku prekrasni su prizori buđenja prirode i započinjanja još jednog životnog ciklusa, na svakom koraku neka ova čarolija prirode. Ovaj ću put pisati o nečemu što me fascinira uvijek iznova svakog proljeća, a to je listanje drveća.

Zvuči obično? A ne, to je jedan od najljepših prizora koji se iznova ponavlja u travnju svake godine. Jeste li ikad primijetili boju mladog lišća kad drveće počinje listati? Taj prizor, te boje možete vidjeti samo u ovo doba godine. Mladi nježni smeđkasti, žućkasti i nježno zeleno žuti listići, pomalo izgužvani, nježni i krhki…ali toliko lijepe, baby zelene, rekla bih čak – magično zelene boje.

lisce 2

Korak po korak, kako se listovi razvijaju iz pupoljaka u mlade listove, kako krošnje postaju sve popunjenije, zelenije….pri samom pogledu na to, svako mi proljeće iznova zaigra srce. I da, ne mogu se nagledati te magično zelene boje na krošnjama drveća. Uživam, pa makar se samo vozila s posla i doma, okrećem se na sve strane i gledam kako polako drveće lista, kako se sve magično zeleni.

I nisam jedina, često znam popričati s ljudima i drugi mi govore kako jednostavno vole tu baby zelenu boju mladog lišća, kako uživaju u to doba godine u pogledu na okolinu. A sve tako brzo napreduje da svakog dana na svakom koraku imate nešto novo za vidjeti.

lisce 4

Ovo se odvija kroz duže vrijeme, jer ne listaju sve vrste u isto vrijeme, i drago mi je što u ovom čudu mogu uživati u cijelom travnju. Sve počinje s sremzom, bazgom, vrbama, kestenima….da bi na kraju završilo s bagremima, platanama i johom koji počinju listati među zadnjima.

Znate li da boje djeluju na raspoloženje? Plava i zelena boja djeluju umirujuće, bude ugodne emocije. Kažu da je zelena idealna boja za opuštanje i osvježenje, te za obnavljanje energije. Pa nije onda ni čudo što mlado zeleno lišće tako oduševljava mnoge. Stoga, izađite u prirodu i učivajte u pogledu na zelene krošnje i plavo nebo. Osjećati ćete se puno bolje, a možda vam čak i izmami osmijeh na lice:)

lisce 3

  

Škola vrtlarenja 2012

02012062011 9

Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)

Vrijeme održavanja: subotama, od 9.00-14.00 sati, s uključenom pauzom za užinu

Škola vrtlarenja uključuje 10 radionica koje će se održavati od svibnja do jeseni, u prosjeku 1-2 radionice mjesečno.

Voditeljica: Silvija Kolar – Fodor (SilveK), predsjednica udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, kolumnistica na potralu Naturala.hr, administratorica foruma Vrtlari, zaljubljenica u Prirodu te dugogodišnja biovrtlarka.

Škola vrtlarenja objediniti će teoretski i praktičan rad na slijedećim temama:

– Samoniklo jestivo i ljekovito bilje
– Tehnike sijanja i uzgoja po vrstama biljaka
– Razlike između biološkog i konvencionalnog vrtlarenja
– Korovi u vrtu
– Malčiranje
– Bolesti biljaka
– Štetnici i saveznici u vrtu
– Cvijeće u vrtu
– Berba i spremanje plodova
– Nastajanje i sakupljanje sjemenja
– Priprema vrta za zimu
– Kreiranje šumskog vrta i voćnjaka

Sudionici/ce Škole vrtlaranja imati će prilike naučiti sve potrebno kako bi mogli sami kreirati svoj biovrt i proširiti znanje o prirodi koja nas okružuje. Škola je prvenstveno zamišljena za zaljubljenike u Prirodu, neovisno o predznanju.

Svaka radionica biti će kombinirana i sadržavati će i praktični i teoretski dio, a teme će se često preklapati ovisno o sezoni i životnom ciklusu Biovrta.

Broj sudionika je ograničen.

Cijena Škole vrtlarenja (10 jednodnevnih radionica) je 1000 kn.

Za plaćanje unaprijed cijena je 950 kn, a omogućava se i plaćanje u 2 rate.

Svi sudionici dobiti će 10 pari rukavica za rad u vrtu, a na kraju Škole svaki polaznik dobiti će Priručnik koji objedinjuje sve teme obrađene na radionicama.

Također, sa svake radionice svi sudionici će dobiti poklon u smislu viška s Biovrta, prema odabiru voditeljice – ovisno o sezoni.

Tijekom svake radionice biti će osigurana pauza za osvježenje s užinom.

Sudionici će na radionice trebati ponjeti bilježnicu i olovku za zapisivanje teorijskog dijela, doći u prikladnoj obući i odjeći za rad na vrtu, te po želji vodu/sok, svoj alat ili rukavice.

Za prijavu pošaljite kratko motivacijsko pismo u kojem ćete navesti zbog čega želite sudjelovati u Školi vrtlarenja, odnosno što vas posebno zanima, kako bi u kreiranju programa imali na umu i vaše stvarne potrebe, a u okviru tema koje će se obrađivati.

Prijave traju do 30.04.2012., na adresu xeenaa13@gmail.com s naznakom “Za Školu vrtlarenja”.

01905062011 67

Postoji i mogućnost pojedinačnih prijava na radionice, za one koji ne mogu sudjelovati na cijeloj Školi vrtlarenja, već samo na nekim radionicama. Cijena po pojedinačnoj radionici je 110 kn, koja uključuje i užinu i poklon iz bio vrta. Za svaku pojedinačnu radionicu biti će objavljena najava najmanje 5 dana prije održavanja radionice.

 

Ožujak 2012 – sadnja voćnjaka

Već početom ožujka posvud se je počeo osjećati nedostatak vlage, i unatoč prognozama koje su najavljivale skoru kišu, kiša nikako da padne.

Početak ožujka provela sam u presađivanju lukovica koje su niknule na krivom mjestu, odnosno bile zaklonjene drugim biljkama, ili na putu mojoj retriverici Neri, te uklanjanjem suhih ostataka biljaka, suhe trave i sl. Veće suhe dijelove sam pobrala posvud na vrtu i spalila na jednom mjestu. Spalila sam ostatke uglavnom zato jer među njima je bilo najviše astera i amaranthusa koji su bili svi prepuni sjemenja, a oni mi se naveliko rasijavaju, pa da spriječim to sve sam spalila. Također, pepeo je dobro gnojivo. Počela sam “raskopavati” jednu gredicu s jagodama. Naime, na nekoliko dijela mi se širi pirika i slične trave, koje imaju podzemno rizomatsko korijenje, i jedini način da ih maknem s gredica je izvaditi jagode, dobro “pročešljati” gornji sloj zemlje i povaditi svo korijenje, te opet posaditi jagode. Da, dugotrajan i mukotrpan posao, ali kako na tom dijelu godinama nisam to radila, biti će ok i za jagode (više o rizomatskom korijenju ovdje).

Na biovrto osim jagoda nisam ništa previše dirala, jedino malo potrgala suhih biljaka i pobacala po tlu, a sve se je polako počelo prekrivati mišjakinjom i crvenom nežarećom koprivom, kao i svake godine. To odlično štiti zemlju i ostavlja ju rahlom ispod, te štiti od isušivanja.

Procvale su cica-mace, a vatrene sijenice su jako rano izašle i sunčale su se u skupinama na suhim biljkama.

242199

Niknuo je i prošlogodišnji češnjak, prezimila zimska salata

259254

Proljetno je cvijeće konačno sve obojilo u šarene boje, počinje konačno proljeće! I boje, i mirisi, i pjev ptičica.

Eranthis i procijepak

0651160

drijemovac i šafrani

120167

šafrani i visibabe

191234

kukurijek i procijepak u cvatu

116225

Ovog proljeća sam najviše bila zaokupljena formiranjem voćnjaka na novim parcelama koje sam kupila krajem prošle godine, radi se o ukupno 5000 m2 (slike parcela u tekstu prosinac/siječanj). Naručila sam 60 sadnica lješnjaka, 45 bobičastog voća (ribizli, josti), i 30-tak voćki (uglavnom starinske sorte jabuka, koje nije potrebno prskati, te nešto kruški, šljiva, marelica, breskvi, dunja, mušmula, smokvi, trešnji…)

Cijeli voćnjak koji sam nasadila prošle godina sam pognojila s bio-granulama, i sve nove voćke sam posadila također s tim granulama. Naime, na području gdje smo suprug i ja ove godine sadili novi voćnjak, na spomenutih 5000 m2, jako je loša zemlja, prepuna šljunka, jer je tu bila prije velika graba, koju su zavozili prilikom kopanja kanalizacije u mom selu. Prilikom sadnje smo se jako namučili, uništili alat…i kako zemlja nije baš plodna, trebali je sve dobro pognojiti. Naravno, umjetna mineralna gnojiva mi ne padaju na pamet, jer to nikako nije u skladu s prirodom. Bio granule na bazi kokošjeg, konjskog i ostalog gnoja, briketi, čine mi se sasvim dobrim rješenjem za ekološki voćnjak. Također, na mjestima gdje je bilo jako puno šljunka, dovozili smo zemlju s vrta, koju smo pokupili s svježih krtičnjaka. A poučena jako lošim iskustvima na prvom voćnjaku koji sam sadila i nekoliko potpuno uništenih voćaka od voluharica koje su oglodale svo korijenje – novi noćnjak nasađeni je s lomljenim staklom oko korijenja (više).

Nakon sadnje voćaka, i svog bobičastog voća u redovima između, da se iskoristi prostor, te lješnjaka s južne strane, ispalo je da sam naručila previše sadnica lješnjaka, koje sam onda sve skupa posadila na jedno mjesto, već će mi negdje uskoro zatrebati. S sjeverne strane sam već u siječnju nasadila “ogradu” tj zaštitu od vjetra od samoniklog drveća i vrba. Sad ispada odlično da sam to napravila u sijačnju, jer je počela suša, ne bi imalo smisla presađivati to kasnije.

Već početkom ožujka osjećao se je dakle nedostatak kiše, i iako su najavljivali kišu, nikako da padne. Tako smo se u sadnju voćnjaka uputili s punom bačvom vode, a isto tako smo i nakon tjedan dana sve opet zalijevali, da nam sav trud oko sadnje ne propadne.

A na parceli koja je bila nekoliko puta izlijana kanalizacijom odlučila sam nasaditi ukrasni park, tu sam naručila ukrasno drveće iz rasadnika Curek, nešto sama uzgojila, kupila dosta ukrasnog grmlja…. Počela sam tu saditi i dosta cvijeća već od prošle jeseni, pa sam tako nastavila i ovo proljeće…dobila sam procijepke, drijemovce, prave jaglace…pa sam još s vrta presadila tu prave mirisne ljubičice….ova parcela bi kroz par godina mogla biti pravi mali botanički vrt, jako me veseli njeno kreiranje :) Čak sam tu predvidjela tu i mini jezerce, na dijelu gdje se ionako skuplja kišnjca s okolnog područja, i kako smo baš imali bager doma jer smo raskopavali dio dvorišta i navažali čisti šljunak, a otkop vozili na tu parcelu i formirali stazu preko, dogovorila sam da mi i taj dio malo produbi. O ovoj ideji sam već pisala na ovim stranicama. Nažalost, nisam bila doma u to vrijeme, svi su me krivo shvatili, zapravo točnije rečeno očigledno nisu slušali moje upute dok sam rekla nek se to mjesto samo malo produbi u obliku žlice, maksimalne dubine pola metra. Kad sam došla doma dočekao me je krater u obliku šeflje dubine 1,5 metara, s nasipom oko (kako bi se preko nasipa skupljala oborinska voda s okolnog područja, dobro je pitanje logike).

054057

Uglavnom, kako se je sad sve to pomiješalo s šljunkom koji smo navozili pored za stazu preko te parcele, i kako je već zapravo prvotno u donjim slojevima bio šljunak, sve sam dala opet zaravnati jer je ovo bilo stvarno nepopravljivo, i ponovo je malo prokopano jezerce, nakon jako puno posla……jedino nažalost nema tu više onog finog sloja ilovače koja je prije odlično držala vodu…pa moram opet poraditi na svemu tome i probati to sve nekako spasiti. I da, dosta sam vremena izgubila grabljajući šljunak na tu stazu s okolnog terena i sužavajući je, jer je bager to dosta naširoko sve razvukao. A u šljunak je nemoguće saditi. Moj savjet svima kojima se nešto takvo radi s mašinerijom – ne prepuštajte baš nikome na brigu takve stvari, bolje da ste pored cijelo vrijeme jer inače vam ostaje samo puno živciranja i puno posla. Baš sam se osjećala jadno oko cijele te priče, jer na kraju je sve ovo puno više štete nego koristi.

320

Tokom ožujka vladala je dakle suša i visoke temperature, nadprosječno visoke za ovo doba godine, čak i preko 20 stupnjeva. Jedan veliki dio cvijeća sam iznjela van s potkrovlja, toliko je toplo i krasno da se sve čim prije privikne na vanjske uvjete, jer mi je gore raslo kao ludo. Posadila sam i ukrasne koprive što su preko zime čekale u vodi, stvarno najbolji način da se održe preko zime. Počela sam i sijati dosta cvijeća u teglice na potkrovlju. Kako mi prošle godine radi vjetra na terasi nije baš uspjelo s sjetvom, ove godine nastavljam s sjetvom na potkrovlju. Pikirala sam paprike i bijeli patliđan u zasebne posudice, patliđan se je počeo polijegati radi crne noge presadnica, pa je bilo hitno spasiti ih.

Na biovrtu sam krajem mjeseca raskrčila jednu gredicu za grašak, a na rubove sam presadila samoniklu zimsku salatu s vrta broj 2. Nikla mi je tamo gdje sam potrgane stabljike salate koja je otišla o cvijet pobacala po tlu – tako sam ju opet zasijala. Također, s vrta broj 2 sam rasadila preživjele kupusnjače po vrstama posvud po šumskom vrtu – na više (čim udaljenijih) mjesta, radi toga da se ne iskrižaju dok procvatu i da uberem sjeme. Sjeme gotovo svih kupusnjača se ubire druge godine uzgoja, jer one u rano proljeće idu u cvijet.

375

Krajem mjeseca, dok sam maknula sve bitno s vrta br 2, otac mi je potanjurao vrt br 2, orati nisam dala. Kao i prošle godine napravio mi je redove s sijačicom za krumpir. Posijali smo 2 reda krumpira, pa sam sijala na vrtu br 2 : kupusnjače, 4 vrste graška (rani, srednji i kasni), luk, mrkve, peršin, pastrnjak, salate, kolerabe, rotkvice, kukuruz, ciklu… u ovako pripremljenoj zemlji jako je lako raditi, a sije se brzinom munje u usporedbi s napretkom na biovrtu.

Princip ostaje isti – po 2 reda s grabljama spajam u jednu gredicu, i ostaju mi staze između. Dio je dakle završen, a ostatak ću sijati krajem travnja, kad dođe red za sjetvu mahunarki, tikvi, krastavaca, paradajza i paprike.

I sada još sve što nam treba je kiša. Krajem ožujka zemlje je bila tvrda, svo bilje baš jadno i žalosno bez vode. Doduše, moja ilovača jako dobro drži vlagu, i ispod je bila još relativno vlažna, ali svejedno, kiša nam je jako bila potrebna.

Evo još malo prizora iz vrta krajem ožujka:

pasji zub i bijeli kukurijek

139153

narcise

215230

anemone i muscari

238239.

bergenija i salata

1481991

i posebno su me oduševili cvijetovi jestive lonicere (maibeere, sibirska borovnica) – posadila sam ju prošle godine, i ove godine prvi put vidim kako cvate, a uskoro ću prvi put probati i njene jestive bobice, baš se veselim tome.

304298

U ožujku sam donjela jednu bitnu odluku, dala sam ostavku u knjigovodstvenom birou u kojem radim, to je dakle onaj prvi posao kojeg radim na 4 sata. Doduše, radila budem još do 31.05. da prenesem znanje na nekog tko će me zamijeniti. Eto, maštam o tome kako trebam više vremena, želim se više baviti vrtom a manje papirima, i tako sam odlučila konačno malo sama sebe pogurnuti, jer ovako radim 8 sati na dan, pa onda vrt, pa web – stranica, kolumna, forum, fb grupa, mailovi, pa sjeme, i svaki dan idem spavati u 1 sat u noći…ne ide to više, nema smisla što se tako mučim….dakle zadržala sam onaj drugi posao u udruzi u kojoj radim, i ove godine se konačno moram malo više pokrenuti oko sveg ovog što sam započela i što radim svim srcem. Jednostavno si nikad ne bih mogla oprostiti da nisam probala napraviti nešto više iz svega ovog i probala živjeti od onoga što obožavam raditi.

 

Zaštita voćki od voluharica

Svi koji ste ikada nešto posadili, a imate voluharice na vrtu ili u voćnjaku, vrlo vjerojatno ste prije ili poslije imali gubitaka radi voluharica. Osim što su poznate po tome što jako vole jesti lukovice i gomoljasto povrće, voluharice rade jako velike štete u voćnjacima i vinogradima. U stanju su potpuno pojesti svo korijenje voćaka i tako potpuno uništiti stabla. I nisu im na meti samo mala ili mlada stabla, uništavaju i velika odrasla drveća. Više o voluharicama možete pročitati ovdje.

Štete u vrtu su mi već nešto sasvim normalno, zato sadim pojedinačne vrste na više mjesta u vrtu, i u raznim kombinacijama, tako da unatoč gubicima ipak nešto ostane. Jedan dio krumpira mi obavezno pojedu svake godine, pa mrkve, cikle…Ali sve su to jednogodišnje biljke koje možete sijati u većem broju i uvijek tako nekako kompenzirati gubitke. S voćkama je malo drukčija priča i više i novaca, i vremena i truda je uloženo u to. Pretprošle sam godine posadila svoj prvi voćnjak, i već na proljeće iduće godine me je dočekalo prvo razočarenje: marelica se je jednostavno porušila, jer su voluharice oglodale apsolutno svo korijenje. Slično je bilo i s aronijom, ostao je tek jedan mali korijenčić i jedva sam ju spasila… Najviše glodaju korijenje voćaka upravo preko zime, kad nema toliko ostalih slasnih gomolja na raspolaganju.

Slika: ostatak marelice, svo korijenje je oglodano sve do debla

 

U traženju nekog trajnijeg rješenja našla sam dvije dobre ideje, a to je sadnja s trnovitim grančicama, i sadnja s lomljenim staklom. I jedna i druga metoda imaju cilj odvraćanje voluharica od korijenja. Dakle voluharica kopa tunele pod zemljom, a u slučaju da naspete lomljeno staklo ili grančice s trnjem oko korijenja, nabosti ili porezati će se i odustati. Ovo je način koji mi je najviše prihvatljiv jer ne odobravam nikakvo trovanje ili ubijanje “štetočina”, voluharici je dosta samo jednom da se nabode ili poreže i neće se vratiti, i tako će voćka ostati zaštićena, i to kroz više godina, a voluharica će ostati živa. Kako granje i trnje ipak truli preko godina u zemlji, odabrala sam na kraju metodu lomljenog stakla, jer planiram da ovaj voćnjak ostane i raste kroz dugi niz godina. Postoje doduše i metode da se voluharice pokuša odvratiti ljudskom kosom ili pasjim dlakama, ribama, bazgom…to su stvari čiji ih miris odvraća, ali dakle to je privremeno a ne dugoročno rješenje. Sve to prije ili poslije istruli i više nema učinak odvraćanja.Ostale metode su mi zapravo pogodnije za vrt, i suprotno, metoda stakla mi nije pogodna za vrt jer to svake godine iznova obrađujem.

Dakle za početak, prvo sam skupljala stare boce, i usitnila sam ih na način da sam ih stavila između tkanine i udarala čekičem. Funkcija tkanine je da zadrži komade stakla, u najgorem slučaju da vam komadić stakla ne uleti u oči. Da li sam trebala još sitnije usitniti ili ne, neznam točno kako je idealno, ali to mi se je činili prihvatljivo. A inače, i u prodaji postoji lomljeno staklo za kupiti upravo za sadnju voćaka.

Nakon toga sve sam spremila u vrećicu i uputila se s motikom i sadnicama voćaka u voćnjak.

Odmah nakon što sam iskopala rupu za voćku, stavila sam nešto stakla na dno, i kako sam dodavala zemlju oko korijenja, tako sam još stavila i staklo okolo. Voluharice kopaju u više slojeva, i zato je bitno da je korijenje sa svih strana okruženo staklom.

     

Nadam se da je ovo dugoročnije rješenje i da će mi voćke ostati netaknute, jer ovako dok ih sadim nezaštićene, samo se mogu razočarati i otkrivati pojedeno korijenje i uništene voćke. Ovo se je proljeće srušila i dunja posađena prošle godine, od velikog korijena ostalo je tek par “končića” sastrane na ostatku korijenja. Svejedno sam ju opet posadila, naravno ovaj put okruženu staklom, i nadam se da će ipak preživjeti i da će joj korijen opet narasti.

Metoda sadnje staklom je metoda koja mi se zasad čini kao najučinkovitije i najprihvatljivije rješenje u zaštiti voćaka od voluharica. Sve sadnice voćaka posađene ove godine posađene su na taj način, i iskreno se nadam da će u mom vrtu doživjeti duboku starost:)